Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2725/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRADSKA PLINARA ZAGREB – OPSKRBA d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 1, OIB: 74364571096, protiv tuženika HRVATSKA UDRUGA ZA BOLESTI ŠTITNJAČE, [adresa], OIB: 16451130145, zastupanog po punomoćnici Maji Buhin, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv- 1676/2023-14 od 21. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 2. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja GRADSKA PLINARA ZAGREB – OPSKRBA d.o.o., kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1676/2023-14 od 21. ožujka 2024.
II. Odbija se zahtjev tuženika HRVATSKA UDRUGA ZA BOLESTI ŠTITNJAČE za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 312,50 EUR.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jadranke Knego-Rogina iz Zagreba poslovni broj Ovrv-122998/2022 od 11. siječnja 2023. te se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja.
II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 750,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. ožujka 2024. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
III Odbija se u cijelosti tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.“
2. Protiv točaka I, II i III prvostupanjske presude, tj. protiv prvostupanjske presude u cijelosti, žalbu podnosi tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, tužitelj u bitnome ističe kako je dostavio dokumentaciju iz koje proizlazi da su Grad Zagreb (vlasnik prostora) i Hrvatska udruga za bolesti štitnjače (tuženik) sklopili Ugovor o privremenom korištenju poslovnog prostora na adresi [adresa]. Tim Ugovorom je tuženik preuzeo obvezu plaćanja režijskih troškova, između ostalog i troškove isporuke plina. Navedeni Ugovor je Grad Zagreb uputio tužitelju radi evidentiranja tuženika kao obveznika plaćanja troškova isporuke plina . Nadalje, tuženik nije pribavio suglasnost za izdvajanje iz sustava zajedničke kotlovnice, niti od suvlasnika predmetne zgrade, niti od vlasnika poslovnog prostora. Naime, takva suglasnost ne proizlazi iz dokaza koje je tuženik dostavio u spis . Dakle, tužitelj je dokazao postojanje ugovornog odnosa između njega i tuženika, točnije da je tuženik obveznik plaćanja usluge isporuke plina, dok tuženik nije dokazao da je izdvojen iz sustava zajedničke kotlovnice. Slijedom navedenog, tužitelj osnovano potražuje od tuženika naknadu za isporuku plina. Tužitelj posljedično osporava i odluku o troškovima postupka. Tužitelj predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Ne potražuje trošak žalbenog postupka.
3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu tužitelja. Naime, tuženik ističe kako je tužitelj dostavio prijepis računa koji predstavljaju jednostranu ispravu sastavljenu od tužitelja. Takva isprava ne može predstavljati dokaz postojanja ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika. Nadalje, tuženik ističe da od 2017. godine ne koristi plin za grijanje, budući da je izdvojen iz sustava zajedničke kotlovnice. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 312,50 eura (250,00 eura + PDV od 25%).
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj:
53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.
7. Sud prvog stupnja je ocijenio sve izvedene dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a pa je neosnovano tuženikovo isticanje povrede čl. 8. ZPP-a.
8. Osnovano tužitelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da se radi o sporu male vrijednosti, budući da utuženo novčano potraživanje prelazi iznos od 1.320,00 EUR, međutim, takva pogrešna ocjena prvostupanjskog suda nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu tražbine u iznosu od 3.245,49 EUR (24.453,18 kn) na ime nepodmirenih računa za uslugu opskrbe plinom u razdoblju od prosinca 2021. godine do lipnja 2022. godine (7 mjeseci) na adresi [adresa].
10. U ovom se predmetu radi o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave - izvatka iz poslovnih knjiga, a koji predstavlja takvu ispravu na temelju odredbe čl. 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, dalje u tekstu: OZ), nastavljenom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe čl. 58. st. 3. OZ.
10.1. Naime, predmetni postupak je pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a na temelju kojeg prijedloga je Javni bilježnik Jadranka Knego-Rogina iz Zagreba donio rješenje o ovrsi. Nakon što je ovršenik, tj. tuženik podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi, predmetni je postupak potom nastavljen kao parnični postupak za izdavanje platnog naloga, sve u smislu čl. 58. st. 3. OZ-a.
11. U predmetnom postupku je prvenstveno bilo sporno postojanje ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika, tj. tuženik je osporavao da su on (tuženik) i tužitelj zaključili ugovor temeljem kojeg tužitelj isporučuje plin tuženiku. Također je sporno da tužitelj isporučuje plin tuženiku, uzevši u obzir navode tuženika da je isključen iz sustava zajedničke kotlovnice.
12.. Naime, člankom 67. stavkom 1. Zakona o tržištu plina („Narodne novine“ broj: 18/2018, 23/2020, dalje u tekstu: ZTP) propisano je da prava i obveze između svakog opskrbljivača plinom i krajnjeg kupca uređuju se ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca, a stavkom 8. istog članka je propisano da svaki opskrbljivač plinom je obvezan sklopiti ugovor o opskrbi plinom s krajnjim kupcem u pisanom obliku.
13. Nadalje, člankom 4. stavkom 1. Općih uvjeta opskrbe plinom („Narodne novine“ broj: 50/2018, 88/2019, 39/2020, dalje u tekstu: Opći uvjeti) propisano je da opskrbljivači plinom i krajnji kupci svoje međusobne odnose reguliraju Ugovorom o opskrbi plinom, a stavkom 2. istog članka je propisano da se taj Ugovor sklapa u pisanom obliku.
14. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se ugovor o opskrbi plinom sklapa u pisanom obliku. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi kako tužitelj uistinu nije dostavio primjerak pisanog ugovora koji bi upućivao da su tužitelj i tuženik u ugovornom odnosu.
15. Međutim, ako tužitelj, kao opskrbljivač, ne zaključi pojedinačni ugovor o opskrbi plinom u pisanom obliku sa korisnikom usluge u smislu citiranih odredaba, ugovor je moguće sklopiti i konkludentno isporukom plina i korištenjem isporučenog plina od strane vlasnika ili korisnika nekretnine i tada se ugovor smatra valjanim u smislu odredbe čl. 294. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje u tekstu: ZOO).
16. U postupku je bilo sporno da tužitelj isporučuje, a tuženik koristi plin na adresi [adresa]. Dakle, kako se u spisu ne nalazi pisani ugovor o opskrbi plinom, potrebno je dokazati da se ugovor o opskrbi sklopio na konkludentni način .
17. Tuženik je u spis priložio Zapisnik od 14. prosinca 2020., koji je sastavljen od strane službene osobe Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine (list 36 spisa). Iz navedenog Zapisnika proizlazi da tuženik koristi prostor na adresi u [adresa], da ga koristi temeljem Ugovora o privremenom korištenju prostora, sklopljenog s bivšim vlasnikom Gradom Zagrebom, da se predmetna zgrada grije na plin, a prostor koji koristi tuženik se grije na električnu grijalicu kao i da je u navedenom prostoru isključen plin.
18. Premda je tužitelj osporavao vjerodostojnost navedenog Zapisnika, tužitelj je bio dužan učiniti vjerojatnim da taj Zapisnik ne predstavlja stvarno stanje te da tuženik zapravo koristi plin na adresi u [adresa]. Međutim, iz stanja spisa nije moguće nedvojbeno zaključiti da plin nije isključen u predmetnom prostoru kojeg koristi tuženik, a takvu činjenicu je bio dužan dokazati tužitelj.
19. Dakle, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, budući da prema odredbi članka 67. stavak 1. i 8. ZTP -a prava i obveze između svakog opskrbljivača plinom i krajnjeg kupca uređuju se ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca, a svaki opskrbljivač plinom je obvezan sklopiti ugovor o opskrbi plinom s krajnjim kupcem u pisanom obliku. Odredbom članka 4. Općih uvjeta propisano je da opskrbljivači plinom i krajnji kupci svoje međusobne odnose reguliraju ugovorom o opskrbi plinom, a koji ugovor se sklapa u pisanom obliku uz propisani minimalni sadržaj navedenog ugovora. Krajnji kupac je vlasnik nekretnine ili treća osoba na koju je ugovor o opskrbi prenesen u smislu odredbe članka 10. i 11. Općih uvjeta.
20. U nedostatku pisanog primjerka ugovora o opskrbi, nužno je utvrditi da tuženik svejedno koristi usluge tužitelja, tj. da koristi plin u predmetnom prostoru. Obračuni tužitelja o potrošnji plina koji su navedeni u računima koji glase na tuženika (list 84- 90 spisa) ne predstavljaju vjerodostojan dokaz da tuženik uistinu koristi plin. Naime, sam tužitelj je isticao da se predmetna zgrada grije putem sustava zajedničke kotlovnice, pri čemu ne postoje razdjelnici niti individualna mjerila potrošnje plina . U takvim okolnostima, nije moguće utvrditi stvarnu individualnu potrošnju tuženika, već potrošnju čitave zgrade, a takva skupna potrošnja ne predstavlja nedvojbeni dokaz da tuženik koristi usluge tužitelja, budući da sam tuženik osporava da sudjeluje u navedenoj potrošnji.
21. Kako u spisu predmeta ne prileži pisani ugovor o opskrbi plinom koji je zaključen između parničnih stranaka te kako se nedvojbeno ne može zaključiti da su tužitelj i tuženik konkludentno sklopili ugovor o opskrbi plinom, pravilno je prvostupanjski sud ukinuo u cijelosti ukinuo platni nalog koji je sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jadranke Knego-Rogina iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-122998/2022 od 11. siječnja 2023. te je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja, sve sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a (točka I. izreke prvostupanjske presude).
22. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odluka o trošku, sadržana u točkama II. i III. izreke prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj: 138/23., dalje: Tarifa). Dakle, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tuženik ima pravo na naknadu troška postupka u iznosu od 750,00 EUR, i to: trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi koji se smatra odgovorom na tužbu (list 32-33 spisa), trošak sastava podneska od 22. studenog 2023. (list 110-112 spisa) te trošak zastupanja na ročištu od 6. veljače 2024., pri čemu trošak svake radnje iznosi 250,00 eura (200,00 eura po radnji + PDV od 25%). Kako je tužitelj izgubio spor, on nema pravo na naknadu troška postupka u smislu čl. 154. st. 1. ZPP-a
23. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.
24. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP-a, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog povodom njegovog odgovora na žalbu tužitelja. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu, budući da sastav odgovora na žalbu nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke drugostupanjske presude.
U Zagrebu, 2. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
mr. sc. Iris Gović Penić
