REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-870/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Zagreb, Margaretska 3, Zagreb, OIB: 02958272670, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Martićeva 73, Zagreb, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri u Zagrebu, odvjetnicima iz Zagreba, Pisarnice Split, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-580/2025-10 od 23. veljače 2026., 2. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-580/2025-10 od 23. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupa suđeno je:
„ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 49,65 EUR sa zakonskim zateznim kamatama do 31.12.2022.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; te od 1.1.2023.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; a koje teku:
-na iznos 39,72 EUR od 4.8.2020.g. do isplate,
-na iznos 9,93 EUR od 8.10.2020.g. do isplate.“
2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primijene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka.
Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se, kao neosnovan odbije zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka.
3. Sa žalbom tuženika postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. st. 1. u vezi čl. 457. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2280/22 i 155/23 – dalje: ZPP).
4. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu.
5. Žalba tuženika nije osnovana.
6. U ovome predmetu, obzirom na vrijednost predmeta spora od 49,65 eura, riječ je o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do čl. 467. a ZPP.
7. Prema odredbi čl. 467. st. 1. i 2. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona, a povodom te žalbe ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ovog Zakona.
7.1. Stoga, obzirom na sadržaj navedene zakonske odredbe ( argumentum a contrario ), valja zaključiti da se u postupku u sporovima male vrijednosti žalba ne može podnijeti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa o osnovanosti žalbe tuženika valja odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku.
8. Ispitujući, pak, pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tom - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka ( čl. 365. u vezi odredbe čl. 457. ZPP ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.
8.1. Prije svega, u ovom postupku valja zaključiti da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju navedenih zakonskih odredbi, a kako niti sam žalitelj ni izrekom, a niti sadržajno ne ukazuje na određenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka koju je navodno počinio sud prvog stupnja ističući da žalbu podnosi i iz ovog zakonskog žalbenog razloga, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
8.2. Istina, iz sadržaja žalbe tuženika moglo bi se, eventualno, zaključiti da žalitelj u žalbi ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 230. ZPP, ističući da „...priložena interna dokumentacija tužitelja...“ na kojoj sud prvog stupnja temelji svoju odluku nema dokaznu snagu javne isprave iz odredbe čl. 230. st. 1. ZPP, međutim obzirom na sadržaj prethodno navedene odredbe čl. 467. st. 1. i 2. ZPP žalba nije dopuštena iz ovih zakonskih žalbenih razloga relativno bitne povrede odredba parničnog postupka, pa se žalitelj nedopušteno poziva na ove zakonske žalbene razloge relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka.
9. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.
10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 49,65 eura, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime na ime troškova liječenja osiguranika tužitelja ĐB ( troškova obveznog zdravstvenog osiguranja te troškova dopunskog zdravstvenog osiguranja), kao posljedice prometne nezgode koja se 24. rujna 2020. dogodila u mjestu Prgomet, a za koju je odgovoran Đ
J, upravljajući vozilom bosanskohercegovačkih registarskih oznaka registarske oznake: 046E839.
11. U ovom postupku, obzirom i na žalbene razloge žalitelja, nije sporna pasivna procesna legitimacija tuženika, kao i odgovornost za nastanak navedenog štetnog događaja.
12. Obzirom na žalbene navode žalitelja, sporno je ima li tužitelj osnovano pravo zahtijevati isplatu ovog novčanog iznosa koji se odnosi na troškove obveznog zdravstvenog osiguranja i troškove dopunskog zdravstvenog osiguranja za oštećenicu iz navedenog štetnog događaja ( osiguranicu tužitelja) obzirom na njegovu tvrdnju da tužitelj nije dokazao uzročnu vezu utuženih troškova liječenja i predmetne nezgode, kao niti činjenicu da je te troškove doista i platio, a sporna je i pravna osnova zahtijevati naknadu troškova s osnove dopunskog osiguranja.
13. Sud prvog stupnja je nakon ocijene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP), kao osnovan prihvatio ovaj zahtjev tužitelja zaključujući, u bitnome, da iz priložene potvrde MUP-a, Postaja prometne policije Split, Klasa: 211-04/20-P/23591 od 24. rujna 2020., izvješća MUP-a Postaja prometne policije Split, Klasa: 211-04/20- P/23591 od 13.ožujka 2023., računalnih ispisa računa i potvrda o izvršenim plaćanjima troškova jasno proizlazi zaključak o postojanju uzročno posljedične veza između troškova liječenja njegove osiguranice u Općoj bolnici Šibenik, kao posljedice zadobivenih ozljeda u navedenom štetnom događaju i samog štetnog događaja i da je te utužene troškove tužitelj platio Općoj bolnici Šibensko - kninske županije i to troškove obveznog osiguranja 3.kolovoza 2020., a trošak dopunskog osiguranja 7. listopada 2020.
13.1. Pri tome u odnosu na plaćene troškove dopunskog osiguranja, sud prvog stupnja zaključuje da je tuženik dužan naknaditi tužitelju cjelokupnu štetu koju je imao na ime troškova liječenja njegove osiguranice i to kako onih iz obveznog zdravstvenog osiguranja tako i dijela troškova koji se odnose na dopunsko zdravstveno osiguranje jer je dio plaćenih troškova liječenja pokriven dopunskim zdravstvenim osiguranjem, koje u ovom slučaju ima isti značaj kao i obvezno zdravstveno osiguranje, vezano za obvezu tuženika naknaditi tužitelju sve nužne i realne troškove liječenja koje je morao snositi zbog predmetne ozljede budući je odredbom čl. 5. Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju („ Narodne novine“, broj: 85/06, 150/08 i 71/10, dalje: ZDZO) propisano da je dopunsko zdravstveno osiguranje, ono osiguranje kojim se osigurava pokriće troškova zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, pa da posljedično tome valja zaključiti da troškovi liječenja obuhvaćaju troškove pokrivene obveznim zdravstvenim osiguranjem kao i one obuhvaćene dopunskim zdravstvenim osiguranjem.
14. Na temelju odredbe čl. 141. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj: 80/13., 137/13., 98/19., 33/23. – dalje: ZOZO) Zavod je obvezan zahtijevati naknadu štete prouzročenu na području Republike Hrvatske uporabom vozila registriranih u drugoj državi članici ili trećoj državi koje ima valjanu međunarodnu ispravu o osiguranju od automobilske odgovornosti izravno od Hrvatskog ureda za osiguranje.
15. Cijeneći utvrđeno činjenično stanje suda prvog stupnja koje, kao što je to i prethodno navedeno argumentum a contrario odredbe čl. 467. st. 2. ZPP, ne može biti predmetom preispitivanja u ovom žalbenom postupku i sadržaj navedenih zakonskih odredbi, sud prvog stupnja je, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao osnovan prihvatio ovaj zahtjev tužitelja, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni žalitelj izjavljenom žalbom.
16. Naime, pravilno i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, žalitelj ističe da priloženi računi, kompjuterski izlisti tužitelja o troškovima liječenja njegova osiguranika i izvršenih isplate te njegove interne potvrde o plaćanju troškova liječenja ne predstavljaju javne isprave u smislu čl. 230. ZPP ( tako npr. i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-977/2016-2 od 19. studenoga 2019). Međutim, navedene isprave, u okolnostima konkretnog slučaja, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, imaju takvu dokaznu snagu temeljem kojih je sud prvog stupnja, uz pravilnu primjenu odredbe čl. 8. ZPP, mogao osnovano zaključiti o pravnoj osnovi i visini ovog zahtjeva tužitelja napose imajući u vidu djelatnost i način poslovanja tužitelja ( tako npr. na odgovarajući način i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-644/2022-2 od 20. rujna 2022).
16.1. Ovo i obzirom na zakonsku obvezu tužitelja da zdravstvenim ustanovama podmiruje troškove liječenja svog osiguranika, da osiguranicima podmiruje troškove putovanja prema putnim nalozima, da isplaćuje osiguranicima naknadu za bolovanje i druge troškove, a da iz priloženih i u ovom postupku pravilno ocijenjenih isprava ( čl. 8. ZPP) jasno proizlazi zaključak prvostupanjskog suda da je ova utužena isplata izvršena i da je ona u uzročno posljedičnoj vezi sa navedenim štetnim događajem, pa je posljedično tome i žalbu žalitelja valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.
16.2. Cijeneći prethodno navedeno, obzirom na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na neka pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, valja istaknuti da su takva pravna shvaćanja izražena u odnosu na ipak nešto drugačija činjenično pravna utvrđenja i da posljedično tome nisu primjenjiva u okolnostima konkretnog slučaja.
17. Slijedom navedenog, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. u vezi odredbe čl. 457. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.
Pula - Pola, 2. lipnja 2026.
S u d a c:
Bruno Franković
