REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2384/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Kardumu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kardum i Partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3612/2025-2 od 19. studenoga 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-10999/2023-24 od 12. lipnja 2025., u sjednici održanoj 2. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3612/2025-2 od 19. studenoga 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-10999/2023-24 od 12. lipnja 2025.

2. Tužitelj nije dostavio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovoga suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.

4. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda sukladno čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao pod toč. I. izreke.

5. Tuženica se u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva i na razlog iz čl. 385.a st. 2. ZPP odnosno na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) te čl. 6. toč. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija). Tuženica se u biti poziva na povredu prava na pravično suđenje, a sve zbog činjenice da su nižestupanjski sudovi neprovođenjem testa neravnoteže i pogrešnom primjenom odredbe čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača propustili se očitovati o visini preplaćenog iznosa.

6. Međutim, ovaj sud je ocijenio da tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo koje se odnosi na povredu prava na pravično suđenje, i da bi zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku bilo povrijeđeno navedeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom.

7. Naime, obje nižestupanjske odluke sadrže dostatna obrazloženja i u skladu su sa ustaljenom praksom ovoga suda, a prvostupanjski i drugostupanjski postupak su provedeni cjelovito i zakonito te tuženica zapravo ističe svoje nezadovoljstvo nižestupanjskim odlukama koje su u suprotnosti sa njezinim pravnim tumačenjem spornog odnosa.

8. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP riješiti kao u toč. II. izreke.

Zagreb, 2. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković