Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kžzd-38/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda, Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća te Višnje Strinić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika GE, zbog kaznenih djela iz članka 172. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj Kzd-62/2021-64 od 2. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba optuženika GE te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Rijeci proglasio je krivim optuženika GE, zbog dva kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 te su mu za svako pojedino kazneno djelo na temelju članka 172. stavak 2. KZ/11 utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci nakon čega je na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a potom mu je na temelju članka 56. KZ/11 i članka 62. stavak 1. i 2. točka 10. KZ/11 izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo te pod uvjetom da izvrši posebnu obvezu na način da u roku od 1 (jedne) godine ispuni obvezu uzdržavanja na način da na ime dospjelih, a neisplaćenih obroka uzdržavanja u odnosu na maloljetnu LE i maloljetnog ME za razdoblje od 22. srpnja 2019. do 03. svibnja 2021. uplati novčani iznos od 4.864,16 eura (četiri tisuće šezdeset četiri eura i šesnaest centi) na račun z. z. i roditelja ČE, sada G, te da nastavi sa urednim ispunjavanjem obveze sukladno pravomoćnoj i ovršnoj odluci Općinskog suda u Zagrebu posl.br. 130-P Ob-1135/15-61 od 26. studenog 2018., sve dok za to postoje zakonske pretpostavke, uz pomoć stručne službe za probaciju.

2. Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne optuženiku koji bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu koja mu je izrečena ili ju teško ili uporno krši.

3. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,070/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08) GE dužan je podmiriti troškove kaznenog postupka, i to paušalnu svotu u iznosu od 100,00 eura (sto eura), dok se sukladno članku 148. stavku 6. ZKP/08 oslobađa obveze naknade ostalih troškova.

4. Optuženik GE je putem svog branitelja Darka Mađarevića, odvjetnika u Rijeci podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u oslobađajuću, a podredno preinači u odluci o kazni te da se optuženiku izrekne blaža uvjetna osuda i duži rok za ispunjenje obveze.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

7. Žalba optuženika GE nije osnovana.

8. U žalbi optuženik GE navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer da je izreka presude nerazumljiva jer je navedeno da su maloljetna djeca LE i ME oštećena za iznos od 6.507,51 eura, a okrivljeniku je izrečena posebna obveza prema kojoj je dužan platiti dospjele, a neisplaćene obroke za uzdržavanje u iznosu od 4.864,16 eura te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude.

9. Suprotno navodima žalbe optuženika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer je izreka presude razumljiva, nije proturječna sama sebi ili razlozima te su u njoj navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza pa stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se ukazuje žalbom jer je sud pod točkom 28.2. dao razloge koji se tiču posebne obveze odnosno ukupan iznos za koji su djeca LE i ME oštećeni na ime neplaćenih iznosa uzdržavanja je umanjen za ono što je naplaćeno prisilno te je priznato i što je optuženik dobrovoljno platio.

10. Kako ovaj sud nije našao da bi bile počinjene neke druge bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:

152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 , 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26, dalje u tekstu: ZKP/08-26) to se žalba optuženika glede navedene žalbene osnove ukazuje neosnovanom.

11. Osim toga, u žalbi optuženika se ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer kod njega nije postojala namjera da ne plaća uzdržavanje svoje djece već zbog životnih okolnosti i neimaštine nije bio u mogućnosti to činiti u dovoljnoj mjeri jer je bio neredovito zaposlen s malim primanjima, te u to vrijeme da je pomagao slabo stojećim roditeljima kao i izvanbračnoj supruzi i njihovoj djeci.

12. Ovaj sud nije prihvatio ni žalbu optuženika zbog žalbene osnove pogrešno i li nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja činjenična utvrđenja dao valjane i logične razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud te nije točno da kod njega nije dokazano postojanje namjere da ne plaća uzdržavanje za svoju djecu iz prvog braka, kako to tvrdi obrana, budući to proizlazi iz iskaza majke, zakonske zastupnice oštećenih LE i ME, AE sada L čiji iskaz je potvrđen materijalnom dokumentacijom u spisu, nasuprot obrani optuženog GE koji nije bio dosljedan u svojoj obrani. Naime, optuženik je naveo kako su mu u plaćanju uzdržavanja za maloljetne LE i ME pomagali roditelji i sestra, ali je isto tako iskazao kako je on financijski pomagao svojim roditeljima jer su bili bez posla. Osim toga, i ovaj drugostupanjski sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da okolnost što je okrivljenik s drugom partnericom dobio još dvoje djece koje treba uzdržavati kao i pokćerku te što financijski pomaže roditeljima ne opravdava istog za neplaćanje uzdržavanja za djecu LE i ME. Pravilno je prvostupanjski sud naveo kako su svjedoci EE i UE suglasno iskazali da su optuženiku prisilno naplaćeni određeni obroci alimentacije što ukazuje da nije dobrovoljno plaćao dužne obroke uzdržavanja.

13. S obzirom na navedene okolnosti drugostupanjski sud nalazi kako je pravilno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje, tj. da optuženik u inkriminiranom razdoblju nije na način i u rokovima određenim ovršnom ispravom uzdržavao svoje maloljetnu djecu LE i ME, osim što mu je prisilnim putem naplaćeno 783,53 eura te što je dobrovoljno platio on 331,81 eura (2.500,00 kuna) odnosno njegovi roditelji iznos od 199,08 eura (1.500,00 kuna).

14. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je obrana optuženika u kojoj navodi da je bio u obvezi uzdržavanja svoje djece iz druge veze i pokćerke te izvanbračne supruge koja je nezaposlena usmjerena na izbjegavanje ili umanjenje njegove kaznene odgovornosti te je pravilno prvostupanjski sud kao istinit prihvatio iskaz svjedokinje i zakonske zastupnice djece LE i ME, ČE, sada L koja je jasno, detaljno i okolnosno iskazivala.

15. U žalbi se daje subjektivna ocjena dokaza koja se razlikuje od ocijene prvostupanjskog suda, a kojom se nastoji ukazati da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje te je na pogrešnim utvrđenjima, izveo zaključak o utvrđenom činjeničnom stanju. Međutim, sve relevantne i odlučne činjenice potvrđene su iskazom svjedokinje ČE, sada L te je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su se radnjama optuženika GE stekli svi objektivni i subjektivni elementi kaznenih djela povrede dužnosti uzdržavanja.

16. Dakle, suprotno navodima žalbe okrivljenika, prvostupanjski sud je činjenično stanje u ovom postupku utvrdio na potpun i pravilan način te je o svim svojim zaključcima dao uvjerljive i logične razloge koje, budući da imaju potporu u stanju u spisu, u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio i kazneni zakon te optuženika, kao ubrojivog počinitelja, koji je kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, a koji je bilo svjestan svog protupravnog postupanja i kod nepostojanja ni jednog ispričavajući razloga, pravilno proglasio krivim za dva kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja.

17. Optuženik pobija prvostupanjsku presudu i radi odluke o kaznenoj sankciji navodeći da je izrečena kazna prestroga i svrha kažnjavanja da se može postići blažom uvjetnom osudom i s dužim rokom za izvršenje posebne obveze jer prvostupanjski sud nije s dovoljno kritičnosti cijenio olakotne okolnosti na njegovoj strani.

18. Nije u pravu optuženik GE kada u žalbi ističe da je izrečena kazna prestroga i da je prvostupanjski sud podcijenio olakotne okolnosti na njegovoj strani te je ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud pri izboru vrste i mjere kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, pravilno utvrdio i cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji život počinitelja, te njegove osobne i imovinske prilike. Tako je pravilno utvrdio olakotne okolnosti i činjenicu da je optuženik otac još dvoje djece. Prvostupanjski sud je pravilno otegotnim okolnostima cijenio optuženikovu višestruku osuđivanost. Također, pravilno je prvostupanjski sud optuženom GE prethodno utvrdio kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo, i to za kazneno djelo iz članka 172. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 na štetu maloljetne LE kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te za kazneno djelo iz članka 172. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 na štetu ME kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci nakon čega je prema istom izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo te pod uvjetom da izvrši posebnu obvezu tako da u roku od 1 (jedne) godine ispuni obvezu uzdržavanja na način da na ime dospjelih, a neisplaćenih obroka uzdržavanja u odnosu na maloljetnu LE i maloljetnog ME za razdoblje od 22. srpnja 2019. do 03. svibnja 2021. uplati novčani iznos od 4.864,16 eura (četiri tisuće šezdeset četiri eura i šesnaest centi) na račun z. z. i roditelja ČE, sada M. Naime, kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine se ukazuje odgovarajućom kazneno pravnom sankcijom u konkretnom slučaju jer po ocjeni ovog drugostupanjskog suda olakotne okolnosti na strani optuženog GE zavređuju da se i ovakvom kazneno pravnom sankcijom, kao određenim upozorenjem uz prijetnju kaznom bez njezina izvršenja pruži prilika optuženom da svoj život u potpunosti uskladi s društveno prihvaćenim normama ponašanja te da nema potrebe dodatno intervenirati izoliranjem optuženika iz društva pa mu je ova kazneno pravna sankcija prilika i poticaj za nastavak života u skladu s opće prihvaćenim uzusima ponašanja. Vrijeme provjeravanja od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude će optuženom biti dostatna opomena i upozorenje da mora dobro pripaziti na svoje ponašanje jer ako bi se pojavio kao počinitelj nekog novog kaznenog djela u vremenu provjeravanja, tada uvijek postoji mogućnost opoziva izrečene uvjetne osude u skladu s odredbom članka 58. KZ/11.

19. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbe optuženika i državnog odvjetnika, sukladno članku 482. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj : 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26), valjalo odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Splitu 2. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj