1          Poslovni broj: 7 Us I-1505/2023-6

 

                                                                     

                                                                                                            Poslovni broj: 7 Us I-1505/2023-6

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

              Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Jakoplić, u upravnom sporu tužiteljice A. H. iz L., J., J., koju zastupa opunomoćenik - suprug E. H. iz L., J., J., protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, 15. siječnja 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/22-02/774, URBROJ: 443-02-02-17-23-23 od 3. srpnja 2023.

             

i

 

r i j e š i o  j e

 

              Odbija se prijedlog tužiteljice za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

              Obrazloženje             

                           

1.              Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu KLASA: KLASA: UP/I-362-02/22-02/774, URBROJ: 443-02-02-17-23-23 od 3. srpnja 2023. u točki 1. izreke utvrđeno je da je rješenje KLASA: UP/I-362-02/22-02/774, URBROJ: 443-02-02-17-22-1 od 14. listopada 2022., kojim je A. H., ovdje tužiteljici, naređeno da u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni nedovršenu stambenu zgradu, etažnosti P+1, okvirnih tlocrtnih dimenzija 10,50 m x 12,60 m, bez krovne konstrukcije, faza roh bau; predgotovljene konstrukcije stambene namjene, s nakritom terasom, ukupnih vanjskih okvirnih dimenzija 8,0 m x 7,80 m, s instalacijama struje i vode, sve na k.č. ., k.o. ., izgrađenu izvan građevinskog područja, postalo izvršno 8. studenog 2022. Točkom 2. izreke utvrđeno je da tužiteljica nije u ostavljenom roku od 15 dana niti do današnjeg dana (dana donošenja rješenja), a niti nakon dvije izrečene novčane kazne, uklonila predmetne građevine. Stoga se tužiteljica prisiljava na uklanjanje opisanih građevina izricanjem treće novčane kazne u iznosu od 6.636,14 € (točka 3.), uz daljnja upozorenja u točkama 4., 5. i 6. izreke.

 

2.              Tužiteljica je protiv tuženika pravodobno ovom Sudu podnijela tužbu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika. U tužbi tužiteljica ukratko iznosi tijek postupka koji je prethodio donošenju osporenog rješenja. S tim u svezi tužiteljica ističe da je pred ovim Sudom pokrenula upravne sporove i to spor koji se vodi pod poslovnim brojem Us I-1215/2023, predmet kojeg je ocjena zakonitosti rješenja o uklanjanju od 14. listopada 2022. te spor koji se vodi pod poslovnim brojem Us I-1360/2022, a predmet kojeg je ocjena zakonitosti rješenja od 11. studenog 2022. kojim je odlučeno o prijedlogu tužiteljice za odgodom izvršenja navedenog rješenja o uklanjanju od 14. listopada 2022. U tom smislu tužiteljica pojašnjava da je pred ovim Sudom podnijela i tužbe kojima zakonitost rješenja tuženika od 14. ožujka 2023. i 18. svibnja 2023. Nadalje, ističe da bi izvršenjem osporenog rješenja bila dovedena u izuzetno tešku materijalnu i financijsku situaciju te bi joj se na taj način nanijela nenadoknadiva šteta, a sve iz razloga što u predmetnoj nekretnini živi s obitelji. U tom smislu poziva se na članak 42. stavak 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" broj 86/12, 143/13, 65/17 i 142/19, dalje: Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama) te članak 140. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21, dalje: Zakon o općem upravnom postupku). S tim u svezi tužiteljica navodi da je u tijeku postupak izdavanja rješenja o izvedenom stanju za predmetne građevine. Nadalje, tužiteljica ističe i povredu odredaba upravnog postupka u pogledu njezina sudjelovanja u predmetnom postupku jer joj nije dana mogućnost izjašnjavanja o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari. Također, smatra da je zbog potonje navedenog povrijeđeno i načelo ravnopravnosti stranaka. Nadalje, tužiteljica navodi da je tuženik prilikom donošenja osporenog rješenja izostavio iz vida članak 128. Zakona o gradnji ("Narodne novine" broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19, dalje: Zakon o gradnji), a kojim je propisano građenje bez građevinske dozvole, pojašnjavajući da u predmetnom postupku nije uopće utvrđeno može li se članak 128. Zakona o gradnji primijeniti na predmetnu građevinu, odnosno mogu li se primijeniti odredbe Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine" broj 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20, 74/22, dalje: Pravilnik o jednostavnim i drugom građevinama i radovima). Također, tužiteljica ističe i povredu članka 98. Zakona o općem upravnom postupku smatrajući da osporeno rješenje ne sadrži sve zakonom propisane dijelove. Tužiteljica se poziva i na povredu prava na dom te u svezi testa razmjernosti koji je u tijeku postupka proveo tuženik navodi da tuženik nije utvrdio činjenice na temelju kojih je moguće odgovoriti na pitanje je li miješanje u pravo na dom utemeljeno na zakonu, je li ono usmjereno na postizanje legitimnog cilja te je li bilo nužno u demokratskom društvu. Konačno, tužiteljica ističe i prigovor zastare izvršenja novčane kazne određene osporenim rješenjem tuženika jer je predmetna građevina izgrađena davno te osporava i visinu izrečene novčane kazne. Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora pa da po provedenom dokaznom postupku poništi rješenje tuženika.

 

3.              Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz osporenog rješenja pa je predložio da Sud tužbeni zahtjev odbije.

 

4.              Sud je u tijeku spora održao raspravu na ročištu održanom 12. siječnja 2024. u prisutnosti tužiteljice osobno i supruga tužiteljice (opunomoćenika), a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika u skladu s člankom 39. stavkom 2. u svezi s člankom 37. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: Zakon o upravnim sporovima). Na predmetnom ročištu za raspravu tužiteljica je ostala kod svih navoda iznijetih u tijeku spora, navodeći da joj predmetna građevina predstavlja jedini dom.

 

5.               Među strankama je u ovom sporu sporno je li tužiteljici osporenim rješenjem pravilno izrečena treća novčana kazna kojom se tužiteljica prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju od 14. listopada 2022.

 

6.              Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

 

7.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

8.              Prema članku 139. stavku 4. Zakona o općem upravnom postupku žalba protiv rješenja o  izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak.

 

8.1.              Slijedom prethodno citirane odredbe, u postupku izvršenja pa tako i u upravnom sporu koji se nastavlja na taj postupak i u kojem se ocjenjuje zakonitost rješenja o izvršenju donesenog u postupku izvršenja, ne može se osporavati zakonitost i pravilnost rješenja koje se izvršava, već se mogu štiti samo ona prava koja stranka ima u postupku izvršenja. Dakle, u ovom sporu se mogu osporavati samo vrijeme, mjesto i način izvršenja sukladno izričitoj zakonskoj odredbi iz članka 139. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku.

 

8.2.              Stoga navodi tužiteljice koji se odnose na zakonitosti rješenja koje se izvršava (rješenje tuženika o uklanjanju od 14. listopada 2022.), odnosno pitanje primjene članka 128. Zakona o gradnji i s tim u svezi primjene Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, nisu odlučni za rješenje ovog spora iz razloga što je te prigovore tužiteljica mogla isticati jedino u postupku u kojem je doneseno rješenje koje se izvršava, ali ne i u ovom sporu (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-1527/17-2 od 28. lipnja 2017.).

 

8.3.              K tome, za istaknuti je da je nepravomoćnom presudom ovog Suda poslovni broj 11 Us I-1215/2023-6 od 12. listopada 2023. odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika o uklanjanju od 14. listopada 2022. (izvršnog naslova) te je ujedno pravomoćnim rješenjem istog poslovnog broja i datuma određen odgodni učinak tužbe i odgođeno je izvršenje rješenja tuženika o uklanjanju od 14. listopada 2022. do pravomoćnosti odluke u navedenom upravnom sporu. Ovdje valja ukazati tužiteljici da je osporeno rješenje tuženika od 3. srpnja 2023. donijeto prije nego li je Sud pravomoćnim rješenjem od 12. listopada 2023. odredio odgodni učinak tužbe te ujedno odgodio izvršenje rješenja tuženika o uklanjanu od 14. listopada 2022. pa navedeno nije od drugačijeg utjecaja na zakonitost osporenog rješenja tuženika. Međutim, valja ukazati tuženiku da isti nije ovlašten pristupiti prisilnom izvršenju rješenja o uklanjanju od 14. listopada 2022. putem treće osobe sukladno članku 114. stavku 1. Zakona o državnom inspektoratu ("Narodne novine" broj 115/18 i 117/21, dalje: Zakon o državnom inspektoratu), a sve imajući u vidu citirano rješenje ovog Suda od 12. listopada 2023. Također, kraj ovog stanja stvari, prema shvaćanju ovog Suda, tuženik nije ovlašten niti pokrenuti ovršni postupak radi prisilne naplate izrečene novčane kazne osporenim rješenjem.

 

9.              Nadalje, što se tiče istaknute povrede odredaba upravnog postupka u pogledu izjašnjavanja tužiteljice, odnosno njezina sudjelovanja te povrede načela ravnopravnosti stranaka valja reći da se procesna jamstva prava na očitovanje odnose na postupak donošenja upravnog akta, a ne na postupak izvršenja istoga, što je u konkretnom predmetu slučaj (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-553/20-2 od 2. srpnja 2020.). Stoga su i u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.

 

9.1.               Što se tiče pozivanja tužiteljice na primjenu članka 42. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama valja reći sljedeće. Prekid postupka izvršenja rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađene zgrade moguće je odrediti ukoliko tužiteljica pred nadležnim tijelom, u konkretnom slučaju tuženikom, podnese zahtjev za prekid postupka izvršenja i to jedino ukoliko su ispunjeni zakonom propisani uvjeti za određivanje prekida postupka izvršenja rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađene zgrade propisani člankom 42. stavkom 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zagradama. Međutim, iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da tužiteljica takvu vrstu zahtjeva nije podnijela tuženiku, dok tuženik neće po službenoj dužnosti pokrenuti prekid postupka izvršenja rješenja o uklanjanju. Stoga su i u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.

 

9.2.              Nadalje, tužiteljica se poziva i na primjenu članka 140. Zakona o općem upravnom postupku, kojim člankom je propisana odgoda izvršenja rješenja. S tim u svezi valja reći da je rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/22-02/774, URBROJ: 443-02-02-17-22-5 od 11. studenog 2022. odbijen zahtjev tužiteljice za odgodom izvršenja rješenja o uklanjanju od 14. listopada 2022., a koje rješenje je bilo predmetom ocjene zakonitosti u upravnom sporu koji se pred ovim Sudom vodio pod poslovnim brojem 6 Us I-1360/2022. Nepravomoćnom presudom poslovni broj 6 Us I-1360/2022-7 od 19. listopada 2023. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja citiranog rješenja tuženika pa su i u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.

 

9.3.              Također, neosnovano je i pozivanje tužiteljice na povredu prava na dom. Naime, prilikom utvrđivanja povrede prava na dom i provođenja testa razmjernosti, na koji se poziva tužiteljica, prvenstveno je potrebno utvrditi postojanje dostatne i trajne veze tužiteljice s predmetnom građevinom. Prema opisu građevine i sačinjenim fotografijama sporna građevina, odnosno predmet uklanjanja nije dovršen pa je upitne podobnosti za stanovanje. Stoga prema shvaćanju ovog Suda, a s obzirom na stanje predmetne građevine, tužiteljica nije mogla razviti dostatnu i trajnu vezu s predmetnom građevinom niti se stoga može s uspjehom pozivati na pravo na dom. Ovdje valja još navesti da se tužiteljica, koja je svjesno pristupila gradnji predmetne građevine (predmeta uklanjanja) bez ishođenja građevinske dozvole i to još na području koje nije predviđeno za stambene namjene, sukladno ustaljenoj ustavnosudskoj praksi ne može pozivati s uspjehom na povredu prava na dom (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama broj U-III-4644/2017 od 18. travnja 2019., U-III-46/2007 od 22. prosinca 2010., U-III-405/2008 od 21. veljače 2012., U-III-1422/2006 od 6. lipnja 2012., U-III-2187/2009 od 13. studenoga 2014.).

 

10.              Imajući u vidu da tužiteljica nije postupila sukladno izvršnom naslovu, odnosno rješenju o uklanjanju od 14. listopada 2022. niti je nakon prve i druge izrečene novčane kazne uklonila predmetne građevine, koju činjenicu tužiteljica niti ne osporava, to je tuženik pravilnom primjenom članka 114. stavka 3. Zakona o državnom inspektoratu, kojom je propisano da se prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne, tužiteljici izrekao treću novčanu kaznu u visini od 6.636,14 € u skladu s člankom 14.c Naputka o dopunama Naputka načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine" broj 80/20, dalje: Naputak o dopunama Naputka o načinu rada građevinske inspekcije), kojim su propisani iznosi novčanih kazni.

 

10.1.              S tim u svezi valja reći kako su iznosi novčanih kazni, kojima se izvršenici prisiljavaju na izvršenje rješenja o uklanjanju, propisani Naputkom o dopunama Naputka o načinu rada građevinske inspekcije, a izračunati su na temelju članka 142. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku. Dakle, visina novčane kazne izrečena je u točnom određenom novčanom iznosu koji je propisan Naputkom o dopunama Naputka o načinu rada građevinske inspekcije. Stoga su i u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.

 

10.2.              Što se tiče istaknutog prigovora zastare izvršenja novčane kazne određene osporenim rješenjem valja reći da isti nije odlučan za rješenje ovog spora. Naime, predmet ovog spora nije izvršenje novčane kazne, već je predmet ovog spora ocjena zakonitosti rješenja tuženika o izvršenju rješenja o uklanjanju izricanjem novčane kazne. S tim u svezi valja reći da se rješenje o izvršenju rješenja o uklanjanju izricanjem novčane kazne može prisilnim putem izvršiti u ovršnom postupku, pod pretpostavkom da izvršenik ne plati novčanu kaznu u roku određenom za plaćanje, a u okviru kojeg postupka će nadležni općinski sud odlučivati o prigovoru zastare.

 

11.              Slijedom svega navedenog, osporeno rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

 

12.              Nadalje, tužiteljica je uz tužbu podnijela i prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe. Tužiteljica je u prijedlogu navela da bi ista izvršenjem rješenja bila dovedena u izuzetno tešku materijalnu i financijsku situaciju te bi joj se na taj način nanijela nenadoknadiva šteta, a uzevši u obzir da tužiteljica živi u predmetnoj nekretnini zajedno sa svojom obitelji.

 

12.1              Člankom 26. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima propisano je da Sud može odrediti da tužba ima odgodni učinak ako bi izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nastala šteta koja bi se mogla teško popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

 

12.2.              Međutim, budući da je Sud u konkretnom slučaju osporenu odluku ocijenio zakonitom, prema shvaćanju Suda, ne postoje pretpostavke da bi se odredio odgodni učinak.

 

12.3.              Osim toga, Sud smatra da tužiteljica nije dokazala da bi istome izvršenjem pojedinačne odluke nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti, jer nije dokazala, a niti učinila vjerojatnim, pa čak niti obrazložila da bi joj izvršenjem osporenog rješenja, bio ugrožen egzistencijalni ili neki drugi interes, već će naprotiv, u slučaju da se rješenje građevinskog inspektora izvrši, a tužiteljica nakon toga u žalbenom postupku uspije u ovom upravnom sporu, tužiteljica moći tražiti naknadu štete, što znači da šteta nije nepopravljiva niti teško popravljiva. Stoga je odbijen prijedlog tužiteljice za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

 

U Rijeci 15. siječnja 2024.

 

                                                                                                                                                      S u d a c

                                                                                                                  Antun Žagar

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri  primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).

Protiv rješenja nije dopuštena žalba.

 

 

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužiteljice E. H., J., J., L.,

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Službi građevinske inspekcije, Ispostavi u Pazinu, Prolaz Frana Matejčića 8, Pazin