Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović kao predsjednice vijeća te sudaca Davorka Kučana i Drage Klasnića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog SR zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23.; dalje: ZSPC), odlučujući o žalbi vlasnika oduzetog vozila NR, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, posl.br. Pp-12746/2025 od 13. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbacuje se žalba NR, vlasnika oduzetog vozila, kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu proglašen je krivim okrivljeni RR da je počinio prekršaj iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a, za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 20 dana na koju je temeljem članka 44. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ) primijenjena uvjetna osuda s rokom provjeravanja u trajanju od 12 mjeseci, a temeljem članka 40. PZ-a u slučaju izvršavanja kazne zatvora u istu će se uračunati vrijeme zadržavanja u trajanju od jedan dan. Također je okrivljenik proglašen krivim da je počinio prekršaj iz članka 289. stavka 4. ZSPC-a za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura, a izrečena mu je i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 6 mjeseci.

1.1. Istom presudom od okrivljenika je trajno oduzeto osobno vozilo marke VW Folf, reg. oznake [registarska oznaka] te pripadajući ključ, u vlasništvu NR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], temeljem Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 01646309 II. postaje prometne policije Zagreb od 28. rujna 2025., te je odlučeno kako isti postaje vlasništvo Republike Hrvatske.

1.2. Okrivljeniku je također naloženo platiti troškove prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 81,24 eura.

2. Protiv navedene presude vlasnik oduzetog vozila IR podnio je žalbu protiv odluke o oduzimanju vozila. U istoj u bitnome navodi da je vozilo u njegovom vlasništvu, da je njime upravljao okrivljeni RR, njegov unuk, a da on nije znao za činjenicu da isti nema položen vozački ispit. Navodi da je njemu vozilo potrebno za svakodnevni život jer mu je kretanje otežano zbog invalidnosti i zdravstvenog stanja. Predlaže da mu se vrati vozilo koje je njegovo vlasništvo.

3. Žalba nije dopuštena.

4. Naime, podnositelj žalbe u ovom predmetu je IR koji istu podnosi u svojstvu vlasnika oduzetog vozila, te je iz sadržaja predmetne žalbe razvidno da se ista podnosi isključivo zbog odluke o oduzimanju vozila kojom žalitelj kao vlasnik vozila predlaže da mu se isto vrati jer nije krajnjom nepažnjom pridonio da predmet bude uporabljen za počinjenje prekršaja.

4.1. Odredbom članka 192. PZ-a propisani su ovlaštenici na podnošenje žalbe protiv presuda u prekršajnom postupku, i to su stranke, branitelj i oštećenik. Tom odredbom je propisano i da u korist okrivljenika žalbu mogu podnijeti, između ostalih, i srodnici okrivljenika u uspravnoj liniji. Sukladno navedenom, iako je žalitelj IR kao djed okrivljenika ovlaštenik na podnošenje žalbe u prekršajnom postupku, iz sadržaja žalbe je razvidno da je ista podnijeta isključivo u vezi činjenice oduzimanja vozila koje je vlasništvo podnositelja žalbe odnosno razvidno je, kada se sve konkretne okolnosti stave u vezu s navedenom zakonskom odredbom, da je žalitelj podnio žalbu ne u korist okrivljenika kako to propisuje zakon, već isključivo u svojstvu vlasnika oduzetog vozila koji nije bio sudionik u postupku.

4.2. Žalitelj, koji sada podnosi žalbu u svojstvu vlasnika oduzetog vozila, nije bio sudionik u prekršajnom postupku povodom kojeg je donesena pobijana presuda. Dakle, s obzirom da isti nije u prekršajnom postupku sudjelovao niti kao oštećenik prema članku 116. PZ-a niti kao sudionik u smislu članka 184. PZ-a, prema Prekršajnom zakonu nema pravo na podnošenje žalbe protiv presude jer Prekršajni zakon ne propisuje pravo na žalbu protiv prvostupanjskih presuda osobama čiji su predmeti takvim presudama oduzeti.

4.3. Valja naglasiti da navedeno pravo stajalište proizlazi iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Kzz-20/2025-5 od 25. studenog 2025., sukladno čemu je valjalo žalbu NR, podnesenu u svojstvu vlasnika oduzetog vozila, odbaciti kao nedopuštenu.

5. Nastavno na navedeno, ističe se da su prava vlasnika oduzetog predmeta, u konkretnom slučaju vozila, ipak osigurana zakonom i to člankom 76.a stavkom 4. PZ-a koji propisuje da stvarni vlasnik oduzetog predmeta ima pravo na povrat predmeta ili naknadu njegove tržišne vrijednosti pod uvjetom da nije krajnjom nepažnjom pridonio da predmet bude uporabljen za počinjenje prekršaja, a ukoliko navedeno nije moguće, vlasniku oduzetog predmeta pripada pravo na naknadu štete prema počinitelju prekršaja zbog oduzetog predmeta.

6. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 2. lipnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v.r.

Renata Popović, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, žalitelja NR i tužitelja.