Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ob-149/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari predlagateljice/tužiteljice SI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marinu Novakoviću, odvjetniku u Tenji i predlagatelja/tuženika UI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Marini Burić, odvjetnici u Osijeku, uz sudjelovanje mlt. ĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj], PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], i mlt. ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa posebna skrbnica EI, dipl. pravnica iz Centra za posebno skrbništvo – Podružnica Osijek, radi razvoda braka s maloljetnom djecom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob-164/2024-58 od 2. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 2. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba predlagatelja/tuženika UI iz [adresa] kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob- 164/2024-58 od 2. ožujka 2026.u pobijanom dijelu pod točkom V. i VI. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke presuđeno je da se brak sklopljen dana 9. studenoga 2013. u [adresa], upisan u matici vjenčanih matičnog područja Osijek za 2013. godinu, pod rednim brojem 600, između: predlagatelja UI i predlagateljice SI razvodi temeljem odredbi čl. 51. st. 1. toč. 1. Obiteljskog zakona. Pod točkom II. Izreke odlučeno je da će zajednička mlt. djeca stranaka ĐI, PI i ČI, živjet s predlagateljicom, majkom SI na adresi [adresa]., dok je pod točkom III. Izreke odlučeno da će predlagateljica i predlagatelj nad djecom ostvarivati zajedničku roditeljsku skrb. Nadalje, pod točkom IV. izreke je odlučeno da će se osobni odnosi predlagatelja kao oca sa zajedničkom mlt. djecom stranaka ostvarivat na sljedeći način: tri vikenda zaredom mlt. djeca će provoditi kod oca, a potom jedan vikend kod majke i tako naizmjenično s tim da će kada mlt. PI i mlt. ĐI idu u prijepodnevnu smjenu majka svo troje djece petkom dovesti u [adresa] u 16,30 sati, a otac će ih vratiti majci u nedjelju u 18,00 sati; a kada mlt. PI i ĐI idu u poslijepodnevnu smjenu tada će otac preuzeti mlt. ČI nakon vrtića u petak poslijepodne te će s njim provesti petak poslijepodne nakon čega će mlt. PI i ĐI preuzeti iz škole i djecu odvesti u [adresa], a majka će djecu preuzeti iz [adresa] u nedjelju u 18,00 sati;
zatim ljetne praznike djeca će provoditi jedan tjedan kod oca, a drugi tjedan kod majke i tako naizmjenično na način da će otac preuzimati djecu kod majke, a majka djecu kod oca te zimske praznike mlt. djeca će provoditi prvu polovinu s majkom, a drugu polovinu s ocem, te sljedeće godine obrnuto i tako na dalje naizmjenično. Pod točkom V. izreke naloženo je predlagatelju GI da na ime uzdržavanja zajedničke mlt. djece isplaćuje za mlt. ĐI mjesečni iznos od 203,15 eura, za mlt. PI mjesečni iznos od 172,67 eura, te za mlt. ČI mjesečni iznos od 172,67 € odnosno sveukupno 548,49 € svakomjesečno, počam od 1. veljače 2026. dok za to postoje zakonski razlozi, dospijevajuće najkasnije do 15-og u mjesecu za tekući mjesec sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog mjesečnog iznosa pa do isplate, sve na tekući račun predlagateljice kao majke i zakonske zastupnice djece. Isto tako, pod točkom VI. Izreke naloženo je predlagatelju GI da plati razlike na ime uzdržavanja zajedničke mlt. djece za svaki mjesec od srpnja 2024. do siječnja 2026. kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude dok je pod točkom VII. U preostalom dijelu u odnosu na zatraženo uzdržavanje tužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen. Pod točkom VIII. Izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
2. Protiv dijela navedene presude pod točkom V. i VI. izreke kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) u svezi s čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br. 103/15 – dalje: ObZ), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima uz naknadu troškova sastava žalbe.
3. Žalba nije neosnovana.
4. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice kojim traži donošenje odluke o uzdržavanju zajedničke maloljetne djece stranaka.
5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP u svezi s odredbom čl. 346. ObZ, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a niti povrede koje žalitelj ističe. Naime, suprotno žalbenim navodima iz obrazloženja prvostupanjske odluke jasno proizlazi da je sud prvog stupnja prilikom odlučivanja o visini uzdržavanja vodio računa o okolnostima konkretnog slučaja te je pravilno vrednovao i uzimao u obzir i činjenice da djeca ostvaruju i pravo na inkluzivni dodatak te da žalitelj ima kredit sa mjesečnom ratom od 400,00 €, slijedom čega je sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, kojeg sadržajno ističe žalitelj.
6. Nadalje, sud prvog stupnja je u odnosu na odluku o uzdržavanju mlt. djece stranaka ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
7. Tako je tijekom postupka utvrđeno;
- da su stranke sklopile brak 9. studenog 2013. u kojem je rođeno troje maloljetne djece: ĐI rođena **.**.2014., PI rođena **.**.2018. i ČI rođen **.**.2020. te stranke u postupku obveznog savjetovanja nisu sklopile plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi;
- da iz izvješća o obiteljskim, stambenim i materijalnim uvjetima predlagateljice HZSR PU OS od 8. kolovoza 2024., socijalne anamneze HZSR PU Slatina, izvješća o postupanju HZSR PU Slatina od 27. prosinca 2024., izvješća voditeljice mjere stručne pomoći i potpore, mišljenja stručnog tima, socijalnog radnika i psihologa HZSR PU Osijek od 22. siječnja 2025. te nadopune od 20. svibnja 2025. kao i rješenja HZSR PU OS o priznanju prava na inkluzivni dodatak Majka ima plaću oko 1.600,00 eura, radi kao učiteljica, nije (bila) kreditno opterećena u času sačinjavanja izvješća te stanuje s djecom u obiteljskoj kući svojih roditelja. Mlt. ĐI ima autoimunu dermatološku bolest zbog koje putuje u Zagreb na preglede. Trenirala je u Mikleušu folklor potom je u Osijeku pohađala školu jahanja i trenira rukomet. Mlt. PI ima alergije te bronhitis, dok mlt. ČI ima astmu pa majka za njihove lijekove i kreme potroši mjesečno 50,00 eura. Isto tako, proizlazi da mlt. djeca primaju inkluzivni dodatak i to mlt. ĐI iznos od 432,00 €, a mlt. PI i ČI po 480,00 eura, s tim da svoj troje do lipnja 2026. treba provesti kontrolno vještačenje. Što se tiče očevih primitaka i obveza iz izvješća slijedi da isti ima plaću oko 1.450,00 eura, zaposlen je kao nastavnik tjelesne i zdravstvene kulture, plaća mu je opterećena ratom stambenog kredita 401,00 eura, suvlasnik je polovine obiteljske kuće te vozila marke Passat te je zdrav;
- da iz Ugovora o treniranju od 18. veljače 2024. proizlazi kako se tuženik obvezao za NK Mladost iz Čačinaca od 18. veljače do 31. lipnja 2024. obavljati poslove trenera s naknadom 0,00 eura. Iz očitovanja NK Mladost Čačinci od 16. srpnja 2024. je utvrđeno kako je predlagatelj u navedenom periodu obavljao poslove treniranja volonterski, klub je organizirao prijevoz na utakmice, a ukoliko bi on koristio osobno vozilo, tada bi mu klub platio troškove prijevoza;
- da iz potvrde porezne uprave proizlazi da je tuženik 2023. ostvario ukupan dohodak 16.245,64 € te neoporezive primitke 1.079,79 eura. Od siječnja do svibnja 2024. je ostvario dohodak 8.240,66 € od čega je porez 245,91 € te neoporezive primitke 100,00 eura.
- da iz podatka o primicima tuženika proizlazi da je predlagatelj od veljače 2024. do srpnja 2024. kod Osnovne škole Ivane Brlić-Mažuranić Orahovica ima prosječan neto primitak 505,00 € mjesečno te za prijevoz 40,55 €, a u ovom razdoblju prosjek predlagateljeve plaće u Osnovnoj školi Vladimira Nazora u Novoj Bukovici iznosi 1.097,57 €;
- da iz iskaza tuženika proizlazi da stanuje u nekretnini koja je suvlasništvo njega i tužiteljice na jednake dijelove, da je upisan kao vlasnik osobnog vozila 2014. godište stečenog u braku, a u vlasništvu nema drugih pokretnina i nekretnina te mu mjesečna plaća iznosi oko 1.600,00 eura. Zatim, proizlazi da trenira djecu u NK Mladost Čačinci gdje ne ostvaruje zaradu, već dobije putni trošak 30,00 do 40,00 € ukoliko ide na turnir, a voditelj je Univerzalne športske škole Nova Bukovica gdje ostvari 30,00 do 40,00 € mjesečno i ima stambeni kredit za koji mu se s plaće obustavlja 401,00 euro mjesečno, drugih kreditnih obveza i dugova nema. Zdrav je i po tom pitanju nema posebnih izdvajanja;
- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da od 21. lipnja 2024. s djecom stanuje u kući sa svojim roditeljima u [adresa] gdje su se djeca prilagodila i zaposlena je kao učiteljica s mjesečnom plaćom od 1.600,00 € te snosi polovinu mjesečnih režija od 150,00 €, mjesečno za hranu izdvaja 600,00 €, ima nenamjenski kredit 870,00 € mjesečno. Zatim, proizlazi da mlt. ĐI pohađa četvrti razred osnovne škole i od aktivnosti se bavi rukometom za što izdvaja 25,00 € mjesečno i sviranjem za što izdvaja 75,00 € mjesečno, a ima i autoimunu bolest povodom čega izdvaja oko 50,00 do 70,00 € mjesečno dok je za ekskurziju ĐI u [adresa] izdvojila 210,00 € te smatra da su mjesečne potrebe mlt. ĐI oko 300,00 eura. Nadalje, proizlazi da mlt. PI pohađa vrtić za što izdvaja 70,00 € mjesečno te ima alergije za što izdvoji 30,00 do 40,00 € mjesečno, a ide i na sviranje za što izdvoji 35,00 € mjesečno i pohađa matematiku što ju košta 65,00 € mjesečno te smatra da su mjesečne potrebe mlt. PI oko 250,00 eura. Isto tako, proizlazi da mlt. ČI pohađa vrtić za što izdvaja 70,00 € mjesečno te ne ide ni na kakve aktivnosti, a on je astmatičar za što izdvoji mjesečno od 50,00 do 80,00 € te smatra da su mjesečne potrebe mlt. ČI oko 250,00 €. Također, proizlazi da sva tri djeteta primaju inkluzivni dodatak ukupno 1.390,00 €, a tuženik redovito doprinosi uzdržavanju 300,00 € za troje djece od prestanka bračne zajednice i kupuje potrepštine djeci kada su kod njega te kod oca imaju zasebnu garderobu i igračke, a osim navedenog ne participira u uzdržavanju djece.
8. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski je sud utvrdio što se tiče doprinosa uzdržavanja, da su sukladno životnom standardu tuženika materijalne potrebe mlt. ĐI oko 300,00 eura, a potrebe mlt. PI i ČI oko 250,00 eura mjesečno , dok pri ocjenjivanju mogućnosti oca za uzdržavanje je uzeo u obzir da iz njegovog iskaza proizlazi da ima mjesečna primanja oko 1.600,00 eura koja ostvaruje radom u dvije osnovne škole te da zaradi još do 40,00 eura mjesečno kao voditelj športske škole, a isto tako stranke su suvlasnici nekretnine na jednake dijelove te osobnog automobila koji je upisan kao vlasništvo predlagatelja te je ujedno cijenio kako predlagatelj otplaćuje kredit 401,00 eura mjesečno kao i da je notorno da i on ima tekuće troškove u vidu hrane i režija.
9. Stoga, odlučujući o visini uzdržavanja prvostupanjski sud je imao u vidu da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednako vrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja te da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu u smislu odredbe čl. 310. ObZ-a, a ostatak novca uz iznos uzdržavanja koji će plaćati otac, doprinosit će majka pa s obzirom na mjesečne potrebe djece, smatra osnovanim zahtjev za plaćanje uzdržavanja za mlt. ĐI u iznosu od 203,15 €, a za mlt. PI i ČI po 172,67 € koje je i dosudio, a imajući u vidu da je predlagatelj zdrava osoba srednje životne dobi, visoko je obrazovan te zaposlen kao profesor tjelesne i zdravstvene kulture, bio je trener u NK Čačinci, tako da je s obzirom na ove okolnosti u mogućnosti ostvariti uz plaću i dodatnu zaradu. Pri tome, prvostupanjski sud zaključuje da čak i uz sadašnja primanja tuženik može doprinositi uzdržavanju djece u dosuđenom iznosu bez da njegova egzistencija bude ugrožena. Također, prvostupanjski sud zaključuje da činjenica da je predlagatelj djeci kupovao obuću i odjeću te im kupio konja ne može umanjiti njegovu obvezu uzdržavanja jer se uzdržavanje za djecu uvijek daje u novčanom iznosu sukladno čl. 309. ObZ-a, a činjenica da je za konja izdvojio 500,00 eura vlastitih sredstava upućuje na mogućnost da on doprinosi više od 100,00 eura mjesečno po djetetu, slijedom čega prvostupanjski sud odlučuje kao pod točkom V. izreke.
10. Isto tako, prvostupanjski sud je naložio tuženiku da od 1. veljače 2026. doprinosi uzdržavanju mlt. ĐI u iznosu od 203,15 eura, a za mlt. PI i ČI 172,67 eura mjesečno sve dok za to postoje zakonski uvjeti. Naime, kako je nesporno utvrđeno da je predlagatelj do tog dana plaćao po 100,00 eura mjesečno za svako dijete od prestanka bračne zajednice, to je dužan platiti razlike za razdoblje od srpnja 2024. zaključno sa siječnjem 2026. i to 103,15 eura mjesečno za mlt. ĐI, a za mlt. PI i ČI razliku od 72,67 eura mjesečno, a od veljače 2026. doprinositi uzdržavanju djece u punom iznosu, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom VI. izreke.
11. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud te je primijenio materijalno pravo kada je temeljem čl. 313. u svezi s čl. 311. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15., dalje u tekstu: ObZ) naložio tuženiku da za uzdržavanje za mlt. ĐI plaća iznos od 203,15 €, a za mlt. PI i ČI po 172,67 € koje je i dosudio, a navedeno je i u skladu sa Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine" br. 75/2025) te odredbom čl. 314. st. 3. ObZ.
12. Naime, minimalnim iznosima koje je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom, a navedeni su u Odluci Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike ("Narodne novine" br. 75/25) proizlazi uzdržavanje za dijete do šest godina iznosi 224,00 €, a za dijete od sedam do dvanaest godina iznose 264,00 €. Isto tako, prema Odluci o tablici i prosječnim potrebama maloljetnog djeteta ("Narodne novine br. 75/25) u slučaju da roditelj koji je obveznik uzdržavanja ima primitak 1.501,00 – 1.600,00 €, a u koju kategoriju ulazi tuženik, proizlazi da su prosječne potrebe mjesečnih iznosa uzdržavanja prema dobi djeteta nešto veće pa tako za dijete do šest godina iznose 264,00 € mjesečno, a za dijete od sedam do dvanaest godina 310,00 € mjesečno. Uzimajući u obzir činjenicu da je predlagatelj dužan uzdržavati troje djece, primjenom odredbe čl. 314. st. 3. ObZ-a dosuđeno je uzdržavanje za svo troje djece ispod zakonskog minimuma.
13. Za utvrđenje potreba mlt. zajedničke djece stranaka i iznosa uzdržavanja koji treba doprinositi tuženik, sud prvog stupnja dao je logične i uvjerljive razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te je sud prvog stupnja prilikom donošenja odluke o visini uzdržavanja, postupio sukladno odredbi čl. 307., čl. 310. i čl. 311. ObZ-a.
14. Naime, sud prvog stupnja pravilno je, na temelju iskaza majke i oca maloljetne djece te isprava te koje su pročitane na glavnoj raspravi, utvrdio i materijalne potrebe djece (čl. 311. ObZ), jednako kao i ukupne mogućnosti tuženika (čl. 313. ObZ) kao obveznika plaćanja uzdržavanja. Za svoja utvrđenja sud prvog stupnja je dao jasne, logične i neproturječne razloge koja ovaj sud u cijelosti prihvaća, a koje žalbenim navodima tuženik nije uspio dovesti u sumnju. Također, u odnosu na određenu visinu uzdržavanja potrebno je navesti i da ovaj sud smatra da, imajući u vidu prihode i imovinsko stanje tuženika, nije bilo osnove da se obveza plaćanja uzdržavanja odredi u manjem iznosu od dosuđenog, a posebno imajući u vidu činjenicu da stanuje u nekretnini koja je suvlasništvo njega i predlagateljice na jednake dijelove, posjeduje osobno vozilo iz 2014., a mjesečna plaća iznosi mu oko 1.600,00 €, trenira djecu u NK Mladost Čačinci gdje ne ostvaruje zaradu osim putnog troška od 30,00 do 40,00 eura te je i voditelj Univerzalne športske škole Nova Bukovica gdje ostvari 30,00 do 40,00 eura mjesečno, ima stambeni kredit za koji mu se s plaće obustavlja 401,00 euro mjesečno, dok drugih kreditnih obveza i dugova nema, a zdrav je i po tom pitanju nema posebnih izdvajanja. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da s obzirom na sve okolnosti predlagatelj je u mogućnosti ostvariti uz plaću i dodatnu zaradu, ali čak i uz sadašnja primanja može doprinositi uzdržavanju djece u dosuđenom iznosu bez da njegova egzistencija bude ugrožena, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, a niti da je na temelju njih uspostavio razmjer između potreba djece i stvarnih mogućnosti tuženika.
15. U odnosu na žalbene navode da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir opseg osobnih odnosa i kontakata koje tuženik ostvaruje s djecom, pa da za vrijeme tog boravka tuženik u cijelosti neposredno snosi troškove njihove svakodnevne skrbi što je potrebno uzeti u obzir prilikom određivanja visine, valja reći da je prvostupanjski sud pravilno cijenio sve okolnosti slučaja, a poglavito činjenicu da zajednička maloljetna djeca žive s majkom pa činjenica da kod oca borave tri vikenda zaredom ili djelomično preko praznika, ne utječe na određenu visinu uzdržavanja od tuženika.
16. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja vodio je računa o odredbi čl. 310. st. 1. ObZ-a, prema kojoj roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, dok je st. 2. propisano da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednako vrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.
17. Dakle, prvostupanjski sud je prema odredbi čl. 311. ObZ-a utvrdio ukupne materijalne potrebe mlt. ĐI, mlt. PI te mlt. ČI koje se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o zdravlju i druge slične troškove djeteta u vidu izleta, ali isto tako i posebne potrebe djeteta, pri čemu se prema odredbi istog članka st. 2. ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, a navedene potrebe prvostupanjski sud utvrdio iz iskaza majke mlt. djece s jer djeca s njom stanuju. Pa tako proizlazi da mlt. ĐI ima autoimunu bolest povodom čega majka izdvaja oko 50,00 do 70,00 eura mjesečno, dok je za ekskurziju ĐI u [adresa] izdvojila je 210,00 eura. Zatim, mlt. PI pohađa vrtić za što izdvaja 70,00 eura mjesečno, a isto tako ima alergije za što izdvoji 30,00 do 40,00 eura mjesečno, a PI ide i na sviranje za što majka izdvoji 35,00 eura mjesečno i pohađa matematiku što ju košta 65,00 eura mjesečno, a o svim slobodnim aktivnostima tuženik i tužiteljica su se dogovorili u rujnu 2024. osim za matematiku. Isto tako, proizlazi da mlt. ČI pohađa vrtić za što izdvaja 70,00 eura mjesečno te je astmatičar za što je potrebno izdvojiti mjesečno od 50,00 do 80,00 eura.
18. Stoga su neosnovani navodi tuženika da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo u pogledu odredbe čl. 311. st. 1. i 2. ObZ, budući je sud nakon što je utvrdio materijalne potrebe mlt. djece utvrdio i mogućnosti tuženika kao roditelja obveznika plaćanja uzdržavanja (čl. 313. ObZ), pri čemu tuženiku valja napomenuti da sud ne ispituje samo odlučne činjenice vezane za mogućnosti roditelja, kao obveznika uzdržavanja, već mora uzeti u obzir i potrebe primatelja uzdržavanja, a što je u konkretnom slučaju sud prvog stupnja i pravilno utvrdio uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja dok su neosnovani žalbeni navodi da tuženik sudjeluje u uzdržavanju djece dvostruko – kroz određeni novčani iznos uzdržavanja te kroz neposredno financiranje svih potreba djece tijekom njihova boravka kod njega.
19. Još valja reći tuženiku da naprijed citirane zakonske odredbe, kao i ostale odredbe Obiteljskog zakona koje uređuju pitanja obveze uzdržavanja djece, imaju prvenstveno svrhu zaštite prava i interesa djece. Pravo i interes tužiteljice odnosno mlt. djece je ostvariti pravo na uzdržavanje koje je dostatno da pokrije nj ihove osnovne životne potrebe.
20. Isto tako, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da ne postoji osnova za određivanje uzdržavanja u dosuđenom iznosu jer da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir činjenicu da djeca ostvaruju pravo na inkluzivni dodatak u ukupnom iznosu od 1.392,00 eur, koji se isplaćuje majci kao roditelju kod kojeg djeca imaju prebivalište, a da je svrha tog dodatka financijsko pokrivanje povećanih troškova skrbi i potreba djece koje proizlaze iz njihovog zdravstvenog ili razvojnog stanja pa takva naknada predstavlja relevantnu okolnost koju je sud bio dužan uzeti u obzir prilikom procjene ukupnih potreba djece i raspodjele financijskog tereta između roditelja.
21. Naime, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da isto ne utječe na visinu uzdržavanja koje je dužan doprinositi otac jer je ovaj dodatak svojevrsna pomoć države za pokrivanje specifičnih troškova pojedinca koji zbog određenih teškoća ima veće troškove od prosjeka tako da se inkluzivni dodatak koristi za pokrivanje tih specifičnih troškova, a ne za umanjenje doprinosa roditelja za osnovne potrebe kao što su hrana, odjeća, režije, ekskurzije i dr. Osim toga, valja reći da se o neuračunavanju doplatka za djecu (što je svojevrsni inkluzivni dodatak), u zadovoljavanje prosječnih mjesečnih potreba mlt. djece prije određivanja mogućnosti i obveze zadovoljavanja uzdržavanja mlt. djece od tuženika kao roditelja s kojim dijete ne stanuje izjasnio Ustavni sud RH u odluci broj U- III-2490/2018 od 14. studenoga 2019.
22. Naime, roditelji snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta potrebnih za djetetov razvoj što proizlazi iz odredbe čl. 63. st. 1. Ustava RH ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14 - pročišćeni tekst,) i čl. 27. st. 2. Konvencije UN o pravima djeteta iz 1989. kojoj je RH pristupila na temelju notifikacije o sukcesiji ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori", broj 12/93). Njihova obveza uzdržavanja nije samo materijalna (financijska), već i moralna jer izvire ne samo iz konvencijskog i ustavnih prava, već i iz načela solidarnosti, uzajamnoga poštovanja i pomaganja svih članova obitelji na kojem se načelu, među ostalima, temelji i ObZ (čl. 4. ObZ). Stoga su roditelji prvi pozvani i dužni uzdržavati svoju djecu, a država je obvezna davati materijalnu potporu tek po načelu supsidijarnosti, a što bi se odnosilo i na pravni institut inkluzivnog doplatka za djecu koji u načelu predstavlja novčano primanje roditelja radi povećanih troškova skrbi i potreba djece koje proizlaze iz njihovog zdravstvenog ili razvojnog stanja.
23. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se obveza tuženika na doprinos za uzdržavanje mlt. djece ne može umanjiti zbog toga što mlt. djeca primaju inkluzivni dodatak jer kao što je već navedeno, primarna obveza roditelja je podmirivati uzdržavanje za mlt. djecu kako bi se mogle namiriti njihove osnovne potrebe, dok dječji doplatak odnosno inkluzivni dodatak i sredstva ostvarena po tom osnovu omogućuju mlt. djeci, da uz sredstva ostvarena doprinosom roditelja, u potpunijoj mjeri zadovolje potrebe za uzdržavanjem.
24. U odnosu na daljnje žalbene navode da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio ni Odluku o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta, koja služi kao orijentir prilikom određivanja visine uzdržavanja, a niti je pravilno prvostupanjski sud nije pravilno procijenio stvarne materijalne mogućnosti tuženika, a niti je u dovoljnoj mjeri vrednovao njegov stvarni doprinos uzdržavanju djece kroz svakodnevnu skrb tijekom njihova boravka kod njega, valja reći da su neosnovani kao što je već navedeno. Naime, po ocjeni ovoga suda, okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju ocjenu ukupnih mjesečnih potreba maloljetne djece i to za mlt. ĐI mjesečni iznos od 203,15 eura, za mlt. PI mjesečni iznos od 172,67 eura, te za mlt. ČI mjesečni iznos od 172,67 € odnosno sveukupno 548,49 € što će mjesečno doprinositi tuženik, a što će svakako biti dostatno za zadovoljenje svih potreba mlt. djece s obzirom na tijekom postupka utvrđene njihove potrebe, a navedeno je i u skladu odnosno čak i niže od iznosa propisanih Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta kao i Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta u vrijeme donošenja pobijane odluke, pri čemu je prvostupanjski sud uzeo u obzir činjenicu da je predlagatelj dužan uzdržavati troje djece, tako da je primjenom odredbe čl. 314. st. 3. ObZ-a dosuđeno uzdržavanje za troje djece ispod zakonskog minimuma.
25. U odnosu na daljnje žalbene navode tuženika u kojima preocjenjuje dokaze te iznosi vlastitu ocjenu dokaza i viđenje pravne situacije, valja reći da na isto nije ovlašten, jer u skladu s odredbom čl. 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost.
26. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud naložio predlagatelju/tuženiku da od 1. veljače 2026. doprinosi uzdržavanju mlt. ĐI u iznosu od 203,15 €, a za mlt. PI i ČI 172,67 € mjesečno sve dok za to postoje zakonski uvjeti, kao pod točkom V. izreke. Isto tako, budući da je utvrđeno da je predlagatelj do 1. veljače 2026. plaćao po 100,00 € mjesečno za svako dijete od prestanka bračne zajednice, to je dužan platiti razlike za razdoblje od srpnja 2024. zaključno sa siječnjem 2026. i to 103,15 eura mjesečno za mlt. ĐI, a za mlt. PI i ČI razliku od 72,67 eura mjesečno, a od veljače 2026. doprinositi uzdržavanju djece u punom iznosu, kao pod točkom VI. izreke.
27. Osim odluke o glavnoj stvari. i odluka o troškovima postupka je također prav ilna i zakonita, utemeljena na odredbi čl. 366 ObZ, a koju odluku tuženik nije posebno niti osporavao.
28. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP u svezi s čl. 346. ObZ, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom V. i VI. izreke.
29. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP) (točka II. izreke).
U Zagrebu. 2. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Josip Grubišić
