Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-11625/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
I
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, kao predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog JB, zbog prekršaja iz članka 286. stavka 12. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, II. policijske postaje Split, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu, broj: Pp-16473/2025-5 od 19. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 2. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, II. policijske postaje Split, kao osnovane, ukida se pobijana presuda u oslobađajućem dijelu u točki II. izreke te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u tom dijelu.
p r e s u d i o j e
U preostalom dijelu odbija se žalba Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, II. policijske postaje Split, kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom, a neukinutom dijelu.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljeni JB proglašen je krivim da je počinio prekršaje iz članka 238. stavka 7. ZSPC-a i članka 4. stavka 1. kažnjivog po članku 65. stavku 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23) za koje mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 920,00 eura u koju se temeljem članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.; dalje: PZ) uračunava vrijeme zadržavanja kao jedan dan zatvora odnosno 39,82 eura za koji iznos se umanjuje novčana kazna. Istom presudom okrivljenik je oslobođen od optužbe temeljem članka 182. točke 1. PZ-a za prekršaj iz članka 286. stavka 12. ZSPC-a i odlučeno je da se po pravomoćnosti presude okrivljeniku vrate privremeno oduzeti predmeti i to osobni automobil broja šasije [broj šasije], reg. oznaka [registarska oznaka], prometna dozvola broj [broj prometne dozvole], vozačka dozvola broj [broj vozačke dozvole], dvije registarske pločice [registarska oznaka] i pripadajući ključ navedenog vozila. Okrivljeniku je također naloženo platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura.
2. Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, II. policijska postaja Split, je podnio pravodobnu žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama i drugim mjerama. U bitnome u žalbi tužitelj navodi da je okrivljenik recidivist u činjenju teških prekršajnih djela iz područja sigurnosti prometa na cestama i kao takav predstavlja značajnu opasnost jer je uporan u kršenju propisa, zbog čega je nužno da isti bude proglašen krivim za prekršaj iz članka 286. stavka 12. ZSPC-a za koji je pobijanom presudom oslobođen od optužbe i da mu se trajno oduzme vozilo koje je privremeno oduzeto. Zbog svega navedenog, žalitelj predlaže da se njegova žalba prihvati.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka na koje taj Sud pazi po službenoj dužnosti, nije povrijeđeno materijalno prekršajno pravo na štetu okrivljenika niti je nastupila zastara prekršajnog progona. No, ovaj je Sud, ispitujući navode žalbe tužitelja, utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava kad je prvostupanjski sud okrivljenika u točki II. izreke pobijane presude oslobodio optužbe za prekršaj iz članka 286. stavka 12. ZSPC-a temeljem članka 182. točke 1. PZ-a, odnosno uz obrazloženje da to djelo, kako je činjenično opisano u optužnom aktu, nije prekršaj.
1. Prvostupanjski sud je dakle takvu svoju odluku obrazložio na način da je utvrdio da djelo prekršaja iz članka 286. stavka 12. ZSPC-a na način kako je činjenično opisano u optužnom prijedlogu nije prekršaj odnosno da ne sadrži sve konstitutivne elemente tog prekršaja, konkretno jer da u činjeničnom opisu nije navedeno da bi okrivljenik upravljao vozilom prije ponovnog stjecanja prava na samostalno upravljanje motornim vozilom, a što je prema prvostupanjskom sudu bitno obilježje navedenog prekršaja.
5. Sud prvog stupnja izveo je nepravilan zaključak da djelo za koje se tereti okrivljenik iz članka 286. stavka 12. ZSPC-a, kako je činjenično opisano u optužnom aktu pod a), nije prekršaj. Ovlašteni tužitelj je u činjeničnom opisu naveo da je okrivljenik dana 15. studenog 2025. u 03:30 sati u mjestu Split, Ulica moliških Hrvata kućni broj 1, upravljao osobnim automobilom B kategorije registarskih oznaka [registarska oznaka] nakon što mu je izvršnim rješenjem s danom 21. srpnja 2023., broj rješenja UO/I-211-03/23-07/1463 PU SD Služba za upravne poslove, oduzeta i poništena vozačka dozvola te zabranjeno polaganje vozačkog ispita u vremenu od 21. srpnja 2023. do 21. srpnja 2025.
2. Analizirajući takav činjenični opis prekršaja, razvidno je da je u istom izrijekom navedeno da je okrivljeniku oduzeta i poništena vozačka dozvola te mu je zabranjeno polaganje vozačkog ispita na vrijeme od dvije godine, iz čega proizlazi da okrivljenik nema pravo na samostalno upravljanje motornim vozilima zbog navedenih razloga jer da bi imao pravo samostalno upravljati motornim vozilima za početak mora posjedovati valjanu vozačku dozvolu, a da bi istu posjedovao mora mu biti omogućeno polaganje vozačkog ispita. Imajući to u vidu, okrivljenik je u svojoj obrani pred sudom naveo kako još uvijek nije upisao autoškolu niti je položio vozački ispit, a samim time niti da posjeduje valjanu vozačku dozvolu.
3. Iako je točno da u činjeničnom opisu nije navedeno „prije stjecanja prava na samostalno upravljanje motornim vozilom“, takva činjenica je razvidna iz ostalih navoda iz činjeničnog opisa, pa bi oslobađanje okrivljenika zbog nedostatka ovog navoda činilo pretjerani pravni formalizam, zbog čega je odluka prvostupanjskog suda iz točke II. izreke pobijane presude kojom je oslobođen optužbe okrivljenik za prekršaj iz članka 286. stavka 12. ZSPC-a jer da opisano postupanje iz činjeničnog opisa nije prekršaj, preuranjena, čime je došlo do povrede materijalnog prekršajnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
6. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja pogrešno je i preuranjeno donio odluku kojom okrivljenika oslobađa od optužbe za prekršaj iz članka 286. stavka 12. ZSPC-a, zbog čega je valjalo u tom dijelu, djelomično prihvaćajući žalbu tužitelja kao osnovanu, rješenjem ukinuti prvostupanjsku presudu u oslobađajućem dijelu u točki II. izreke te presude te predmet vratiti na ponovni postupak, u tom dijelu.
4. Imajući to u vidu, u ponovno provedenom postupku, vodeći se razlozima ovog rješenja, prvostupanjski sud će ponovno provesti dokazni postupak u svrhu točnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja u odnosu na prekršaj iz članka 286. stavka 12. ZSPC-a te će utvrditi sve odlučne činjenice važne za donošenje pravilne i obrazložene odluke o tom prekršaju.
7. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
8. Nadalje, razmatrajući odluku prvostupanjskog suda o vraćanju privremeno oduzetog motornog vozila, u povodu navoda žalbe tužitelja, ovaj Sud je zauzeo stav da je takva odluka na zakonu osnovana jer da u konkretnom predmetu, unatoč činjenici da je okrivljenik ranije prema potvrdi Ministarstva pravosuđa o prekršajnoj kažnjavanosti okrivljenika od 15. studenog 2025., klasa: 740-04/25-02/162210 (a koja je jedini relevantan dokaz o prekršajnoj kažnjavanosti okrivljenika) pravomoćno osuđen jednom presudom za isti prekršaj prilikom čega mu je izrečena novčana kazna, kao blaža vrsta kazne i to u zakonskom minimumu, od tužitelja predložena mjera trajnog oduzimanja motornog nije nužna radi zaštite opće sigurnosti i svih sudionika u prometu jer istovremeno ne postoji razmjernost između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinaca na mirno uživanje vlasništva.
5. Valja naglasiti da je pobijanom presudom okrivljenik oslobođen od optužbe za prekršaj iz članka 286. stavka 12. ZSPC-a, a druga dva prekršaja za koja je proglašen krivim prema zakonu nisu prekršaji za koje se može izreći mjera trajnog oduzimanja vozila, pa je prvostupanjski sud svoju odluku o vraćanju oduzetog vozila obrazložio na takav način. No, treba istaknuti da čak i u hipotetskom slučaju proglašenja okrivljenika krivim za taj prekršaj, s obzirom na ukidno rješenje ovog Suda, okolnosti ovog predmeta i dalje nisu takve da bi odluka o trajnom oduzimanju vozila bila opravdana. Kao što je rečeno, okrivljenik je jednom pravomoćno osuđen za isto djelo prilikom čega mu je izrečena novčana kazna u zakonom propisanom minimalnom iznosu, to je blaža vrsta kazne, a trajno oduzimanje vozila nije sankcija, odnosno nije zakonom propisani oblik kažnjavanja okrivljenika koji čine prometne prekršaje niti se kao takav u praksi treba tretirati već je nužno da takva mjera slijedi adekvatnu sankciju i da postoji određena gradacija u strogoći sankcije koja bi opravdala tu krajnje nužnu mjeru, što u konkretnom predmetu nije slučaj. Eventualno ukoliko okrivljenik nastavi činiti teške prekršaje, budućim odlukama će biti moguće oduzimanje vozila ukoliko se istome izrekne kazna bezuvjetnog zatvora.
6. S obzirom na sve navedeno, u tom dijelu je valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te u tom dijelu potvrditi pobijanu presudu.
9. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u presudi.
Zagreb, 2. lipnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Rješenje i presuda se dostavljaju Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
