Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžzd-201/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Irene Kvaternik kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv optuženog MK, zbog kaznenog djela iz članka 158. stavka 2. i 6. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog MK, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, broj: Kzd-49/2021-39 od 19. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog MK kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: Kzd- 49/2021-39 od 19. rujna 2025. optuženi ČK proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina, opisanog u članku 158. stavku 2. i 6. KZ/11, kažnjivog po članku 158. stavku 6. KZ/11, a činjenično i pravno opisanog u izreci prvostupanjske presude. Na temelju članka 158. stavka 6. KZ/11 optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti prvostupanjske presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje u tekstu: ZKP) optuženi ČK u cijelosti je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio optuženi ČK putem branitelja po službenoj dužnosti Dragana Crnkovića, odvjetnika iz Siska, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu optuženika nije podnesen.
4. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP.
5. Žalba optuženika nije osnovana.
6. Iako žalitelj ističe žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, žalba sadržajno predstavlja žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Optuženik navodi da je on porekao u cijelosti počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret navodeći u bitnome da nije izvršio niti jednu radnju koja bi imala obilježje bludne radnje i da zna da kada je oštećena GK imala rođendan ili bi bio Božić ili Uskrs, oni su se između sebe čestitali i tada bi ju prigodno poljubio. Odbacuje mogućnost da bi konzumirao alkohol, a što se tiče kritičnog događaja drži da se radi o laži insinuacijama. Optuženik navodi da unatoč činjenici da je oštećenica iznosila detalje predmetnog događaja, u odnosu na komunikaciju vezano za kritični događaj oštećenica postaje nesigurna, ne zna i nije sigurna da je predmetni događaj ispričala svojoj majci, odnosno misli da su majci ispričali drugi, ona nije te nije sigurna da li ju je mama pitala vezano za ovaj događaj, ali misli da joj nije pričala što se dogodilo s obzirom da je mama već znala cijelu situaciju, dok je majka oštećenice HK navela da nema saznanja što se dogodilo tog dana u travnju niti zna što se događalo s GK sve do kolovoza kada je oštećenica smještena u [naziv] u Sisku, da joj je o predmetnom događaju pričala tek kada je došla u dom. Nadalje, navodi da iz iskaza oštećenice proizlazi da je o navedenom događaju s djedom obavijestila baku nakon susreta s djedom i da je baka otišla do njega, vikala je na njega. Slijedom navedenog, a budući da je saslušana i baka oštećenice – KK koja je iskazala da joj GK nikada nije rekla da bi ju optuženik neprimjereno poljubio u blagdanskim prilikama i decidirano je tvrdila da joj je predmetnog dana GK rekla da ju je djed poljubio u obraz, ali da ju je pritisnuo k sebi, svom tijelu, a da nije rekla da bi joj stavljao jezik u usta, da je zbog toga otišla i "galamila" na njega. Vezano za mišljenje sudsko-medicinskog vještaka dr. sc. Dražena Kovačevića, kliničkog psihologa, navodi da nije utvrdio elemente koji bi upućivali da iskaz oštećenice ne predstavlja autentično iskustvo i doživljavanje predmetne situacije te je mišljenja da se iskaz može uzeti vjerodostojan, žalitelj drži da vještak nije imao na raspolaganju iskaze drugih svjedoka koji izvan tvrdnje oštećenice o radnjama optuženika daju sasvim drugačiju sliku o predmetnom događaju. Slijedom svega navedenog, žalitelj smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer da je bez ikakve razumne sumnje prihvaćen iskaz oštećene GK kao istinit, dok je neosnovano proglašen neistinitim dio iskaza svjedokinje - bake KK koja je iskazala da oštećenica kritične zgode nije govorila o bludnim radnjama već samo o privlačenju tijela oštećenice optuženiku.
8. Suprotno stavu žalitelja, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno te je prvostupanjski sud za svoja utvrđenja dao jasne i argumentirane zaključke koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
9. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio iz iskaza svjedokinja HK, DK i KK, kao i iskaza mlt. oštećene GK, da je zapravo nakon što je oštećenica rekla baki KK, baka prva reagirala na neprimjeren odnos optuženika prema mlt. GK, iako je u kasnijem svom iskazu reterirala. Međutim, prvostupanjski sud je utvrdio da je iskazima navedenih svjedoka u bitnom potvrđen iskaz mlt. GK koji je sud osnovano cijenio vjerodostojnim.
10. Teza koju žalitelj želi nametnuti da je iskaz oštećene GK nekonzistentan, a time nevjerodostojan je neprihvatljiva jer iz ukupnosti svih provedenih dokaza proizlazi da je optuženik svojim ponašanjem kako je to opisano u izreci pobijane presude ljubio unuku po obrazima, ustima i vratu, dirao ju po stražnjici i nogama u predjelu bedara čime je ostvario sva obilježja kaznenog djela iz članka 158. stavka 2. i 6. KZ/11 za koje ga je prvostupanjski sud osnovano proglasio krivim.
11. Neznatna odstupanja u iskazu oštećene GK u pogledu činjenice kome je rekla i kada (majci, baki) te reakcija bake KK nakon što je čula o kritičnom događaju, odnosno o postupanju bivšeg supruga ne dovode u sumnju, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, temeljnu tvrdnju oštećenice da je djed činio opisane bludne radnje.
12. Okolnost koju ističe žalitelj da bi se radilo o uvriježenim društvenim normama – čestitanju unutar obitelji Uskrsa, Božića i rođendana, koje podrazumijeva ljubljenje, zasigurno nadilazi uobičajeno ponašanje, a upravo iz subjektivnog osjećaja oštećenice o kojima je iskazivala.
13. Ovako suptilna granica koju je očigledno optuženik prešao, ukazuje da je počinio kazneno djelo pod uvjetima i na način opisan u izreci pobijane presude, tim više što iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je oštećena GK adolescentica normalne kognitivne razvijenosti uz slabije razumijevanje socijalnih situacija koja ne pokazuje poteškoće vizualno motoričke koordinacije, dok se na području ličnosti uočavaju odlike anksioznije i emocionalno nezrelije adolescentice. Na osnovu svog stručnog znanja i vještak nije utvrdio elemente koji bi upućivali da iskaz maloljetnice ne predstavlja autentično iskustvo i doživljavanje predmetne situacije.
14. Slijedom iznijetog, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno.
15. U odnosu na žalbu zbog odluke o kazni, optuženik se zalaže za blaže kažnjavanje bez navođenja okolnosti koje bi utjecale na izricanje blaže kazne.
16. Međutim, upravo okolnosti na strani optuženika, od olakotnih okolnosti – da se radi o neosuđivanoj osobi, da je tempore criminis bio smanjeno ubrojiv i visoka životna dob, dok je otegotnom okolnošću cijenjena činjenica da je optuženik kazneno djelo počinio prema svojoj unuci GK, upravo sve navedene okolnosti primjerene su kazni zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je optuženik osuđen i na temelju članka 56. KZ/11 izrečenoj uvjetnoj osudi s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine.
17. Ovaj drugostupanjski sud drži da će se upravo ovakvom kaznom ispuniti sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 i da će takva kazna utjecati kako na optuženika tako i na druge da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno.
18. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitao je prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavku 1. točci 1. i 2. ZKP te nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede zakona na štetu optuženika te je na temelju članka 482. ZKP odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 2. lipnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac