Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2235/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DS, [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnici Ivani Štih, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv odluke o trošku parničnog postupka sadržane u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn - 460/2024-19 od 11. ožujka 2026., dana 2. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se uvažava žalba tužiteljice DS, preinačava se odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-460/2024-19 od 11. ožujka 2026. u točki III. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 105,15 eura, zajedno sa zateznom kamatom, te se odlučuje:

Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, nadoknaditi tužiteljici DS, [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 105,15 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove drugostupanjske odluke pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se žalba tužiteljice DS kao djelomično neosnovana i potvrđuje se odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-460/2024-19 od 11. ožujka 2026. u točki III. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 86,22 eura.

III. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, nadoknaditi tužiteljici DS, [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak žalbenog postupka u iznosu od 17,19 eura, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice DS za naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 107,81 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 1.700,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. prosinca 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade imovinske štete iznos od 480,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. prosinca 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.580,44 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. ožujka 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka za iznos od 719,14 eura odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu u kojem od tuženika potražuje isplatu iznosa od 188,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

V. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu za isplatom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete za razdoblje od 01. prosinca 2023. do 14. prosinca 2023.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka kao neosnovan."

2. Protiv točke III. prvostupanjske presude (odluka o trošku postupka) u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 191,37 eura, žalbu podnosi tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica ističe kako joj pogrešno nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu presude, budući da je punomoćnik tužiteljice pristupio na to ročište, stoga tužiteljici pripada trošak zastupanja na tom ročištu, sukladno relevantnim odredbama Zakona o parničnom postupku i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Nadalje, prvostupanjski sud je dosudio tužiteljici trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura, a tužiteljica je za medicinsko vještačenje predujmila iznos od 265,45 eura. Stoga je prvostupanjski sud propustio dosuditi tužiteljici iznos od 66,37 eura. Tužiteljica predlaže preinačiti pobijanu odluku o trošku postupka u smislu žalbenih navoda, podredno predlaže ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 125,00 eura.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužiteljice.

4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

5. Tužiteljica svojim žalbenim navodima ne pobija odluku o glavnoj stvari, već pobija isključivo odluku o trošku postupka sadržanu u prvostupanjskoj presudi (koja se smatra rješenjem), tj. predmet ovog žalbenog postupka jest prvenstveno pravilna primjena materijalnog prava u donošenju odluke o trošku postupka.

6. Točkom III. izreke prvostupanjske presude odlučeno je da je tuženik dužan nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.580,44 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, dok je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka u iznosu od 719,14 eura.

7. Dakle, prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka u iznosu od 719,14 eura, a tužiteljica podnesenom žalbom pobija presudu samo u dijelu u kojem je njezin zahtjev odbijen u iznosu od 191,37 eura.

8. Naime, tužiteljica smatra da joj prvostupanjski sud neosnovano nije priznao:

- trošak zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude, održanom dana 11. ožujka 2026. u iznosu od 125,00 eura

- trošak medicinskog vještačenja joj je priznat u iznosu od 199,08 eura, dok je tužiteljica platila predujam za vještačenje u iznosu od 265,45 eura, dakle prvostupanjski sud joj nije dosudio iznos od 66,37 eura (razlika stvarnog troška vještačenja od 265,45 eura i dosuđenog iznosa od 199,08 eura).

9. Prilikom ispitivanja prvostupanjske odluke o trošku postupka (koja se smatra rješenjem) u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njegovom donošenju nije utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 - dalje: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a u svezi sa čl. 381. ZPP-a.

9.1. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska odluka o trošku postupka, tj. rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka rješenja je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima rješenja, a rješenje sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

10. Osnovano tužiteljica ističe da ima pravo na naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude, održanog dana 11. ožujka 2026. (list 62-63 spisa). Naime, stranci zastupanoj po punomoćniku odvjetniku pripada naknada troškova zastupanja na ročištu za objavu presude temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP -a. Takvo je pravno shvaćanje izraženo i odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 832/2022 od 22. ožujka 2023., Rev-1121/2022 od 12. rujna 2023., Rev-559/2023 od

18. listopada 2023. i dr.

10.1. Nije sporno da je punomoćnik tužiteljice pristupio na ročište za objavu presude, održano dana 11. ožujka 2026. (list 62-63 spisa).

10.2. Uzevši u obzir vrijednost predmeta spora (2.368,00 eura) i tarifnu stavku Tbr

9.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023, dalje u tekstu: Tarifa) u svezi sa tarifnom stavkom Tbr. 7.1. Tarife, tužiteljica ima pravo na naknadu troška zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova, tj. 100 eura, uvećano za PDV od 25%, što ukupno iznosi 125,00 eura.

10.3. Međutim, određivanje troška u iznosu od 125,00 eura podrazumijeva da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, a što u konkretnom predmetu nije slučaj . Naime, tužiteljica je u postupku uspjela u omjeru od 92,06%, a tuženik u omjeru 7,94%, a taj omjer uspjeha tužiteljica ni ne pobija u svojoj žalbi. Primjenjujući odredbu čl. 154. st. 2. ZPP, kada se uspjeh tužiteljice oduzme s uspjehom tuženika (92,06% - 7,94% = 84,12%), tužiteljici se trošak ročišta za objavu presude valja priznati u razmjernom dijelu od 84,12%.

10.4. Dakle, pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, trošak ročišta za objavu treba dosuditi tužiteljici ne u punom iznosu od 125,00 eura, već u razmjernom iznosu od 105,15 eura (125 x 84% = 105,15). Stoga valja preinačiti prvostupanjsku odluku o trošku postupka i tužiteljici dosuditi daljnji trošak postupka u iznosu od 105,15 eura. Tužiteljica također potražuje i ima pravo i na zatezne kamate koje teku na iznos priznatih troškova postupka od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, tj. od dana donošenja ove drugostupanjske odluke, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

11. Što se tiče troška medicinskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura, tužiteljica je uistinu uplatila predujam za provođenje medicinskog vještačenja upravo u iznosu od 265,45 eura na račun prvostupanjskog suda, sukladno raspravnom rješenju suda od 20. siječnja 2025., kako to proizlazi iz lista 42 spisa. Međutim, medicinski vještak Porin Perić je za obavljeno medicinsko vještačenje potraživao iznos od 199,08 eura (list 49 spisa), koji iznos je i isplaćen vještaku. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud priznao tužiteljici trošak vještačenja u iznosu od 199,08 eura, budući da je to stvarni trošak vještačenja. Činjenica da je tužiteljica predujmila iznos od 265,45 eura ne znači da je tuženik dužan tužiteljici nadoknaditi cijeli taj iznos, već samo iznos koji je upotrijebljen za medicinsko vještačenje (199,08 eura), a tužiteljica može potraživati iznos neiskorištenog predujma od prvostupanjskog suda, koji joj je taj neiskorišteni predujam dužan vratiti. Ovaj sud drugog stupnja ne može preinačiti odluku o trošku postupka na način da naloži računovodstvu suda prvog stupnja da isplati tužiteljici neiskorišteni iznos predujma u iznosu od 66,37 eura.

12. Slijedom svega navedenoga, valjalo je djelomično uvažiti žalbu tužiteljice i dosuditi joj trošak ročišta za objavu presude u razmjernom iznosu od 105,15 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ovog drugostupanjskog rješenja. S druge strane, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao djelomično neosnovanu u dijelu u kojoj joj nije priznat trošak ročišta za objavu u iznosu od 19,85 eura (125,00-105,15 = 19,85 eura) te u dijelu u kojoj joj nije priznat trošak neiskorištenog predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 66,37 eura, tj. sveukupno u iznosu od 86,22 eura (66,37 + 19,85 = 86,22 eura).

13. Stoga je, primjenom odredbe čl. 380. toč 3. ZPP-a, odlučeno kao u točki I. stavku 1. izreke drugostupanjskog rješenja, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u točki II. izreke drugostupanjskog rješenja.

14. Budući da je tužiteljica djelomično uspjela sa svojom žalbom podnesenom protiv odluke o trošku postupka, tužiteljica ima pravo na naknadu troška sastava žalbe, ali u razmjernom dijelu. Tužiteljica potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 125,00 eura (50 bodova + PDV), sukladno Tbr 10.4. Tarife, tj. trošak žalbe protiv rješenja, ali trošak žalbe potražuje u suviše visokom iznosu. Pravilno tužiteljica ističe da se treba primijeniti tarifna stavka Tbr 10.4. Tarife, budući da se odluka o trošku postupka sadržana u presudi smatra rješenjem (čl. 129. st. 5. ZPP). Međutim, vrijednost predmeta spora, koja predstavlja referentnu vrijednost za određivanje troška sukladno Tarifi, nije vrijednost predmeta spora glavne stvari, već vrijednost pobijanog dijela odluke o trošku postupka, tj. iznos od 191,37 eura. Uzevši u obzir vrijednost predmeta spora od 191,37 eura i Tbr. 10.4. u svezi sa Tbr. 7.1. Tarife, tužiteljica ima pravo na trošak žalbe u iznosu od 31,25 eura (12,5 bodova + PDV). Međutim, tužiteljica bi imala pravo na trošak žalbe u iznos od 31,25 eura samo ako bi u cijelosti uspjela sa žalbom, što u konkretnom predmetu nije slučaj. Naime, tužiteljica je pobijala odbijajući dio odluke o trošku postupka u iznosu od 191,37 EUR te je djelomično uspjela sa žalbom, a radi čega je preinačena odluka o trošku na način da joj je dosuđen daljnji trošak postupka u iznosu od 105,15 EUR. Kada se pobijani dio i dio u kojem je tužiteljica uspjela sa žalbom stave u omjer, proizlazi da je tužiteljica sa žalbom uspjela u omjeru od 55%. Dakle, kako je tužiteljica sa žalbom uspjela u omjeru od 55%, primjenom odredaba čl. 154. st 2., čl. 155. i čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a, tužiteljica ima pravo na naknadu troška žalbenog postupka u razmjernom iznosu od 17,19 EUR (31,25 x 0,55 = 17,19 EUR), dok nema pravo na naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 107,81 EUR. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu, 2. lipnja 2026.

Sutkinja:

Sanja Joka Umićević