1

Poslovni broj: Gž-34/2024-

Poslovni broj: Gž-34/2024-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci po sucu Dušku Abramoviću u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima T. A. i H. G., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu A. &G. d.o.o., iz Z.,  protiv tuženika C. o. d.d. iz Z., OIB:…, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pn-91/2023-4 od 14. studenog 2023., 16. siječnja 2024.,

r i j e š i o  j e

              I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pn-91/2023-4 od 14. studenog 2023.

              II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem u točki I izreke Općinski sud u Sisku proglasio se mjesno nenadležnim dok je točkom II izreke odlučeno da će se nakon pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22,114/22 i 155/23 - dalje ZPP) s prijedlogom da se rješenje preinači i odbije tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, uz naknadu žalbenog troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj s prebivalištem na adresi u Z., podnio prvostupanjskom sudu tužbu protiv tuženika radi naknade štete (isplate osigurnine) temeljem police osiguranja imovine – građevinski dio broj …. od 9. prosinca 2020., da je tuženik u odgovoru na tužbu prije upuštanja u raspravljanje istakao prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, navodeći da je predmet spora isplata osigurnine po navedenoj polici osiguranja u kojem slučaju da se primjenjuju tuženikovi uvjeti osiguranja koji su sastavni dio police, a odredbom čl. 36. st. 7. Općih uvjeta za osiguranje imovine od 17. prosinca 2019. da je regulirano da je u slučaju spora ugovorena mjesna nadležnost stvarno nadležnog suda u Zagrebu. Sud je uvidom u citiranu policu utvrdio da je ista sklopljena po Općim uvjetima za osiguranje imovine u primjeni od 17. prosinca 2019. a da je odredbom čl. 36. st. 7. Općih uvjeta regulirana za sudske sporove mjesna nadležnost stvarno nadležnog suda u Zagrebu. Zaključio je da su stranke valjano sukladno odredbi čl. 70. st. 1. ZPP-a za rješavanje predmetnog spora ugovorile mjesnu nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu pa je stoga primjenom odredbe čl. 20. st. 1. ZPP-a odlučio kao u izreci rješenja.

6. Tužitelj u žalbi osporavajući pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja navodi da mu je prilikom sklapanja police osiguranja predočena Predugovorna informacija (u daljnjem tekstu PUI), koju, dostavlja uz žalbu, a koja PUI da sadržava dva poglavlja, u točki 7. "informacije u postupku rješavanja pritužbi i sporova i poglavlje 10 mjerodavno pravo", da je iz navedenih poglavlja jedino vidljivo da je mjerodavno pravo pravo Republike Hrvatske a sporovi da se rješavaju pred nadležnim sudom te da se obzirom na to nigdje ne spominje da je ugovorena nadležnost suda u Zagrebu. Smatra da se u vrijeme sklapanja Ugovora o osiguranja primjenjivao navedeni PUI od 1. srpnja 2020. te da okolnost što PUI i Opći uvjeti tuženika nisu međusobno usklađeni ne može ići na njegovu štetu kao potrošača te zaključno navodi kako se ne radi o ugovorenoj nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

7. Nadalje ukazuje na odredbe čl. 70. st. 1. st. 3. i 4. ZPP-a dodajući da je pred Općinskim sudom u Sisku proveden i postupak osiguranja dokaza broj R1-132/2022 a uz to smatra da treba imati u vidu i odredbe Zakona o zaštiti potrošača (članak 53. stavak 1.) prema kojoj ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno raspravljalo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

8. Prije svega treba reći da tužitelj u tužbi nije naveo mjerodavnu odredbu ZPP-a na kojoj temelji nadležnost Općinskog suda u Sisku za suđenje u ovoj pravnoj stvari s obzirom na okolnost da tužitelj ima prijavljeno prebivalište na adresi u Z., a da se sjedište tuženika također nalazi u Z.. Jedino je navedeno da tužitelj traži naknadu štete – isplatu osigurnine temeljem zaključene police u vezi s nekretninom koja se nalazi u S. na adresi, za koju tužitelj tvrdi da je u njegovu vlasništvu i da je u vezi te nekretnine s tuženikom sklopio policu osiguranja – osiguranje imovine – građevinski dio od 9. prosinca 2020.  Iz priložene police osiguranja u koju je sud izvršio uvid proizlazi da su stranke 9. prosinca 2020. sklopile navedeni ugovor o osiguranju imovine -  građevinski dio, u istoj je navedeno da je osiguranje sklopljeno po Općim uvjetima za osiguranje imovine u primjeni od 17. prosinca 2019., uvjetima za osiguranje građevinskog dijela kuće i stana u primjeni od 9. svibnja 2016. te klauzulama: informacija ugovaratelju osiguranja/osiguraniku prije sklapanja ugovora o osiguranju, dok iz tuženikovih Općih uvjeta za osiguranje imovine koji su u primjeni od 17. prosinca 2019. proizlazi da je odredbom čl. 36. st. 7. regulirano u slučaju da se unatoč nastojanja sporazumnog rješavanja spora ne uspije postići mirno rješenje za sudske sporove ugovara se mjesna nadležnost stvarno nadležnog suda u Zagrebu; pravo koje se primjenjuje je hrvatsko pravo ako nije drugačije ugovoreno i naznačeno na polici, pri čemu iz sadržaja police (ugovora) proizlazi da drugačije nije ugovoreno.

9. Odredbom čl. 70. st. 1. ZPP-a regulirano je ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan, prema stavku 3. taj sporazum važi samo ako je pismeno sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji svi proistječu iz određenog pravnog odnosa, prema stavku 4. sporazum o mjesnoj nadležnosti sklopljen je u pisanom obliku ako je sklopljen razmjenom pisama, brzojava, teleksa ili drugih telekomunikacijskih sredstava koja omogućavaju pisani dokaz o sklopljenom ugovoru dok prema stavku 5. ispravu o sporazumu tužitelj mora priložiti uz tužbu.

10. Tuženikovi Opći uvjeti za osiguranje imovine u primjeni od 17. prosinca 2019. sastavni su dio ugovora (police o osiguranju) te su i prema shvaćanju ovog suda stranke navedenim ugovorom se sporazumjele da im u slučaju spora u prvom stupnju sudi sud u Zagrebu.

11. U vezi žalbenih navoda u kojima tužitelj ističe da mu je prilikom sklapanja police osiguranja predočen PUI od 1. srpnja 2020., koji tužitelj po prvi puta prilaže uz žalbu, i za kojeg navodi da u istom nije regulirano (poglavlju 7. i 10.) nadležnost suda u Zagrebu treba reći da su ovi žalbeni navodi u proturječnosti sa sadržajem police (ugovora o osiguranju) u kojem je izričito navedeno da je sklopljen po Općim uvjetima za osiguranje imovine u primjeni od 17. prosinca 2019., a koji Opći uvjeti su sastavni dio ugovora, a odredbom čl. 36. st. 7. Općih uvjeta regulirana je u slučaju spora nadležnost suda u Zagrebu, slijedom čega treba zaključiti da ova okolnost tužitelju nije bila nepoznata.

12. U odnosu na žalbene navode u kojima tužitelj ističe da je prvostupanjski sud trebao imati u vidu odredbu čl. 53. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača, i da je odredba o ugovornoj nadležnosti suda u Zagrebu suprotna načelu savjesnosti i poštenja i da uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obavezama stranaka na štetu tužitelju treba reći da nisu osnovani. Ovo iz razloga jer se i tužiteljevo prebivalište kao i sjedište tuženika, te sjedište odvjetničkog ureda koji zastupa tužitelja nalazi u Z. pa se ne radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja uzrokuje znatnu neravnotežu i pravima i obvezama stranaka, na štetu tužitelja. Takva neravnoteža prema shvaćanju ovog suda postojala bi primjerice u situaciji da tužitelj ima prebivalište u S. ili u nekom drugom mjestu, različitom od Z.. Također ni okolnost da se predmetna nekretnina u vlasništvu tužitelja nalazi u S. a u vezi koje tužitelj traži isplatu osigurnine i naknadu štete također ne ukazuje na znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja jer iz stanja u spisu proizlazi da je postupak osiguranja dokaza koji je proveo Općinski sud u Sisku u predmetu broj R1-132/2022 proveden, te će ove dokaze biti moguće koristiti u predmetnoj parnici, što objektivno ukazuje da u predmetnom parničnom postupku neće biti potrebe za izvođenje dokaza primjerice očevidom na licu mjestu na nekretnini u vlasništvu tužitelja u S., slijedom čega sve ove okolnosti ukazuju da će se predmetni parnični postupak lakše i ekonomičnije za obje stranke provesti pred sudom u Zagrebu.

13. Stoga ovaj sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o valjanoj prorogacijskoj klauzuli, koju ima u vidu odredba čl. 70. st. 1. ZPP-a, pa je stoga prvostupanjski sud pravilno postupio kada se povodom prigovora tuženika oglasio mjesno nenadležnim i predmet ustupio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

14. Zbog tih razloga primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja, dok je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška.

U Rijeci 16. siječnja 2024.

Sudac

Duško Abramović v.r.