Poslovni broj: P-946/2025-38
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU
Trg žrtava fašizma 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu toga suda mr. sc. Zvonimiru Dodig kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari prvotužitelja EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotuženika AĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i trećetuženika TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , drugotužitelj i trećetužitelj zastupani po prvotužitelju kao punomoćniku, protiv tuženika EĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nikoli Bošković-Slivonja, odvjetniku iz Zagreba, radi brisanja upisa, nakon usmene, glavne i javne rasprave održane 18. svibnja 2026., koja je zaključena u prisutnosti prvotužitelja i punomoćnika tuženika, 2. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e:
1.Odbacuje se tužba s tužbenim zahtjevom koji glasi:
"1.Nalaže se brisanje uknjižbe koja je provedena u zemljišnim knjigama temeljem rješenja Z-13944/2017 ovog suda od 12.04.2019, na način da je tuženica EĐL postala suvlasnik nekretnine kčbr. [katastarska čestica], kuća, gospodarski objekt, dvorište i oranica ukupne površine 470 čhv, upisane u A1 u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu, stalna služba u Zaprešiću, u ZK ul. br. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina]; Pod B1 navedeno da je tužiteljica TĐ suvlasnik u 2500/10000, pod B2 navedeno da je tužitelj ĆĐ suvlasnik u 2500/10000, pod B3 navedeno da je tužitelj HĐ suvlasnik u 4228/10000, a pod B5 navedeno da je tuženica EĐL suvlasnica u 772/10000; Pod C10 navedena je uknjžba osobne služnosti plodouživanja na suvlasničkom dijelu tužitelja EĐL EĐ B4 (4228/10000) u korist tužitelja DĐ i TĐ; Pod C18 navedena je uknjižba osobne služnosti plodouživanja na suvlasničkom dijelu tuženice AĐL B5 (772/10000) u korist tužitelja AĐ i KĐ, sve u roku 15 dana.
2.Nalaže se uspostava prijašnjeg stanja u zemljišnim knjigama koje je prethodilo upisu po podnesenom prijedlogu tuženice EĐL od 25.05.2017. na nekretnini kčbr. [katastarska čestica], kuća, gospodarski objekt, dvorište i oranica ukupne površine 470 čhv, upisane u A1 u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu, stalna služba u_Zaprešiću, u ZK ul. br. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina]; pod B1 navesti da je tužiteljica TĐ suvlasnik u 1/4, pod B2 navesti da je tužitelj ĆĐ suvlasnik u 1/4, pod B3 navesti da je tužitelj HĐ suvlasnik u 2/4, Pod C4 navesti osobnu služnost plodouživanja na suvlasničkom dijelu tužitelja HĐ EĐ B3 (2/4) u korist tužitelja AĐ i TĐ, sve u roku 15 dana."
2.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka.
3.Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 6.875,00eur, u roku 15 dana.
4.Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika u onomu dijelu kojim zahtijeva da mu tužitelji naknade troškove parničnog postupka u solidaritetu.
Obrazloženje
1.Tužitelji u tužbi podnesenoj 21. veljače 2020. tvrde da je tuženik uknjižen kao suvlasnik u 772/10000 dijela nekretnine upisane u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kčbr. [katastarska čestica], kuća, gospodarski objekt, dvorište i oranica ukupne površine 470 čhv temeljem presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj: GžOb-17/2016 od 1. ožujka 2017. koju da je Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo svojim rješenjem broj: Rev-238/2019 od 3. prosinca 2019. Tvrde da je rješenjem ovoga suda broj: Z-13944/2017 od 12. travnja 2019. određen zemljišnoknjižni upis navedenog prava suvlasništva tuženika, pri čemu da na istomu suvlasničkom dijelu nije ujedno upisano i pravo osobne služnosti - pravo plodouživanja za korist drugotužitelja i trećetužitelja koje je stečeno već ranije i do tada je bilo upisano u zemljišne knjige, no da je citirano zemljišnoknjižno rješenje ispravljeno rješenjem od 29. svibnja 2019. i da je na suvlasničkom dijelu tuženika upisano citirano knjižno pravo drugotužitelja i trećetužitelja koje je bilo upisano i ranije. Tužitelji smatraju da zemljišno knjižni upis proveden temeljem rješenja ovoga suda broj: Z-13944/2017 od 12. travnja 2019. vrijeđa njihova knjižna prava, pa zato predlažu donošenje presude sadržaja kao u izreci.
2.Tuženik se usprotivio tužbi i takvom tužbenom zahtjevu u cijelosti, ističući da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj: Gž Ob -1/2020 od 24. lipnja 2020. utvrđeno da je suvlasnik predmetne nekretnine u istomu suvlasničkom omjeru kako je to bilo suđeno i ukinutom presudom istog suda broj: Gž Ob-17/2016 od 1. ožujka 2017., te da su drugotužitelj i trećetužitelj upisani kao nositelji prava osobne služnosti–prava plodouživanja na njegovom suvlasničkom dijelu predmetne nekretnine i da prema aktualnom stanju zemljišnih knjiga knjižna prava tužitelja nisu povrijeđena.
3.Tijekom dokaznog postupka sud je tako izvršio uvid u rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Ref-238/19 od 3. prosinca 2019., prijedlog za ispravak upisa od 6. svibnja 2019., rješenje Općinskog suda u Zagrebu broj Z-938/99 od 25. siječnja 1999., izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina], rješenje ovoga suda broj Z-13944/17 od 12. travnja 2019., rješenje ovoga suda broj Z-13681/19 od 2. rujna 2019., presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj : Gž Ob-17/16 od 1. ožujka 2017. i broj: Gž Ob-1/2020 od 24. lipnja 2020., prijedlog od 25. svibnja 2017., presuda ovoga suda broj: P Ob-33/15 od 8. ožujka 2016., žalbu od 21. listopada 2019., rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž Ob-429/24 od 18. veljače 2025., Gž Ob- 304/25 od 2. rujna 2025. i Gž Ob-1289/21 od 7. ožujka 2023. i rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Ovr-7908/15 od 10. svibnja 2024.
3a.Druge dokaze sud nije provodio jer se nisu pokazali potrebnim za utvrđivanje spornih činjenica važnih za donošenje pravilne i zakonite odluke.
3b.Egzistencija citiranih materijalnih dokaza, kao i vjerodostojnost i autentičnost netom citiranih sudskih odluka između stranaka nije uopće sporna, zbog čega nije bilo potrebe da se pribavljaju radi uvida i odnosni sudski spisi.
3c.Sud nije odgađao pripremno ročište prema prijedlogu tužitelja radi očitovanja na podnesak tuženika od 14. svibnja 2026., jer se u tomu podnesku ne iznose nikakve nove činjenice niti predlažu novi dokazi s kojima tužitelji već nisu bili upoznati od ranije, smatrajući da je takav prijedlog tužitelja bio usmjeren samo k odugovlačenju postupka, što je sud dužan spriječiti i postupak provesti bez svakog odugovlačenja i sa što manje troškova.
3d.Iz usmenoga očitovanja prvotužitelja vidljivo je da je prvotužitelj bio u stanju vrlo opsežno se očitovati na potonji podnesak tuženika bez ostavljanja mu vremena za pripremu, pa je izvan svake sumnje sud ocijenio da prijedlog tužitelja za odgodu ročišta nije bio opravdan.
4.Na temelju provedenog dokaznog postupka brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80,22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP), kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud je utvrdio da tužitelji nemaju ama baš nikakvog pravnog interesa za vođenje ove parnice.
5.Naime, postojanje pravnog interesa za traženje pravne zaštite o kojem sud vodi računa po službenoj dužnosti, predstavlja opću procesnu pretpostavku za svaki zahtjev stranke da se sud u njenoj pravnoj stvari angažira.
6.Ocjena postojanja nekog pravnog interesa polazi od teze da tužitelj ima pravni interes ako se može nadati pravnoj koristi od one presude kojom bi njegov zahtjev bio usvojen.
7.U konkretnom slučaju nije sporno da je presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj: Gž Ob-1/2020 od 24. lipnja 2020. pozitivno utvrđeno da je tuženik suvlasnik predmetne, prethodno već citirane, nekretnine iz zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 772/10000 dijela, dakle, istovjetno presudi istog suda broj: Gž Ob-17/2016 od 1. ožujka 2017. koja je bila ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 238/2019 od 3. prosinca 2019. temeljem koje je u provedenom zemljišnoknjižnom postupku pred ovim sudom rješenjem broj: Z-13944/2017 od 12. travnja 2019. dopuštena uknjižba prava suvlasništva tuženika na 772/10000 dijela predmetne nekretnine ispravljenim na način da je na suvlasnički dio tuženika naknadno proveden još i upis prava osobne služnosti
- prava plodouživanja za korist drugotužitelja i trećetužitelja koje je u zemljišnoj knjizi bilo upisano ranije, a očitom greškom prilikom pisanja rješenja broj: Z-13944/2017 od 12. travnja 2019. nije bilo preneseno na suvlasnički dio tuženika.
8.Također, nije sporno da je prema aktualnom stanju zemljišnih knjiga (list 860) tuženik i nadalje uknjižen kao suvlasnik predmetne nekretnine u 772/10000 dijela, kako je to utvrđeno netom navedenom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj: Gž Ob-1/2020 od 24. lipnja 2020., kao i da je na odnosnom suvlasničkom dijelu tuženika i nadalje upisano pravo osobne služnosti – pravo plodouživanja za korist drugotužitelja i trećetužitelja nakon što je 29. svibnja 2019. ispravljena provedba rješenja ovog suda broj: Z- 13944/2017 od 12. travnja 2019.
9.U konkretnom slučaju tužiteljima se, prema ocjeni ovoga suda, može poricati postojanje pravnog interesa za vođenje ove parnice jer ih zemljišnoknjižno stanje glede predmetne nekretnine ne vrijeđa, s obzirom da je uknjižba prava suvlasništva tuženika u 772/10000 dijela određena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj: Gž Ob- 1/2020 od 24. lipnja 2020. koju prvotužitelj više ne napada, dok su pak upisana knjižna prava drugotužitelja i trećetužitelja u pravnom suglasju s ugovorom o darovanju od 12. prosinca 1994., što ne negiraju niti sami tužitelji.
10.Prema tome, tužitelji se ne mogu nadati nikakvoj pravnoj koristi od presude kojom bi njihov tužbeni zahtjev bio usvojen, jer se korist od angažiranja suda u ovoj pravnoj stvari ne može manifestirati u nijednoj sferi subjektivnih građanskih prava kako prvotužitelja koji više nije ni nositelj bilo kakvih knjižnih prava na predmetnoj nekretnini, tako ni drugotužitelja i trećetužitelja koji su pak zaštitu svojih povrijeđenih knjižnih prava ostvarili već na drugi način do časa podnošenja predmetne tužbe.
11.Kako je, dakle, ovaj sud konstatirao nedostatak pravnog interesa tužitelja za vođenje ove parnice, riješio je u smislu čl. 288. st. 2. ZPP-a kao u točki 1. izreke.
12.Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama iz čl. 154. st. 1. i 155. st. 2. ZPP-a, kao i na odredbama iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: OT).
13.Obzirom da su tužitelji u cijelosti izgubili ovu parnicu, nema uvjeta, u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP-a, da se naloži tuženiku da tužiteljima nadoknadi troškove ovog parničnog postupka, zbog čega je, dakle, zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova ovog parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan i riješiti kao u točki 2. izreke.
14.Temeljem odredbe iz čl. 40. st. 3. ZPP-a sud je odredio vrijednost predmeta ovoga spora u skladu s vrijednosti predmeta spora u predmetu ovoga suda broj: Pob- 33/2015 u iznosu od 53.089,12 eur (400.000,00kuna) koji je i provocirao vođenje ove parnice. Naime, u konkretnom slučaju sud je imao pravo utvrđivati vrijednost predmeta spora po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja u kojem tužitelji očito zloupotrebljavaju svoje pravo da naznače vrijednost predmeta spora na način da su je označili suviše nisko (2.654,45eur/20.000,00kuna) i time se izložili samo neznatnom riziku vođenja ove parice, dok bi moguće posljedice pravne i imovinske, ne samo prihvaćanja tužbenog zahtjeva, nego i vođenja same parnice, pale samo na teret tuženika kojemu je trebalo omogućiti da utječe na vrijednost predmeta spora u smislu da upozori sud na kršenje dužnosti savjesnog parničenja od strane tužitelja i obijesno vođenje ove parnice u situaciji kada za nju tužitelji nemaju nikakvog pravnog interesa, osim tek da njome šikaniraju tuženika.
15.Sud je u skladu s odredbama iz čl. 2. i 155. st. 1. ZPP-a, ocjenjujući brižljivo sve okolnosti ovoga slučaja, tuženiku dosudio samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice, i to trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu 1.250,00eur (Tbr. 8.1. i 46. OT), trošak sastava podneska od 9. ožujka 2021. u iznosu 1.250,00eur (Tbr. 8.1. i 46. OT), trošak sastava podneska od 27. listopada 2025. u iznosu 625,00eur (Tbr. 8.3. i 46. OT), zatim trošak sastava podneska od 23. prosinca 2025. u iznosu 1.250,00eur (Tbr. 8.1. i 46. OT), trošak sastava podneska od 14. svibnja 2026. u iznosu 1.250,00eur (Tbr. 8.1. i 46. OT) i trošak zastupanja na ročištu održanom 18. svibnja 2026. u iznosu 1.250,00eur (Tbr. 9.1. i 46. OT), što ukupno iznosi 6.875,00eur, kao u točki 3. izreke ovog rješenja.
15a.Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 28. listopada 2025. jer je suštinski identičan podnesku od 27. listopada 2025. Također, nije mu priznat niti trošak zastupanja na ročištu određenom za dan 22. prosinca 2025., jer ono nije održano zbog podnesenog zahtjeva za izuzeće suca.
16.Sud je odbio zahtjev tuženika da mu tužitelji solidarno nadoknade troškove parničnog postupka, jer u smislu čl. 161. st. 3. ZPP-a tužitelji nisu solidarno odgovorni u glavnoj stvari (točka 4. izreke rješenja).
17.Zbog toga iznijetog i obrazloženog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zaprešiću 2. lipnja 2026.
Sudac:
mr. sc. Zvonimir Dodig
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
1. Tužiteljima, po prvotužitelju,
2. Tuženiku, po pun.
