Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-368/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Irene Kvaternik i Željke Skomeršić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐR, zbog kaznenog djela krivotvorenja – krivotvorenje isprave - iz članka 278. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-1749/2025- 53 od 30. siječnja 2026. u sjednici vijeća održanoj 02. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog ĐR.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem, na temelju odredbe članka 431. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. , 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje u tekstu: ZKP) odbijen je prijedlog optuženog ĐR za izdvajanjem iz spisa kao nezakonitih dokaza kako slijedi:

- dijelova iskaza svjedoka LR od 18. prosinca 2025. na stranici 3. zapisnika u 1.i 2. redu riječi: „… te je on tom prilikom rekao da se tu nalazi njegova putovnica“, na stranici 3. zapisnika u predzadnjem redu, riječi: „… naveo kako je i kofer koji se kod te torbice nalazio njegov“, na stranici 5. navedenog zapisnika u predzadnjem redu, riječi: „ .. te je njegovu izjavu u kojoj kaže da je ovo njegova putna isprava i jedan kofer doslovno unio u kofer“,

-dijela zapisnika o pretrazi na listu 54 spisa, stranica 4. točka XI u kojoj okrivljenik na poziv policijskog službenika da dragovoljno izruči predmete koji se traže izjavljuje:”U apartmanu je moja putna isprava i jedan kofer.”

- cijeli zapisnik o pretrazi na listovima 53 do 56 spisa te potvrde o privremeno oduzetim predmetima na listovima 58 do 56 spisa

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio optuženi ĐR, putem branitelja Andreja Ilića, odvjetnika u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP i članka 468. stavak 3. ZKP s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu i pobijano rješenje ukine.

3. Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u svezi članka 474. stavak 1. ZKP prije dostave sutkinji izvjestiteljici, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

4. Žalba optuženika ĐR nije osnovana.

5. Nije u pravu optuženik da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP na način da pobijanim rješenjem prvostupanjski sud u točkama 7. i 7.1. obrazloženja istodobno tvrdi da su putna isprava i kofer bili i da nisu bili predmeti koji se traže tijekom dokazne radnje pretrage doma i drugih prostorija pa je nejasno što sud točno smatra.

6. Suprotno navedenim žalbenim prigovorima, u točki 7. obrazloženja pobijanog rješenja koje se odnosi na razloge odbijanja prijedloga da se iz spisa izdvoje dijelovi iskaza svjedoka LR, prvostupanjski je sud iznio razloge zbog kojih ti dijelovi njegova iskaza nisu nezakoniti dokaz jer se radi o iskazu svjedoka, policijskog službenika o okolnostima provedene pretrage i njegovih opažanja tijekom pretrage. Nije u pravu žalitelj da navedeni dijelovi iskaza svjedoka predstavljaju nezakoniti dokaz jer je svjedok prepričavao sadržaj iskaza okrivljenika, koji je ispitan suprotno članku 208.a stavak 6. ZKP (ispitivanje nije snimljeno audiovizualnih uređajem i nije sastavljen zapisnik o ispitivanju), jer se u konkretnom predmetu ta radnja nije niti provodila od strane policijskih službenika zbog kratkoće vremena, a zakonom je propisana mogućnost ali ne i obveza ispitivanja osumnjičenika sukladno članku 208.a. ZKP. Prema tome, u točki 7. obrazloženja pobijanog rješenja ne postoji tvrdnja suda o tome da su putna isprava i kofer bili ili nisu bili predmeti koji se traže, kako to pogrešno tvrdi optuženik i neosnovano ukazuje na proturječje u odnosu na obrazloženje u točki 7.1., čime nije ostvarena navedena postupovna povreda.

7. U točki 7.1. pobijanog rješenja, koja se odnosi na razloge odbijanja prijedloga za izdvajanje kao nezakonitog dokaza dijela zapisnika o pretrazi u kojem je u točki XI upisana izjava optuženog ĐR: „U apartmanu je moja putna isprava i jedan kofer.“, prvostupanjski je sud iznio jasne, dostatne i valjane razloge zbog kojih smatra da taj dio zapisnika o pretrazi nije nezakoniti dokaz, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Prvenstveno se ukazuje žalitelju da izneseni razlozi nisu nejasni i proturječni. Naime, iako putna isprava i kofer optuženog ĐR nisu popisani u zapisniku o pretrazi, niti su temeljem potvrda o privremenom oduzimanju predmeta oduzeti od optuženog, navedena okolnost ne znači, kako to pogrešno smatra žalitelj, da ti predmeti nisu bili predmeti koji se traže. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je nalog za pretragu doma i drugih prostora izdan protiv pokojnog 1. optuženog UR kao i protiv 3. optuženog ĐR zbog postojanja osnova sumnje na počinjenje kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. i 3. u vezi članka 38. KZ/11 obzirom su policijski službenici 30. listopada 2024. u ugostiteljskom objektu Neda u Zagrebu zatekli tri strana državljana od kojih su dvoje imali putne isprave Republike Srbije, dok ĐR nije posjedovao ispravu kojom bi dokazao svoj identitet već je na uvid pokazao fotografiju putne isprave iz mobitela, kako to proizlazi iz naloga za pretragu suca istrage broj Đ.... od 31. listopada 2024., te je upravo radi pronalaska krivotvorenih isprava i naloženo provođenje pretrage doma na adresi na kojoj je pretraga provedena, pa obzirom je optuženi ĐR bio prisutan pretrazi, pozvan je sukladno članku 243. stavku 2. ZKP da prije početka pretrage dobrovoljno preda predmete koji se traže nakon čega je isti naveo kako se u apartmanu nalaze njegova putna isprava i jedan kofer kako je to i konstatirano u zapisniku o pretrazi. Obzirom da prilikom pretrage nije pronađena krivotvorena putna isprava optuženog ĐR već pravovaljana to nije bilo razloga za njeno privremeno oduzimanje. Okolnost što je optuženi ĐR sam izjavio da se u stanu nalaze navedeni predmeti je njegova predodžba o tome da se ti predmeti traže i smatrao je da ih treba dragovoljno predati, a koja okolnost, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, ne čini radnju pretrage u tom dijelu nezakonitom. Nije u pravu optuženik da navedena izjava predstavlja njegov iskaz koji se temeljem članka 208.a stavak 8. ZKP ne može koristiti kao dokaz, već se radi o izjavi sukladno članku 243. stavku 2. ZKP, koja je pribavljena tijekom dokazne radnje pretrage doma i drugih prostorija, radi čega nije bilo potrebe tu radnju snimati audiovideo uređajem niti sastavljati zapisnik o ispitivanju osumnjičenika, kako to pogrešno žalbom problematizira optuženik.

8. Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije nužno da se svjedoci pretrage čitavo vrijeme istovremeno nalaze upravo u prostoriji koja se pretražuje da bi ta radnja bila zakonita. Člankom 254. stavkom 2. ZKP propisano je da pretrazi doma ili drugih prostorija moraju biti prisutna najmanje dva punoljetna građanina kao svjedoci. Pritom, prema dosadašnjoj sudskoj praksi (VSRH I Kž 1165/07-3, VSRH I Kž 684/08-3 i Kž 664/2020-4), istovremena nazočnost svjedoka u prostoriji u kojoj se obavlja pretraga znači da oni moraju biti u objektivnoj mogućnosti stalno pratiti rad djelatnika policije pa je moguće da se ovoj odredbi udovolji i na način da svjedoci, doduše, ne budu istovremeno u istoj prostoriji, ali da im je omogućen uvid u dio stana koji se u tom trenutku pretražuje. Prema iskazima svjedoka koji su ispitani na okolnost provođenja dokazne radnje pretrage doma utvrđeno je da se radi lo o pretrazi apartmana koji se sastoji od jedne sobe i kupaone, dakle malog prostora. Četvorica policijskih službenika je sudjelovalo u provođenju dokazne radnje pretrage , dvojica policijskih službenika su bila prisutna radi osiguranja mjesta događaja da nitko ne ulazi u zapečaćen stan prije početka pretrage i u nazočnosti dvije svjedokinje pretrage, od kojih je jedna izjavila da je cijelo vrijeme bila prisutna radnji pretrage, te da je optuženi ĐR bio cijelo vrijeme prisutan pretrazi nalazeći se na vratima stana koja su cijelo vrijeme bila otvorena, što su potvrdili i ispitani policijski službenici, pa iako je druga svjedokinja pretrage ĐRL izjavila da je na početku bila prisutna u stanu, da je potom izašla van i ponovno se vratila u stan, navedena okolnost ne čini radnju pretrage nezakonitom s obzirom su obje svjedokinje pretrage bile u objektivnoj mogućnosti pratiti rad policijskih službenika kao i optuženi ĐR, pri čemu nitko, pa ni sam optuženik nije imao primjedbi na provedenu radnju pretrage, kako proizlazi iz zapisnika o pretrazi. Zbog svega navedenog, neosnovano optuženik smatra da su zapisnik o pretrazi doma i svi dokazi koji su iz te pretrage proizašli nezakoniti dokazi.

9. Nije u pravu optuženik kada tvrdi da su zapisnik o pretrazi i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta koje su prilikom te pretrage sastavljene dokazi pribavljeni povredom zakonom zajamčenog prava obrane iz članka 10. stavak 2. točka 2. ZKP, odnosno povrede odredbe članka 66. stavak 1. točka 3. ZKP o obveznoj obrani okrivljenika s obzirom da tada 1. okrivljeni HR nije bio upućen u pretragu niti je njegov branitelj bio obaviješten o pretrazi, te da on nije odbio mogućnost obavještavanja svog branitelja o pretrazi, jer ništa od toga nije upisano u zapisnik o pretrazi.

10. Protivno navedenim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tada 1. okrivljenom UR ekstradicijski pritvor radi izručenja Republici Srbiji određen dana 31. listopada 2024., odnosno istog dana kada je provedena navedena pretraga, te zbog kratkoće vremena niti 1. okrivljeni HR niti njegov tada postavljeni branitelj po službenoj dužnosti nisu mogli biti prisutni dokaznoj radnji pretrage doma. Osnovano se pri tome prvostupanjski sud pozvao na odredbu članka 254. stavak 1. ZKP iz koje proizlazi da pretrazi doma može biti prisutna osoba na koju se pretraga odnosi, što znači da je prisutnost te osobe mogućnost ali ne i obveza, pa pretraga koja je provedena bez nazočnosti 1. okrivljenog UR i njegovog branitelja, nije zbog toga nezakonita dokazna radnja, radi čega nisu prihvaćeni žalbeni prigovori optuženog ĐR da je navedena radnja nezakonita kao i svi dokazi koji su iz nje proizašli.

11. Slijedom svega izloženog, nije u pravu optuženik da je pobijanim rješenjem prvostupanjski sud počinio relativno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka zbog nepravilne primjene odredbi članka 208. stavak 5., članka 208.a stavak 8., 243. stavak 2., 254. stavak 2. i 3. i članka 66. stavak 1. točka 3. ZKP sve u vezi s člankom 468. stavak 3. ZKP, niti je u pravu da je ostvarena bitna postupovna povreda iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP, pa s obzirom da nije utvrđeno postojanje povreda zakona koje drugostupanjski sud povodom žalbe, na temelju članka 494. stavak 4. ZKP ispituje po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP valjalo je žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 02. lipnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac