REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
ODJEL ZA MLADEŽ
Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207
Poslovni broj Kzd-148/2023-59
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski kazneni sud u Zagrebu, Odjel za mladež, po sutkinji za mladež Sonji Vrandečić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Barbare Pavlović, u kaznenom predmetu protiv optužene TĐ, zbog kaznenog djela iz članka 173. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu (dalje u tekstu: OKDO Zagreb) od 1. kolovoza 2023., broj KOz-DO-141/2023, precizirane 17. siječnja 2024. i 13. ožujka 2024., s izmjenom od 13. ožujka 2026., nakon nejavne rasprave održane 1. lipnja 2026., u prisutnosti zamjenika općinskog državnog odvjetnika Josipa Kopunića, optužene TĐ, branitelja optuženice, odvjetnika Dubravka Margetića i Zlatice Lippe Margetić i opunomoćenika oštećenika, odvjetnice Sandre Šolaja, dana 1. lipnja 2026. donio je i
p r e s u d i o j e
I. Temeljem čl. 544. st. 1. (Narodne novine broj 125/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25 i 13/26 – dalje ZKP) stavlja se izvan snage presuda ovog suda broj 28. Kzd-148/23-2 od 4. kolovoza 2023. koja je izdana temeljem kaznenog naloga.
II. Temeljem čl. 455. st. 1. ZKP/08
okrivljena NĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćeri PĐ i ŠĐ, rođene T, rođene **.**.1988. u [adresa], s boravištem na [adresa], I. [adresa] u [adresa]., državljanke Republike Hrvatske, administrativne djelatnice, sa završenom VSS, pismene, zaposlena u Firmi Cakum pakum no koristi pravo na dopust za njegu djeteta s prihodom od 550,00 eura, prima uzdržavanja za mlt. dijete 140 eura, bez imovine, razvedene, majke jednog djeteta, neosuđivane, vodi se drugi kazneni postupak za kaznena djela iz članka 177. stavka 2. i članka 173. stavka 1. KZ/11, nalazi se na slobodi,
k r i v a j e
što je:
- u vremenu od 30. svibnja 2020. do 30. rujna 2022., u Zagrebu, kao majka djeteta UĐ, rođenog **.**.2016., svjesna odluke koju je u pogledu susreta i druženja s djedom ĆĐ i bakom CĐ donio Općinski građanski sud u Zagrebu pod poslovnim brojem: R1 Ob -1459/2019-14 od 16. prosinca 2019., pravomoćne i ovršne 9. siječnja 2020., kojom je određeno da će se osobni odnosi bake AĐ i djeda MĐ s unukom ŽĐ održavati svaku drugu i četvrtu subotu u mjesecu od 16,15 do 17,45 sati u Centru za pružanje usluga u zajednici Zagreb – Dugave, Zagreb, Ulica Sv. Mateja 70/A u prisutnosti majke djeteta i pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati Centar za socijalnu skrb, te iako svjesna odluke koju je u pogledu susreta i druženja s djedom ĆĐ i bakom CĐ donio Općinski građanski sud u Zagrebu pod poslovnim brojem: R1 Ob-1459/2019-23 od 4. veljače 2022., pravomoćne i ovršne 10. ožujka 2022., kojom je određeno da će se osobni odnosi bake CĐ i djeda ĐĐ s unukom ŽĐ održavati svaku drugu subotu u mjesecu od 16,15 sati do 17, 45 sati i svaku četvrtu subotu u mjesecu od 16,00 do 17,00 sati u Centru za pružanje usluga u zajednici Zagreb – Dugave, Ulica Sv Mateja 70 u prisutnosti majke djeteta i pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati Centar za socijalnu skrb, iako znajući da su takve odluke usmjerene zaštiti prava i interesa djeteta, u cilju da djedu ĐĐ i baki CĐ onemogući da viđa dijete, samovoljno, unatoč naporima Centra za socijalnu skrb, izuzev jednog susreta u lipnju 2020., nije dozvoljavala kontakte djeteta s djedom i bakom,
- dakle, onemogućila provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud,
- čime je počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta – opisano i kažnjivo po članku 173. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 123/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu Kazneni zakon/11).
III. Temeljem članka 173. stavka 1 KZ/11
izriče se
KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST)MJESECI
IV. Temeljem članka 56. KZ/11 u svezi članka 64. KZ/11
primjenjuje se
UVJETNA OSUDA SA ZAŠTITNIM NADZOROM
temeljem koje se kazna neće izvršiti ukoliko okrivljena u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
V. Temeljem članka 58. stavka 5. KZ/11 upozorava se okrivljena da je dužna surađivati sa povjerenikom sa zaštitni nadzor jer u protivnom ova uvjetna osuda može biti opozvana samo iz tog razloga.
VI. Temeljem članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 2. ZKP/08 okrivljenica je dužna namiriti troškove ovog kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 eura (tristo eura) kao i troškove punomoćnice oštećenica odvjetnice Sandre Šolaja o čemu će biti sačinjeno zasebno rješenje.
Obrazloženje
1. OKDO Zagreb podiglo je 1. kolovoza 2023. optužnicu, broj KOz-DO-141/2023, protiv TĐ, zbog kaznenog djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanja protivno pravilima struke iz članka 173. stavka 1. KZ/11.
2. Na temelju članka 388. stavka 1. točke 1. ZKP sud je s rasprave isključio javnost radi zaštite interesa maloljetnika.
3. Upitana da se očituje o optužbi optužena NĐ je navela da se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj se stavlja na teret.
4. U dokaznom postupku kao nesporni pročitani su rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj R1-Ob-1459/2019, od 16. prosinca 2019., pravomoćno i ovršno 9. siječnja 2020., izvješće Centra za socijalnu skrb, Podružnica Trnje od 11. studenog 2019. upućeno Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, zaključak stručnog tima Centra za socijalnu skrb Zaprešić od 11. listopada 2019., izvješće Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Trnje od 19. listopada 2020., praćenje provedbe mjere nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa djeteta i bake i djeda za razdoblje od mjeseca lipnja do mjeseca studenog 2020., zapisnik i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj] od 8. siječnja 2021., E - mail korespondencija između KĐ i TĐ u razdoblju od 27. ožujka 2020. do 7. siječnja 2021., dokumentacija HZSR Trnje od 31. Siječnja 2024. (199- 201, 209-211), rješenje Ovr-Ob-56/22 (212-214), rješenje o postavljenju KĐ kao vršiteljice nadzora (232-233), medicinska dokumentacija maloljetnog oštećenika (235-246), rješenje Ovr-Ob-56/22 od 16. siječnja 2024. (247-259), preslika poruka između okrivljenice i CĐ predana po branitelju (268-315), dokumentacija HZSR Trnje (318-337), izvješće HZSR Trnje od 1. ožujka 2024. (349- 351), rješenje Ovr-Ob-56/22-59 (360-364, 373-376), te žalba na navedeno rješenje koja je predana po branitelju na raspravi (377-380), preslika prepiske između okrivljenice i CĐ predane na raspravi (382-400), kao i voditeljicom nadzora, te rješenje Županijskog suda u Splitu Gž-191/21, nalaz i mišljenja drugostupanjskog postupka od 20. lipnja 2023. predane na raspravi po branitelju, preslika rješenja Županijskog suda u Splitu, Gžob-191/21 (373-376), žalba (377- 380), preslika vještačkog nalaza i mišljenja po vještacima Ivani Dijanić i Vladimiru Grošiću provedena u predmetu P Ob-604/18 (416-437), medicinska dokumentacija za maloljetnog UĐ (444-450), dokumentacija dostavljena po punomoćnici oštećenika (477- 563), dokumentacija dostavljena po braniteljima okrivljenice (571-644), dopis područnog ureda Trnje (645-646a), te medicinska dokumentacija okrivljenice predana na današnjoj raspravi. Nadalje, uz suglasnost stranaka pročitan je Zapisnik o ispitivanju svjedoka LĐ ić od 5. siječnja 2021., Zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐĐ od 5. siječnja 2021., Zapisnik o ispitivanju svjedoka KĐ od 8. siječnja 2021., iskaz svjedokinje CĐ na raspravi 13.3.2024. (206), ĐĐ (206 -207), TĐŠ (207-208), KĐ na raspravi 11.12.2024. (229-230) i SĐ na raspravi 7.3.2025. (369-371) te je razgledan predmet R 1 Ob-1459/19 Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Na kraju dokaznog postupka ispitana je i optužena NĐ te su pročitani izvaci iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženicu.
4.1. Sud je odbio dokazni prijedlog za provođenjem psihijatrijskog vještačenja maloljetnog UĐ na način da vještaci izvrše pregled maloljetnog oštećenika i cjelokupne medicinske dokumentacije na okolnost je li izostanak kontakta između maloljetnog UĐ i bake i djeda doveo do ugrožavanja prava i normalnog psihofizičkog razvoja djeteta, s obzirom da je zaključio da je navedeni dokazni prijedlog nepotreban i usmjeren na odugovlačenje kaznenog postupka jer se optuženici u ovom postupku na teret nije stavljalo kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 172. stavka 2. KZ/11, već kazneno djelo iz članka 173. stavka 1. KZ/11. Nadalje, odbijen je dokazni prijedlog za pozivanje i ispitivanje vještaka Ivane Dijanić i Vladimira Grošića jer navedeni vještaci nisu fizički vidjeli maloljetnog oštećenika, s obzirom da on nije doveden na vještačenje. Isto tako, odbijen je dokazni prijedlog da se u spis uvrsti prepiska optuženice i bake CĐ s obzirom da se ista ne odnosi na inkriminirani period.
5. U ovom postupku nije bilo sporno da je Općinski građanski sud u Zagrebu 16. prosinca 2019. donio rješenje, poslovni broj R1 Ob-1459/2019-14, kojim je određeno da će se osobni odnosi bake LĐ i djeda ĐĐ s unukom VĐ održavati svaku drugu i četvrtu subotu u mjesecu od 16,15 do 17,45 sati u Centru za pružanje usluga u zajednici Zagreb – Dugave, Zagreb, Ulica Sv. Mateja 70/A u prisutnosti majke djeteta i pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati Centar za socijalnu skrb, te rješenje pod poslovnim brojem R1 Ob- 1459/2019-23 od 4. veljače 2022., kojim je određeno da će se osobni odnosi bake CĐ i djeda ĐĐ s unukom VĐ održavati svaku drugu subotu u mjesecu od 16,15 sati do 17,45 sati i svaku četvrtu subotu u mjesecu od 16,00 do 17,00 sati u Centru za pružanje usluga u zajednici Zagreb – Dugave, Ulica Sv Mateja 70 u prisutnosti majke djeteta i pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati Centar za socijalnu skrb. Isto tako, nije bilo sporno da se tijekom inkriminiranog razdoblja održao samo jedan susret maloljetnog VĐ s bakom i djedom, i to u lipnju 2020.
6. U postupku je, s obzirom na obranu optužene TĐ, bilo sporno je li ona onemogućavala provođenje navedene sudske odluke na način da samovoljno nije dozvoljavala kontakte djeteta s djedom i bakom, svjesna navedenih odluka, i znajući da su iste usmjerene zaštiti prava i interesa djeteta , odnosno je li postupala s izravnom namjerom.
7. U svojoj obrani optužena NĐ je navela da je u ožujku 2020. zbog pandemije uzrokovane virusom Covid-19 došlo do ograničavanja kontakata općenito pa tako i u odnosu na određene susrete maloljetnog VĐ i bake i djeda, dok je ona sa stručnom osobom Centra za socijalnu skrb, KĐ, od početka bila u kontaktu. Kada joj se KĐ obratila radi dogovora oko susreta i druženja, da je ona izrazila bojazan za zdravlje svog djeteta, svojih roditelja, kao i svoje i nije bila sklona ponovnom održavanju susreta jer ju Zakon obvezuje da štiti zdravlje svog djeteta. Nadalje, s obzirom da su baka i djed inzistirali na susretima unatoč epidemiološkom stanju, da je u lipnju 2020. dovela dijete u Centar za pružanje usluga u zajednici - Dugave kako bi se susret održao, a da je njoj zaštitar prilikom ulaska u zgradu izmjerio blago povišenu temperaturu, na što se KĐ oglušila te je susret održan. Krajem srpnja 2020. otišla je s djetetom na otok [adresa] gdje su bili do listopada 2020. Tijekom tog razdoblja KĐ joj se javljala radi održavanja susreta, ali ona zbog epidemioloških razloga i zdravstvenog stanja djeteta nije dovodila dijete u Centar za pružanje usluga u zajednici - Dugave, već je inzistirala da se susreti odvijaju na otvorenom prostoru. Tijekom cijelog tog razdoblja održan je samo jedan susret bake i djeda s djetetom, ali ona smatra da se susreti nisu niti trebali održavati zbog zdravstvenog stanja djeteta i epidemioloških mjera. Nadalje, da Centar do danas nije donio rješenje o produljenju mjere nadzora nakon rujna 2020., a da ona kontinuirano nudi djedu i baki da se vide s maloljetnim VĐ bez nadzora, kao i da je kontinuirano tražila pomoć Centra u vidu sugestija na koji način bi se u vrijeme pandemije trebalo održavati kontakt, a uzimajući u obzir narušeno zdravstveno stanje maloljetnog VĐ, dok smatra da adekvatnu podršku nije dobila. Isto tako, da se djed i baka nikada nisu ponudili da joj pomognu oko djeteta i da ne prihvaćaju djetetovo zdravstveno stanje, već govore da je to njena izmišljotina, a otac djeteta joj nije dao suglasnost za liječenje djeteta.
8. Iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje CĐ od 5. siječnja 2021. i 13. ožujka 2024. proizlazi da optužena NĐ od rođenja maloljetnog UĐ sprječava susrete i druženja djeteta s njom i njenim suprugom zbog čega su suprug i ona putem suda zatražili svoja prava te je Općinski građanski sud u Zagrebu donio rješenje kojim su određeni njihovi osobni odnosi s unukom. Sudsko rješenje se počelo provoditi otprilike u svibnju 2020., ali optuženica nije dovodila maloljetnog UĐ na druženje i viđanja, s time da sprječava i provođenje rješenja kojim je određena privremena mjera kojom se reguliraju odnosi maloljetnog UĐ s ocem N. Jedini put kad je vidjela maloljetnog UĐ bilo je 27. lipnja 2020. u Centru za pružanje usluga u zajednici, a kojem susretu je bila nazočna i djelatnica CZSS Trnje, KĐ. Ona joj je rekla da je svaki petak prije termina susreta kontaktirala optuženicu koja bi izjavila “da se boji zaraze, da se sad zaraza povećala, sada ni slučajno, da sada idu na more i da će biti do sljedećeg termina sa djetetom na moru te da će nadoknaditi ta viđanja i susrete da bakom i djedom”, odnosno općenito je stalno navodila neke razloge zbog kojih ne želi da se susreti ostvare. Nadalje, da nema saznanja je li sud donosio nekakvu novu odluku vezano za kontakte i njeno viđanje s unukom, oni se ne čuju ni putem telefona niti putem skype - a, sa optuženicom su kontaktirali u travnju 2023. e-mailom nakon čega je optuženica prijavila njenog supruga da je bio nasilan prema njoj. S unukom se susrela u travnju 2023. na Zrinjevcu, bilo je lijepo, a susretu je bila prisutna i optuženica. Nakon toga se više nisu obraćali optuženici sa zahtjevom da vide unuka jer nisu željeli imati problema i odlaziti na policiju, ali smatra da i dalje ima pravo svaki drugi vikend na viđanje s unukom. Poznato joj je da joj unuk ima neki poremećaj u spektru autizma.
9. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka ĐĐ od 5. siječnja 2021. i 13. ožujka 2024. proizlazi da optužena NĐ od rođenja maloljetnog UĐ sprječava susrete i druženja djeteta s njim i njegovom suprugom, ona je njega i lažno prijavljivala policiji, navodila da joj je prijetio i vrijeđao ju, a unatoč tome oni su s njom pokušali uspostaviti normalnu komunikaciju. Kako nisu uspjeli, putem suda su zatražili svoja prava na viđanje s unukom te je Općinski građanski sud u Zagrebu donio rješenje kojim su određeni osobni odnosi njegove supruge i njega s unukom. Isto tako, da se rješenje počelo provoditi u svibnju 2020., ali da optuženica nije dovodila maloljetnog UĐ na druženje i viđanje, vidjeli su se samo 27. lipnja 2020., dok je optuženica općenito navodila razne razloge zbog kojih ne želi da se susreti ostvare. Osim toga, da se s unukom vidio još samo 14. travnja 2023., a koji susret je prošao normalno, da je točno da su na Građanskom sudu pokrenuli ovrhu radi ostvarivanja kontakata s unukom, da se optuženica žalila, ali da je njen prijedlog za odgodu ovrhe odbijen, međutim unatoč tome oni nisu vidjeli unuka. Oni su se pokušavali dogovoriti s optuženicom za susrete, kao i vršiteljica nadzora, ali ona je s djetetom otišla na more i nije bilo više kontakta između njih.
10. Iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje KĐ od 8. siječnja 2021. i s rasprave 11. prosinca 2024. proizlazi da je imenovana voditeljicom mjere nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa bake i djeda, LĐ i ĐĐ, s unukom DĐ. Prvi susret da se trebao održati u svibnju 2020. i ona je kontaktirala optuženicu koja je navela da je zabrinuta za zdravlje djeteta i da bi pričekala s provođenjem susreta o čemu je obavijestila CĐ koja je bila puna razumijevanja. Nadalje, da se susret održao 27. lipnja 2020., a nakon toga, u srpnju 2020. da je optuženica iznosila niz razloga zbog kojih je smatrala da se susret ne bi trebao održati, a u kolovozu da je navela da su na moru zbog čega se susreti nisu održali niti u rujnu 2020. U listopadu 2020. ponovno je navela da je sa sinom još uvijek na moru i pozivala se na nepovoljnu epidemiološku situaciju kao razlog za neodržavanje susreta, a susreti nisu bili realizirani ni tijekom studenog i prosinca 2020. te siječnja 2021. Dužnost vršiteljice nadzora je obavljala do lipnja 2021. kada je razriješena na vlastiti zahtjev, a u periodu od siječnja 2021. do lipnja 2021. nije došlo do međusobnog kontakta dječaka s djedom i bakom. Optuženica je učestalo pisala nepregledne e-mailove, pozivala centar na odgovornost i na taj način opstruirala kontakte.
11. Iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje TĐŠ proizlazi da su se, prema njenom saznanju, od 9. siječnja 2020. do dana davanja iskaza ĐĐ i CĐ s unukom vidjeli u dva navrata, jednom 2020., a drugi put u travnju 2023. Nadalje, da joj je poznato da je optuženica bila u strahu za sinovo zdravlje, a nije joj poznato je li Centar upozoravao njenu sestru na obvezu da omogući kontakte. Po njenom saznanju, da je susret u travnju 2023. inicirala optuženica, da su baka i djed nasrnuli na dijete, odnosno nisu bili dobro pripremljeni na to kako treba komunicirati s djetetom koji ima poremećaj iz spektra autizma. Susret je trajao oko sat vremena, a maloljetni DĐ je nakon susreta bio plačljiv. Isto tako, da optuženica nije iskazivala protivljenje kontaktima već strah za sina.
12. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka SĐ proizlazi da je u jednom trenutku bio dio tima kao psiholog kojem je dodijeljen u rad predmet maloljetnog DĐ. On se osobno susreo s optuženicom kada su je terenski posjetili na adresi prebivališta, ali ona ih nije pustila u kuću, rekla je da ima previše posla, pa su joj ostavili poziv za dolazak u centar, ali ona je rekla da vjerojatno neće doći. Tom prilikom nisu najavili dolazak, nisu se legitimirali jer su se s njom dovikivali na udaljenosti od 10 metara. Prema njegovom saznanju, baka i djed su se u razdoblju od 2020. do 2024. vidjeli s unukom u jednom navratu u prisutnosti vršiteljice nadzora, a kasnije je bio još jedan susret. Optuženica se obratila ministarstvu i nakon njihovog terenskog posjeta i nakon susreta jer je imala primjedbe na način kako je isto provedeno. Nadalje, da je tijekom 2022. i 2023. na građanskom sudu bio pokrenut postupak ovrhe jer optuženica nije poštivala odluke o kontaktima između maloljetnog DĐ i bake i djeda. Optuženica je susrete opstruirala na način da je neprekidno napominjala narušeno zdravstveno stanje djeteta i imala primjedbe na ophođenje drugih osoba.
13. Pokraj iskaza svjedoka, tijekom postupka je kao nesporna pročitana i materijalna dokumentacija u spisu iz koje u bitnome proizlazi da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 16. prosinca 2019. određeno da će se osobni odnosi bake CĐ i djeda ĐĐ s unukom VĐ održavati svaku drugu i četvrtu subotu u mjesecu od 16:15h do 17:45h, u Centru za pružanje usluga u zajednici Zagreb – Dugave, u prisutnosti majke maloljetnog djeteta i pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati Centar za socijalnu skrb. Nadalje, da je u navedenom postupku CZSS Zagreb, PU Trnje sudu dostavila izvješće iz kojeg proizlazi da su baka i djed motivirani za uspostavom emocionalnog odnosa sa maloljetnim VĐ, da ostavljaju dojam toplih, komunikativnih i iskrenih osoba koji nemaju potrebu ocrnjivati majku djeteta radi opstrukcije odnosa s unukom i da je zaključeno da nema prepreka da djed i baka viđaju maloljetnog VĐ i da dijete boravi u njihovom kućanstvu tijekom vikenda, blagdana i praznika, odnosno da je uspostava i održavanje osobnih odnosa s bakom i djedom u interesu djeteta, a jednako proizlazi i iz zaključka stručnog tima CZSS Zaprešić te iz nalaza i mišljenja vještaka od 2. prosinca 2020. Iz nalaza i mišljenja također proizlazi da je od strane majka razvijen hiperprotektivan simbiotski odnos s djetetom, a što loše utječe na odnos majke i djeteta, može rezultirati poteškoćama psihičkog sazrijevanja i izgradnje strukture ličnosti i dovesti do razvoja psihičkih smetnji poput tjeskobe, povlačenja i izbjegavanja rješavanja konfliktnih situacija. Isto tako, da je od početka provođenja mjere s bakom i djedom održan jedan susret u lipnju 2020., nakon čega je majka s djetetom otišla na more i vratila se tek krajem listopada 2020., dok je nemogućnost susreta opravdavala nepovoljnom epidemiološkom situacijom i brigom za zdravlje djeteta, a kasnije i navođenjem da je sudska odluka nezakonita, unatoč tome što ju je voditeljica nadzora, KĐ, učestalo podsjećala na termine susreta i pokušavala joj izaći u susret koliko god je moguće. Isto tako, da je iz sadržaja optuženičinih poruka bilo jasno da nema namjeru dovesti maloljetnog VĐ na susrete s bakom i djedom. S obzirom da optuženica nije dozvoljavala kontakte djeteta s bakom i djedom, da su baka i djed pokrenuli ovrhu spomenute sudske odluke povodom čega je doneseno rješenje kojim se ovrha navedene odluke određuje, a kasnije je i odbijen prijedlog optuženice za odgodom ovrhe. Nadalje, da optuženica, unatoč tome, nije osigurala ostvarivanje osobnih odnosa maloljetnog VĐ s bakom i djedom, zbog čega je novčano kažnjena. Osim toga, da je 27. rujna 2022. doneseno rješenje kojim je određeno da KĐ prestaje provoditi mjeru nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa maloljetnog djeteta s bakom i djedom s danom 30. lipnja 2021.
14. Nadalje je uvidom u materijalnu dokumentaciju utvrđeno da je maloljetni VĐ dijete s poremećajem iz autističnog spektra i da mu je zbog težine oštećenja i pridruženih teškoća na planu ponašanja potrebno osigurati zaštićene uvjete življenja, visoko strukturirani pristup i visoku razinu podrške, odnosno svakodnevni nadzor i podršku usmjerenu zadovoljavanju egzistencijalnih potreba i očuvanju integriteta, privremeno, jer se s obzirom na narav poremećaja i dob očekuje promjena u funkcioniranju. Nadalje, da je kod djeteta utvrđeno postojanje teškoća u jezičnom razumijevanju i izražavanju, ali da je uočen razvojni napredak na području komunikacije, jezika i govora, igre i adaptivnih vještina, da je dobro adaptiran u vrtiću, zatim postojanje poremećaja pažnje i hiperaktivnosti, prihvaćanja novih situacija, s time da je došlo do velikog napretka vezano za razumijevanje i ponašanje, uz preporuku uključivanja obitelji u programe s prioritetnim ciljevima rada na poticanju jezično – govornog razvoja, usmjeravanju i zadržavanju pažnje, poticanju socijalnih vještina i smanjenju nepoželjnih oblika ponašanja. Isto tako, da je neodržavanjem susreta i druženja nastala šteta za dijete u smislu nemogućnosti ostvarenja bliskog odnosa sa članovima uže obitelji, a tome je u najvećoj mjeri pridonijela sama majka svojim činjenjem odnosno nečinjenjem.
15. Iz pisane korespondencije između CĐ i optuženice predane po branitelju (list 268 do 315 spisa) proizlazi da se ista odnosi na razdoblje 2023. i 2024. godine, dakle ne na inkriminirani period.
16. Iz izvatka iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženu NĐ (list 693- 694 i 698-699 spisa) proizlazi da optuženica do sada nije kazneno osuđivana, dok je prekršajno kažnjavana u jednom navratu zbog počinjenja prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
17. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, analizom i ocjenom svih provedenih dokaza pojedinačno te u njihovoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, sud je našao nedvojbeno dokazanim da je optužena NĐ počinila kazneno djelo činjenično i pravno opisano u izreci presude.
18. Naime, da se tijekom inrkiminiranog razdoblja održao samo jedan susret maloljetnog VĐ s bakom i djedom nesporno proizlazi iz iskaza svih ispitanih svjedoka, pa i same optuženice, s time da je KĐ jasno navela, a isto proizlazi i iz pisane komunikacije s optuženicom, da je optuženicu dosljedno podsjećala i poticala na izvršavanje pravomoćne sudske odluke. Sud je njihove iskaze prihvatio kao vjerodostojne i istinite jer su isti u međusobnom suglasju te potkrijepljeni materijalnom dokumentacijom u spisu. Osim toga, svjedokinja KĐ u svom iskazu je navela da je optuženica kao razlog za neodržavanje susreta navodila nepovoljnu epidemiološku situaciju, narušeno zdravstveno stanje maloljetno VĐ te okolnost da borave na moru, a što sve je potvrđeno i materijalnom dokumentacijom u spisu u vidu pisane korespondencije između optuženica i KĐ.
19. Međutim, kako iz obrane optužene TĐ proizlazi da je smatrala kako se susreti i druženja ne trebaju održavati zbog nepovoljne epidemiološke situacije, posebno uzevši u obzir da je zdravstveno stanje maloljetnog VĐ narušeno, a njena je obveza bila zaštititi njegovo zdravlje, sud je posebnu pažnju posvetio analizi tog dijela njene obrane i zaključio kako navodi u nastavku.
19.1. Naime, sud obranu optuženice u tom dijelu smatra usmjerenom isključivo na izbjegavanje kaznene odgovornosti jer je mišljenje suda da je majka, unatoč tome što iz materijalne dokumentacije u spisu proizlazi da zdravstveno stanje maloljetnog VĐ zahtijeva određen individualizirani pristup, radi dobrobiti djeteta, a posebno jer je utvrđeno da je u interesu djeteta da susrete s bakom i djedom ostvaruje, iste bila dužna i osigurati te baki i djedu pružiti podršku u procesu upoznavanja s unukom i pristupom prema njemu, uz naglasak da su upravo zbog zdravstvenog stanja djeteta, potrebe individualiziranog pristupa i narušenog odnosa majke djeteta s bakom i djedom susreti i određeni pod nadzorom stručne osobe i uz prisutnost majke. Premda su baka i djed prihvatili njenu odluku da ljeto s maloljetnim VĐ provodi na moru, što optuženica također navodi kao razlog zbog kojeg je smatrala da ne treba dovoditi dijete na susrete i druženja, ukazuje se da je mišljenje suda da iz stava optuženice proizlazi da je ista kontinuirano pronalazila opravdanja da se susreti i druženja ne održe te zloupotrebljavala okolnost da su baka i djed radi dobrobiti djeteta bili spremni u određenom opsegu odstupiti od načina na koji su susreti i druženja bili određeni. Naime, kako to proizlazi i iz materijalne dokumentacije, a što i sud u cijelosti prihvaća, dojam je i suda da majka smatra da ima ekskluzivno pravo u cijelosti monopolizirati pravo na roditeljsku skrb, pri čemu ostale članove obitelji djeteta isključuje iz njegovog života, sve opravdavajući njegovim zdravstvenim stanjem i mišlju da isključivo ona zna kako se s maloljetnim VĐ treba ophoditi, unatoč tome što iz materijalne dokumentacije u spisu kao nesporno proizlazi da su nadležna tijela utvrdila da je ostvarivanje susreta i druženja s bakom i djedom po ocu u najboljem interesu djeteta i da ne postoje razlozi zbog kojih bi baka i djed trebali biti lišeni toga prava, odnosno da se kod njih ne uočava postojanje osobina ili ponašanja koje bi bile ugrožavajuće za dobrobit njihovog unuka. Osim toga, iz nesporne materijalne dokumentacije proizlazi i da je takav pristup majke, pri čemu se prema djetetu ponaša pretjerano zaštitnički, loš za dijete i može dovesti do negativnih posljedica za njegov razvoj. Nadalje iz postupanja optuženice proizlazi izbjegavanje svake suradnje s nadležnim tijelima, nemogućnost dogovora ili korekcije njenih razmišljanja, unatoč opetovanim upozorenjima i podsjećanjima voditeljice nadzora da je dužna osigurati i omogućiti ostvarivanje osobnih odnosa maloljetnog VĐ s bakom i djedom, a sve u skladu s pravomoćnom sudskom odlukom. Stoga sud smatra, da, unatoč tome što optuženica svoje ponašanje opravdava brigom za dijete, nije bilo mjesta da majka svojom voljom, jednostrano, ne dovodi dijete na susrete i druženja i da je bila dužna postupati u skladu s pravomoćnom odlukom suda. Premda se može reći da su zbog pandemije virusa Covid-19 postojali razlozi za oprez, mišljenje je suda da nisu postojali objektivni razlozi da se susreti uopće ne održavaju, posebno jer su baka i djed bili voljni nositi zaštitne maske i pridržavati se drugih mjera , uz naglasak da službena uputa Ministarstva ili drugog nadležnog tijela o zabrani održavanja susreta i druženja za vrijeme pandemije nikada nije donesena, stoga se njeno ponašanje ni na koji način ne može opravdati.
19.2. Osim toga, sud nije prihvatio kao istinit dio iskaza svjedokinje TĐŠ u kojem navodi da su baka i djed prilikom susreta nasrnuli na dijete, jer iz podataka u spisu proizlazi da su susreti bake i djeda s unukom prošli uredno, a i iz fotografija u spisu je vidljivo da je dijete u prisutnosti bake i djeda veselo i nasmijano.
20. Iz svega naprijed navedenog, sud smatra da su se u radnjama optužene TĐ ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanje protivno pravilima struke – opisano i kažnjivo po članku 173. stavku 1. KZ/11. Sud je, pri tome, utvrdio da je optužena NĐ postupala s oblikom krivnje koji se naziva izravna namjera, jer je bila svjesna odluka koje je nadležni sud donio u pogledu održavanja odnosa između maloljetnog VĐ s bakom CĐ i djedom ĐĐ, i svjesna obveze postupanja po istima, a na koju odluku ju je voditeljica nadzora učestalo i redovito podsjećala, a unatoč tome, bez objektivnih razloga, nije dopuštala da se maloljetni VĐ viđa s bakom i djedom, odnosno susrete je svjesno opstruirala navođenjem raznih razloga zbog koji smatra da se isti ne mogu održati i odvođenjem djeteta na višemjesečno ljetovanje bez suglasnosti drugog roditelja.
21. Tijekom postupka nije osporavana ubrojivost optuženice ni svijest o protupravnosti u konkretnom slučaju, a nije utvrđeno niti postojanje nekog od ispričavajućih razloga.
22. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne koju bi bilo primjereno izreći optuženoj TĐ za počinjeno kazneno djelo, sud je uzeo u obzir stupanj krivnje optuženice, svrhu kažnjavanja, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, kao i sve okolnosti koje utječu na to da kazna po mjeri bude lakša ili teža (otegotne i olakotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela te njen prijašnji život i njeno ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.
23. Sud je optuženici olakotnima cijenio okolnosti da je majka djeteta s kojim stanuje, o kojem skrbi i uz koju je dijete blisko vezano , kao i da do sada nije osuđivana, odnosno da je njen prijašnji život bio usklađen s pravnim normama , dok otegotnih okolnosti nije našao. Slijedom navedenog, sud ju je za počinjeno kazneno djelo odlučio osuditi na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, s time da joj je, na temelju članka 56. KZ/11 u vezi s člankom 64. KZ/11 odlučio izreći uvjetnu osudu sa zaštitnim nadzorom, na način da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Osim toga, optuženica je upozorena da je dužna surađivati s povjerenikom za zaštitni nadzor jer joj u protivnom uvjetna osuda može biti opozvana i samo iz razloga izbjegavanja provođenja zaštitnog nadzora. Sud je uvjetnu osudu izrekao jer smatra da izrečenu kaznu zatvora nije nužno i neposredno izvršiti, odnosno da će se navedenom uvjetnom osudom s vremenom provjeravanja od 2 (dvije) godine u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženicu da shvati nedopuštenost svojeg ponašanja i da više ne čini kaznena djela, uz upozorenje da joj, u protivnom, uvjetna osuda može biti opozvana te određeno izvršenje kazne zatvora na koju je osuđena. Isto tako, sud je mišljenja da će se takvom kaznom u dovoljnoj mjeri izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i utjecati na sve druge da kaznena djela ne čine. Uz uvjetnu osudu sud joj je odlučio odrediti zaštitni nadzor kako bi joj se pružili pomoć, vođenje i nadzor i kako bi se postiglo da ubuduće ne ponovi ovakva ili slična ponašanja.
24. S obzirom da je optužena NĐ proglašena krivom za kazneno djelo činjenično i pravno opisano u izreci presude, sud je odlučio da je na temelju članka 148. stavka 1. ZKP u vezi s člankom 145. stavkom 2. ZKP dužna naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 eura i troškove opunomoćenika oštećenika, odvjetnice Sandre Šolaja, o kojima će biti odlučeno posebnim rješenjem. Visinu paušalne svote sud je utvrdio s obzirom na složenost i trajanje kaznenog postupka, pa je u okviru posebnog propisa - Rješenja o određivanja paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka ("Narodne novine" broj 145/11) odredio paušalnu svotu u iznosu od 300,00 eura. Pri odlučivanju o troškovima kaznenog postupka sud je imao u vidu da je optuženica zaposlena, s redovitim primanjima, pa sud smatra da plaćanjem troškova postupka neće biti ugrožena njena egzistencija kao niti egzistencija osoba koje je dužan uzdržavati.
25. U odnosu na točku I/ izreke presude, sud je na temelju članka 544. stavka 1. ZKP prilikom donošenja ove presude imao obvezu staviti izvan snage kazneni nalog u odnosu na optuženu NĐ, a s obzirom da je optuženica protiv kaznenog naloga podnijela prigovor.
26. Slijedom svega prethodno navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 1. lipnja 2026.
Sudac za mladež:
Sonja Vrandečić
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA:
1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu KOz-DO-87/2023
2. Optužena NĐ – [adresa]
3. Branitelj optuženice, odvjetnik Dubravko Margetić - e-komunikacija
4. Braniteljica optuženice, odvjetnica Zlatica Lippe Margetić – e-komunikacija
5. Opunomoćenica oštećenika, odvjetnica Sandra Šolaja – e-komunikacija