Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2876/2023-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Ivanu Šalini i Boži Vrkiću, odvjetnicima u Zadru, Jurja Dalmatinca Matejeva 4, protiv tuženika OTP banka Hrvatska d.d., Zadar, Domovinskog rata 3, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o., Split, Lovretska 14, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-944/2020 od 21. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 2. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-944/2020 od 21. travnja 2023. u točki I izreke i dijelu točke II.2. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.070,27 eura.
II Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-944/2020 od 21. travnja 2023., u točk i II.1. izreke.
III Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-944/2020 od 21. travnja 2023., u dijelu točke II.2 kojom je prihvaćen zahtjev za isplatu glavnice u iznosu od 2.535,41 eura i točke II.3. izreke kojom je prihvaćen zahtjev za isplatu glavnice u iznosu od 6.597,07 eura i sudi:
Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa glavnice od 9.132,48 eura kao neosnovan.
r i j e š i o j e
I Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba tuženika i ukida presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-944/2020 od 21. travnja 2023. u dijelu točke II.2 izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od
2.535,41 eura i to na:
− iznos od 21,68 EUR sa kamatom od 10.02.2008. godine
− iznos od 22,07 EUR sa kamatom od 10.03.2008. godine
− iznos od 21,78 EUR sa kamatom od 10.04.2008. godine
− iznos od 21,46 EUR sa kamatom od 10.05.2008. godine
− iznos od 21,45 EUR sa kamatom od 10.06.2008. godine
− iznos od 34,37 EUR sa kamatom od 10.07.2008. godine
− iznos od 39,08 EUR sa kamatom od 10.08.2008. godine
− iznos od 39,25 EUR sa kamatom od 10.09.2008. godine
− iznos od 40,53 EUR sa kamatom od 10.10.2008. godine
− iznos od 41,89 EUR sa kamatom od 10.11.2008. godine
− iznos od 69,50 EUR sa kamatom od 10.12.2008. godine
− iznos od 73,66 EUR sa kamatom od 10.01.2009. godine
− iznos od 74,28 EUR sa kamatom od 10.02.2009. godine
− iznos od 76,32 EUR sa kamatom od 10.03.2009. godine
− iznos od 73,35 EUR sa kamatom od 10.04.2009. godine
− iznos od 73,30 EUR sa kamatom od 10.05.2009. godine
− iznos od 69,20 EUR sa kamatom od 10.06.2009. godine
− iznos od 93,40 EUR sa kamatom od 10.07.2009. godine
− iznos od 92,40 EUR sa kamatom od 10.08.2009. godine
− iznos od 93,07 EUR sa kamatom od 10.09.2009. godine
− iznos od 92,00 EUR sa kamatom od 10.10.2009. godine
− iznos od 92,65 EUR sa kamatom od 10.11.2009. godine
− iznos od 92,77 EUR sa kamatom od 10.12.2009. godine
− iznos od 94,77 EUR sa kamatom od 10.01.2010. godine
− iznos od 96,10 EUR sa kamatom od 10.02.2010. godine
− iznos od 95,59 EUR sa kamatom od 10.03.2010. godine
− iznos od 97,59 EUR sa kamatom od 10.04.2010. godine
− iznos od 98,55 EUR sa kamatom od 10.05.2010. godine
− iznos od 101,45 EUR sa kamatom od 10.06.2010. godine
− iznos od 103,50 EUR sa kamatom od 10.07.2010. godine
− iznos od 100,84 EUR sa kamatom od 10.08.2010. godine
− iznos od 108,58 EUR sa kamatom od 10.09.2010. godine
− iznos od 105,23 EUR sa kamatom od 10.10.2010. godine
− iznos od 105,77 EUR sa kamatom od 10.11.2010. godine
− iznos od 108,88 EUR sa kamatom od 10.12.2010. godine
− iznos od 113,84 EUR sa kamatom od 10.01.2011. godine
− iznos od 95,90 EUR sa kamatom od 10.02.2011. godine
− iznos od 73,09 EUR sa kamatom od 10.03.2011. godine
− iznos od 74,51 EUR sa kamatom od 10.04.2011. godine
− iznos od 77,59 EUR sa kamatom od 10.05.2011. godine
− iznos od 80,46 EUR sa kamatom od 10.06.2011. godine
− iznos od 81,22 EUR sa kamatom od 10.07.2011. godine
− iznos od 93,60 EUR sa kamatom od 10.08.2011. godine
− iznos od 81,97 EUR sa kamatom od 10.09.2011. godine
− iznos od 80,53 EUR sa kamatom od 10.10.2011. godine
− iznos od 80,63 EUR sa kamatom od 10.11.2011. godine
− iznos od 16,78 EUR sa kamatom od 10.12.2011. godine
u dijelu točke II.3 izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 6.597,07 eura i to na:
− iznos od 4,50 EUR sa kamatom od 10.11.2008. godine
− iznos od 13,54 EUR sa kamatom od 10.01.2009. godine
− iznos od 16,39 EUR sa kamatom od 10.02.2009. godine
− iznos od 25,76 EUR sa kamatom od 10.03.2009. godine
− iznos od 12,14 EUR sa kamatom od 10.04.2009. godine
− iznos od 11,90 EUR sa kamatom od 10.05.2009. godine
− iznos od 9,49 EUR sa kamatom od 10.06.2009. godine
− iznos od 10,87 EUR sa kamatom od 10.07.2009. godine
− iznos od 7,29 EUR sa kamatom od 10.08.2009. godine
− iznos od 9,70 EUR sa kamatom od 10.09.2009. godine
− iznos od 5,85 EUR sa kamatom od 10.10.2009. godine
− iznos od 8,18 EUR sa kamatom od 10.11.2009. godine
− iznos od 8,61 EUR sa kamatom od 10.12.2009. godine
− iznos od 15,80 EUR sa kamatom od 10.01.2010. godine
− iznos od 20,60 EUR sa kamatom od 10.02.2010. godine
− iznos od 18,77 EUR sa kamatom od 10.03.2010. godine
− iznos od 25,93 EUR sa kamatom od 10.04.2010. godine
− iznos od 29,39 EUR sa kamatom od 10.05.2010. godine
− iznos od 39,82 EUR sa kamatom od 10.06.2010. godine
− iznos od 47,19 EUR sa kamatom od 10.07.2010. godine
− iznos od 37,63 EUR sa kamatom od 10.08.2010. godine
− iznos od 65,47 EUR sa kamatom od 10.09.2010. godine
− iznos od 53,39 EUR sa kamatom od 10.10.2010. godine
− iznos od 55,34 EUR sa kamatom od 10.11.2010. godine
− iznos od 66,52 EUR sa kamatom od 10.12.2010. godine
− iznos od 84,37 EUR sa kamatom od 10.01.2011. godine
− iznos od 64,99 EUR sa kamatom od 10.02.2011. godine
− iznos od 70,78 EUR sa kamatom od 10.03.2011. godine
− iznos od 63,39 EUR sa kamatom od 10.04.2011. godine
− iznos od 79,48 EUR sa kamatom od 10.05.2011. godine
− iznos od 94,44 EUR sa kamatom od 10.06.2011. godine
− iznos od 98,38 EUR sa kamatom od 10.07.2011. godine
− iznos od 162,88 EUR sa kamatom od 10.08.2011. godine
− iznos od 102,31 EUR sa kamatom od 10.09.2011. godine
− iznos od 94,80 EUR sa kamatom od 10.10.2011. godine
− iznos od 95,30 EUR sa kamatom od 10.11.2011. godine
− iznos od 95,32 EUR sa kamatom od 10.12.2011. godine
− iznos od 103,70 EUR sa kamatom od 10.01.2012. godine
− iznos od 108,60 EUR sa kamatom od 10.02.2012. godine
− iznos od 109,22 EUR sa kamatom od 10.03.2012. godine
− iznos od 105,90 EUR sa kamatom od 10.04.2012. godine
− iznos od 107,59 EUR sa kamatom od 10.05.2012. godine
− iznos od 111,22 EUR sa kamatom od 10.06.2012. godine
− iznos od 107,01 EUR sa kamatom od 10.07.2012. godine
− iznos od 107,36 EUR sa kamatom od 10.08.2012. godine
− iznos od 100,12 EUR sa kamatom od 10.09.2012. godine
− iznos od 102,50 EUR sa kamatom od 10.10.2012. godine
− iznos od 107,67 EUR sa kamatom od 10.11.2012. godine
− iznos od 106,08 EUR sa kamatom od 10.12.2012. godine
− iznos od 108,65 EUR sa kamatom od 10.01.2013. godine
− iznos od 101,97 EUR sa kamatom od 10.02.2013. godine
− iznos od 100,05 EUR sa kamatom od 10.03.2013. godine
− iznos od 106,96 EUR sa kamatom od 10.04.2013. godine
− iznos od 101,41 EUR sa kamatom od 10.05.2013. godine
− iznos od 98,67 EUR sa kamatom od 10.06.2013. godine
− iznos od 91,75 EUR sa kamatom od 10.07.2013. godine
− iznos od 96,61 EUR sa kamatom od 10.08.2013. godine
− iznos od 99,76 EUR sa kamatom od 10.09.2013. godine
− iznos od 103,83 EUR sa kamatom od 10.10.2013. godine
− iznos od 104,19 EUR sa kamatom od 10.11.2013. godine
− iznos od 106,62 EUR sa kamatom od 10.12.2013. godine
− iznos od 101,98 EUR sa kamatom od 10.01.2014. godine
− iznos od 108,07 EUR sa kamatom od 10.02.2014. godine
− iznos od 109,91 EUR sa kamatom od 10.03.2014. godine
− iznos od 108,53 EUR sa kamatom od 10.04.2014. godine
− iznos od 105,99 EUR sa kamatom od 10.05.2014. godine
− iznos od 105,49 EUR sa kamatom od 10.06.2014. godine
− iznos od 107,53 EUR sa kamatom od 10.07.2014. godine
− iznos od 111,29 EUR sa kamatom od 10.08.2014. godine
− iznos od 112,66 EUR sa kamatom od 10.09.2014. godine
− iznos od 111,58 EUR sa kamatom od 10.10.2014. godine
− iznos od 115,74 EUR sa kamatom od 10.11.2014. godine
− iznos od 116,84 EUR sa kamatom od 10.12.2014. godine
− iznos od 117,28 EUR sa kamatom od 10.01.2015. godine
− iznos od 117,53 EUR sa kamatom od 10.02.2015. godine
− iznos od 117,53 EUR sa kamatom od 10.03.2015. godine
− iznos od 117,53 EUR sa kamatom od 10.04.2015. godine
− iznos od 117,53 EUR sa kamatom od 10.05.2015. godine
− iznos od 117,53 EUR sa kamatom od 10.06.2015. godine
− iznos od 117,53 EUR sa kamatom od 10.07.2015. godine
− iznos od 117,53 EUR sa kamatom od 10.08.2015. godine
− iznos od 117,53 EUR sa kamatom od 10.09.2015. godine
i u tom se dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-944/2020 od 21. travnja 2023. u točki I izreke.
III Uvažava se kao djelomično osnovana žalba tuženika i ukida rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-944/2020 od 21. travnja 2023. u točki II izreke te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
IV Ostavlja se da se o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je Ugovor o kreditu [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zaključen između tužitelja i tuženika 27. veljače 2006. (u daljnjem tekstu ugovora o kreditu) ništetan te zahtjev za isplatu iznosa od 106.925,17 eura te troškova postupka sve sa zatraženim zateznim kamatama (točka I izreke). Nadalje prihvaćen je eventualno kumilirani tužbeni zahtjev te su utvrđene ništetnim odredbe ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz valutu CHF (točka II.1. izreke) te je naloženo tuženom da tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa isplati iznos od 2.535,41 eura sa zatraženim zateznim kamatama dok je za iznos od 2.070,27 eura i zatraženim zateznim kamatama na taj iznos tužitelj odbijen (točka II.2. izreke) i s naslova preplate po ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 6.597,07 eura zajedno sa zateznim kamatama pobliže navedenim u točki II.3. izreke prvostupanjske presude (točka II.3. izreke).
2. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda (točka I izreke) te je naloženo tuženiku da tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.971,33 eura s pripadajućim zateznim kamatama od dana presuđenja pa do isplate (točka II izreke).
3. Protiv prvostupanjske presude u odbijajućem dijelu žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu preinači u smislu žalbenih navoda odnosno da istu u tom dijelu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.
4. Protiv prvostupanjske presude u točkama II.1., II.2. i II.3. izreke te protiv prvostupanjskog rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da sud drugog stupnja odbije tuženi zahtjev u cijelosti odnosno da istu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbenog postupka.
5. Žalba tužitelja nije osnovana dok je žalba tuženika djelomično osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenjem ništetnosti cijelog ugovora o kreditu te isplatu preplaćenih iznosa. Predmet tužbenog zahtjeva je i eventualno kumulirani zahtjev na utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF kao i zahtjev za isplatu plaćenih iznosa po osnovi tih ništetnih ugovornih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF sadržanih u predmetnom potrošačkom ugovoru za koji je provedena konverzija sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15, dalje ZID ZPK/15).
7. Pošavši u bitnom od utvrđenja da je tužitelj kao korisnik kredita sa tuženikom sklopio ugovor o kreditu kojim mu je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 104.292,00 CHF te da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 4,39 % koja kamatna stopa je promjenjiva u skladu s Odlukom banke o kreditiranju građana, da je tužitelj ugovor zaključio u svojstvu potrošača i u potrošačke svrhe, da su tužitelj i tuženik sklopili i dodatak ugovora o kreditu sukladno ZID ZPK na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita te regulirali konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, da sklapanje sporazuma o konverziji ne znači da tužitelj nema pravo tražiti vraćanje preplaćenog iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi pod pretpostavkom da nije u potpunosti obeštećen iznosom priznatim prilikom konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, da pravila o konverziji ugovora o kreditu niti sam sporazum o konverziji nije uredio pitanje rješavanja preplaćenog temeljem ništetnih ugovornih odredbi kredita s valutnom klauzulom u CHF, tim više što se ni tužitelj u sporazumu o konverziji nije odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećenje na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, da dakle unatoč sklapanju Sporazuma kojim je provedena konverzija, tužitelj ima pravo na zaštitu koju traži u ovom postupku po osnovi ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, da su odredbe prema kojem banka određuje da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora nepoštene i nejasne i stoga ništetne, da su iste ništetne s obzirom da u predmetnim ugovorima nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, a budući da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, da promjenjiva kamatna stopa mora biti razumljiva i određena parametrima koji će biti razumljivi korisnicima kredita kako ne bi došli u poziciju da samo mogu primiti obavijest o odluci banke bez da na nju mogu reagirati i o istom pregovarati, da je u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji se je vodio pod posl.br. P-1401/12 presudom od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. pravomoćno utvrđeno da je, između ostalih, tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženi kao trgovac i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene banke o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno tada važećim Zakonima o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03 u daljnjem tekstu ZZP/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 6. kolovoza 2007., a nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 u daljnjem tekstu ZZP/07), da su ugovorne odredbe ugovora o kreditu kojima se glavnica veže za valutu CHF i ugovara obračun kamate u CHF za tužitelja kao prosječnog klijenta banka nepoštene i nerazumljive jer tužitelju nije na valjan način objašnjena posljedica i doseg takve ugovorne odredbe kao potrošaču, dok su banke kao trgovci bile svjesne rizika za tužitelja kao potrošača zbog ugovaranja ovog kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF te da ta ugovorna odredba o valutnoj klauzuli predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika o kojoj se također nije pojedinačno pregovaralo, da je u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača Visoki trgovački sud Republike Hrvatske pod posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, a koje shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud RH u odluci Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. te je u navedenom postupku pravomoćno utvrđeno da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju -ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je također imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg ZZP/03 u razdoblju do 6. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. tada važećeg ZZP/07, sud prvog stupnja utvrdio je, pozvavši se na naprijed navedene odredbe da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj stopi ništetne, međutim da ništavost samih tih odredbi ne dovodi do ništetnosti cijeloga ugovora, jer ugovor može opstati bez njihova izuzimanja u primjeni jer on sadrži sve bitne elemente nužne za njegovu egzistentnost i pravnu valjanost pa je osnovni tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan te utvrdivši nadalje da tužitelj ima pravo na povrat preplaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli tužitelju s naslova na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa, sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka, dosudio iznos od 2.535,41 eura te odbio iznos priznat u konverziji od 2.070,27 eura te na ime preplate zbog rasta tečaja zbog valutne klauzule CHF između izvršenih uplata i iznosa koje bi uplatio da je tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita iznos od 6.597,07 eura, sve sa kamatama na pojedine iznose uz primjenu odredaba čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 u daljnjem tekstu: ZOO-a) i čl. 1111. ZOO odnosno djelomično prihvatio eventualno kumulirani zahtjev tužitelja, pri tom otklonivši kao neosnovan prigovor zastare.
8. U odnosu na žalbene navode tužitelja valja reći da je ugovor, sukladno odredbi čl. 322. st. 1. ZOO, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Nadalje da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (čl. 324. st. 1. ZOO) s time da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (st. 2. čl. 324. ZOO).
9. U konkretnom slučaju pravilno je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim u cijelosti ugovora o kreditu. To iz razloga što su prema odredbi čl. 1021. ZOO bitni sastojci ugovora o kreditu obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom. Stoga ništetnost odredabi u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i način na koji se mijenja kamatna stopa, s obzirom da to nisu bitni elementi ugovora o kreditu i ugovor može opstati bez njih, ne povlači ništetnost cijelog ugovora.
10. U ovoj žalbenoj fazi između strankama je i dalje sporno je li su u predmetni ugovor o kreditu inkorporirane odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene, a time i ništetne, te postoji li obveza tuženika na isplatu preplaćenih iznosa, na ime stečenog bez osnove dosuđenih tužitelju točkom II.2. i II.3. izreke prvostupanjske presude.
11. Suprotno žalbenim razlozima sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke u preostalom dijelu ne bi bilo moguće ispitati pa se u tom dijelu nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u svojoj žalbi.
12. Odredba čl. 502.c ZPP određuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove i da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude.
13. Sudovi su u navedenim presudama donesenim u postupku radi kolektivne zaštite potrošača, proveli test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), kao i test nesavjesnosti te su svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostaloga i tuženice, utemeljili u bitnom na činjenicama da trgovac nije potrošaču dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da je bila riječ o ugovorima u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), da su sporne odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu trgovaca (banaka), da su banke u vrijeme sklapanja ugovora trebale voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima su banke bile ovlaštene jednostrano promijeniti obvezu potrošača, da su potrošači bili u ovisnom položaju, jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita, da potrošači nisu mogli imati utjecaj (reklamacijom) na izmjenu jednostrane odluke banke u pogledu promjene kamatne stope, a koji test nesavjesnosti su sudovi proveli s obzirom na okolnosti prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno prilikom pregovaranja o uvjetima kredita.
14. Prvostupanjski sud je u svojoj odluci dao dostatne i odlučne razloge o primjeni utvrđenja iz spora za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, pravilno utvrđujući da je tužitelj predmetni ugovor o kreditu zaključio kao potrošač u smislu odredbe čl. 3. toč. 1. ZZP/03 kao i da tuženik, na kojem je teret dokaza sukladno odredbi čl. 81. st. 4. istog Zakona, nije dokazao postojanje okolnosti koje bi isključile pretpostavke za primjenu direktnog učinka tih odluka u konkretnom slučaju, pa tako ni da je pregovarao sa tužiteljem kao ni da bi ga u potpunosti informirao o svim mogućim rizicima ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF za buduće obveze.
15. Kako su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli glavnice u CHF sadržajno izražene na način kao i one, koje su pravomoćnim presudama u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđene ništetnima te ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope i valute CHF uz koju je vezana glavnica kredita između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u navedenim sudskim postupcima, to je prvostupanjski sud osnovano zaključio da su iste ništetne.
16. Što se tiče navoda o zakonitosti i opravdanosti ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, valja reći da nije sporna zakonitost ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, već je odlučujući način ugovaranja. Obzirom da u ovom konkretnom slučaju iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF ugovorena bez da je tuženik u cijelosti informirao tužitelja o rizicima promjene kamatne stope i tečaja CHF, a to znači o svim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja, to je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da su sporni dijelovi odredbi ugovora o kreditu ništetni, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika.
17. I za svoje utvrđenje da pri izračunu visine tražbine nije moguće uzeti u obzir i tzv. negativne razlike iz vremena kad je tečaj bio niži od početno ugovorenoga sud prvog stupanja dao je valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja i koje žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u pitanje. Osim toga, promjenom tečaja CHF na niže od početnog nije došlo do povrede prava tužitelja kao potrošača, tužitelj nije ništa stekao bez osnove plaćanjem anuiteta prema nižem tečaju pa ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju po osnovi takozvane "negativne razlike", a nastavno niti obveza tužitelja na vraćanje, a time niti za uračunavanje iznosa takozvane "negativne razlike". Nadalje valja reći da tužitelj, na čijoj strani ne postoji krivnja za ništetne odredbe ne može i nije odgovoran za štetu niti tuženik koji je kriv za sklapanje ništetnih odredbi može naknadu štete od tužitelja osnovano potraživati.
18. Nadalje treba reći da nije sporno da je između stranaka zaključen Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita prema odredbama ZID ZPK.
19. U oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava Vrhovni sud RH je dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U - I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/15.
20. ZID ZPK/15 predstavlja lex specialis u odnosu na opće odredbe obveznog prava u dijelu kojim se njime drugačije uređuju pojedini ugovorni odnosi i njihovi pravni učinci, i njime je stvorena pravna osnova za zaključivanje sporazuma u obliku dodatka ugovoru. Stoga Dodatak ugovoru svoje izvorište ima u tom prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (u tom smislu i VSRH u rješenju P1/19 od 4. ožujka 2020.) pa se odredbe Dodatka zaključenog među parničnim strankama ne mogu ocijeniti nepoštenima niti posljedično ništetnima. Iako je riječ o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, te je odredbe unaprijed formulirao zakonodavac, a ne banka, pa se njegove odredbe ne mogu ocjenjivati jednako kao odredbe koje je unaprijed sastavio trgovac i o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, što proizlazi iz odredbe čl. 49. st. 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14 i 110/15, dalje ZZP/14).
21. Odredbe Dodatka ugovoru koji je sklopljen u skladu sa ZID ZPK/15 odraz su prisilnih zakonskih odredbi ZID ZPK/15 zbog kojeg se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 1 i 5. ZZP/14, važećeg u vrijeme sklapanja Dodatka ugovoru pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac, a ne tuženik, obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali značenje nepoštenosti sa posljedicom ništetnosti.
22. Odredbom čl. 19.b. ZID ZPK/15 propisano je osnovno načelo konverzije i to da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
23. Nastavnom odredbom čl. 19.c st.1. ZID ZPK/15 propisan je način izračuna konverzije kredita i to na način da se:
1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,
2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,
3. početno utvrđeni otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s toč. 1. i 2. ovoga stavka, a na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,
4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz toč. 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,
5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, a ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača, time da se iznos preplate iz ove točke preračunava u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač,
6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz toč. 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz toč. 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,
7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno toč. 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno toč. 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u toč. 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u toč. 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača.
24. Nepoštene (i ništetne) ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu nakon sklapanja Dodatka Ugovoru ne obvezuju tužitelja jer su zamijenjene na način kao da je za cijelo ugovoreno vrijeme kredit bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR. Parnične stranke su sklapanjem Dodatka ugovoru izvršile konverziju kredita u skladu s prisilnom odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije (osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja u plaćanju dospjelih obveza, naknada i troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ZID ZPK/15) uzeti u obračun konverzije na način i pod uvjetima kako je određeno specijalnim propisom – ZID ZPK/15. Na trgovcu tj. banci je bila obveza da potrošaču ponudi sklapanje dodatka ugovora o kreditu čiji je sadržaj u pogledu načina izračuna konverzije u cijelosti određen ZID ZPK/15, dok je potrošaču sklapanje takvog dodatka bilo ostavljeno na izbor, a u konkretnom slučaju tužitelj je kao potrošač prihvatio ponudu i Dodatak je zaključen i izvršen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 te izaziva pravne učinke.
25. Tako je sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu sukladno odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi banke, putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u EUR koji je zamijenio kredit u CHF, a do njegova sklapanja je došlo na temelju pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije.
26. Kraj činjenice da je tuženik postupio na temelju kogentnih odredbi ZID ZPK/15 jer je utvrđeno da je u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužitelja, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti euro, kao i sve svote koje je primio uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te su stranke suglasno utvrdile ukupno potraživanje tuženika na dan sklapanja Dodatka, razlike koje tužitelj zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Dodatka nisu (više) u imovini tuženika bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat iznosa propisane člankom 1111. ZOO.
27. Primjena ZID ZPK/15 kao posebnog propisa derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti tako da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenog dijela odredbe o jednostranoj izmjeni stope redovne kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom sklopljenim sukladno odredbama ZID ZPK/15, sa jasno propisanim načinom raspolaganja nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.
28. Na taj način je valjano prestala obveza tuženika (čl. 160. st. 1. ZOO) za povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetnih dijelova odredbi iz ugovora o kreditu, a koja bi proizlazila iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika. Budući da je tužiteljica kao korisnik kredita prihvatila konverziju na temelju odredbi ZID ZPK/15 sklapanjem Dodatka ugovoru sa tuženikom, nema više pravo na povrat više plaćenih svota po osnovi ništetnih odredbi iz Ugovora o kreditu, jer izračun konverzije kredita iz čl. 19. c st. 1 ZIP ZPK/15 uključuje i te uplate.
29. Imajući u vidu navedeno, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 9.132,48 eura na ime preplate po osnovi ništetnog dijela odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF zbog čega je valjalo preinačenjem prvostupanjske presude odbiti taj zahtjev primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP i odlučiti kao u izreci presude. S obzirom na navedeno žalbeni navodi tuženika vezano za visinu tužbenog zahtjeva ukazuju se neodlučni.
30. Tužitelju jedino pripada pravo na zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredaba koje je tuženik uračunao prilikom izračuna konverzije kredita pa do dana izvršene konverzije kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje obveze koje je tužitelj preuzeo sklapanjem Dodatka ugovora. Naime, ZID ZPK/15 izrijekom ne regulira materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan čl. 1111. st. 1. ZOO u vezi s čl. 1115. ZOO kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
31. S obzirom da specijalnim propisom nije uređeno područje prava na zatezne kamate po osnovi odredbe čl. 1111. ZOO, tada se primjenjuje opći propis, odnosno čl. 1115. ZOO temeljem kojeg tužitelju pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredaba uračunatih prilikom izračuna konverzije kredita pa do dana izvršene konverzije. Takvo pravno shvaćanje izraženo je i u odluci Vrhovnog suda RH od 21. prosinca 2022. broj Rev 586/2019 u kojoj se ukazuje da je na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača, koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“, kao i u odluci Vrhovnog suda RH od 8. travnja 2025. broj Rev-925/2023-2.
32. Kako zbog pogrešnog pravnog shvaćanja da izvršenom konverzijom kredita prema odredbama ZID ZPK/15 nije prestala obveza tuženika po osnovi ništetnih dijelova ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu, prvostupanjski sud nije utvrđivao u kojem razdoblju i u kojoj visini bi tužitelju pripadale zatezne kamate u smislu čl. 1115. ZOO na više plaćene iznose uračunate prilikom konverzije, u tom dijelu nisu ispunjeni uvjeti za preinačenje te je na temelju čl. 370. ZPP valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i odlučiti pod točki I izreke rješenja.
33. Kako je djelomično ukinuta odluka o glavnom zahtjevu valjalo je ukinuti i odluku o naknadi troškova postupka.
34. Slijedom svega navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u točki I izreke presude, a žalbu tuženika odbiti kao djelomično neosnovanu i prvostupanjsku presudu djelomično potvrditi te odlučiti kao u točki II izreke ove presude, temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP prvostupanjsku presudu djelomično preinačiti i odlučiti kao u točki II I izreke ove presude te temeljem odredbe čl. 370. ZPP istu djelomično ukinuti i odlučiti kao u točki I izreke rješenja i u tom dijelu vratiti predmet sudu prvog stupanja na ponovno suđenje.
35. O troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci, a sukladno čl. 166. st. 4. ZPP (točka III izreke rješenja).
36. Kako je prvostupanjski sud, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, a koje utvrđenje tuženik posebnom žalbom niti ne osporava, pravilno zaključio da je odredba navedenog ugovora kojom je između stranaka u postupku ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu banke (tuženika) nepoštena, kao odredba unaprijed formuliranog ugovora o kojoj nije posebno pregovarano i na sadržaj koje tužitelj nije mogao utjecati, jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja izaziva znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja, kao potrošača valjalo je temeljem čl. 380. toč.2. ZPP i u tom dijelu potvrditi prvostupanjsko rješenje odnosno odlučiti kao u točki II izreke rješenja.
37. U nastavku postupka prvostupanjski sud će izvesti predložene dokaze radi utvrđenja bitnih činjenica koje se odnose na razdoblje i u kojoj visini bi tužitelju pripadale zatezne kamate pri tome imati u vidu da je radi utvrđenja tih odlučnih okolnosti potrebno izvršiti obračun zateznih kamata na način da se utvrdi i izračuna zatezna kamata na svaki pojedini iskazan više plaćenih iznosa za razdoblje od prvog dana nakon dana plaćanja pa do 30. rujna 2015. (obračunski dan konverzije). Dakle u obračunu je potrebno iskazati svaki pojedini iznos razlika kao i datum dospijeća tih iznosa (datum plaćanja). Na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja primijeniti će materijalno pravo vodeći računa o gore izloženim shvaćanjima, i potom donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku.
U Zagrebu, 2. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Aralica
