Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5216/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te Nade Horvatović i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. JU i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.), odlučujući o žalbi okr. JU, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 16. travnja 2026. broj: Pp-2282/2022-13, u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. JU kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda, u odnosu na tog okrivljenika.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.), okr. JU je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 EUR (pedest eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Općinskog suda u Karlovcu od 16. travnja 2026. broj: Pp-2282/2022-13 okr. JU proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna 99,00 eura, koju je dužan platiti u roku petnaest dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 20,00 eura.

2. Istom presudom okr. LU je na temelju čl. 182. toč. 2. Prekršajnog zakona oslobođen optužbe.

3. Protiv te presude, pravodobnu žalbu podnio je okr. JU, putem branitelja ZOU Josip Janković, Mate Burazin, kako to iz sadržaja žalbe proizlazi, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršnopravnoj sankciji. Predlaže da se žalba prihvati.

4. Žalba nije osnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, pazi po službenoj dužnosti.

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredba prekršajnog postupka žalitelj navodi da odluka nema razloga o odlučnim činjenicama, međutim po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja opsežnog dokaznog materijala, iznio koje odlučne činjenice je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni pa presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, koji su jasni i nisu proturječni, zbog čega je ocijenjeno da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona nije osnovana.

7. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj u suštini dovodi u pitanje pravilnost ocjene iskaza svjedoka SU na kojemu je sud utemeljio svoju odluku, te pogrešnu ocjenu iskaza njegove supruge, uslijed čega da je sud pogrešno utvrdio odlučne činjenice, te da sadržaj provedenih dokaza dovode u sumnju pravilnost i pouzdanost zaključka prvostupanjskog suda.

8. Suprotno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Naime, na temelju iskaza svjedoka SU koji je bio očevidac inkriminiranog događaja i potpuno nezainteresiran za ishod postupka, a koji je ispitan pred sudom i neposredno nakon utvrđenja prekršaja u PP Karlovac s ispostavom Vojnić u vezi odlučnim činjenicama, jasno proizlazi da se okrivljenik inkriminirane prilike ponašao onako kako je to i navedeno u činjeničnom opisu pobijane presude, čime su se u njegovom ponašanju ostvarila sva bitna obilježja prekršaja za koji je proglašen krivim, kako je to pravilno i osnovano zaključio i prvostupanjski sud. Bez uspjeha žalitelj ističe da nije razjašnjen njegov napad drvenom letvom i da mu je takav predmet izbijen iz ruke, budući da za takav napad nije proglašen krivim, dok navode žalbe kojima sugerira nepravilno utvrđeno protupravno postupanje okr. LU nije ovlašten isticati, budući da u odnosu na njega nije tužitelj (jer nije podnio optužni prijedlog) i nema pravo žalbe (u smislu čl.192. PZ-a).

9. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da žalbeni navodi predstavljaju bezuspješan pokušaj otklanjanja prekršajne odgovornosti te da provedeni dokazi ne ostavljaju dvojbu u pogledu odlučnih činjenica pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

Cijeneći okolnosti počinjenja prekršaja (vikanje, trganje brisača i šamar) i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, te da su izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost preinačenja odluke o kazni, smatrajući je odgovarajućom za počinjeni prekršaj, jer se opća svrha prekršajno pravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

11. Neosnovano žalitelj sugerira da se prema njemu primjeni opomena, budući da nisu ostvareni zakonski uvjeti za primjenu te mjere upozorenja, jer se sukladno čl. 43. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona opomena može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je kao jedina kazna propisana novčana kazna do 663,61 što nije slučaj u ovom predmetu, s obzirom da je za predmetno djelo alternativno propisana i kazna zatvora do 30 dana.

12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (odnosno odgovarajući iznos u eurima sukladno fiksnom tečaju konverzije), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. U spisu nema podataka da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja i da plaćanjem troška u neznatnoj mjeri iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili osoba koje je dužan uzdržavati.

13. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 2. lipnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.