Poslovni broj: 8 Kž-39/2024-4

 

 

Poslovni broj: 8 Kž-39/2024-4

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. G., zbog kaznenih djela iz čl. 118. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18,126/19., 84/21. i 114/22., dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: 14 Kv-297/2023-9 od 3. siječnja 2024., u sjednici održanoj 16. siječnja 2024.

                                            r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba optuženog S. G. kao neosnovana.

 

 

                                                     Obrazloženje

1.              Pobijanim rješenjem poslovni broj: 14 Kv-297/2023-9 od 3. siječnja 2024.,  Općinski sud u Varaždinu je, na temelju čl. 127. st. 4. u vezi  čl. 133. st. 4. u vezi s čl. 123. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08), protiv optuženog S. G. produljio istražni zatvor, zbog kaznenih djela iz čl. 118. st. 2. KZ/11, čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 te čl. 179. a KZ/11.

2.              Protiv toga rješenja žalbu podnosi optuženik S. G., po branitelju po službenoj dužnosti H. Ž., odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i optuženika pusti na slobodu.

3.              Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-37/2024-3 od 15. siječnja 2024. isti vratilo.

4.              Žalba nije osnovana.

 

5.              Optuženik u žalbi upire da je prvostupanjski sud ostvario bitne povrede  odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 i iz čl. 468. st. 2. ZKP/08..

5.1.               Konkretno, ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 nalazi u tome da prvostupanjski sud nije dostatno obrazložio postojanje temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora  - osnovane sumnje da je počinio kaznena djela za koja se tereti u ovom postupku, te zašto smatra da se u ovom slučaju ostvarenje svrhe istražnog zatvora ne bi moglo ostvariti drugim, blažim mjerama.

Pritom, posebice upire da je nakon potvrđivanja optuženice, a na čemu prvostupanjski sud primarno temelji svoj zaključak o postojanju navedenog temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora, došlo do njezine izmijene, i to kako u odnosu na činjenične opise kaznenih djela za koja se teretio u prvotnoj optužnici, tako i glede njihovih pravnih oznaka.

Budući da navedeno ukazuje da se nakon što je optužno vijeće prvostupanjskog suda potvrdilo prvotno podnesenu optužnicu činjenično stanje na kojem se ista temeljila bitno promijenilo, smatra da je prvostupanjski sud bio dužan ponovno prosuditi i utvrditi postoji li osnovana sumnja da je počinio kaznena djela prema izmijenjenoj optužnici.

5.2.              Vezano za takve žalbene tvrdnje, prije svega valja primijetiti da je prvostupanjski sud imao u vidu da je državni odvjetnik tijekom rasprave djelomično izmijenio prvotno podnesenu optužnicu ali da se i nadalje tereti za počinjenje istih kaznenih djela, a na temelju čega se može zaključiti kako sud prvog stupnja smatra da dokazi na kojim se temeljila prvotna optužnica a koje je optužno vijeće suda prvog stupnja prilikom njezinog potvrđivanja ocijenilo dostatnim za zaključak o postojanju osnovane sumnje da je optuženik počinio terećena kaznena djela upućuju na relevantan stupanj vjerojatnosti, na razini osnovane sumnje, da je počinio i kaznena djela prema izmijenjenoj optužbi.

5.3.              Uspoređujući činjenične i pravne opise kaznenih djela iz prvotne optužnice sa činjeničnim i pravnim opisima djela za koja se tereti u na raspravi izmijenjenoj optužnici, ovaj žalbeni sud primjećuje da se doista suštinski radi o istim događajima (kako u prostornom tako i vremenskom smislu) koji se i nadalje pravno označavaju kao ista odnosno istovrsna kaznena djela, tako da prvostupanjski sud s pravom smatra da dokazi na temelju kojih je optužno vijeće prvostupanjskog suda prilikom potvrđivanja prvotne optužnice zaključilo o postojanju osnovane sumnje da je optuženik počinio terećena kaznena djela upućuju na relevantan stupanj vjerojatnosti, na razini osnovane sumnje, da je počinio i kaznena djela prema izmijenjenoj optužbi.

Pritom ovaj žalbeni sud dodatno primjećuje da iz stanja spisa proizlazi da nakon izmijene optužnice obrana nije stavila prijedlog, odnosno inicijativu prvostupanjskom sudu da na temelju odredbe iz čl. 441. st. 4. ZKP/08 donese odluku da se izmijenjena optužnica dostavi optužnom vijeću radi njezinog ispitivanja sukladno člancima 348. do 367. ZKP/08.

Slijedom svega navedenog žalba optuženika u navedenom pravcu nije osnovana.

5.4.               Optuženik nije u pravu niti kada smatra da prvostupanjski sud nije dostatno obrazložio zašto smatra da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju ne može očekivati primjenom drugih, blažih mjera.

5.5.              Naime, po ocijeni ovog žalbenog suda prvostupanjski sud je pod u toč. 8. obrazloženja pobijanog rješenja izložio jasne, konkretne i neproturječne razloge na temelju kojih zaključuje da se u konkretnom slučaju opasnost od ponavljanja djela, odnosno ostvarenja težeg kaznenog djela koji optuženik prijeti (ubojstvo) ne bi mogla efikasno otkloniti primjenom drugih blažih mjera.

Stoga žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 nije osnovano niti u tom pravcu.

5.6.              Polazeći od gore navedenog, optuženik nije u pravu niti kada u žalbe sugerira da je prvostupanjski sud ostvario i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08, čije postojanje nalazi u tome da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koje, između ostalog, u sebi sadrži i pravo stranke na obrazloženu sudsku odluku.

6.              Žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona optuženik posebno ne obrazlaže niti konkretizira, s time da se iz cjelokupnog konteksta žalbe može zaključiti da ostvarenje te povrede nalazi kao posljedicu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u kakvom slučaju se, međutim, ne radi o žalbenoj osnovi povrede kaznenog zakona, budući da ista postoji samo u situaciji kada žalitelj u svemu prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, ali smatra da je na ista pogrešno primijenjen kazneni zakon.

7.               Povodom žalbe optuženika, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, Županijski sud u Varaždinu, kao sud drugog stupnja, ispitao je pobijano rješenje i po službenoj dužnosti, te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi.

8.              Okrivljenik nije u pravu kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.1.               Prije svega, žalitelj nije u pravu kada osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog sud o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kaznena djela za koja se tereti.

Kao što je to već prethodno rečeno i obrazloženo (pod toč. 5.3. ove odluke), prvostupanjski sud s pravom smatra da postojanje navedenog temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora, proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se temeljila njena osnovanost.

Vezano pak za žalbene tvrdnje kojima optuženik iznosi svoju ocjenu do sada izvedenih dokaza i činjenica, koje po njegovom mišljenju iz istih proizlaze, žalitelju valja skrenuti pažnju da se prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru sudovi nisu ovlašteni upuštati u ocjenu izvedenih dokaza, jer je to u isključivoj ingerenciji raspravnog suda nakon završenog dokaznog postupka.

 

8.2.              Osporavajući postojanje istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP/08 optuženik u žalbi ističe svoju dosadašnju neosuđivanost, zrelu životnu dob, domoljubnost (bio je dobrovoljac Domovinskog rata) i humanitarnost (dobrovoljni je davalac krvi), ukazuje da prilikom uhićenja nije pružao otpor, već je surađivao s policijskim službenicima, tijekom postupka da je bio miran i korektan, da se u istražnom zatvoru nalazi već 18 mjeseci, te da je njegova izvanbračna zajednica sa žrtvom prestala još u srpnju 2022. kada se odselio u roditeljsku kuću u S., pri čemu se u žalbi poziva i na stručno mišljenje angažiranog psihijatrijskog vještaka koje je ovaj dao u pogledu njegove osobnosti.

 

8.3.              Ocjena je ovoga žalbenog suda da je sud prvog stupnja na temelju raspoloživih podataka, činjenica i dokaza ispravno zaključio da na strani optuženika i nadalje egzistira istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP/08 u vidu tzv. iteracijske opasnosti. Konkretna količina kriminalne aktivnosti koju je optuženik na razini osnovane sumnje poduzeo na štetu žrtve – svoje izvanbračne supruge B. H. u kontekstu ukupne inkriminacije je uistinu, a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, takvog intenziteta, značaja i kvalitete da i nadalje opravdava zaključak o postojanju istražno-zatvorske osnove iz naprijed naznačene zakonske odredbe. Naime, i po ocjeni ovog žalbenog suda, brojnost, dugotrajnost i težina radnji  ukazuju na vrlo visok stupanj kriminalne volje, upornosti i odlučnosti optuženika u agresivnom, nasilničkom ponašanju prema žrtvi i upravo su to one osobite okolnosti koje u smislu čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP/08 upućuju na objektivnu, stvarnu i razumno predvidivu opasnost od optuženikova ponavljanja istih ili istovrsnih kaznenih djela unatoč svim naprijed iznijetim činjenicama na koje se poziva žalitelj, a koje su navedene u točki 7.2. ovog obrazloženja.

 

9.              Imajući u vidu razloge iz prethodne točke ovaj žalbeni sud nalazi da je prvostupanjski sud također pravilno zaključio da se opasnost od ponavljanja djela, odnosno ostvarenja težeg kaznenog djela kojim prijeti (ubojstvo) u ovom slučaju može uspješno otkloniti samo produljenjem istražnog zatvora protiv optuženika. Naime, u postojećim okolnostima o kojima je prethodno bila riječ, blaže mjere, pa tako niti mjere opreza iz čl. 98. ZKP/08 i po stavu ovog žalbenog suda ne pružaju pouzdano jamstvo u prevenciji opasnosti od optuženikova ponavljanja istih ili sličnih kaznenih djela, pogotovo u svjetlu činjenice da je prema osnovanoj sumnji on očito fokusiran na žrtvu na čiju štetu je od srpnja 2021. poduzimao razne inkriminirane radnje koje, dakako u ovoj fazi postupka na razini osnovane sumnje, ukazuju na bešćutno i beskrupulozno psihičko i fizičko zlostavljanje i maltretiranje. U tom smislu i po stavu ovog žalbenog suda njegovo preseljenje u roditeljsku kuću nije dovoljno garancija za prevenciju tzv. iteracijske opasnosti.

 

10.              Naposljetku, imajući s jedne strane u vidu vrijeme koje je optuženik do sada proveo u istražnom zatvoru, a s druge strane težinu kaznenih djela za koja se tereti (u svezi čega se posebice ističe kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 2. KZ/11 za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od tri do osam godina) i kazne koja se prema podacima u spisu može očekivati u ovom postupku, po ocjeni ovog žalbenog suda, a suprotno žalitelju, načelo razmjernosti iz čl. 122. st. 2. ZKP/08, za sada, još uvijek nije narušeno.

11.              Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a kako pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede propisane u čl. 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci rješenja.

U Varaždinu, 16. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća

                                                                                                          Rajko Kipke, v.r.