Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10065/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika specijalsita Zlatka Hasića kao zapisničara u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog AP zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17.., 70/19., 42/20.) odlučujući povodom žalbe okrivljenog AP, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Dugoj Resi od 3. listopada 2024., broj: Pp-930/2023, u sjednici vijeća održanoj dana 2. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog AP i prvostupanjska presuda potvrđuje.

II. Na temelju članka 139. stavka 6. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljeni AP oslobađa se obaveze plaćanja troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje:

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Dugoj Resi od 3. listopada 2024., broj: Pp-930/2023, okrivljeni AP je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura koju je kaznu dužan platiti u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati 2/3 te kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

1. Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju pd 1 mjesec i obvezan je na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura.

2. Istom presudom okrivljenik je oslobođen optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 229. stavka 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometana cestama, činjenično opisan u izreci.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni AP je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o kazni i zaštitnoj mjeri.

Žalitelj predlaže da se novčana kazna zamijeni radom za opće dobro.

3. Žalba je neosnovana.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Žalitelj ističe da do sada nije kažnjavan, da su mu jedina primanja opskrbnina od 155 eura i da je A. Zdravlje mu je narušeno zbog čega često ide na kontrole i preglede u Karlovac, čime aludira da mu je vozilo potrebno. Predlaže da mu se kazna zamijeni radom za opće dobro koje bi odradio pri općini Cetingrad.

6. Ispitujući potom odluku o novčanoj kazni ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne cijenio sve okolnosti sukladno članku 36. Prekršajnog zakona, da je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u minimalnom zakonom propisanom iznosu za navedeni prekršaj (člankom 199. stavkom 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana kazna u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna, a novim zakonom koji mu je kao blaži pravilno primijenjen od 660 do 1960 eura) koja je kazna primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika i nema uvjeta za njezinim ublažavanjem. Osim toga odobren mu najduži zakonski rok za plaćanje kazne i okrivljenik je upozoren na zakonsku pogodnost ako u navedenom roku za plaćanje novčane kazne, plati dvije trećine novčane kazne izrečene pobijanom prvostupanjskom presudom, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

3. Prekršajnim zakonom rad za opće dobro nije propisan kao sankcija, te se o radu za opće dobro eventualno odlučuje u postpuku izvršenja kazne, pa je ovaj prijedlog neosnovan.

7. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri, povodom žalbe okrivljenika, ovaj Sud smatra da je odluka o izricanju zaštitne mjere zabrane upravljanjem motornim vozilom „B“ kategorije opravdana zbog nužnosti otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja, jer je okrivljenik navedene zgode upravljao vozilom uz prisutnost alkohola od 1,35 g/kg čime je počinio jedan od težih prometnih prekršaja koji predstavlja opasnost za sve sudionike u prometu i imovinu i zahtijeva da se okrivljenika na navedno vrijeme onemogući u sudjelovanju u prometu. Trajanje zaštitne mjere je određeno u zakonom propisanom minimalnom trajanju zaštitnih mjera koje je primjereno težini počinjenog prekršaja i neosnovani su i nekritični zahtjevi okrivljenika da mu se zaštitna mjera ukine jer sama težina počinjenog prekršaja ukazuje da postoji opasnost da okrivljenik prekršaj ponovi.

8. Slijedom navedenog neosnovani su žalbeni navodi o previsokoj prekršajnopravnoj sankciji i nema uvjeta niti za ukidanje zaštitne mjere.

9. Odluka o oslobađanju plaćanja paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 139. stavka 6. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, jer bi po ocjeni ovog suda plaćanje troškova postupka moglo dovesti u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

10. Zbog navedenih razloga na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 2. lipnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlatko Hasić, v.r.

Davorko Kučan, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 4 otpravka za spis, okrivljenika i tužitelja.