Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-229/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sabini Dugonjić kao sucu pojedincu, u izvanparničnom postupku predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Zadar, zastupanog po upraviteljici EM, mag. act. soc., protiv 1. protustranke EMN, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem na adresi [adresa] Zadar, trenutno boravi na adresi [adresa], zastupane po punomoćnici Ani Grbić, odvjetnici u Zadru, 2. protustranke ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem na adresi [adresa], 3. protustranke mlt. ZMN, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem na adresi [adresa], 4. protustranke mlt. MMN, OIB: [osobni identifikacijski broj] s prebivalištem na adresi [adresa], ad/5 Mlt. ČMN, OIB: [osobni identifikacijski broj] s prebivalištem na adresi [adresa], 6. protustranke mlt. KMN, OIB: [osobni identifikacijski broj] s prebivalištem na adresi [adresa], 7. protustranke Centra za pružanje usluga u zajednici Zadar, OIB: 67719867859, Ulica Ivana Meštrovića 3, 23000 Zadar, 8 . protustranke Centra za pružanje usluga u zajednici Maestral, OIB:97141575055, Podružnica Miljenko i Dobrila, Kaštel Lukšić, Šetalište Miljenka i Dobrile 36, radi privremenog povjeravanja mlt. djece ustanovi socijalne skrbi, odlučujući o žalbi I- protustranke protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj R1 Ob-196/2026-3 od 11. svibnja 2026., dana 2. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba I. protustranke kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj R1 Ob-196/2026-3 od 11. svibnja 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke odlučeno je da 3. protustranka mlt. ZMN, 4. protustranka AMN, i 5. protustranka mlt. ČMN, se privremeno povjeravaju na smještaj i svakodnevnu skrb Centru za pružanje usluga u zajednici Maestral, Podružnica Miljenko i Dobrila, Kaštel Lukšić, Šetalište Miljenka i Dobrile 36, dok je pod točkom II. odlučeno da 6. protustranka KMN, s prebivalištem u [adresa], privremeno se povjerava na smještaj i svakodnevnu skrb Centru za pružanje usluga u zajednici Zadar, [adresa]. Nadalje, pod točkom III. izreke je odlučeno da se osobni odnosi roditelja 1. protustranke i 2. protustranke s mlt. djecom ZMN, AMN, ČMN i KMN održavaju putem telefonskog kontakta, sukladno pravilima ustanove, dok je pod točkom IV. određeno da se mjera izriče u trajanju od 30 dana, dakle, do 11. lipnja 2026.

2. Protiv navedenog rješenja žali se I-protustranka zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08

- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), u svezi s čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br. 103/15 – dalje: ObZ) te predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak radi razjašnjenja spornih činjenica.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP u svezi s čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15., dalje: ObZ) na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a niti žaliteljica određeno ne navodi koje bi to povrede bile učinjene.

5. U odnosu na žalbene navode da je prvostupanjski sud odredio žurnu mjeru izdvajanja iako da je mogao odrediti i blažu mjeru pa da žaliteljica predlaže da sud, nakon provedenog hitnog postupka, odbije prijedlog HZSR-a za privremeno povjeravanje skrbi o djeci ustanovama, odnosno da odredi blažu mjeru zaštite prava i dobrobiti djece, valja reći da su neosnovani.

6. Naime, postupak u ovoj pravnoj stvari, radi donošenja odluke o oduzimanju prava na stanovanje s djetetom, vodi po pravilima izvanparničnog postupka propisanima čl. 433.

– 448. ObZ kojima je propisano da se u izvanparničnom postupku radi utvrđivanja činjeničnog stanja koriste sva za to prikladna sredstva (čl. 440. ObZ) kao i da sud može donijeti odluku bez održavanja rasprave ako ocijeni da rasprava nije potrebna (čl. 439. ObZ-a) ili da okolnosti slučaja isto opravdavaju. To stoga jer su postupci donošenja mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta po svojoj pravnoj prirodi postupci žurne zaštite maloljetne djece od negativnog utjecaja roditelja, pa u okolnostima konkretnog slučaja pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je potrebno hitno donošenje predložene mjere bez provođenja daljnjeg postupka.

7. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Tako je sud prvog stupnja na temelju provedenih dokaza utvrdio da iz rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Zadar od 8. svibnja 2026. , proizlazi da je navedenim rješenjem 1. i 2. protustranki određena žurna mjera izdvajanja i smještaja izvan obitelji njihovo četvoro mlt. djece, počevši od 6. svibnja 2026., te su mlt. djeca privremeno smještena izvan obitelji, u ustanovu socijalne skrbi i to mlt. ZMN, mlt. AMN i mlt. ČMN u Centar za pružanje usluga u zajednici Maestral, Podružnica Miljenko i Dobrila, Kaštel Lukšić, a mlt. KMN u Centar za pružanje usluga u zajednici Zadar, na vrijeme od najdulje 15 dana od dana oduzimanja djeteta.

9. Isto tako, prvostupanjski sud je utvrdio iz izvješća o procjeni ugroženosti maloljetne djece sačinjeno od strane HZSR, Područni ured Zadar od 8. svibnja 2026. da je nakon provedenog postupka procjene ugroženosti mlt. djece, zaključna procjena stručnog tima, a koja se temelji na utvrđenom postojanju razvojnih rizika koji se odnose na obilježja skrbnika te obilježja ponašanja djeteta takva da postoji visoka razina rizika, odnosno da su mlt. djeca izrazito razvojno i sigurnosno ugrožena. Postoji veći broj značajnih okolnosti visokog intenziteta kod roditelja koje ugrožavaju svakodnevni sigurnosni psihofizički i socijalni razvoj mlt. djece. Mišljenje stručnog tima nakon izvršene procjene ugroženosti mlt. djece je da je izdvajanje mlt. djece iz obitelji i privremeno povjeravanje mlt. djece ustanovi socijalne skrbi pravi interes mlt. djece budući da roditelji u ovom trenutku nisu u mogućnosti adekvatno skrbiti o četvoro mlt. djece, odnosno niti jedan od roditelja ne zadovoljava osnovne uvjete za obnašanje adekvatne roditeljske skrbi, roditelji ne mogu djeci pružiti sigurno životno okruženje koje je neophodno za njihov pravilan psihofizički razvoj. Ostankom u kućanstvu majke mlt. djeca su izrazito razvojno ugrožena obzirom na to da majka od dolaska iz Švedske u Republiku Hrvatsku nije na adekvatan način skrbila o osnovnim potrebama mlt. djece te je ista u ovom trenutku nije u mogućnosti pružiti djeci sigurno i stabilno okruženje.

10. Slijedom navedenog, imajući u vidu navode iz prijedloga predlagatelja, razloge zbog kojih je rješenjem HZSR, Područni ured Zadar od 8. svibnja 2026. 1. i 2. protustranci određena žurna mjera izdvajanja i smještaja izvan obitelji njihovo četvoro mlt. djece i određen privremeni smještaj četvoro mlt. djece u ustanovi socijalne skrbi, kao i Izvješća HZSR, Područni ured Zadar od 8. svibnja 2026. o procjeni ugroženosti mlt. djece, prvostupanjski sud je zaključio da su mlt. djeca izrazito razvojno ugrožena obzirom da majka od dolaska iz Švedske u Republiku Hrvatsku nije na adekvatan način skrbila o osnovnim potrebama djece, dok je otac ostao živjeti u [adresa] te oboje roditelja nisu u mogućnosti adekvatno skrbiti o mlt. djeci, odnosno niti jedan od roditelja u ovom trenutku ne zadovoljava osnovne uvjete za obnašanje adekvatne roditeljske skrbi, dakle roditelji u trenutnim obiteljskim okolnostima ne mogu djeci pružiti sigurno i stabilno životno okruženje koje je neophodno za pravilan psihofizički razvoj djece tako da je radi zaštite interesa i dobrobiti mlt. djece valjalo mlt. djecu privremeno izdvojiti iz obitelji i privremeno smjestiti u ustanovu socijalne skrbi, te roditeljima odrediti ostvarivanje osobnih odnosa za vrijeme trajanja ove mjere putem telefonskog kontakta sukladno pravilima ustanove, sve temeljem odredbe čl. 149. toč. 1., čl. 150. toč. 1. i čl. 152. st. 1. i st. 3. ObZ-a, slijedom čega odlučuje kao u izreci pobijane odluke.

11. Utvrđenja suda prvog stupnja imaju osnovu u sadržaju dokaza izvedenih u postupku, koje dokaze je sud prvog stupnja pravilno cijenio u smislu odredbe čl. 8. ZPP, i o čemu rješenje o osnovanosti prijedloga Hrvatskog zavoda za socijalni rad o izricanju predmetne mjere sadrži jasne, potpune i obrazložene razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja dok žaliteljica iznosi vlastitu ocjenu dokaza koje se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja.

12. Naime, pravilno je prvostupanjski sud iz Izvješća o procjeni ugroženosti maloljetne djece sačinjeno od strane HZSR, Područni ured Zadar od 8. svibnja 2026. utvrdio da nakon izvršene procjene sigurnosti mlt. djece proizlazi da roditelji ne zadovoljavaju djetetove neposredne potrebe za nadzorom, hranom, odjećom i ne skrbi o tjelesnom i psihičkom zdravlju djeteta, da roditelj ne zadovoljava djetetove potrebe za prikladnim dobno određenim nadzorom, da su životni uvjeti opasni i neposredno štete životu i zdravlju djece, da ponašanja roditelja značajno odstupaju od društveno prihvatljivih, a koja ugrožavaju djetetovu sigurnost, da ponašanje roditelja ozbiljno narušavaju tjelesni integritet djeteta ili je ozbiljna prijetnja koja se očituje kao tjelesna ozljeda misleći pri tome na izvješće Švedske socijalne službe u kojima su navodi o postojanju nasilja u obitelji od strane majke prema djeci kao i nasilja u obitelji zbog kojeg djeca kasnije iskazuju agresivne oblike ponašanja prema vršnjacima, da trenutačne krizne okolnosti u obitelji, u kombinaciji s podacima da je roditelj već bio nasilan ili ugrožavajući po dijete, a koje upućuju da sigurnost djece može biti neposredno ugrožena, pod time misleći na izloženost i svjedočenje nasilju između roditelja, kao i da su prema izvješću Švedske socijalne službe, majka i mlt. djeca trebala biti smještena u instituciji, nakon čega majka i djeca dolaze u Hrvatsku, a ured kontaktira Švedska socijalna služba navodeći jaku zabrinutost za sigurnost i zdravlje djece. Zaključno, proizlazi da je stručni tim mišljenja da je izdvajanje djece iz obitelji te privremeno povjeravanje djece ustanovi socijalne skrbi pravi interes mlt. djece budući da roditelji u ovom trenutku nisu u mogućnosti adekvatno skrbiti o mlt. KMN, ČMN, ZMN i MMN, odnosno niti jedan od roditelja ne zadovoljava osnovne uvjete za obnašanje adekvatne roditeljske skrbi. Isto tako, stručni tim smatra da roditelji ne mogu djetetu pružiti sigurno životno okruženje koje je neophodno za pravilan psihofizički razvoj te su zaključno mišljenja da su mlt. djeca ostankom u kućanstvu majke izrazito razvojno ugrožena obzirom na to da majka od dolaska u RH nije na adekvatan način skrbila o osnovnim potrebama djece te ista u ovom trenutku nije u mogućnosti djeci pružiti sigurno i stabilno okruženje, a od strane stručnog tima u tijeku je obiteljska procjena i planiranje drugih mjera za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djece.

13. Slijedom navedenog, suprotno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja, zaključio da iz procjene Liste za procjenu sigurnosti djece proizlazi da mlt. djeci u primarnoj obitelji nije sigurno, da su mlt. djeci opisanim ponašanjem roditelja ugroženi život i zdravlje, posebno uzimajući u obzir dob mlt. djece te da ih je moguće zaštititi izdvajanjem iz neposrednog okruženja u kojem se djeca nalaze.

14. Dakle, sud prvog stupnja je, suprotno žalbenim navodima, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke, a imajući u vidu da je utvrđeno da su maloljetna djeca sigurnosno i razvojno ugrožena te da ih je moguće zaštititi samo izdvajanjem iz primarne obitelji i osiguravanjem smještaja u ustanovi socijalne skrbi. Stoga su neosnovani i žalbeni navodi da nisu dovoljno razmotrene blaže mjere jer da Obiteljski zakon predviđa više mjera zaštite prava i dobrobiti djece, uključujući upozorenje, stručnu pomoć i potporu te intenzivnu stručnu pomoć i nadzor nad ostvarivanjem skrbi o djetetu. Naime, pri donošenju predložene mjere, prvostupanjski sud je imao u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, pri čemu je posebno imao na umu da prema izvješću Švedske socijalne službe na čijem području su mlt. djeca prebivala, proizlazi da bi majka i mlt. djeca trebala biti smještena u instituciji, nakon čega majka i djeca dolaze u Hrvatsku, a ured kontaktira Švedska socijalna služba navodeći jaku zabrinutost za sigurnost i zdravlje djece.

15. Stoga je na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 150. st. 1. t. 1. i 2. ObZ kada je prijedlog predlagatelja prihvatio pri čemu je pravilno odluku utemeljio i na Konvenciji o pravima djeteta iz čijeg čl. 3 proizlazi da u svim akcijama koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela najbolji interes djeteta mora imati prednost, a najbolji interes maloljetne djece je u trenutku donošenja ovog rješenja i po ocjeni ovog suda, da budu dodatno povjerena ustanovi socijalne skrbi, a da sa roditeljima ostvaruje kontakte kao što je određeno i obrazloženo. Naime, u konkretnom slučaju je utvrđeno da postoji opasnost za život i zdravlje mlt. djece, a u tijeku je obiteljska procjena i planiranje druge mjere za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta.

16. Također, i odluka suda prvog stupnja o trajanju mjere i ostvarivanju osobnih odnosa je pravilna i zakonita, te je rezultat pravilne primjene odredbe čl. 152. st. 1. i 3. ObZ, dok ostali žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke te se svode na vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Naime, predložena mjera je određena na rok od 30 dana, a određeno je da se osobni odnosi održavaju putem telefonskog kontakta, sukladno pravilima ustanove.

17. Slijedom navedenih razloga, kako žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi s čl. 346. ObZ, žalbu 1. protustranke odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja te odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 2. lipnja 2026.

Sutkinja:

Sabina Dugonjić