Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 3
Poslovni broj: P Ob-354/2022-80
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Ivanu Poljaku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene HN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici iz Bjelovara, protiv tuženika-protutužitelja MN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] Republike 64, zastupanog po punomoćniku ČN, odvjetniku iz [adresa], radi utvrđenja bračne stečevine, dana 2. lipnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužiteljica HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnica u 1/2 dijela na nekretninama:
- upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to
čkbr. [katastarska čestica] – oranica jovac sa 786 čhv,
čkbr. [katastarska čestica] – oranica jovac sa 376 čhv,
čkbr. [katastarska čestica] – dvor ograda sa 124 čhv,
čkbr. [katastarska čestica] – oranica ograda sa 1034 čhv i
čkbr. [katastarska čestica] – dvor i voće ograda sa 449 čhv,
- upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to
kčbr. [katastarska čestica]/K – dvorište u selu sa 138 čhv,
kčbr. [katastarska čestica]/K – dvorište i voće u selu sa 138 čhv,
a što je tuženik MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati i trpjeti da tužiteljica na temelju ove presude ishodi uknjižbu prava vlasništva na navedenim nekretninama u zemljišnim knjigama na svoje ime i u svoje vlasništvo u ½ dijela, u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
" Utvrđuje se da je tužiteljica HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnica u 1/2 dijela na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica]/B – oranica beljevine sa 1422 čhv, a što je tuženik MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati i trpjeti da tužiteljica na temelju ove presude ishodi uknjižbu prava vlasništva na navedenim nekretninama u zemljišnim knjigama na svoje ime i u svoje vlasništvo u ½ dijela, u roku od 15 dana".
III. Utvrđuje se da je tužiteljica HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnica na pokretninama u 1/2 dijela i to:
- velikoj traktorskoj prikolici od 6 tona zelene boje,
- velikoj traktorskoj prikolici od 4,5 tone,
- velikoj traktorskoj prikolici od 4-4,5 tone,
- dva traktora kosilice crvene boje marke Honda i zelene boje,
- sadilici za kukuruz, zeleno-sive boje,
- sijačici za pšenicu,
- plugovima
- televizoru marke Aconda C 29, Loewe Color crne boje,
a što je tuženik MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati i predati joj navedene pokretnine u suposjed, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužiteljica HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnica na pokretninama u 1/2 dijela i to:
- traktoru, marke Case, TIP 4240 A, god. proizvodnje: 1995., broj šasije:
4240ALPJJE0907756, reg. oznake: BJ385BK, a što je tuženik MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati i predati joj navedene pokretnine u suposjed, u roku od 15 dana".
V. Svaka stranka snositi će svoje troškove ovoga postupka.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbu radi utvrđenja bračne stečevine u kojoj navodi da su ona i tuženik bili u bračnoj zajednici od dana 23. srpnja 1988. godine pa sve dok njihov brak nije razveden rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, posl. broj:
R1 Ob-256/2022-2 od dana 24. svibnja 2022. godine, time da nisu imali zajedničke djece. Tijekom trajanja bračne zajednice tužiteljica i tuženik su zajedničkim radom i sredstvima stekli veći broj nekretnina i pokretnina, a sve kako su prvotno živjeli i radili u Republici Njemačkoj gdje su ostvarivali značajnija novčana sredstva, odnosno prihode koje su ulagali u stjecanje imovine i imovinu općenito u Republici Hrvatskoj. Nakon što su parnične stranke ostvarili pravo na mirovinu, vratili su se u Republiku Hrvatsku i živjeli na adresi tuženika sve do faktičnog prestanka bračne zajednice početkom mjeseca studenog 2021. godine. Na taj način su tužiteljica i tuženik, dakle, isključivo zajedničkim radom i sredstvima tijekom trajanja bračne zajednice stekli nekretnine i to: upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje nekretnine su samo iz formalnih razloga upisane kao vlasništvo tuženika, iako predstavljaju bračnu stečevinu parničnih stranaka na jednake dijelove, time da su samo na nekretninama također kupljenim za vrijeme trajanja braka i upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tužiteljica i tuženik upisani kao suvlasnici na jednake dijelove. Nadalje, isključivo tužiteljica i tuženik su tijekom trajanja braka zajedničkim radom i sredstvima na nekretninama na kojima se nalazi obiteljska kuća u kojoj su parnične stranke kontinuirano živjele nakon odlaska u mirovinu, ali i prilikom dolazaka u Republiku Hrvatsku, a upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika, izvršili znatna ulaganja u istu, pa su tako uveli telefonski priključak, zatim plinski priključak, kao i priključak za vodu, postavili centralno grijanje, promijenili krovište, u potpunosti renovirali kuhinjsku prostoriju na način da su izmijenili podove, spustili strop, postavili pločice i sl., kao i kupili i opremili kompletan kuhinjski namještaj sa svim uređajima, zatim u cijelosti renovirali kupaonicu, te izmijenili sanitarije, zatim izmijenili i uredili balkon, postavili stupove i izgradili nadstrešnicu, potom radili novu ogradu oko kuće, sagradili garaže i šupe, odnosno gospodarske zgrade i to jednu u dvorištu, a drugu iza staje, te obnovili ljetnu kuhinju (pod, pločice, instalacije za vodu) u koju su također postavili kuhinjski namještaj sa svim uređajima, zatim napravili zimski vrt u staklu i s PVC stolarijom na ulazu u kuću, a iznad kojeg su proširili balkon, te joj na taj način povećali vrijednost, pa kako tužiteljica procjenjuje da su ulaganja u predmetnu nekretninu iznosila preko 600.000,00 kuna, to ista potražuje od tuženika isplatu 1/2 dijela vrijednosti izvršenih ulaganja, dakle isplatu iznosa od 300.000,00 kn, odnosno 39.816,84 EUR prema fiksnom tečaju za konverziju 1EUR = 7,53450 kn, s time da će točan iznos tužiteljica odrediti nakon provedenog građevinskog vještačenja. Nadalje, tužiteljica i tuženik su za vrijeme trajanja bračne zajednice zajedničkim radom i sredstvima stekli i više pokretnina, i to: osobni automobil, marke Audi A6 2.5 TDI, god. proizvodnje: 2000., broj šasije: [broj šasije], reg. oznake i broja: BJ495DU, osobni automobil, marke Audi A6, crno-smeđe boje (koji se registrira u Njemačkoj i ima njemačke tablice), traktor, marke Steyr 6125 PROFI, god. proizvodnje: 2003., broj šasije: EKP003013, reg. oznake i broja: BJ535HG, zatim veliku traktorsku prikolicu od 6 tona, zelene boje (uvezenu iz Njemačke), veliku traktorsku prikolicu od 4,5 tone (također uvezenu iz Njemačke), veliku traktorsku prikolicu od 4-4,5 tone (isto tako uvezenu iz Njemačke), dva traktora kosilice, crvene i zelene boje, sadilicu za kukuruz, zeleno-sive boje, sijačicu za pšenicu, plugove i televizor crne boje . Obzirom da su navedene pokretnine stečene zajedničkim radom i sredstvima parničnih stranaka, to iste predstavljaju njihovu bračnu stečevinu, pa stoga tužiteljica potražuje od tuženika utvrđenje suvlasništva na istima na jednake dijelove, kao i njihovu predaju u suposjed. Osim toga, tužiteljica i tuženik su zajedničkim radom i sredstvima stekli pokretninu i to traktor, marke Case, crvene boje, na kojem se samo iz formalnih razloga kao vlasnik vodi / vodio sada pok. otac tuženika ŽN, pa stoga tužiteljica traži od tuženika utvrđenje suvlasništva i na predmetnom traktoru na jednake dijelove i predaju istog u njezin suposjed. Također, tužiteljica i tuženik su za vrijeme trajanja bračne zajednice, zajedničkim radom i sredstvima, te ulaganjem vodili OPG nositelj kojeg je tuženik (dok je ranije kao nositelj bio upisan otac tuženika ŽN, op.), time da je navedeni OPG poslovao preko žiro-računa otvorenog kod Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka i u odnosu na koja novčana sredstva po predmetnom računu tužiteljica potražuje isplatu ½ dijela istih u trenutku faktičnog prestanka bračne zajednice. Osim toga, parnične stranke su imale ušteđevinu koja se nalazila na računu tuženika otvorenom u Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka i u odnosu na koja novčana sredstva po predmetnom računu tužiteljica potražuje isplatu 1/2 dijela istih u trenutku faktičnog prestanka bračne zajednice, s time da ušteđevinu, između ostalog, predstavlja i iznos od 28.500,00 EUR-a (21.000,00 EUR-a + 7.500,00 EUR-a, op.) koji je tužiteljica predala tuženiku na njegovo inzistiranje, slijedom čega joj samo od navedenog iznosa pripada 1/2 dijela novčanih sredstava od 14.250,00 EUR-a protuvrijednosti u kunama. Zaključno se napominje kako su, dakle, tužiteljica i tuženik tijekom gotovo čitavog trajanja bračne zajednice radili u Republici Njemačkoj, s time da je tužiteljica ostvarivala godišnju zaradu u iznosu od cca. 33.000,00 - 34.000,00 EUR-a, time da je prestala raditi tijekom 2019. godine od kada je u mirovini, dok je tuženik ostvarivao godišnju zaradu u iznosu od cca. 36.000,00 EUR-a, te je prestao raditi oko 2010. godine. Tužiteljica se dana 08. travnja 2022. godine obratila tuženiku s prijedlogom za mirnim rješenjem spora, no tuženik je ponudio tužiteljici na ime bračne stečevine isplatu preniskog iznosa koji nipošto nije realan, pa posljedično tome nije došlo do realizacije i razrješenja njihovih imovinskih odnosa mirnim putem.
2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se točka II. tužbe priznaje. Stranke su se vratile za stalno: tuženik 2014., a tužiteljica 2018. godine te su oboje živjeli u kući roditelja tuženika u zajedničkom domaćinstvu s njegovim roditeljima. U odnosu na točku III. tužbe navodi da priznaje tužbeni zahtjev za nekretnine navedene u ovoj točki historijata tužbe, što je točka I petita tužbe, osim za nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koje je tuženik kupio nakon zaključenja braka, ali sa svojom ušteđevinom koju je u trenutku zaključenja braka već imao. Stoga su te nekretnine njegova posebna imovina. Također, nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], iste k. o., oduvijek su bile stvarno vlasništvo oca tuženika, pa kasnije tuženika, ali su formalnim darovnim ugovorom prenesene na tuženika od strane upisanog vlasnika (što se vidi iz povijesnog zk. izvatka), pa u stjecanju tih nekretnina svakako ni sa čime nije sudjelovala tužiteljica, već su i te nekretnine posebna imovina tuženika. Iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], dvije su čestice, i to čk. br. 57/4/K i 57/5/K, na kojima je tuženik u vrijeme trajanja braka sagradio garaže za poljoprivredne strojeve i priključke, ali svojim materijalom, koji je imao na svojim nekretninama iz zk. ul. br. [broj ZK uloška]. Naime, na njegovim nekretninama iz ul. br. 507 bile su građevine koje je tuženik srušio i iz tih građevina iskoristio ciglu, crijep i drvenu građu, od čega je sagradio na gore naznačenim česticama to spremište, tj. garažu dužine 27m i širine 7m, s otvorenom jednom stranom. Vrijednost tog građevinskog materijala koji je uložen povećava tuženikovo ulaganje u te čestice i njihovu tržišnu vrijednost za barem jednu trećinu, pa na te dvije čestice tuženik tužiteljici priznaje suvlasništvo u 1/3 dijela, dok je on suvlasnik u 2/3 dijela, a na ostalim česticama u tom ulošku tuženik priznaje tužiteljici suvlasništvo u ½ dijela. Na ostalim zk. ulošcima, osim naprijed navedenih, tuženik također priznaje tužiteljici suvlasništvo u jednoj polovini. Što se tiče navoda ove točke o ulaganjima u obiteljsku kuću tuženika, tuženik ističe da je istina da su ta ulaganja izvršena, ali i da su roditelji tužen ika zajedno s njima ulagali jer su živjeli u zajedničkom domaćinstvu te je to i bila njihova kuća. Po dogovoru, roditelji su na razne načine pridonosili tim ulaganjima. Prije svega, u novcu. Tako je majka tuženika, recimo, za zimski vrt dala točno 4.000 EUR-a, a roditelji tuženika su plaćali i režije te sve druge životne troškove, da bi omogućili strankama da novac ulože u uređenje kuće. Stoga tuženik procjenjuje da su ta ulaganja bila jednaka od strane stranaka i tuženikovih roditelja. Osim toga, ta ulaganja nisu bila veća od 300.000,00 kn, pa se tako poriče visina ulaganja od 600.000,00 kn, kao i to da bi stranke same ulagale, bez tuženikovih roditelja. Iz navedenih razloga tuženik priznaje tužiteljici ulaganje u visini jedne četvrtine, tj. iznos od 75.000,00 kn, odnosno 10.000 EUR-a i taj iznos joj je spreman isplatiti. U odnosu na točku IV. tužbe tuženik navodi da se priznaje postojanje i kupovina pokretnina navedenih u toj točki, osim televizora jer nije određeno o kojem i kakvom se TV-u radi. Isto tako, što se tiče osobnog automobila s njemačkim registarskim oznakama, on je sada uvezen u RH, za što je tuženik (nakon prestanka bračne zajednice, 28. rujna 2022. godine), platio carinu, trošarinu, homologaciju i druge troškove i sve to platio ukupno 26.619,23 kn ili 3.532,97 EUR. Tuženik je platio i tehnički pregled, registraciju i osiguranje, pa sada automobil ima reg. oznaku [registarska oznaka], ali od toga iznosa ne traži ništa jer automobil on i koristi. Međutim, za navedeni uvoz, carinu i homologaciju automobila potražuje od tužiteljice povrat polovine plaćenog iznosa, a to je 1.766,49 EUR-a jer joj priznaje suvlasništvo na automobilu u jednoj polovini. Priznaje se tužiteljici suvlasništvo u ½ dijela i na drugom osobnom automobilu. Što se tiče ostalih pokretnina, poljoprivrednih strojeva; traktora (osim traktora Case) i prikolica te priključnih strojeva, na njima tuženik priznaje tužiteljici suvlasništvo u jednoj trećini dijela, jer su u njihovom stjecanju sudjelovali i roditelji u nešto manjem dijelu nego stranke, a svakako su roditelji, posebno, za uvezene pokretnine plaćali carinu. Stoga stranke na tim pokretninama ne mogu biti suvlasnici na jednake dijelove. Poriče se da bi traktor Case bio samo formalno u vlasništvu tuženika. Taj traktor kupio je otac tuženika svojim novcem koji je uštedio jer je i on imao njemačku mirovinu. Zato je posebno taj traktor i upisan kao njegov, a ne kao ostale pokretnine – strojevi, koje su stranke i roditelji tuženika kupili zajedno. Taj je traktor tuženik, dakle, naslijedio od oca te predstavlja njegovu posebnu imovinu. Nadalje, navodi da se točka V. tužbe priznaje djelomično. Pola novca na računu OPG-a, na dan prestanka bračne zajednice, je iznos od 56.000,00 kn, dok je na dan 15. prosinca 2021. godine bilo 122.000,00 kn i tuženik priznaje tužiteljici da joj pripada polovina tog iznosa, tj. 61.000,00 kn, tj. 8.096,09 eura, koji iznos je tuženik spreman isplatiti tužiteljici. Poriče se da bi tuženik imao drugih računa u banci i da bi imao ikakvu ušteđevinu. Naprotiv, tužiteljica je, u trenutku prestanka bračne zajednice, na posebnom, svom računu u Erste banci imala ušteđeno najmanje 25 do 30 tisuća EUR-a, što predstavlja zajednički stečenu imovinu za vrijeme trajanja braka, pa polovina tog iznosa pripada i tuženiku. Stoga tuženik predlaže da sud od Erste banke zatraži da dostavi podatke o kretanju i stanju svih računa tužiteljice za period od tri mjeseca prije prestanka bračne zajednice, tj. od kolovoza 2021. godine, pa do prosinca 2021. godine, kao i na dan formalnog prestanka braka, tj. na dan 24. svibnja 2022. godine jer će tuženik postaviti protutužbeni zahtjev za polovinu tog iznosa. Za 7,5 tisuća EUR-a koje je tužiteljica podigla 2018. godine, 14. ožujka 2018. godine kupljen je traktor Steyr, a na njemu je tuženik tužiteljici već priznao suvlasništvo u jednoj polovini, pa ne može još tražiti i u njega uloženi novac. Od podignutih 21 tisuću EUR-a 2019. godine od strane tužiteljice kupljene su nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], i to 2020. g. za 11 tisuća EUR-a, a za ostatak je mijenjan krov na kući na tim nekretninama, čišćeno je i uređivano te mijenjani prozori i vrata na toj kući, kao i druge sitnije stvari. Prema tome, taj novac koji je podigla tužiteljica (a bio je zajednički) utrošen je u pokretnine i nekretnine na kojima je njoj tuženik upravo priznao suvlasništvo na jednake dijelove, pa ona ne može još tražiti i povrat bilo kojeg iznosa novca. U odnosu na točku VI. tužbe navodi da, obzirom na prije izneseno, nije relevantno. Tuženik točku VII. tužbe priznaje. U odnosu na točku VIII. tužbe tuženik predlaže da sud tužiteljičin tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan u dijelu u kojem to tuženik ovim odgovorom osporava te da joj naloži da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinanci jskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, tekućom od donošenja presude, pa do isplate, u roku 15 dana.
3. Nakon odgovora na tužbu, tuženik je podnio i protutužbu u kojoj navodi da prema točkama IV. i V. odgovora na tužbu, protutužena je u vrijeme trajanja braka na svom računu u Erste banci štedjela novac od svojih primanja, pa je tako do prestanka bračne zajednice uštedjela barem oko 25.000 EUR-a, koje je zadržala za sebe, iako se radi o zajedničkoj imovini, kako i sama protutužena tvrdi u svojoj tužbi o primanjima i računima protutužitelja. Isto tako, kako je već rečeno, nakon prestanka bračne zajednice, protutužitelj je svojim novcem platio carinu, trošarinu, homologaciju i druge troškove za automobil na kojem protutuženoj priznaje suvlasništvo u jednoj polovini, a sve to platio je ukupno 26.619,23 kn ili 3.532,97 EUR. Protutužitelj je platio i tehnički pregled, registraciju i osiguranje, pa sada automobil ima reg. oznaku [registarska oznaka], ali od toga iznosa ne traži ništa jer automobil on i koristi. Međutim, za navedeni uvoz, carinu i homologaciju automobila potražuje od protutužene povrat polovine plaćenog iznosa, a to je 1.766,49 EUR-a ili 13.309,62 kn jer joj priznaje suvlasništvo na automobilu u jednoj polovini. Zbog toga, kao suvlasnica u jednoj polovini, je ona dužna snositi i polovinu troškova uvoza, homologacije i dr.
4. U tijeku postupka izvedeni su dokazi uvidom u fotografije (list 10-50, 131-132), pravomoćno rješenje Općinskog suda u Bjelovaru broj R1 Ob-256/2022-2 od 24. svibnja 2022. godine (list 51-54), izvatke iz zemljišne knjige (list 55-81, 381-382, 388), uvjerenje Stanice za tehnički pregled vozila od 17. kolovoza 2022. godine (list 82), dokumentaciju (list 83-86, 126-130), prijedlog za mirno rješenje spora od 8. travnja 2022. godine (list 87), račune (list 95-97, 141-146), dopis Hrvatskog zavoda za mjeriteljstvo od 22. rujna 2022. godine (list 98), račun (list 99), porezno rješenje od 28. rujna 2022. godine (list 100-101), rješenje o nasljeđivanju doneseno po javnom bilježniku Martini Dujmović broj O-2259/22, UPP/OS-158/22-13 od 11. listopada 2022. godine (list 102-103), dopis Policijske uprave Bjelovarsko-bilogorske od 13. srpnja 2023. godine (list 160), uvjerenje o vlasništvu vozila od 12. srpnja 2023. godine (list 161-162), potvrdu Erste banke od 20. srpnja 2023. godine (list 162-166), izvod iz katastarskog plana (list 378), prijepis posjedovnog lista (list 379-380), saslušani su tužiteljica i tuženik kao stranke (list 177- 183) te svjedoci KN (list 189-190), UN (list 190-191), ĆN (list 191-192), AN (list 192), NN (list 193) te je proveden očevid na predmetnim nekretninama u uz sudjelovanje sudskih vještaka VN (nalaz i mišljenje list 258-342), Branka Ćurića (nalaz i mišljenje list 218-226, dopuna nalaza i mišljenja list 345-146) i Bože Volića (nalaz i mišljenje list 228-247, dopuna nalaza i mišljenja list 357).
5. Sve izvedene dokaze Sud je cijenio u smislu odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku.
6. Iz iskaza tužiteljice HN proizlazi da su ona i tuženik sklopili brak 1988. godine, te je ona po sklapanju braka živjela u [adresa] u kući od tuženikovih roditelja, a već 1989. godine, kada je dobila pravo boravka u Njemačkoj, otišla je u Njemačku gdje je živjela i radila sa tuženikom. Tuženik je u vrijeme sklapanja braka već radio u Njemačkoj. U Njemačkoj su plaćali stan oko 500,00 eura s režijama. U [adresa] živjeli su tuženikovi roditelji i tuženikova kćerka iz prvog braka IN rođena 1973. godine. U vrijeme sklapanja braka stranaka kuća u [adresa] bila je katnica, u prizemlju sastojala se od kuhinje, jedne sobe, kupaonice i u sklopu prizemlja bila je garaža. Dok su na katu kuće bile tri sobe i jedna mala gostinjska soba. Kuća je imala provedenu struju, bila je bez telefonskog priključka, bez vodovodnog priključka, voda je bila iz bunara, te je bila sprovedena putem tog sustava u kuću, bilo je centralno grijanje na drva. Na katu na podovima su bili tepisoni, a u prizemlju pločice, a u toj jednoj sobi tepison na podu. Kuća je imala fasadu. U Njemačkoj je radila kao trgovac te imala neto plaću oko 1.800,00 do 1.900,00 eura. U mirovinu je otišla 2019. godine, te ostvarila njemačku mirovinu oko 760,00 eura i hrvatsku mirovinu oko 160,00 eura. Tuženik je bio građevinski radnik, radio je fasade, knaufe i ostalo, imao je plaću oko 2.200,00 do 2.300,00 eura. U mirovinu je otišao 2014. godine te ostvario njemačku mirovinu oko 1.500,00 eura, dok hrvatsku mirovinu nema. Roditelji tuženika su do 1981. godine rad ili i živjeli u [adresa]. Misli da nisu ostvarili neku ušteđevinu, jer se sjeća da joj je tuženik pričao da je podigao kredit kako bi se njegovi mogli vratiti kući. Od kredita je roditeljima dao 5.000,00 maraka i s tim su se oni vratili kući. Po povratku tuženikovi roditelji bavili su se poljoprivredom i uzgojem stoke, imali su oko 4 – 5 krava, 7 - 8 svinja, perad, obrađivali su zemlju, ali ne zna sad reći površinu na kojoj su uzgajali kukuruzu, pšenicu i kosili su livade. Nešto su od uroda prodavali, a nešto utrošili na hranu za svoje potrebe. Prodavali su mlijeko, prodavali su svinje i telad. Imali su jedan traktor, a ostale poljoprivredne strojeve su im kupovali ona i tuženik. Vremenom kako su postajali stariji, tuženik i ona su rekli da bi željeli renovirati kuću u [adresa], jer su odlaskom u mirovinu planirali tamo živjeti, a htjeli su sve renovirati dok su još radili i imali primanja. Sa tim su se složili tuženikovi roditelji. Radovi su započeli 1991./1992. godine, a dovršeni su negdje 2014./2015. godine. Tako su obnovili krovište na cijeloj kući u [adresa]. Na katu su uređivali sobe na način da su svuda postavili parkete, postavili su na plafone stiropor kao izolaciju i izmijenili radijatore, tako da su postavili nove radijatore. U prizemlju su obnovili kompletno kupaonicu na način da su postavili nove pločice, na podovima i zidovima na visini više od 1,5 m, umjesto kade stavili tuš kabinu, kupili novi kupaonski namještaj i sanitarije. U prizemlju su također sobu prenamijenili u kuhinju tako da su postavili potrebne instalacije za vodu, struju, stavili novi radijator, kupili kuhinjski namještaj. Također su od stare kuhinje napravili dnevni boravak. U tim prostorijama, dakle u boravku i kuhinji spuštali su strop knaufom. U obje te prostorije postavili su laminat od pluta. Postojeću garažu koja je bila u sklopu prizeml ja preuredili su u smočnicu i još jednu prostorijicu gdje su odlagali stvari kada su se presvlačili vezano za radove izvan kuće. Također su izmijenili sve prozore na kući, tako da su postavili nove drvene hrastove prozore, to je bilo još 1992. godine. Postavila se nova fasada na kući na gornjem dijelu, obzirom da na donjem dijelu je kuća obložena kamenim fasadnim pločicama. Nadalje, postavili su novu ogradu vanjsku od metalnih elemenata, time da su samo vrata od kovanog željeza. Također su proširivali balkon od zimskog vrta na način da su u čitavoj dužini garaže i oko jedne strane kuće postavili betonske stupce, njih desetak, na stupce betonsku deku, a i ispod je između stupaca izbetonirano. Preko puta te kuće imali su ljetnu kuhinju koju su uređivali na način da su promijenili krovište, fasadu, laminat i elemente za kuhinju sa kompletnim uređajima. Do ljetne kuhinje radili su garažu za poljoprivredne strojeve i za automobil. Već je na imanju bila jedna garaža, a oni su na obje stavili pomična vrata. Ta ljetna kuhinja i napravljena garaža nalaze se na čestici koja je bila u vlasništvu svekra, ali nije utužena, već samo kao ulaganje. Na zk. ul. br. [broj ZK uloška] su kupili 2010. imanje koje se sastojalo do stare kuće i zemlje, tu kuću su srušili i napravili garažu za osobne automobile. Ta čestica im je bila pogodna jer se nalazi iza i uz njihovu kuću. Sve radove su uglavnom izvodili majstori kojima su plaćali rad. Dosta su i sami fizički radili. Većinom su se radovi izvodili u dogovoreno vrijeme njihovog godišnjeg odmora, jer su bili po 2 – 3 tjedna za vrijeme godišnjeg odmora ovdje. Radovi i materijal financirali su se našim zajedničkim financijskim sredstvima koje su uštedjeli. Nikada nije vidjela da bi roditelji tuženika dali bilo kakav novac za bilo kakve radove ili bilo kakav materijal. Roditelji tuženika su davali hranu za radnike i za njih, a koju su sami uzgojili. Svekar je nešto fizički i pomogao u radovima što se tiče kada je trebalo nešto donijeti, otpeljati i sl. Svekrva je umrla 2019. godine, a svekar 2022. godine. Ne vjeruje da bi tuženik imao vlastite ušteđevine za kupnju nekretnine u zk. ul. br. [broj ZK uloška], ta nekretnina je kupljena 1998. godine kada su bili u braku već 10 godina, a radili su oboje u Njemačkoj. Nekretnina iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] kupljena je prije 5 -6 ili nešto prije godina od jednog čovjeka iz Letičana, to je poljoprivredno zemljište koje je prije kupnje svekar obrađivao i onda je tuženik odlučio to kupiti sa njihovim zajedničkim novcima. Što se tiče stare građe najvjerojatnije da se neka stara građa iskoristila za renoviranje ili izgradnju, što od rušenja kuće na nekretnini u zk. ul. br. [broj ZK uloška], što od rušenja kuće na zk. ul. br. [broj ZK uloška], što od obnavljanja krovišta. Naime, 2003. godine su kupili jedno imanje sa starom kućom koja se nalazila na zk. ul. br. [broj ZK uloška]. To su kupili najviše radi zemlje. Na toj kući su promijenili krovište, tišljariju, te su izbetonirali ulaz nekih 5 – 6 m dužine na 4 stupca i postavili kao terasu. Tu je rađena i garaža. 2021. godine kupili su još jednu kuću na zk. ul. br. [broj ZK uloška]. gdje su također mijenjali krovište i tišljariju. Sva ta dodatna imanja kupili su radi poljoprivrednog zemljišta. Također su u braku kupovali dosta prikolica, kupili su dva traktora još negdje 1996. godine, puno su poljoprivrednih strojeva uvezli iz Njemačke, kupovali su i kosilice, sadilice, sijačice, plugove. Režije za kuću plaćali su svekrva i svekar kad su oni bili u Njemačkoj, kad su se vratili onda je tuženik preuzeo plaćanje na sebe, odnosno kad se tuženik vratio. Kad su se oboje vratili iz Njemačke nastavili su obrađivati sve zemljište, nisu uzgajali stoku, samo kokoši. Tuženikova kćerka IN otišla je u Njemačku negdje 1992. godine, tamo se vjenčala 1993. godine. Tuženik i ona su sudjelovali u financiranju svatova. Tuženik je kćerki kupio automobil još 1990./1991. godine iz njihovih zajedničkih sredstava. Kad se ona vratila iz Njemačke roditelji tuženika više nisu radili na poljoprivredi, stoke više nisu imali, time da je svekar još nešto pomagao. Nije sad sigurna kada se stoka prodala, da li poslije povratka tuženika i ne zna što je s novcem od prodaje stoke. Zaradu koju su ostvarili u Njemačkoj stavljali su isprva na zajednički račun, ali se s tim tuženik nije slagao, pa su imali svaki svoj račun i kada su dolazili nešto raditi onda su dizali novac s tih računa. U Hrvatskoj si je i ona otvorila račun kada se vratila i otišla u mirovinu. Na posebno pitanje punomoćnika tužiteljice navodi da je u kući u vlasništvu svekra, s tim da je govorila od tuženikovih roditelja, a zapravo je u vlasništvu bila svekra, mijenjano kompletno krovište, a pod tim misli da su mijenjane i grede, i rogovi i crijep. Zimski vrt je rađen na ulazu u kuću na način da je iznad postavljena betonska deka, sve je od PVC stolarije i zatvoreno kompletno staklom sa dvoja ulazna vrata, a promjera je sve oko 4 m X 3 m. U kuću je uveden plinski priključak i telefonski priključak, kupljen je bojler Vailant. Sustav je napravljen tako da je bila kombinacija grijanja i na centralno na drva i na plin, te su na cijeloj kući izmijenili taj sustav sa cijevima i nove radijatore, to je još bilo 1996./1998. godine. Svekar je imao OPG za poljoprivrednu proizvodnju koji OPG je preuzeo suprug 2014. godine kad se vratio u RH. Na ime otpremnine sveukupno je primila oko 28.000,00 do 29.000,00 eura, najprije je od toga suprugu dala 7.500,00 eura za kupnju traktora 2019. godine, a 21.000,00 eura mu je dala 2021. godine za kupnju kuće u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. Suprug nije primio otpremninu. Sporne pokretnine kupovali su u Njemačkoj, organizirali su prijevoz za njih u RH i plaćali carinu. Suprug i ona su financirali uvođenje gradskog vodovoda između 2010.-2015. godine, na to su se odlučili jer su imali problema sa bojlerom jer je bio slabi pritisak. Voda iz bunara se mogla koristiti u slučaju da je nešto bilo problema sa gradskim vodovodom. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika navodi da se većinom radova uključujući i krovište izvelo do 1999. godine, kao i fasada, kuhinja i unutarnje uređenje se izvelo nakon 1999. godine. Ulaganja su financirana iz zajedničkih sredstava, zajednički račun su tuženik i ona imali do 1996. godine, a onda svaki svoj. Osim toga iz njenih sredstava kupovana je hrana i plaćale režije u Njemačkoj i održavanje. Svekar je ostvario mirovnu 1995. godine kada je navršio 65 godina, a svekrva 1998. godine. Do tog razdoblja, a od vremena kad su se vratili iz Njemačke bavili su se poljoprivredom i uzgojem stoke. Nisu imali mirovine do tih godina. Ne zna da li su mogli što uštedjeti. Tuženik je od oca naslijedio gotovinski novac po njegovoj smrti što je bilo 2022. godine i tada se više nisu izvodili nikakvi radovi. Ne zna da bi roditelji tuženika plaćali carinu za neke poljoprivredne strojeve. Nije joj poznato da bi majka tuženika dala 4.000,00 eura za zimski vrt. Nekretnine u zk. ul. br. [broj ZK uloška] su kupljene rekla je već od čovjeka iz Letičana po imenu ŠN i zna da je sa tuženikom išla k tom čovjeku i da su mu nosili novac, time da nije bila kod primopredaje novca, jer je ostala vani. Ne zna zašto i kako je došlo do toga da je sklopljen darovni ugovor za te nekretnine.
7. Tuženik u svom iskazu navodi da su se vjenčali 1988. godine. Radio je na građevini, knauf, fasade, imao plaću 2.300,00 eura. U mirovinu je otišao 2014. godine kad se vratio u RH. Supruga je došla u Njemačku 1989. godine, a počela raditi 1991. godine, on je tada već bio 17 godina u Njemačkoj na radu. Supruga je u RH radila kao trgovac u Univerzalu, te je radila i kao trgovac u Njemačkoj. Kad je ona došla u Njemačku iznajmili su veći stan, kompletno su ga uredili, kupili namještaj i novu kuhinju, spavaću sobu, za što su sve utrošili oko 15.000,00 dem njegovog novaca jer supruga još nije imala ušteđene novce kad je tek počela raditi. Otpočetka su imali zajednički račun u Njemačkoj iz kojeg su plaćali režije, stan, hranu, a od 1996. godine su imali svaki svoj račun. 1994. godine je kupio imanje koje se nalazi uz njihovu kuću u [adresa], to imanje je bilo na kbr. 66 i zk. ul. br. [broj ZK uloška]., to je kupio iz svoje ušteđevine za 18.000,00 dem. 1995. godine je otvorio račun u Podravskoj banci na koji je položio svojih do tada ušteđenih 60.000,00 dem. Kasnije je digao te novce i uložio u gradnju što je trebalo i druge troškove. Navodi da su oni iz zajedničkih sredstava kupili auto Mazdu 1995. godine za 33.000,00 dem. Kasnije 2000. godine kupili su Audi 2.5 koji još i danas ima, za 60.000,00 dem. On je radio i po 30 do 40 sati mjesečno privatno, sam si nalazio posao i tako su još dodatno zarađivao, tako da je godišnje pored svoje plaće dodatno još zarađivao još oko 25.000,00 dem. 2004. godine kupio je automobil Audi cupe za 33.000,00 eura, koji je prodao 2013. godine, 2008. godine je carinio onaj raniji Audi 2.5. 2016./2017. godine kupio je Audi A6 Allroad za 42.000,00 eura. Njegovi roditelji su se vratili iz Njemačke 1981. godine, u Njemačkoj su radili u tvornici, nisu imali ušteđevine, točno je da im je financijski pomogao po povratku u RH, dok se nisu počeli baviti poljoprivredom i stočarstvom, to je bilo sve u periodu dok se on i supruga nisu vjenčali. Roditelji su uzgajali po 2 krmače, 20 bekona, 4 krave, prodavali su telce, svinje, pa i bikove, predavali mlijeko, obrađivali su oko 17 jutara zemlje. Imali su neke poljoprivredne strojeve, neke su prodali, neke je on prodao i uzeo novce, pa im je donio neke druge iz Njemačke. U plaćanjima carine sudjelovao je nekad otac, nekad on. Roditelji su mirovine stekli kada su navršili 65 godina. Kad su se vjenčali kuća je bila u stanju kako je opisala tužiteljica i radovi su bili izvedeni u onom obimu kako ih je opisala tužiteljica. Time da je njegova majka dala 4.000,00 svojih eura za gradnju zimskog vrta. Što se tiče ljetne kuhinje, sve je točno kako je opisala tužiteljica, osim kuhinjskih elemenata koji su svi dovezeni iz njihovog stana iz Njemačke za priključcima. Također do ljetne kuhinje točno je da je rađena garaža, ali je materijal za gradnju, dakle stara cigla, korištena sa srušene kuće sa imanja na zk.u.br. 507. Na imanju u zk. ul. br. [broj ZK uloška] nalazila se kuća, štala i štagalj, te su oni srušili kuću, a ostala je štala i štagalj od kojih su uredili garažni prostor na način da je ostala deka i hrastove grede, stavljen je novi crijep i postavljena su garažna automatska vrata, sav ostali materijal se iskoristio za gradnju garaže do ljetne kuhinje. Na kući gdje su živjeli njegovi roditelji, a poslije oni i koju su renovirali, većinu radova je radio on, krov su radili majstori na način da su ostale stare grede, ali su stavljani novi rogovi i crijep. Iz Njemačke je dovezao bakrene žljebove i tu limariju je postavljao majstor H, a na krovištu je radio majstor iz Narte. Sve unutarnje uređenje je radio on, postavljao je i pločice, dok je parkete postav ljao majstor. Oni su financirali radove i materijal. Garažu do ljetne kuhinje financirao je otac. Uvodili su centralno grijanje i plinski priključak, te su platili priključak na gradsku vodu, misli da je to bilo nekih 1.500,00 dem. Točno je da su promijenili sve radijatore u kući, a stare je prodao. Telefonski priključak je uveo on roditeljima, ali prije nego je tužiteljica došla. Od stare građe sa imanja na zk. ul. br. [broj ZK uloška] rađen je i zid do susjedovih nekretnina na imanju na čk.br. 57/4 i 57/5, tako da su izgrađeni stupci i stavljene grede, stari crijep kao spremište za poljoprivredne strojeve. Što se tiče imanja iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] radi se o tome da su te nekretnine bile njihove, odnosno njegovih roditelja još od vremena kada se kupovalo imanje gdje su roditelji živjeli, to je bilo 1962. godine. Nakon godinu dvije njegov otac je prodao susjedu ŠN nekretnine iz zk.ul,.br. 622, radilo se u naravi o poljoprivrednom zemljištu površine oko 1 jutra. Taj susjed ŠN to zemljište nije prenio na sebe, pa je došao ocu reći da je nudio zadruzi tu zemlju, ali ta zemlja nije na njega pa ima problem. No opet je rekao da kad već zemlja glasi na njegovog oca, neka i ostane tako i neka mu se isplati još 60.000,00 din sa čime se otac složio, to je bilo negdje 1990 - ih. Nakon desetak godina otac je kad je pregledavao podatke iz zk knjiga utvrdio da je na neki način to isto zemljište ponovno upisano kao vlasništvo tog susjeda ŠN, pa se obratio njegovom sinu ŠN i sve mu objasnio. Susjed ŠN je rekao da će kad je tome svemu tako on pristati sklopiti darovni ugovor sa njegovim ocem, jer i onako je to zemljište od njegova oca, a već je ranije kupljeno, a otac je rekao da neka se onda ipak prepiše na tuženika. Stoga su taj čovjek ŠN i on sklopili taj darovni ugovor temeljem kojeg je to zemljište upisano na tuženika. Po povratku iz Njemačke, odnosno 2015. godine preuzeo je OPG od oca, radio na poljoprivredi, više ni je bilo stoke, otac mu je pomogao. Kako je rekao prodao je neke poljoprivredne strojeve koje je otac koristio, berač, grablje, kosilicu, očeve prikolice, plugove, kupio je nove. 2014. godine majka mu je dala punomoć na svom računu na koji je primala mirovinu koju nije niti podizala, te je te godine imala ušteđenih 5.000,00 eura. Otac mu je dao punomoć na svom računu 2019. i te godine imao je ušteđenih 33.000,00 eura. Te novce je trošio po potrebi kada je nešto trebalo i od majke i od oca. Dosta je financirao i u kuću koju je kćerka dobila po ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju, to je financirao iz očevih novaca. Prije 3 do 4 godine počeo je tetki TN plaćati po 200,00 eura mjesečno kao pomoć da ima za život. Točno je da se radila nova ograda oko kuće prije nekih 14 godina, za to mu je otac dao 3.000,00 eura od prodaje livade u Gornjoj Kovačici. Iz Njemačke je dovezao metalnu ogradu i kovana vrata, što su zajednički kupili. Također zajednički su kupili garažna vrata za garažu uz ljetnu kuhinju i za garažu koja je izgrađena za poljoprivredne strojeve. 1996. godine je kupio polovni traktor za 4.000,00 dem, pa je imao veliki generalni popravak za što mu je otac dao novac 4.000,00 dem, a on ga je prodao 1998. godine. Traktor Case kupljen je 2000. godine, godište je 1995., to je kupio otac. Na posebno pitanje punomoćnika tužiteljice navodi da su do 1996. godine imali zajedničku blagajnu, zajedno je trošili za ulaganje gdje su imali ušteđevinu. Poslije su imali svaki svoju blagajnu i tužiteljica je imala ušteđene svoje novce, ulagali su te ušteđevine u nekretnine. Točno je da je tužiteljica dala novac od svoje otpremnine za kupnju kuće iz zk. ul. br. [broj ZK uloška]. i za traktor Steier. Točno je da je tužiteljica plaćala režije za stan u [adresa] i za stanarinu, ali su sudjelovali u kupnji hrane i sve što je trebalo. Tužiteljica nije sudjelovala u svim poslovima, jer nije toliko mogla vremena provesti u RH zbog posla, on je češće dolazio u RH, a i otac je preuzimao radnike kad se ne bi nešto završilo.
8. Svjedokinja KN u svom iskazu navodi da su se stranke vjenčale 1978. godine, radile su u Njemačkoj. Koliko zna, sva svoja primanja ulagali su u obnovu kuće u [adresa], u kupnju susjednih imanja, opremanju OPG, kupovanje strojeva, automobila. U 33 godine njihovog braka, barem što se tiče njene sestre, svu svoju energiju i sva financijska sredstva je ulagala u tu imovinu i OPG. Kada su stranke dolazile na godišnji odmor i za blagdane, uvijek su dogovarani nekakvi poslovi koje su planirali raditi. Nije se odlazilo na ljetovanje na odmore, nego se uvijek nešto radilo. U kući u [adresa] radilo se krovište, fasada, unutarnje uređenje, dograđivano je nešto u smislu zimskog vrta, vanjski prostori su uređivani. U dvorištu je rađena ljetna kuhinja, garaža i spremište za strojeve. Navodi da ona nije sudjelovala nikada u nikakvim radovima kod stranaka. U vrijeme radova na kući bili su živi tuženikovi roditelji. Ne zna ništa o tome da li su oni nešto novčano pomagali. D jed je imao OPG dok je bio u snazi i mogao raditi na obradi zemlje i na uzgoju stoke. Ne zna da li su stranke imale neku svoju posebnu imovinu koju bi ulagali u sve što su stekli.
9. U svom iskazu svjedok UN navodi da mu je tužiteljica krsna kuma, a tuženik firmani kum. Kad god su razgovarali, oni su uvijek govorili za sve što su radili da su radili zajedno, sve što su stekli da su zajedno stekli. Osobno nije sudjelovao u nikakvim poslovima kod njih, osim nešto sitno vezano za pomoć kod svinjokolje. Stranke su nekada živjele i radile u Njemačkoj, a kasnije su živjeli u [adresa]. Kuću u [adresa] su uređivali što se tiče unutarnjeg uređenja koliko on zna i kupovali namještaj, sjeća se da su kupili kompletno novu kuhinju. Nekih drugih radova se ne sjeća. Također, zna da su stranke zajedno kupovale strojeve. Kupovali su preko puta kuće imanje gdje su dograđivali garažu i prostorije za strojeve. Roditelji tuženika su također nekada, ali kratko vrijeme, bili u Njemačkoj, a po povratku u [adresa] bavili su se poljoprivredom. Na posebno pitanje zamjenika punomoćnika tužiteljice navodi da se ne sjeća nikakvih vanjskih radova na vanjskoj kući. Stranke su kupile još dva imanja preko puta glavne kuće i još jedno iza glavne kuće. Na imanju iza kuće srušili su postojeće objekte i radili novu garažu. Na imanju preko puta glavne kuće kompletno se preuređivala postojeća kuća od krovišta, pa do unutarnjeg uređenja, misli da im je te poslove radila firma Fleković gradnja. Rijetko je dolazio kod njih, nekih 2 puta godišnje, možda zadnjih godina i češće 3-4 puta. Za vrijeme njihovih godišnjih odmora rijetko je dolazio, pretpostavlja da su oni za vrijeme svojih godišnjih odmora radili na poljoprivredi i na poslovima vezanim za svoje objekte, nadograđivanju i sl. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika navodi da misli da je sam tuženik fizički izvodio neke radove u unutarnjem uređenju glavne kuće, a i kuće preko puta.
10. Svjedok ĆN u svom iskazu navodi da stranke poznaje iz [adresa] većinu svog života kao susjed. Više se družio sa roditeljima tuženika, a intenzivno od 2003. godine. Stanke su živjele u [adresa]. Koliko su stekli i što su sve stekli ne zna točno. Roditelji tuženika bavili su se poljoprivredom i primali mirovinu. Imali su za to doba iznad prosječno veliku površinu zemljišta koje su obrađivali, to je bilo negdje oko 15 hektara obradive zemlje. Sa tuženikovim ocem je radio na njihovoj zemlji. Imali su 2 ili 3 krave, telad. Od njih je kupovao telad, jer se bavio uzgojem junadi. Predavali su mlijeko. Roditelji tuženika su bili u snazi raditi te poslove negdje do 2017. godine. Tuženik se vratio iz Njemačke prije 10 – 11 godina, a tužiteljica nešto kasnije. Kad su se vratili iz Njemačke nastavili su raditi na domaćinstvu, time da stoke više nije bilo, već su se bavili samo ratarstvom. Stranke su gradile spremište za poljoprivrednu mehanizaciju, obnavljali su kuću koju su kupili preko puta kuće . Kupovali su imanja u susjedstvu. Kuću preko puta obiteljske kuće su spašavali od daljnjeg urušavanja, na način da su ju ožbukali, promijenili crijep, stavili prozore, oluke. Na tom istom imanju napravili su objekt za poljoprivrednu mehanizaciju, održavali su voćnjak. Kuću iza obiteljske kuće su kupili od PN, na toj kući su zamijenjeni prozori, krov, ono što se izvana vidi i što je primijetio, nije nikada tamo bio i ne zna da li su što drugo radili. U obiteljskoj kući stranke su vršili samo tekuće održavanje, kao što je krečenje, zamjena namještaja novim namještajem, nije vidio nekakvih značajnih radikalnih zahvata. Sve te radne aktivnosti su se provodile za vrijeme godišnjeg odmora stranaka kada su dolazile u [adresa]. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika navodi da kada je od 2003. godine dolazio u obitelj IN, u obradi poljoprivrednog zemljišta koristili 3 traktora. Ne zna tko je stvarni vlasnik tih traktora. Nije mu poznato da li je tuženik prije braka imao svoju posebnu imovinu i svoju ušteđevinu. Poznato mu je da se dio građe sa srušene stare kuće koja se nalazila na imanju na istočnoj strani obiteljske kuće, koje imanje je bilo u posjedu stranaka, koristio za nadstrešnicu koja se izgradila preko puta obiteljske kuće.
11. U svom iskazu svjedok AN Navodi da stranke poznaje od svoje mladosti, a i kumovi su. Puno ne zna što su stranke stekle, a što nisu. Zna da su preko puta obiteljske kuće stekle zajedno dva imanja, na svakom po kuća. Zna da je kum MN prvu kuću sređivao, pa je počeo i drugu kuću, ali nije dovršio. Na toj prvoj kući cijelu je kuću adaptirao do krovišta, do unutarnjeg uređenja. Na radovima na krovištu sudjelovali su majstori i današnji svjedok koji još nije saslušan, NN, je radio neke radove na toj prvoj kući i na drugoj kući. Puno je kum MN sam radova izvodio, jer je on veliki majstor, u Njemačkoj je radio. Ne zna osim što je znao, što su stranke dugo radile od radova. Stranke su inače najprije zajedno bile u Njemačkoj. On je isto bio u Njemačkoj malo, tamo je radio s kumom MN, time da je on radio na crno, a kum je radio prijavljeno. Po povratku u [adresa] kum MN je preuzeo poljoprivredu od roditelja. Zna da su stranke zadnji traktor kupile. Ne zna da li su stranke što radile na obiteljskoj kući. Na posebno pitanje zamjenika punomoćnika tužitelja navodi da ne zna veličinu poljoprivrednog zemljišta koju su obrađivali roditelji tuženika, zna da je bilo puno zemlje. Zna da su imali dosta poljoprivredne mehanizacije, a što je tko točno kupovao to ne zna. Sjeća se da je otac tuženika kupio tanjurače. Inače on je do Domovinskog rata radio kao vozač u firmi Geofizika u Zagrebu, a kući je dolazio na tri četiri dana. Zna da su se kupovale prikolice i da je kum ŽN za sijeno kupio prikolicu novu, za ostale ne zna tko ih je kupio. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika da li je otac tuženika u vrijeme dok se stranke nisu vratile iz Njemačke imao kakve traktore, navodi da je i to mali ZN, drugi je ZN i treći M. Sjeća se da je za taj treći traktor Case otac tuženika nosio novce u Njemačku, ali su mu novac uzeli na granici Slovenskoj i platio neku kaznu. Na to mi se sve žalio otac tuženika i od tuda to zna. Kao je na kraju kupio taj traktor M točno ne zna. Od oca tuženika je kupovao kosu, to je bilo davno, ne zna da li je to bilo već kad su se stranke vratile iz Njemačke ili ne. Jednom je kupio kravu od oca tuženika to je bilo kad su se roditelji tuženika prestali baviti uzgojem stoke.
12. U svom iskazu svjedok NN navodi da tuženika poznaje od kada zna za sebe, a tužiteljicu od kada je počeo raditi u Fenoru, to je bilo negdje 1981./82. godine i kada su se stranke vjenčale, a i svirao im je u svatovima. Ne zna što su stranke stekle od imovine. On može reći što je on radio. Radio je na rušenju jednog objekta koji se nalazio iza postojeće obiteljske kuće, radio je sa svojim sinovima na rušenju objekta i s njima je radio pok. otac. tuženika. Također su selili materijal i to ciglu i drvenu građu što je bilo iskoristivo na imanje preko puta obiteljske kuće na kojem su se radile prostorije za poljoprivredne strojeve na kojima je također radio. Na tom imanju je i sudjelovao u betoniranju mosta. Njemu je rad plaćen, a nešto je dobio i cigle za obavljeni rad, jer mu je cigla trebala. Ti radovi su bili u vrijeme kad su stranke živjele u [adresa], pa su dolazile kako su se odvijali ti radovi, jedno vrijeme je i tuženik tu boravio kada se radilo, nekada ga nije bilo, odnosno više ga nije bilo nego je. Osim navedenog drugih saznanja nema. Na posebno pitanje zamjenika punomoćnika tužiteljice navodi da nije sudjelovao u nikakvim drugim radovima i ne zna da bi se što drugo radilo. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika navodi da je spomenuta građa b ila dovoljna za izgraditi prostoriju, odnosno to je bila nadstrešnica za poljoprivredne strojeve, osim što je uz to djed ŽN dao fosne od kojih su ispilili letve koje su im trebale za pokrivanje nadstrešnice. Što se tiče pijeska, vapna i cementa, on to nije ništa nabavljao, već su se to stranke organizirale. Konkretno je o tome razgovarao sa tuženikom.
13. Iz mišljenja geodetskog vještaka Branka Ćurića proizlazi da je na zahtjev Suda izvršio identifikaciju i geodetsku izmjeru GPS uređajem nekretnine upisane u:
- zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. o. [katastarska općina] u korist EN kako slijedi:
kčbr [katastarska čestica] oranica Jovac površine 786 čhv (2827 m²)
kčbr [katastarska čestica] oranica Jovac površine 376 čhv (1352 m²)
kčbr [katastarska čestica] dvor Ograda površine 124 čhv (446 m²)
kčbr [katastarska čestica] oranica Ograda površine 1034 čhv (3719 m²)
kčbr [katastarska čestica] dvor i voće Ograda površine 449 čhv (1415 m²)
- zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. o. [katastarska općina] u korist EN
kčbr [katastarska čestica]/B oranica Beljevine površine 1422 čhv (5114 m²)
-zk.ulbr. 627 K. o. [katastarska općina] u korist EN u ½ dijela i HN u ½ dijela
kčbr [katastarska čestica]/K dvorište u selu površine 138 čhv (496 m²)
U katastarskom operatu kčbr [katastarska čestica]/k odgovara kčbr [katastarska čestica], a na katastarskom planu nalazi se unutar kčbr [katastarska čestica]. Kčbr [katastarska čestica]/K dvorište i voće u selu površine 138 čhv (496 m²) u katastarskom operatu odgovara kčbr [katastarska čestica], a na katastarskom planu nalazi se unutar kčbr [katastarska čestica]. Poslije izvršene identifikacije GPS uređajem snimio je sve postojeće objekte koji se nalaze na lokaciji u [adresa], na katastarskom planu kčbr [katastarska čestica], odgovaraju gruntovne 57/6 i gruntovne:
kčbr [katastarska čestica]/K dvorište u selu površine 138 čhv (496 m²)
kčbr [katastarska čestica]/k dvorište i voće u selu površine 138 čhv (496 m²)
Predmetne nekretnine u cijelosti predstavljaju izgrađeno građevinsko zemljište na kojemu se nalazi stambena zgrada broj 69 površine 149 m², spremište poljoprivredne mehanizacije površine 149 m² i gospodarska zgrada površine 147 m². Zatim je izmjerio sve objekte koji se nalaze u [adresa] kako slijedi:
kčbr [katastarska čestica] dvor Ograda površine 124 čhv (446 m²)
kčbr [katastarska čestica] dvor i voće Ograda površine 449 čhv (1415 m²)
Kčbr [katastarska čestica] u cijelosti predstavlja izgrađeno građevinsko zemljište sa površinom od 446 m² i dio kčbr [katastarska čestica] površine 913 m² i predmet su procjene građevinskog vještaka, na kojemu se nalazi garaža sa nadstrešnicom površine 88 m², spremište poljoprivredne mehanizacije površine 109 m², štala površine 62 m² i drvarnica (nadstrešnica) površine 42 m². Vještaku poljoprivredne struke na licu mjesta identificirao je sve nekretnine koje su predmet procjene kako slijedi:
Dio kčbr [katastarska čestica] površine 502 m² - u naravi voćnjak
kčbr [katastarska čestica] oranica Jovac površine 786 čhv (2827 m²)
kčbr [katastarska čestica] oranica Ograda površine 1034 čhv (3719 m²)
kčbr [katastarska čestica] oranica Jovac površine 376 čhv (1352 m²)
kčbr [katastarska čestica]/B (1602/8) oranica Beljevine površine 1422 čhv (5114 m²)
Digitalna kopija katastarskog plana u granicama dozvoljenih odstupanja odgovara zemljišno knjižnim i katastarskim podacima. Uz nalaz i mišljenje Sudu prilaže skice lica mjesta.
14. U dopuni nalaza i mišljenja od 25. rujna 2025. godine geodetski vještak Branko
Ćurić naveo je kako slijedi:
kčbr [katastarska čestica] odgovaraju gruntovne 57/6 i gruntovne:
kčbr [katastarska čestica]/K dvorište u selu površine 138 čhv (496 m²)
kčbr [katastarska čestica]/k dvorište i voće u selu površine 138 čhv (496 m²)
Ispravlja se navedeni dio nalaza i mišljenja kako slijedi:
kčbr [katastarska čestica] na katastarskom planu odgovaraju gruntovne:
kčbr [katastarska čestica]/K dvorište u selu površine 138 čhv (496 m²)
kčbr [katastarska čestica]/k dvorište i voće u selu površine 138 čhv (496 m²)
upisane u z. k. uložak broj [broj ZK uloška] K. o. [katastarska općina] u korist EN iz [adresa] i gruntovna
kčbr [katastarska čestica]/k dvorište i voće u selu površine 137 čhv (493 m²)
upisane u z. k. uložak broj [broj ZK uloška] K. o. [katastarska općina] u korist CN i BN iz [adresa]. Navedene identifikacije naknado su dobivene od Područnog ureda za katastar Bjelovar. u ostalom dijelu nalaza i mišljenja nema promjena.
15. Iz nalaza i mišljenja vještaka poljoprivredne struke Bože Volića proizlazi da je 20. svibnja 2025. godine u 12,00 sati održan očevid na licu mjesta na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] — oranica jovac sa 376 čhv, čkbr. [katastarska čestica] — oranica ograda sa 1034 čhv i čkbr. [katastarska čestica] — dvor i voće ograda sa 449 čhv, upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica]/2B — oranica beljevine sa 1422 čhv. Predmetne nekretnine u naravi čine dvije lokacije i to:
Lokacija 1. na kojoj lokaciji se nalaze nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] — oranica Jovac s površinom od 376 čhv, u naravi predstavlja poljoprivredno zemljište obraslo raznim višegodišnjim korovima. Kčbr. [katastarska čestica] — oranica Ograda sa površinom od 1034 čhv, u naravi s posijanim merkantilnim kukuruzom. Kčbr. [katastarska čestica]— u dijelu s površinom od 140 čhv koja u naravi predstavlja poljoprivredno zemljište voćnjak s 23 stabla šljiva, dvije jabuke i dvije kruške. Voćnjak je u dosta zapuštenom stanju bez provođenja kvalitete agrotehnike, tj. bez obrezivanja sa zapuštenim krošnjama. Kčbr. [katastarska čestica] — oranica Jovac s površinom od 786 čhv, a u naravi posijan merkantilnim kukuruzom.
Lokacija 2 na kojoj lokaciji se nalazi nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] — oranica Beljevine s površinom od 1422 čhv, koja u naravi predstavlja poljoprivredno zemljište — oranicu s posijanim merkantilnim kukuruzom.
Ukupna tržišna vrijednost predmetne nekretnine na lokaciji I. s površinom od 8.804 m² iznosi 6.555,00 eura. Ukupna tržna vrijednost predmetne nekretnine na lokaciji II. s površinom od 5.114 m² iznosi 3.989,00 eura. sveukupnu tržnu vrijednost predmetnih poljoprivrednih nekretnina na lokaciji I. i II. vještak je procijenio na iznos od 10.544,00 eura.
16. U dopuni nalaza i mišljenja vještak poljoprivredne struke Božo Volić tvrdi da je nalaz i mišljenje sačinjen i stručno i objektivno sukladno pravilima struke, pri čemu je prema napucima struke i primijenio jedino primjenjivu u ovom predmetu poredbenu metodu. U nalazu i mišljenju je primijenio upravo veće tržišne cijene za izračun poljoprivrednog zemljišta za pripadajuću k.o. od ponuđenih. Kontaktirao je i predstavnike poljoprivredne zadruge u [adresa] koji se između ostalog bave i otkupom poljoprivrednog zemljišta na tom i širem području te su mu rekli da oni otkupljuju po znatno nižim cijenama. Iz njegovog objektivnog izračuna vidljivo je da je 1 Ha zemljišta procijenjen na 7.800,00 eura, a po toj cijeni glede usporedbe, može se tržiti zemljište i u Slavoniji gdje je kvaliteta samog zemljišta daleko kvalitetnija po sadržaju humusa dok u ovom podneblju [adresa] se ipak radi o slabijem bonitetu tla, tj. o pseudoglejnim tlima koja su podesna za neke poljoprivredne kulture, ali ne i visoko prinose (povrće, šećerna repa, duhan, suncokret…). Glede svega naprijed navedenog, u potpunosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja.
17. Iz zaključka nalaza i mišljenja građevinskog vještaka VN proizlazi da je procjena obavljena sukladno priznatim profesionalnim procjenjivačkim standardima i pozitivnim propisima RH, provedenim u ovom elaborata. Primijenjene metode izračuna su sukladne sukladno Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnina (NN78/15) i Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina (NN 105/15). Kod procjene je djelovao kao neovisna strana, koristeći se najbolje svim dostupnim podacima. U skladu s navedenom regulativom napominje da na temelju nesigurnosti pojedinih čimbenika koji utječu na procjenu, posebno, potrebe za upotrebom vrijednosti prema iskustvu, rezultat procjene ne može biti veličina utvrđena s matematičkom točnosti. Utvrđena tržišna vrijednost ne znači nužno da se u pojedinom slučaju u svako vrijeme na tržištu može ostvariti odgovarajuća cijena i u slučaju jednakih vanjskih okolnosti, posebno kratkoročno. Procjena je izrađena na temelju prikupljene dokumentacije i uz uključivanje cijena usporedivih čestica i građevina, te posebnih okolnosti. Posebna pozornost posvećena je lokaciji, infrastrukturnoj opremljenosti, namjeni, mogućnosti korištenja i postojećoj izgradnji. Na okolnost utrživosti (cjelokupna lokacija) - lokacija je primjerena ovoj namjeni, ali nema mogućnosti razvijanja dodatnih sadržaja. Prema trenutnim karakteristikama i obilježjima nekretnine, smatram istu - utrživu u razumnom vremenu. Porezi, za slučaj transakcije, nisu obračunati niti u jednom obliku. Sveukupna vrijednost zemljišta iznosi 5.674,24 eura, obiteljske kuće 26.946,30 eura, nadstrešnice 5.073,02 eura, gospodarske zgrade – poljoprivredne 11.409,71 te ostalog 1.500,00 eura što daje sveukupnu vrijednost nekretnine od 50.603,27 eura.
18. S obzirom da je ranije donesenim odlukama u ovom predmetu već odlučeno o dijelu zahtjeva postavljenih tijekom postupka (tužben im i protu tužbenim) ili su o istima stranke sklopile sudske nagodbe (odnosno procesno disponirale na drugi način), u nastavku obrazloženja ove presude Sud će isto vezati isključivo na onu imovinu koja je još ostala za odlučivanje (i na za istu relevantne dokaze), a kako je ista pobliže opisana u izreci ove presude.
19. Nije sporno između stranaka da je njihov brak sklopljen dana 23. srpnja 1988. godine, kao i to da je isti brak razveden rješenjem ovoga Suda od dana 24. svibnja 2022. godine, a koje rješenje je postalo pravomoćno 18. lipnja 2022. godine.
20. Na imovinskopravne odnose bračnih drugova primjenjuju se odredbe Obiteljskog zakona (ili zakona koji mu po važenju prethodi), ali bračni drugovi mogu sklopiti bračni ugovor i drugačije urediti pitanja vezana za imovinu. Tužiteljica i tuženik nisu naveli da su imali poseban ugovor ili dogovor u pogledu stjecanja imovine tijekom njihova braka.
21. Prema važećoj sudskoj praksi za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini mjerodavni su propisi koji su vrijedili u vrijeme stjecanja iste (npr. stav zauzet od Županijskog suda u Varaždinu, broj odluke: Gž 521/2019 -3 od dana 11.12.2019. godine i odluka Vrhovnog suda RH, br. Rev 57/2005-2, od 14. prosinca 2005).
22. S obzirom na vrijeme trajanja braka stranaka od 23. srpnja 1988. godine do 24. svibnja 2022. godine (sama bračna zajednica je trajala nešto kraće) za odlučivanje u pogledu stjecanja bračne imovine u ovom postupku između parničnih stranaka primjenjuju se odredbe Obiteljskih zakona (ObZ /98,ObZ/03,ObZ/15) i Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine br. 11/1978, 27/1978, 45/1989, 59/1990, 25/1994, 162/1998, dalje: ZoBPO-o) koji su vrijedili u tom periodu.
23. Tužiteljica u tužbi, među inim, navodi da nakon što su parnične stranke ostvarili pravo na mirovinu, vratili su se u Republiku Hrvatsku i živjeli na adresi tuženika sve do faktičnog prestanka bračne zajednice početkom mjeseca studenog 2021. godine. Na taj način su tužiteljica i tuženik, dakle, isključivo zajedničkim radom i sredstvima tijekom trajanja bračne zajednice stekli nekretnine i to: upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane u zk.ul.br.
627 k. o. [katastarska općina].
24. U svom iskazu tužiteljica navodi da su nekretninu upisanu zk. ul. br. [broj ZK uloška] kupili 2010. kada je to bilo imanje koje se sastojalo od stare kuće i zemlje. Tu kuću su srušili i napravili garažu za osobne automobile. Sve radove su uglavnom izvodili majstori kojima su plaćali rad. Dosta su i sami fizički radili. Većinom su se radovi izvodili u dogovoreno vrijeme njihovog godišnjeg odmora, jer su bili po 2 – 3 tjedna za vrijeme godišnjeg odmora ovdje. Radovi i materijal financirali su se njihovim zajedničkim financijskim sredstvima koje su uštedjeli. Nikada nije vidjela da bi roditelji tuženika dali bilo kakav novac za bilo kakve radove ili bilo kakav materijal. Roditelji tuženika su davali hranu za radnike i za njih, a koju su sami uzgojili. Svekar je nešto fizički i pomogao u radovima kada je trebalo nešto donijeti, odvesti i sl. Svekrva je umrla 2019. godine, a svekar 2022. godine. Ne vjeruje da bi tuženik imao vlastite ušteđevine za kupnju nekretnine u zk. ul. br. [broj ZK uloška], ta nekretnina je kupljena 1998. godine kada su bili u braku već 10 godina, a radili su oboje u Njemačkoj. Nekretnina iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] kupljena je prije 5-6 ili nešto prije godina od jednog čovjeka iz Letičana, to je poljoprivredno zemljište koje je prije kupnje svekar obrađivao i onda je tuženik odlučio to kupiti sa njihovim zajedničkim novcima. Što se tiče stare građe najvjerojatnije da se neka stara građa iskoristila za renoviranje ili izgradnju, što od rušenja kuće na nekretnini u zk. ul. br. [broj ZK uloška], što od rušenja kuće na zk. ul. br. [broj ZK uloška], što od obnavljanja krovišta. Naime, 2003. godine su kupili jedno imanje sa starom kućom koja se nalazila na zk. ul. br. [broj ZK uloška]. To su kupili najviše radi zemlje. Na toj kući su promijenili krovište, tišljariju, te su izbetonirali ulaz nekih 5 – 6 m dužine na 4 stupca i postavili kao terasu. Tu je rađena i garaža.
25. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] on kupio nakon zaključenja braka, ali sa svojom ušteđevinom koju je u trenutku zaključenja braka već imao. Stoga su te nekretnine njegova posebna imovina. Također, nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], iste k. o., oduvijek su bile stvarno vlasništvo oca tuženika, pa kasnije tuženika, ali su formalnim darovnim ugovorom prenesene na tuženika od strane upisanog vlasnika (što se vidi iz povijesnog zk. izvatka) pa u stjecanju tih nekretnina svakako ni sa čime nije sudjelovala tužiteljica, već su i te nekretnine posebna imovina tuženika. Nadalje, nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], dvije su čestice, i to čk. br. 57/4/K i 57/5/K, na kojima je on u vrijeme trajanja braka sagradio garaže za poljoprivredne strojeve i priključke, ali svojim materijalom, koji je imao na svojim nekretninama iz zk. ul. br. [broj ZK uloška]. Naime, na njegovim nekretninama iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] bile su građevine koje je on srušio i iz tih građevina iskoristio ciglu, crijep i drvenu građu, od čega je sagradio na gore naznačenim česticama to spremište, tj. garažu dužine 27m i širine 7m s otvorenom jednom stranom. Vrijednost tog građevinskog materijala koji je uložen povećava njegovo ulaganje u te čestice i njihovu tržišnu vrijednost za barem jednu trećinu, pa na te dvije čestice tuženik tužiteljici priznaje suvlasništvo u 1/3 dijela, dok je on suvlasnik u 2/3 dijela.
26. Nadalje, u svom iskazu tuženik navodi da je 1994. godine kupio imanje koje se nalazi uz njihovu kuću u [adresa] to imanje je bilo na kbr. 66 i upisano zk. ul. br. [broj ZK uloška], a to je kupio iz svoje ušteđevine za 18.000,00 dem. Godine 1995. je otvorio račun u Podravskoj banci na koji je položio svojih do tada ušteđenih 60.000,00 dem. Navodi da je točno da je do ljetne kuhinje rađena garaža, ali je materijal za gradnju, dakle stara cigla, korištena sa srušene kuće sa imanja upisanog u zk.u.br. 507. Na imanju u zk. ul. br. [broj ZK uloška] nalazila se kuća, štala i štagalj, te su oni srušili kuću, a ostala je štala i štagalj od kojih su uredili garažni prostor na način da je ostala deka i hrastove grede, stavljen je novi crijep i postavljena su garažna automatska vrata, sav ostali materijal se iskoristio za gradnju garaže do ljetne kuhinje. Od stare građe sa imanja upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška] rađen je i zid do susjedovih nekretnina na imanju na čk.br. 57/4 i 57/5, tako da su izgrađeni stupci i stavljene grede te stari crijep kao spremište za poljoprivredne strojeve. Što se tiče imanja iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] radi se o tome da su te nekretnine bile njihove, odnosno njegovih roditelja još od vremena kada se kupovalo imanje gdje su roditelji živjeli, to je bilo 1962. godine. Nakon godinu dvije njegov otac je prodao susjedu ŠN nekretnine iz zk.ul,.br. 622, radilo se u naravi o poljoprivrednom zemljištu površine oko 1 jutra. Taj susjed ŠN to zemljište nije prenio na sebe, pa je došao ocu reći da je nudio Zadruzi tu zemlju, ali ta zemlja nije na njega pa ima problem. No, opet je rekao da kad već zemlja glasi na njegovog oca, neka i ostane tako i neka mu se isplati još 60.000,00 din sa čime se otac složio, to je bilo negdje 1990 -ih. Nakon desetak godina otac je kad je pregledavao podatke iz zk knjiga utvrdio da je na neki način to isto zemljište ponovno upisano kao vlasništvo tog susjeda ŠN, pa se obratio njegovom sinu ŠN i sve mu objasnio. Susjed ŠN je rekao da će kad je tome svemu tako on pristati sklopiti darovni ugovor sa njegovim ocem, jer i onako je to zemljište od njegova oca, a već je ranije kupljeno, a otac je rekao da neka se onda ipak prepiše na tuženika. Stoga su taj čovjek ŠN i on sklopili taj darovni ugovor temeljem kojeg je to zemljište upisano na tuženika.
27. Tuženik je u svom iskazu naveo i to da su do 1996. godine imali zajedničku blagajnu gdje su imali ušteđevinu i koju su zajedno trošili za ulaganje. Poslije su imali svaki svoju blagajnu i tužiteljica je imala ušteđene svoje novce, ulagali su te ušteđevine u nekretnine.
28. Sa naprijed navedenim u svezi za napomenuti je da sukladno odredbi članka 273. (279.) st. 1. ZoBPO (važećeg u vrijeme sklapanja braka stranaka pa sve do dana 1. srpnja 1999. godine) bračni drugovi mogli su ugovoriti da njihove zarade budu posebna imovina svakog od njih, a prema odredbi stavka 2. istog članka ugovor iz stava 1. ovoga člana zaključuje se u pismenom obliku, a potpisi bračnih drugova moraju biti ovjereni. Neovisno o tome što stranke spominju posebne blagajne ne navode da bi sklopili ugovor shodno odredbama naprijed citiranog članka 273. (290.) ZoBPO.
29. Iz drugih izvedenih dokaza ne proizlaze dodatne činjenice iz kojih bi proizlazilo da je tuženik 1995. godine kupio nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] (tada iu zk. ul. br. [broj ZK uloška]) u k. o. [katastarska općina] baš svojom ušteđevinom kao posebnom imovinom u smislu odredbi tada važećeg ZoBPO-a pa, po ocjeni ovoga Suda, on tako nije to niti dokazao na siguran i nedvojben način, a što je s obzirom na pravila o teretu dokazivanja bio dužan.
29.1. Naime, protekom vremena novac kroz ušteđevinu može i fluktuirati tj. promijeniti svoj identitet pa je, po ocjeni ovoga Suda tuženik bio dužan dokazati koja sredstva i u kojem iznosu je imao ušteđena do dana stupanja u brak stranka, da su tijekom braka ta sredstva bila netaknuta (i da njihov opstanak tj. ne diranja istih nije ovisio o načinu zarađivanja i trošenja u zajednici stranaka) te da su upravo ta sredstva utrošena za kupnju navedenih nekretnina, a što tuženik tijekom ovoga postupka nije učinio na siguran i nedvojben način.
29.2. Sve to s obzirom da iz podataka iz zemljišnih knjiga proizlazi da su nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kupljene 3. siječnja 1995. godine, dakle, šest i pol godina nakon sklapanja braka stranaka pa je s tim u svezi za napomenuti da je kroz taj period braka zasigurno bilo moguće i da dođe do miješanja sredstava koja je tuženik eventualno imao od ranije i onih koja je zaradio tijekom šest i pol godina braka pa makar i svojim radom jer isti također prema članku 271. (277.) ZoBPO- a predstavlja zajedničku imovinu.
29.3. Tuženik tijekom postupka tvrdi da je nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kupio za iznos od 18.000,00 dem, dok iz zemljišno knjižnih podataka proizlazi je u Ugovoru o kupnji istih kao iznos prodajne cijene naveden iznos od 13.000,00 dem pa u tom dijelu tvrdnje tuženika, ovjerenom privatnom ispravom, sastavljenom davno prije ovoga spora, nisu potvrđene.
29.4. Kako je to naprijed i navedeno i sam tuženik je naveo da su u tom periodu (sve do 1996. godine) imali zajedničku blagajnu pa je onda u nešto što je zajedničko zasigurno bio uključen i doprinos tužiteljice, bilo direktno kroz zarađena novčana sredstva ili kroz rad u zajedničkom kućanstvu koji je i tuženiku olakšavao život (npr. pripremu, obroka, pranje rublja, čišćenje i održavanje stambenog prostora i slično) ili mu time omogućavalo slobodno vrijeme u kojem se nije morao baviti navedenim pa je mogao dodatno zarađivat i.
29.5. Sa svime navedenim u svezi za napomenuti je i to da je tuženik naveo da je on 17 godina prije braka stranaka već radio u Njemačkoj pa je s obzirom na to vjerojatno i imao određenu ušteđevinu, no po ocjeni ovoga Suda, za potrebe odlučivanja u ovom predmetu on je s obzirom na citirane zakonske odredbe bio dužan na nedvojben i siguran način dokazati postojanje ušteđevine, da je ta ušteđevina isključivo njegova vlastita (posebna) imovina i da je izvor sredstava danih za kupnju nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] baš iz te ušteđevine, a što on u ovom postupku na takav način nije uspio radi čega je Sud u tom dijelu sukladno odredbi članka 271. (277.) tada važećeg ZoBPO-a usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, a posljedično tome nije prihvatio niti tuženikovu ocjenu doprinosa stranaka tj. njegovu ocjenu suvlasničkih omjera koji im pripadaju na nekretninama upisanim u zk. u. br. 627 u k. o. [katastarska općina], unatoč tome što je Sud smatrao dokazanim da je dio građevinskog materijala koji je ugrađen na istima iskorišten od srušenih objekata sa nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] i što je to povećalo vrijednost tih nekretnina jer to, osim stranka, potvrđuje npr. i svjedok NN u svom iskazu te građevinski vještak dipl. inž. VN u svom vještačenju.
29.6. Nadalje, kako iz zemljišno knjižnih podataka proizlazi da su nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] stečene 2004. godine tj. u vrijeme važenja ObZ/03 te da su i objekti građeni u vrijeme važenja toga Zakona nužnim za istaknuti je i to da je tada pojam bračne stečevine kao i pojam vlastite imovine bračnih drugova bio određen u člancima 248. - 254. ObZ/03, a status suvlasništva u jednakim dijelovima prema Obz/03 se pretpostavlja te nije važno u kojem je omjeru bračni drug doprinio stjecanju zajedničke imovine, a kako se u ovom konkretnom slučaju radi o stjecanju nekretnine za napomenuti je da prema važećoj sudskoj praksi proizlazi i stav da ukoliko se radi o imovini koju su stranke kao bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, tada činjenica da se na imovinu uknjižio jedan supružnik kao vlasnik u 1/1 dijela, ne dovodi u pitanje pravno svojstvo ove imovine niti dovodi u pitanje suvlasnički udjel drugog supružnika na toj imovini, ako stranke nisu drugačije ugovorile (npr. Odluka Vrhovnog suda RH, br. Rev 577/08-2, od 1. travnja 2009.).
30. U odnosu na nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] tuženik je, po ocjeni ovoga Suda, dokazao da iste predstavljaju njegovu vlastitu imovinu i to iz razloga kako slijedi.
30.1. Uvidom u zemljišno knjižne podatke utvrđeno je da je iste tuženik doista stekao od ŠN temeljem Ugovora o darovanju od dana 11. listopada 2010. godine. U tom Ugovoru se, među inim, navodi da je tuženik u posjedu istih od 1975. godine te to potvrđuje navode tuženika o tome da je njegov otac te nekretnine stekao i uživo i puno ranije, a poriče tvrdnje tužiteljice da su iste stvarno kupljene tek u braku stranaka tj. 2010. godine.
30.2. Kako je te nekretnine tuženik formalno stekao darovanjem (posredno i iz prava stečenog iza svoga oca) tj. po osnovi koja je različita od stjecanja zajedničkim radom i iz zajedničke imovine, po ocjeni ovoga Suda, ta imovina u smislu odredbi članka 253. st. 2. tada (2010. godine) važećeg ObZ/03 je vlastita imovina tuženika.
30.3. S obzirom na to tužiteljica je tijekom ovoga postupka s obzirom na pravila o teretu dokazivanja (onus probandi) bila ta koja je bila dužna na nedvojben i siguran način dokazati da ista imovina čini bračnu stečevinu stranaka, a što ona tijekom ovoga postupka nije učinila na takav način radi čega je Sud ovaj dio njezina tužbenog zahtjeva odbio.
31. U svezi sa nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. u k. o. [katastarska općina] nužno je napomenuti da je mjernički vještak dipl. inž. Brako Čurić u dopuni svojeg nalaza naveo da katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] odgovaraju gruntovne čestice : broj 57/4/K dvorište u selu površine 138 čhv (496 m²) i broj 57/5/k dvorište i voće u selu površine 138 čhv (496 m²) upisane u z. k. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist EN iz [adresa] te gruntovna čestica broj 57/2/k dvorište i voće u selu površine 137 čhv (493 m²) upisana u z. k. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist CN i BN iz [adresa].
31.1. Naknadno, tijekom ovoga postupka, tuženik je u svoje vlasništvo prenio i (gruntovnu) česticu broj 57/2/k dvorište i voće u selu površine 137 čhv (493 m²) upisanu u z. k. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
31.2. Po ocjeni ovoga Suda, svi navedeni podaci tijekom postupka bili su jasno utvrđeni i na osnovu svega priloženoga i navedenog poznati strankama pa je Sud sukladno svojim ovlastima propisanim u odredbama članka 311. st. 4. Zakona o parničnom
postupku (Službeni
list
SFRJ
br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1 989, 20/1990, 27/1990, 35/1991,
Narodne
novine
br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/ 2022, 155/2023, 146/2025, u daljnjem tekstu: ZPP), prema kojim Sud nije vezan za svoje rješenje koje se odnosi na rukovođenje raspravom , odustao od traženja dodatnog očitovanja od mjerničkog vještaka.
31.3. Neovisno o procesnom disponiranju stranka i njihovim navodima tijekom postupka, Sud je u izreci ove presude sukladno odredbi članaka 2. st.1. ZPP-a odlučio samo u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.
32. Tužiteljica u tužbi navodi da su ona i tuženik za vrijeme trajanja bračne zajednice zajedničkim radom i sredstvima, među inim, stekli i više pokretnina, i to: veliku traktorsku prikolicu od 6 tona, zelene boje (uvezenu iz Njemačke), veliku traktorsku prikolicu od 4,5 tone (također uvezenu iz Njemačke), veliku traktorsku prikolicu od 4-4,5 tone (isto tako uvezenu iz Njemačke), dva traktora kosilice crvene i zelene boje, sadilicu za kukuruz zeleno-sive boje, sijačicu za pšenicu, plugove i televizor, crne boje. Obzirom da su navedene pokretnine stečene zajedničkim radom i sredstvima parničnih stranaka, to iste predstavljaju njihovu bračnu stečevinu, pa stoga tužiteljica potražuje od tuženika utvrđenje suvlasništva na istima na jednake dijelove, kao i njihovu predaju u suposjed. Osim toga, tužiteljica navodi i to da su ona i tuženik zajedničkim radom i sredstvima stekli i traktor, marke Case, crvene boje, na kojem se samo iz formalnih razloga kao vlasnik vodi / vodio sada pok. otac tuženika ŽN, pa stoga tužiteljica traži od tuženika utvrđenje suvlasništva i na predmetnom traktoru na jednake dijelove i predaju istog u njezin suposjed.
33. U svom iskazu tužiteljica navodi da su ona i tuženik u svom braku kupovali dosta prikolica te su kupili dva traktora još negdje 1996. godine te su puno poljoprivrednih strojeva uvezli iz Njemačke, kupovali su i kosilice, sadilice, sijačice i plugove.
34. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje postojanje i kupovinu tih pokretnina, osim televizora jer nije određeno o kojem i kakvom se TV -u radi (kasnije je to tužiteljica precizirala navođenjem marke i modela). Nadalje, tuženik u odnosu na pokretnine koje su predmet odlučivanja navodi i to da što se tiče ostalih pokretnina, poljoprivrednih strojeva; traktora, osim traktora Case, te prikolica i priključnih strojeva, na njima tuženik priznaje tužiteljici suvlasništvo u jednoj trećini dijela, jer su u nj ihovom stjecanju sudjelovali i njegovi roditelji u nešto manjem dijelu nego stranke, a svakako su roditelji, posebno, za uvezene pokretnine plaćali carinu. Stoga stranke na tim pokretninama ne mogu biti suvlasnici na jednake dijelove. Poriče se da bi traktor marke Case bio samo formalno u vlasništvu tuženika. Taj traktor kupio je njegov otac svojim novcem koji je uštedio jer je i on imao njemačku mirovinu. Zato je posebno taj traktor i upisan kao njegov, a ne kao ostale pokretnine – strojevi, koje su stranke i roditelji tuženika kupili zajedno. Taj je traktor on, dakle, naslijedio od oca te predstavlja njegovu posebnu imovinu.
35. U svom iskazu tuženik navodi da je traktor Case kupljen 2000. godine, a godište je 1995. i to je kupio njegov otac.
36. Svjedok UN u svom iskazu naveo je da zna da su stranke zajedno kupovale strojeve.
37. Svjedok AN u svom iskazu navodi da je otac tuženika u vrijeme dok se stranke nisu vratile iz Njemačke imao traktor mali ZN, drugi je ZN i treći M. Sjeća se da je za taj treći traktor Case otac tuženika nosio novce u Njemačku, ali su mu novac uzeli na slovenskoj granici i platio je neku kaznu. Na to mu se je žalio otac tuženika i od tuda to zna. Kako je na kraju kupio taj traktor M točno ne zna.
38. Stranke tijekom postupka nisu precizno navele kada je stečena koja od navedenih pokretnina (osim traktora marke Case) pa stoga nije moguće niti utvrditi koji se od navedenih propisa na stjecanje istih primjenjuje pa je Sud , nemajući drugog rješenja, uzeo u obzir primjenu propisa koji je na snazi u trenutku odlučivanja tj. ObZ/15 (»Narodne novine«, broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023).
39. Prema odredbama članka 36. st. 3. ObZ/15 učešće bračnih drugova u doprinosu i stjecanju bračne stečevine ocjenjuje se uz pretpostavku da su isti suvlasnici svaki u ½ dijela, a prema odredbama članka 36 st. 1. istog Zakona bračna stečevina definirana je kao imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.
40. U bitna obilježja bračne stečevine se, dakle, ubrajaju: imovina, rad, trajanje bračne zajednice i suvlasništvo kao pravna narav bračne stečevine. U tom smislu bi bračnu stečevinu trebala činiti sva subjektivna imovinska prava koja proizlaze iz imovinskopravnih odnosa bračnih drugova uz uvjet postojanja rada i bračne zajednice u vrijeme njihovog stjecanja. Kad se govori o stjecanju zarađenog u bračnoj zajednici, tada je tu riječ o prijelazu dijela prava vlasništva stvari koju je stekao jedan bračni drug kao neposredan stjecatelj na drugog bračnog druga, a taj prijelaz prava vlasništva zbiva se po sili zakona samim time što je stečena stvar postala bračna stečevina prvog bračnog druga. Sve to iz razloga što u teoriji građanskog prava rad nije pravna osnova stjecanja prava vlasništva. ObZ/15 s druge strane ne definira vrstu rada kao pretpostavku za stjecanje imovine koja predstavlja bračnu stečevinu pa stoga svaki oblik rada predstavlja jednaku vrijednost i jednaki doprinos bračnoj stečevini.
41. Kao što je to naprijed već navedeno rad je konstitutivni element za nastanak bračne stečevine i pri tome u obzir dolazi svaki oblik rada i doprinosa kojim se stvara vrijednost odnosno koji je jedan od bračnih drugova upotrijebio za stvaranje imovine koja ima status bračne stečevine. To može biti rad na temelju kojega se ostvaruje pravo na plaću ili naknadu (kasnije i na mirovinu), a kao udjel bračnog druga uzima se i rad u kućanstvu ili na kućanstvu te svaki drugi oblik rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine (npr. odluka Vrhovni sud RH, br. Rev 1084/08-2, od 29. listopada 2008.). Pritom, količina, trajanje, vrsta i novčana vrijednost rada, nužno ne utječe na omjer suvlasničkih dijelova bračnih drugova u bračnoj stečevini pa je to Sud posebice imao u vidu s obzirom na navode stranaka oko njihovog rada za vrijeme bračne zajednice.
42. Upravo i trajanje bračne zajednice, kao bitno obilježje bračne stečevine i kao vremensko određenje, također je značajno za pitanje stjecanja imovine koja bi trebala biti predmet bračne stečevine tj. bitno je da je imovina stečena unutar trajanja bračne zajednice, a što je za navedene pokretnine između stranka u ovom postupku nesporno.
42.1. S tim u svezi za napomenuti je da bračna zajednica nije istovjetna s brakom jer brak može formalno trajati neko vrijeme nakon što je bračna zajednica stvarno prekinuta (kao što je to bilo i u slučaju stranaka u ovom predmetu) no, bračna zajednica ne može trajati nakon što je brak formalno razveden .
43. Treće obilježje bračne stečevine jest njezina pravna narav. Naime, bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici na stvarima koje ulaze u bračnu stečevinu ako nisu drugačije ugovorili (članka 36. st. 3. ObZ-a/15, a istovjetno i članak 249. stavak 1. ObZ/03). Po navedenim propisima pitanje suvlasništva u jednakim dijelovima na bračnoj stečevini se smatra neoborivom predmnijevom.
44. Tuženik je za predmetne pokretnine smatrao da je njegov suvlasnički dio 2/3 tj. veći zbog vrijednosti doprinosa njegovih roditelja kod stjecanja istih.
44.1. Doprinos tuženikovih roditelja, iako je nedvojbeno da je u određenoj mjeri postojao, na osnovu izvedenih dokaza koje su predložile stranke nije mogao biti adekvatno utvrđen (količinski i kvalititativno izmjeren) kao niti izlučen u odnosu samo na pokretnine (kao i za nekretnine) koje su još ostale za odlučivanje u ovom postupku pa ga Sud nije smatrao adekvatno dokazanim, a pored toga, Sud je uzeo u obzir da su oni temeljem toga svoga doprinosa ( u brizi, radu i ulaganju) polučili i određenu korist za svoj život pa to nije bio isključivo njihov doprinos u imovinu stranka već i za njihove potrebe.
44.2. Imajući u vidu sve naprijed navedeno Sud je u odnosu na navedene pokretnine tužbeni zahtjev smatrao osnovanim i odlučio kao u izreci ove presude.
45. Tijekom postupka, između stranka, niti u jednom trenutku nije bilo sporno da se predmeta imovina nalazi u posjedu tuženika pa s obzirom na utvrđeno suvlasništvo Sud je osnovanim smatrao zahtjev tužiteljice i radi predaje istih u suposjed pa je stoga i odlučio kao u izreci ove presude.
46. Što se pak tiče navoda oko traktora marke Case da ga je tuženik naslijedio iza oca za istaknuti je da su takve tvrdnje potvrđene i sadržajem rješenja o nasljeđivanju donesenom po javnom bilježniku Martini Dujmović broj O-2259/22, UPP/OS-158/22-13 od 11. listopada 2022. godine budući da iz istog proizlazi da je upravo taj traktor tuženik naslijedio iza svoga oca ŽN. Prema tome, iz toga proizlazi i to da je taj traktor ranije bio imovina tuženikova oca. Kada sve ovo ima u vidu te način na koji je o istom traktoru disponirao i iskazivao tuženik Sud nije uvjerljivom prihvatio tvrdnju tužiteljice, koja bez dodatnog obrazloženja, samo tvrdi da su isti traktor kupile stranke. To tim više i zbog toga što svjedok AN u svome iskazu na vrlo jasan način iskazuje da je njemu poznato da je upravo namjera tuženikova oca bila da on kupi navedeni traktor.
46.1. Imovina stečena 2022. godine (tuženikov otac umro je 25. srpnja 2022. godine pa je tada otvoreno nasljedstvo iza njega) po osnovu različitom od onoga navedenoga u odredbama članka 36. ObZ/15 je u smislu odredbi članka 39. st. 2. istog Zakona vlastita imovina pa bi to, po ocjeni ovoga Suda, bila i imovina stečena nasljeđivanjem kao što bi to bio i slučaj sa predmetnim traktorom tj. isti je vlastita imovina tuženika radi čega je Sud u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbio.
47. Stranke su kroz procesna disponiranja (priznanje ili povlačenje) ili kroz nagađanja riješile veći dio predmetnog spora pa je iz navedenoga teško izlučiti odgovarajuće postotke njihova uspjeha u ovom sporu (za pojedinu imovinu koja je u to ušla nije niti utvrđena pojedinačna vrijednost), a u dijelu koji je preostao za odlučivanje u ovom sporu je također uspjeh stranaka bio djelomičan (za dio je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti, a za dio usvojen, no i kod toga dijela u jednom dijelu u kojem je usvojen u omjeru od ½, od samog početka u dijelu od 1/3 nije bio osporavan) radi čega je sud smislenom primjenom odredbi članka 154. st. 4. ZPP-a odlučio da će svaka stranka snositi svoje troškove postupka. Uz navedeno, s obzirom da je dio spora rješen sudskim nagodbama, za napomenuti je da odredba članka 159. st. 1. ZPP-a propisuje da svaka stranka snosi svoje troškove ako je parnica završena sudskom nagodbom, a u nagodbi nije drugačije ugovoreno (u nagodbama u ovom predmetu nije).
47.1. Sa navedenim u prednjem odlomku za napomenuti je i da je točno da se je tužiteljica po punomoćniku obratila tuženiku u dopisu od dana 8. travnja 2022. godine radi mirnog rješenja spora oko bračne stečevine (list 87 spisa) i da tu nije postignut dogovor jer je po tvrdnjama tužiteljice tuženik ponudio isplatu tužiteljice sa preniskim iznosom, no bitno je za istaknuti da isti dopis nije sad ržavao niti specifikaciju imovine oko koje se zahtjeva dogovor ili podjela niti prijedlog kako da se ista izvrši te da ponuda tuženika nije nužno morala biti i konačna (možda samo nisu iskorištene sve mogućnosti pregovaranja) pa da bi se u tom dijelu samo na temelju toga moglo zaključiti da je u odnosnu na priznati dio tužbenih zahtjeva isključivo samo tuženik dao povoda ovom sporu.
48. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.
U Bjelovaru, 2. lipnja 2026. godine.
Sudac
Ivan Poljak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana računajući od dana dostave ove presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).
Dostaviti:
- pun. tužiteljice-protutužene Meliti Babić, odvjetnici
- pun. tuženika-protutužitelja ČN, odvjetniku
