Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-195/2026-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Marije Miladin kao predsjednice vijeća, Ivice Veselića kao člana vijeća i izvjestitelja te Vlatke Paškvalin Bošković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja mlt. CD [osobni identifikacijski broj], II-tužitelja ND OIB [osobni identifikacijski broj] i III- tužitelja LD OIB [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], zastupani po majci i zakonskoj zastupnici ED OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], a svi zastupani po punomoćniku Nedi Brčić, odvjetniku u Vinkovcima protiv tuženika SD OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marici Anđić, odvjetniku u Županji, radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P Ob-118/2025-14 od 10. ožujka 2026., ispravljene rješenjem toga suda poslovni broj P Ob-118/2025-15 od 11. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P Ob-118/2025- 14 od 10. ožujka 2026. ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj P Ob-118/2025- 15 od 11. ožujka 2026. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Nova glavna rasprava održat će se pred drugim sucem pojedincem.

III. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Mijenja se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji broj P Ob-157/2020-36 od 22. listopada 2021. u odnosu na uzdržavanje tako da se sudi: "Nalaže tuženiku SD iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj],

- za uzdržavanje I-tužitelja ĐD [osobni identifikacijski broj] umjesto iznosa određenog ranijom odlukom suda od 112,81 euro/ 850,00 kuna plaćati povišeni iznos uzdržavanja u iznosu od 230,00 kuna mjesečno,

- za uzdržavanje mlt. ND OIB [osobni identifikacijski broj] umjesto iznosa određenog ranijom odlukom suda od 112,81 euro/ 850,00 kuna plaćati povišeni iznos uzdržavanja u iznosu od 200,00 eura mjesečno,

- za uzdržavanje mlt. LD OIB [osobni identifikacijski broj] umjesto iznosa određenog ranijom odlukom suda od 92,90 eura/700,00 kuna plaćati povišeni iznos uzdržavanja od 170,00 eura mjesečno,

do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, od podnošenja tužbe 27. svibnja 2025.g. pa nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti, na način da dospjele a neplaćene iznose plati odjednom u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućim od dospijeća pojedinog iznosa pa do isplate, uplatom na račun majke i zz ED."

II. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog se I, II i III -tužitelji se odbijaju.

III. Svaka strana snosi svoje troškove."

2. Protiv dijela prvostupanjske presude pod točkom II. I III. Izreke žale se tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška žalbe.

3. Tuženik se sadržajno žali protiv dijela prvostupanjske presude pod točkom I. Izreke zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15., 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje: ObZ) s prijedlogom da ovaj viši sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda.

4. Žalbe su osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za izmjenu odluke o uzdržavanju sadržane u pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj P Ob-157/2020-36 od 22. listopada 2021. kojom je određeno uzdržavanje prvo i drugo tužiteljima, svakome iznos od 112,50 eura (tada 850,00 kuna) i treće tužitelju u iznosu od 92,90 eura (tada 700,00 kuna).

5.1. Tužitelji tužbom traže povišenje uzdržavanja zbog promijene okolnosti u odnosu na vrijeme donošenja prijašnje ovršne isprave. Prvo tužitelj potražuje iznos od 400,00 eura, drugo tužiteljica iznos od 350,00 eura i treće tužitelj iznos od 300,00 eura.

6. Odmah valja istaknuti da se pravna načela ne primjenjuju mehanički već prema okolnostima pojedinačnog slučaja i u okviru prihvaćenih shvaćanja što je pravično i pošteno. Ima se smatrati da sudac koji odlučuje o pojedinačnom predmetu treba kod donošenja odluke odlučiti o primjeni prava, ali isto tako odluka suda treba biti pravedna.

6.1. Ovaj viši sud, kod donošenja predmetne odluke ima na umu pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama broj U-III-1348/2006 od 2. prosinca 2006. i U-III-2646/2007 od 18. lipnja 2008. da se sudski postupci moraju provesti sukladno ustavnom načelu vladavine prava, kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske te da se njihovo provođenje ne smije izjednačiti samo sa zahtjevom za zakonitošću postupanja suda, već mora uključiti i zahtjev da zakonske posljedice moraju biti primjerene legitimnim očekivanjima stranaka u svakom konkretnom slučaju.

7. Također, valja imati na umu da je sadržaj prava na pravično suđenje zajamčen člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 137/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 150/13 i 5/14) i člankom 6. stavkom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99. -pročišćeni tekst, 8/99-ispravak, 14/02, 1/06 i 13/17) ograničen na jamstva pravičnog suđenja. Dakle, pravo na pravično suđenje jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova. Obrazloženja sudskih odluka koja ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, upućuju na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalnopravnom smislu.

7.1. Svako tumačenje mjerodavnog prava u odluci suda, u konkretnom slučaju ObZ-a, mora imati uporište u zdravom razumu i pravnoj logici, imajući na umu da bi u protivnom tumačenje i primjena prava mogle dovesti do mehaničke primjene materijalnog prava.

7.2. Konačno, ovaj viši sud ima potrebe uputiti i na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj: U-III-361/2014 od 21. studenoga 2017.: „Pravna sigurnost pruža osnov za povjerenje u pravosuđe što je jedna od bitnih sastavnica države utemeljene na vladavini prava".

8. Mjerodavnim odredbama ObZ-a, koje su podudarne Konvenciji o pravima djeteta (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj: 12/1993., 20/1997., 4/1998., 13/1998., 5/2002., 7/2002., 2/2003., 2/2017., 4/2017.), je propisano:

- da je uzdržavanje dužnost i pravo roditelja i djece (čl. 281. ObZ-a i čl. 27. Konvencije o pravima djeteta ) i da osobe iz čl. 281. ObZ-a međusobnom uzdržavanju pridonose prema svojim mogućnostima i potrebama uzdržavane osobe, uz uvjete i na način određen ObZ-a (čl. 282. ObZ-a);

- da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete i da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta (čl. 288. st. 1. ObZ-a);

- da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (čl. 310. st. 1. ObZ-a) i da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (čl. 310. st. 2. ObZ-a);

- da se ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta i određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (čl. 311. ObZ-a) i da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (čl. 311. st. 2. ObZ);

-da dijete može imati povećane materijalne potrebe ako mu je potrebna stalna pojačana skrb povezana sa zdravstvenim stanjem djeteta, što se mora uzeti u obzir prigodom određivanja uzdržavanja u parničnom postupku (čl. 312 ObZ);

-da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje (čl. 313. st. 1. ObZ-a) i da je roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja (čl. 313. st. 2. ObZ-a);

- da je sud kad utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, dužan osim prihoda i imovinskih prilika iz čl. 313. st. 2. ObZ-a uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja (čl. 313. st. 4. ObZ-a), i uzeti u obzir novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba (čl. 313. st. 5. ObZ-a);

- da se iznimno od čl. 314. st. 2. ObZ-a (minimuma iznosa ukupnih materijalnih potreba za uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj) minimalni novčanih iznosa), potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje mogu utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma ako je obveznik uzdržavanje dužan uzdržavati dvoje ili više djece ili ako dijete vlastitim prihodima pridonosi svojem uzdržavanju (čl. 314. st. 3. ObZ-a);

- da odluku o uzdržavanju sud u parničnom postupku donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja (čl. 317. st. 1. ObZ):

- da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu (čl. 309. ObZ-a);

-da je člankom 3. Konvencije o pravima djeteta propisano je da interesi djeteta trebaju imati prednost, dok je odredbom članka 27. Konvencije o pravima djeteta propisano da svakom djetetu treba priznati pravo na standard življenja primjeren djetetovu tjelesnom, duševnom, duhovnom, ćudorednom i društvenom razvoju, a roditelji su u prvom redu odgovorni osigurati, unutar svoje sposobnosti i novčanih mogućnosti, životne uvjete nužne za djetetov razvoj.

8.1. Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne novine, broj: 75/2025.) je određeno da minimalni novčani iznosi koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom se određuju u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske, koja za 2024. godinu iznosi 1.318 eura, prema objavi Državnog zavoda za statistiku (»Narodne novine«, broj 34/25) za dijete do 6 godina 17 % prosječne neto plaće 224 eura, za dijete od 7 do 12 godina 20 % prosječne neto plaće 264 eura i za dijete od 13 do 18 godina 22 % prosječne neto plaće 290 eura.

8.2. Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne novine, broj: 75/2025.) je određeno da iznosi uzdržavanja prema prosječnim potrebama maloljetnog djeteta u skladu s dobi djeteta i primitcima roditelja obveznika uzdržavanja prema platnom razredu primitka roditelja obveznika uzdržavanja za platni do 1.318 eura, za dijete do šest godina iznosi 224 eura, od 7 do 12 godina – 264 eura, od 13 do 18 godina – 290 eura; za platni od 1.319 do 1.400 eura, za dijete do šest godina iznosi 231 eura, od 7 do 12 godina – 272 eura, od 13 do 18 godina – 299 eura; za platni od 1.401 do 1.500 eura, za dijete do šest godina iznosi 247 eura, od 7 do 12 godina – 290 eura, od 13 do 18 godina – 319 eura; za platni od 1.501 do 1.600 eura, za dijete do šest godina iznosi 264 eura, od 7 do 12 godina – 310 eura, od 13 do 18 godina – 341 eura.

8.3. Vlada Republike Hrvatske je na temelju članka 6. Zakona o minimalnoj plaći (»Narodne novine«, br. 118/18., 120/21. i 152/24.), donijela Uredbu o visini minimalne plaće za 2026. godinu, kojom se visina minimalne plaće za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2026. utvrđuje u bruto iznosu od 1.050,00 eura, a koja Uredba je stupila na snagu 1. siječnja 2026. godine.

9. Prema čl. 5. st.1. Zakona o inkluzivnom dodatku („Narodne novine“ broj 156/23.) inkluzivni dodatak je novčana naknada namijenjena osobi s invaliditetom u svrhu prevladavanja različitih prepreka koje mogu sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima. Stavkom dva toga članka je propisano da se inkluzivni dodatak ne smatra prihodom u smislu zakona kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi te je sukladno stavku tri toga članka inkluzivni dodatak izuzet od ovrhe.

9.1. Člankom 9. stavak 1. alineja dva Zakona o inkluzivnom dodatku propisano je da se pravo na inkluzivni dodatak priznaje djetetu s tjelesnim, mentalnim, intelektualnim ili osjetilnim oštećenjem kojem je utvrđen drugi, treći ili četvrti stupanj težine invaliditeta − oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja bez obzira na status osobe s invaliditetom.

10. Odredbama članaka 1. i 6. Zakona o doplatku za djecu („Narodne novine“ broj 94/2001., 138/2006., 107/2007., 61/2011., 112/2012., 82/2015., 58/2018. i 156/2023.) propisano je da doplatak za djecu nije prihod djeteta koji podrazumijeva odredba čl. 314. st. 2. ObZ-a, već osobno pravo roditelja (i drugih korisnika predviđenih zakonom) s kojim dijete živi u vidu potpore za uzdržavanje i odgoj tom roditelju/korisniku, odnosno u konkretnom slučaju osobno pravo majke maloljetnih tužitelja.

11. Žalbenim prigovorima dovodi se u sumnju pravilnost pobijane prvostupanjske presude.

12. Prije svega valja reći, da presuda suda prvog stupnja ne sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, pače, nije jasno iz obrazloženja je li je sud prvog stupnja sagledao cjelokupno činjenično stanje.

12.1. Stoga, ovaj viši sud smatra kako za donošenje pobijane presude ne postoji realna podloga u sadržaju spisa pa se kao takva ne može ispitati.

13. Pri donošenju odluke o visini uzdržavanja maloljetnih tužitelja nisu razvidni jasni razlozi.

13.1. Naime, sud prvoga stupnja nije kritički preispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu i nije na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno utvrdio činjenično stanje.

13.2. Nadalje, sud prvog stupnja je selektivno ocijenio provedene dokaze ispuštajući iz vida da svoju odluku mora utemeljiti na rezultatima cjelokupno provedenog dokaznog postupka.

14. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi dokaze koje je proveo, „uvid u sve priložene dokumente od strane z.z. tužitelja i tuženika, koje je ocijenio vjerodostojnim“, naveo je kako je visinu inkluzivnog dodatka utvrdio iz iskaza zakonske zastupnice tužitelja a visinu plaće tuženika iz obračuna plaća koje je tuženik dostavio te je potom dijelom citirao iskaze zakonske zastupnice tužitelja i tuženika.

14.1. Sud niti na koji način nije kritički preispitao iskaze zakonske zastupnice tužitelja i tuženika te visinu primanja tuženika, niti je uzeo u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti tuženika, već je donoseći pobijanu odluku samo naveo zakonske odredbe Obiteljskog zakona i vrlo pojednostavljeno pristupio donošenju pobijane odluke. Također, sud nije jasno utvrdio ukupne materijalne potrebe djece i ukupne imovinske mogućnosti roditelja. Sud nije razložno obrazložio zašto je primijenio odredbu čl. 314. ObZ-a kada je potrebe maloljetnih tužitelja utvrdio u iznosu nižem od zakonskog minimuma. Također, sud niti na koji način nije ocijenio da otac djece živi u majčinu stanu i da joj plaća najamninu te režije za taj stan. Konačno, sud je potpuno pogrešno primijenio mjerodavnu odredbu Obiteljskog zakona kada je naveo da „djeca žive s majkom u kući koja je bračna stečevina i ovdje tuženika, te se i to gleda kao doprinos tuženika uzdržavanju ovdje djece“, koje shvaćanje je u potpunoj suprotnosti s činjenicom da majka djece otplaćuje kredit za tu kuću ali i da se uzdržavanje djece uvijek određuje u novčanom iznosu.

14.2. Valja istaknuti da sud kod ocjenjivanja dokaza nije vezan za pravila o dokaznoj snazi izvedenih dokaznih sredstava, ali jest vezan pravilima iskustva, psihologije i znanosti općenito, a svakako i logike (tako i C, M. Građansko parnično pravo, Utvrđivanje činjenica, VII. knjiga, "Narodne novine", 2018., str. 474.). U tom su smislu upravo odlučujuća osnova za utvrđivanje istine sučevo poznavanje životnih zbivanja, njegova iskustva u ljudskoj zajednici i njegovo poznavanje ljudi, što znači njegove intelektualne i perceptivne sposobnosti te životno iskustvo.

15. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud je počinio apsolutno bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju sadržajno upućuju žalbe tužitelja i tuženika jer su razlozi odluke nerazumljivi i označeni bez cjelovite ocjene provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP u smislu odredbi Obiteljskog zakona koje se odnose na promijenjene okolnosti u svezi s obvezom uzdržavanja ali u svezi s posebnim pravilima o određivanju uzdržavanja za djecu.

15.1. Prvostupanjski sud tek je naveo da su maloljetni tužitelji sada stariji u odnosu na raniju presudu, da prvo i drugo tužitelji pohađaju školu a treće tužitelj vrtić te da drugo i treće tužitelji pohađaju izvanškolske aktivnosti pa da su se „povećale njihove potrebe za hranom, odjećom i obućom zbog njihove dobi“.

15.2. Sud prvog stupnja niti na koji način ne navodi da je prvo tužitelj teško bolesno dijete koje ima četrnaest godina s dijagnozom „Angelmanov sindrom“, epilepsiju i težu mentalnu retardaciju te niti na koji način ne primjenjuje odredbu čl. 312 ObZ kojom je propisano da dijete može imati povećane materijalne potrebe ako mu je potrebna stalna pojačana skrb povezana sa zdravstvenim stanjem djeteta, što se mora uzeti u obzir prigodom određivanja uzdržavanja u parničnom postupku. Također, u tom dijelu sud niti na koji način ne obrazlaže koliko je majka djece angažirana oko djece, poglavito prvo tužitelja i njegovog zdravstvenog stanja te je li njen teret nerazmjeran u odnosu na ostale roditelje koji samostalno žive s troje zdrave djece. Sud ne navodi koliko je vremena majka djece, poglavito prvo tužitelja osobno angažirana oko skrbi i odgoja maloljetnih tužitelja te isto ne dovodi u ravnotežu sa obvezom materijalnog uzdržavanja od strane oca djece, propuštajući u tom dijelu zdravorazumski primijeniti odredbu članka 310. st. 1. ObZ-a kojom je propisano da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja te stavak dva toga članka kojim je propisano da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

15.3. U ovom predmetu, u kojem maloljetna djeca traže povećanje uzdržavanja, valja imati na umu s jedne strane da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djece ispunjava kroz svakodnevnu skrb o troje djece, od kojih je jedno dijete sto postotni invalid i s druge strane da roditelj koji ne stanuje s djecom ima obvezu uzdržavanja djece zadovoljavanjem materijalnih potreba djece u obliku novčanog uzdržavanja. Također, valja imati na umu i da se ukupne materijalne potrebe djece određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, znajući da roditelj koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja je dužan, imajući na umu i jedno teško invalidno dijete naći način povećano stjecati zaradu jer se svakodnevna skrb majke o djeci smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djece u obliku novčanog uzdržavanja.

15.4. Dakle, potrebno je uspostaviti pravednu ravnotežu između tih suprotstavljenih prava, znajući da između navedenih prava ne postoji hijerarhijski odnos te da svako od njih ima jednaku normativnu vrijednost u sustavu zaštite interesa djece.

16. Prvostupanjski sud donoseći pobijanu odluku u prvom redu nije utvrdio ukupne materijalne potrebe svakog djeteta na što ga obvezuje izričita odredba čl. 307. st. 1. ObZ niti je pravilno primijenio odredbu čl. 314. ObZ u odnosu na minimalne ukupne materijalne potrebe za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine" broj: 75/2025.) i Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne novine, broj: 75/2025.)

17. Slijedom iznijetog prvostupanjska presuda se ne može ispitati pa ju je trebalo, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

18. S tim u svezi, valjalo je ukinuti i odluku o trošku o kojem će prvostupanjski sud u smislu odredbe čl. 164. st. 4. ZPP odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom.

19. Na temelju odredbe članka 371. ZPP-a određeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem (točka II).

20. U ponovnom postupku je potrebno provedene dokaze ocijeniti vodeći računa o materijalnom pravu na koje je ukazano ovom odlukom Sud će imati na umu prije svega predmet spora te će na nedvojben način raspraviti i utvrditi prijeporne činjenice u skladu s dokaznim prijedlozima stranaka, imajući u vidu i ostale žalbene navode tužitelja i tuženika te će u novoj odluci dati jasne razloge, a izvedene dokaze ocijeniti na način određen člankom 8. ZPP-a i potom donijeti novu zakonitu odluku. Pritom, ovaj sud izričito naglašava da ovom odlukom ne nameće niti implicira zaključak o osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

U Zagrebu 2. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Tihana Marija Miladin