REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2451/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Santica & Đapić u Splitu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 252/2025-2 od 3. veljače 2026., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-1097/2020-53 od 11. ožujka 2025., u sjednici održanoj 2. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-252/2025-2 od 3. veljače 2026., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-1097/2020-53 od 11. ožujka 2025.
2. Prijedlog je podnesen pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje iz Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17) i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je postavio sljedeća pravna pitanja:
„1. Je li počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u vezi s povredom prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava RH i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, donošenjem presude čije je obrazloženje o odlučnim činjenicama u sebi izravno i logično proturječno, odnosno kada drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu izgubljene zarade s naslova terenskog dodatka za rad u inozemstvu utvrdi činjenicu da tužitelj nije imao troškove smještaja i da su troškovi prehrane u inozemstvu bili jednaki onima u Republici Hrvatskoj, a istovremeno, u istoj točki obrazloženja, izvede dijametralno suprotan zaključak da je tužitelj na terenu imao „povećane troškove“ na koje bi potrošio točno 50% terenskog dodatka?
2. Je li sud drugog stupnja povrijedio pravo tužitelja na pravično suđenje i počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 373.a (ili čl. 373.) i čl. 8. ZPP, kada je preinačio prvostupanjsku presudu na štetu tužitelja temeljem zaključka o visini ušteđenog terenskog dodatka, a da pritom tužitelju nije dana mogućnost raspravljanja i dokazivanja te činjenice, s obzirom na to da je prvostupanjski sud odbio izvesti tužiteljeve dokaze smatrajući činjenično stanje već dostatno razjašnjenim u njegovu korist?
3. Ima i oštećenik, u sporu radi naknade imovinske štete s osnova izgubljene zarade (čl. 1095. i 1085. ZOO), pravo na naknadu cjelokupnog iznosa terenskog dodatka u situaciji kada je u postupku utvrđeno da on na terenu ne bi imao povećane troškove života pa bi taj dodatak u cijelosti uštedio, odnosno odstupa li odluka drugostupanjskog suda kojom se bez primjerene rasprave paušalno odbija 50% tog iznosa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske (izražene u odlukama Rev- 261/86 i Rev-22/89-2) prema kojoj se naknađuje onaj dio terenskog dodatka koji bi oštećenik normalnim tijekom stvari doista uštedio?“.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
6. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje tužitelja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Prvo i drugo postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se radi o pitanjima od čijeg odgovora ne ovisi ishod spora jer predmetna pitanja polaze od procesnih pretpostavki koje u predmetnom postupku nisu ostvarene.
8. Također valja napomenuti da su i odluke na koje se tužitelj pozvao donesene u različitim činjeničnim i pravnim situacijama od one u ovoj parnici, pa ne predstavljaju odgovarajući razlog za postavljena pitanja pri čemu se naglašava da je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-652/2025 od 23. srpnja 2025. riječ o situaciji u kojoj je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku odluku uz primjenu odredbe čl. 221.a ZPP, a što nije slučaj u predmetnom postupku.
9. Treće postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se radi o pitanju od čijeg odgovora ne ovisi ishod spora, a i samo pitanje polazi od drugačijeg činjeničnog utvrđenja od onog u postupku.
10. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje.
11. Naime, odluka nižestupanjskog suda donesena je u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno shvaćanje i primjena zakona u nižestupanjskoj odluci obrazloženi su na valjan i prihvatljiv način.
12. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije sadržajno se može svesti na pritužbe o načinu na koji je niži sud ocijenio dokaze odnosno na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja, koji razlozi se ne mogu uspješno isticati u prijedlogu za dopuštenje revizije niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
13. S obzirom da je ovaj sud ocijenio da postavljena pitanja nisu važna pitanje u smislu čl. 385.a st.1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st.1. ZPP kao u točki I. izreke ovog rješenja.
14. Nadalje, s obzirom da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 2. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
