Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-318/2025-7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv optuženog BM, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog BM, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: K-930/2019-74 od 21. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2026. u prisutnosti zz branitelja optuženika Dražena Delača, odvjetnika iz Zagreba,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba optuženog BM, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci, broj: K-930/2019-74 od 21. siječnja 2025. optuženi ZM proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – prijevarom iz članka 236. stavka 1. i 2. KZ/11. Na temelju članka 236. stavka 2. KZ/11 optuženi ZM osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Na temelju članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11 optuženom BM izrečena je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 158. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP) oštećenik je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP optuženik je dužan platiti trošak kaznenog postupka – paušalnu svotu u iznosu od 500,00 eura (petsto eura) i troškove opunomoćenika oštećenika o kojim će troškovima biti doneseno posebno rješenje sukladno članku 148. stavku 4. ZKP.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio optuženi ZM po branitelju Zdenku Gecaju, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi je optuženik predložio da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da ga oslobodi od optužbe, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred izmijenjeno sudsko vijeće. U žalbi je ujedno zatraženo da se optuženik i njegov branitelj obavijeste o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća kojem je zahtjevu ovaj sud udovoljio.
3. Odgovor na žalbu optuženika nije podnesen.
4. Na temelju članka 475. ZKP održana je javna sjednica drugostupanjskog vijeća na koju je pristupio zz branitelja optuženika Dražen Delač, odvjetnik iz Zagreba, a nisu pristupili uredno pozvan državni odvjetnik i optuženik.
5. Žalba optuženika je osnovana.
6. Iako žalitelj ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP, opisani žalbeni prigovori isprepliću se sa žalbenim prigovorima pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Žalitelj ističe da je iz provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrdio njegovu prijevarnu namjeru iz razloga što on nije postupio sukladno kupoprodajnom ugovoru, da nije isplatio cijenu vozila osim u neznatnom dijelu, da nije raskinuo kupoprodajni ugovor zbog "skrivenih mana", da je vozilo zadržao i izvršio prijepis na svoje ime, da oštećeniku nije isplatio cijenu vozila kako je dogovoreno, da je uvjerio oštećenika da će izvršiti isplatu na koju se obvezao i naveo ga da mu povjeruje, tj. da je već u vrijeme zaključenja ugovora stvorio namjeru da kao kupac motornog vozila pribavi protupravnu imovinsku korist lažnim prikazivanjem činjenica da će ispuniti svoje obaveze temeljem kupoprodajnog ugovora potkrjepljujući to izdavanjem bjanko zadužnice kao instrumenta osiguranja plaćanja, dovodeći u zabludu oštećenika i navodeći ga da mu preda vozila koje je zadržao za sebe.
8. Žalitelj ističe da nije imao namjeru oštećeniku ne platiti vozilo i vozilo zadržati za sebe nego je nakon 20 dana od preuzimanja vozila od oštećenika došlo do teškog kvara na motoru o čemu je on obavijestio oštećenika, a što je oštećenik i potvrdio svojim iskazom, no da kasnije između njih dvojice nije došlo do dogovora da oštećenik smanji cijenu vozila zbog "skrivene mane" ili da on oštećeniku vrati vozilo te da je on sudu uredno dostavio dokaz sudu o popravku vozila, tj. račun u iznosu od 45.665,20 kuna što je i sam oštećenik potvrdio da ga je on nazvao iz Italije i rekao mu da je auto u kvaru.
9. Slijedom svega navedenog, optuženik navodi da je zbog kvara na motoru tražeći od oštećenika umanjenje cijene za popravak vozila samo želio smanjiti cijenu vozila, ali ne i ne platiti vozilo, a kako nisu postigli dogovor oštećenik je pustio na naplatu bjanko zadužnicu koju on nikada nije osporavao jer se radi o zakonskom sredstvu osiguranja. S obzirom na navedeno, žalitelj drži da se radi o imovinskopravnom odnosu koji ne ulazi u kriminalnu sferu i da nije imao namjeru ne platiti vozilo.
10. U pravu je žalitelj kada ističe da su utvrđenja prvostupanjskog suda za sada nepotpuna, a time i pogrešna.
11. Naime, nije sporno da su optuženik i oštećenik zaključili kupoprodajni ugovor za vozilo, da se optuženik obvezao platiti vozilo u tri rate, da je prvu ratu u iznosu od 500,00 eura isplatio na dan sklapanja ugovora, drugu ratu u iznosu od 5.500,00 eura trebao je platiti 31. siječnja 2018. i treću ratu u iznosu od 6.000,00 eura trebao je platiti 1. ožujka 2018.
12. Međutim, nesporno je da se vozilo pokvarilo i da je on 20. siječnja 2018. platio opsežan popravak vozila u iznosu od 45.665,20 kuna što proizlazi uvidom u račun br. 12 od 20. siječnja 2018. Autoservisa Hrvoje Bujić d.o.o., Velika Gorica, a slijedom čega je optuženik zbog "skrivenih mana" vozila tražio od oštećenika da smanji cijenu vozila na što oštećenik nije pristao.
13. Prilikom zaključenja ugovora optuženik je dao oštećeniku i bjanko zadužnicu radi osiguranja plaćanja, ali za koju prvostupanjski sud nije utvrdio da li je u trenutku zaključenja ugovora optuženik bio solventan, već po iskazu oštećenika 31. ožujka 2018. kada je pokušao aktivirati u Financijskoj agenciji zadužnicu, rečeno mu je da je optuženik u blokadi.
14. Kako je za opstojnost prijevarne namjere odlučna činjenica trenutak zaključenja pravnog posla, u konkretnom slučaju dan sklapanja kupoprodajnog ugovora, za sada su utvrđenja prvostupanjskog suda preuranjena budući da prvostupanjski sud nije razmotrio okolnosti koje su egzistirale u trenutku sklapanja ugovora, a potom i naknadne okolnosti – kvar na vozilu, visina štete oštećenika nakon naplate u ovršnom postupku, a čime je, za sada, činjenično stanje pogrešno utvrđeno.
15. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će vodeći računa o ukazanom, iznova provesti sve dokaze te provesti nove dokaze: dokaze o solventnosti optuženika u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora, izvršiti uvid u račun za popravak vozila te utvrditi eventualnu visinu štete koju je oštećenik naplatio u ovršnom postupku, potom će cijeneći svaki dokaz zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti donijeti novu, zakonito obrazloženu odluku te razmotriti da li se eventualno radi i o građansko pravnom odnosu.
16. Slijedom iznijetog, na temelju članka 483. ZKP i članka 484. stavka 1. ZKP odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 2. lipnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak
