Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1792/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ksenije Jakovčević, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Zvonimir Bućan, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika HOK – osiguranje d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, kojega zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj Pn-26/2025-54 od 17. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika HOK – osiguranje d.d., Zagreb, Capraška 6, kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj Pn-26/2025-54 od 17. veljače 2026. te se kao neosnovan odbija zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.
II. Odbija se zahtjev tužitelja ČI iz [adresa], za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju 11.945,05 eura sa zateznim kamatama tekućim od 24. svibnja 2022. do isplate i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 2.785,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 17. veljače 2026. do isplate (točke I. i II. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka (točka III. izreke).
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u skladu s navodima žalbe te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.
3. Odgovorom na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbe i predlaže da drugostupanjski sud potvrdi pobijanu presudu, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. U žalbenoj fazi postupka sporna je zakonitost prvostupanjske odluke kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja kojim od tuženika zahtjeva isplatu naknade štete po polici osiguranja od nezgode broj: [broj police osiguranja] od 23. lipnja 2020., predmet koje je kolektivno osiguranje djelatnika prema službenim podacima u registru zaposlenih u javnom sektoru (izuzev pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske) od posljedica nesretnog slučaja pri i izvan obavljanja redovnog zanimanja (24 sata).
5.1. Žalitelj navodima žalbe osporava zaključak suda da tužitelj u vrijeme nastanaka štetnog događaja nije bio pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske i da se stoga na njega ne odnosi izuzetak ugovoren predmetnom policom osiguranja, prema kojem istom nisu osigurani pripadnici Oružanih snaga.
6. Ovaj je sud ocijenio da pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u skladu s čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP -a, a u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene ni druge povrede iz te zakonske odredbe na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s čl. 365. st. 2. toga Zakona.
7. Neosnovano navodima žalbe žalitelj ističe i žalbeni razlog iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, a neosnovano osporava i pravilnost primjene materijalnog prava.
8. Naime, nesporno je da je na predmetnoj polici osiguranja od nezgode navedeno da se iz kruga korisnika police osiguranja izuzimaju osobe koje su pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske (list 6 spisa).
9. Nije sporno ni da je u trenutku nastanka štetnog događaja tužitelj bio zaposlen u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, kao namještenik, na radnom mjestu vozača (dopis Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim resursima od 19. siječnja 2023.), da je čl. 1. st. 3. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Nar. nov. broj : 73/13., 75/15., 50/16., 30/18., 125/19., 158/23., 155/23., 14/24., dalje: ZSOSRH) propisano da se pripadnicima Oružanih snaga smatraju i vojne osobe i državni službenici i namještenici i da je čl. 6. st. 2. toga Zakona propisano da je namještenik osoba koja u Oružanim snagama radi na pomoćno-tehničkim i ostalim poslovima čije je obavljanje potrebno radi pravodobnog i kvalitetnog obavljanja poslova iz djelokruga Oružanih snaga koji obuhvaćaju i obavljanje poslova znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja.
10. Iz rečenog proizlazi, što tuženik ponavlja u žalbi, da je tužitelj pripadnik Oružanih snaga, jer se i državni namještenici smatraju pripadnicima Oružanih snaga u smislu ZSOSRH-a, koji Zakon je lex specialis u odnosu na Zakona o državnim službenicima (Nar. nov. broj: 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 37/13., 38/13., 1/15., 138/15., 102/15., 61/17., 70/19., 98/19., 141/22., 155/23., dalje: ZDS).
11. Međutim, ono što sud prvoga stupnja pravilno utvrđuje i što žalbom nije dovedeno u pitanje jesu i slijedeće činjenice:
- da su, Prema privitku broj 1 navedenoj polici osiguranja, osiguranici zaposlenici prema čl. 3. Zakona o registru zaposlenih u javnom sektoru (Nar. nov. broj 34/11.), a to su (točka 1. te odredbe) državni službenici i namještenici, službenici i namještenici u javnim službama, državni dužnosnici imenovani na dužnost u državnom tijelu ili javnoj službi i pravosudni dužnosnici, podataka o kojim kategorijama zaposlenika se vode u Registru zaposlenih u javnom sektoru i
- da iz prethodno spomenutog dopisa Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim resursima od 19. siječnja 2023.), proizlazi da se tužitelj vodi u Registru zaposlenih u javnom sektoru.
12. Iz tako ugovorenog proizlazi određeni, ali bitan stupanj nejasnoće između navedenog na samoj polici osiguranja u odnosu na privitak broj 1 istoj. Ovo jer prema općenito navedenom na polici osiguranja ista se ne primjenjuje na pripadnike Oružanih snaga, a prema prilogu 1 osiguranici su osobe iz članka 3. Zakon o registru zaposlenih u javnom sektoru, uključujući državne službenike i namještenike, a tu ulazi i tužitelj.
13. U takvoj situaciji u primjenu dolazi čl. 320. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO).
14. Naime, ZSOSRH koristi pojam „pripadnici Oružanih snaga” u širem organizacijskom smislu, koji obuhvaća i vojne osobe i civilne zaposlenike obrambenog sustava.
14.1. Međutim, taj Zakon istovremeno jasno razlikuje vojne osobe od službenika i namještenika. Status vojne osobe (čl. 3. i 4.) imaju isključivo djelatne vojne osobe, kadeti i pričuvnici kada su u službi, dok državni službenici i namještenici zaposleni u MORH-u i OSRH nemaju status vojnih osoba, nemaju vojni čin, ne nalaze se u vojnoj službi i na njih se ne primjenjuje pravni režim vojne službe.
15. Tužitelj u konkretnom slučaju ima status državnog namještenika, a ne vojne osobe te se tužitelj vodi u Registru zaposlenih u javnom sektoru, upravo kao jedna od kategorija zaposlenika koje Privitak 1. predmetne police o osiguranju (tekst i uvjete koje je sastavio sam tuženik) izričito obuhvaća. Slijedom toga, tumačenje tuženika, prema kojem bi tužitelj bio isključen iz osiguranja samo zato što je zaposlen u sustavu OSRH, u predmetnom je slučaju pravno neodrživo.
16. U konkretnom se slučaju nejasnoću u izrazu „pripadnici Oružanih snaga” treba tumačiti restriktivno, odnosno samo na osobe koje imaju status vojnih osoba, a ne i na civilne namještenike zaposlene u obrambenom sustavu.
16.1. Naime, kada sam osiguratelj u Privitku broj 1 izričito definira osiguranike pozivanjem na članak 3. Zakona o registru zaposlenih u javnom sektoru, pri čemu su među osiguranicima izričito navedeni i državni službenici i namještenici, a tužitelj je kao državni namještenik evidentiran u Registru zaposlenih u javnom sektoru , upravo kao kategorija zaposlenika obuhvaćena Privitkom broj 1 police , onda sam osiguratelj nije jasno i nedvojbeno isključio sve pripadnike OSRH iz osiguranja, nego je koristio nedovoljno jasnu formulaciju koju stoga treba tumačiti u korist tužitelja.
17. Imajući na umu rečeno i činjenicu da žalbom nije osporena visina dosuđene naknade, niti činjenica nastanka osiguranog događaja, ovaj je sud na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučio kao u izreci ove drugostupanjske presude.
18. Odluka o troškovima temelji se na čl. 380. točka 2. u vezi s čl. 365. st. 2. ZPP - a.
19. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troška žalbe temelji se na čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a, a o zahtjevu tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu na čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a.
U Zagrebu 2. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Ksenija Jakovčević
