Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

[adresa], UB

Poslovni broj: P-14/2026-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Jasni Vehtersbah-Stojan, u pravnoj stvari tužitelja ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 50, Mala Subotica, zastupan po punomoćnici Bojani Marčelan,odvjetnici iz Varaždina protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćnicima iz OD Šavorić & partneri d.o.o.,odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i dovršene glavne rasprave dana 22.travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 1.lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Utvrđuje se da je djelomično ništetan Ugovor o kreditu broj 146-67/2008, sklopljen dana 20.02.2008. godine između tužitelja ČB, U, [adresa], kao korisnika kredita i fiducijarnog dužnika, LB, [adresa], **.**.1991. 4. kao sudužnika i tužene Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, Podružnica Čakovec, Matice hrvatske 6, Čakovec (danas: Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877) kao kreditora, i to:

- dio odredbe čl. 6. koji glasi:

"...ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pisanu obavijest Banke o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu s promijenjenom kamatnom stopom."

- dio odredbe čl. 17. st. 3. koji glasi: "...kao i Odluku o kamatnim stopama Hypo Alpe- Adria-Bank d.d...”

- dio odredbe čl. 3. koji glasi: "...obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja."

- dio odredbe čl. 4. koji glasi: "...u kunskoj protuvrijednosti 305,25 CHF (tristopet švicarskih franaka i 25/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-

Bank d.d. na dan plaćanja."

- odredba čl. 5. st. 2. i 3. koji glase: "Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,50% (jedan zarez pedeset posto) iznosa kredita. Korisnik kredita se nadalje obvezuje snositi sve javnobilježničke troškove, troškove upisa u Upisnik sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika, sudske troškove i pristojbe kao i sve ostale troškove vezane uz zaključenje ovog Ugovora i naplatu tražbina iz istog kao i troškove izdavanja izjave o povratu prava vlasništva."

II. Nalaže se tuženoj Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju ČB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude isplati iznos od 34.285,50 kn / 4.550,47 EUR( preplata s osnova razlike anuiteta radi promjene tečaja dodana otplate kredita ), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do dana 31.07.2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, (čl. 29. st. 2. ZOO-a), a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom kako slijedi na:

- iznos 65,80 kn / 8,73 EUR od 31. ožujak 2008. do isplate

- iznos 65,80 kn / 8,73 EUR od 30. travanj 2008. do isplate

- iznos 65,80 kn / 8,73 EUR od 31. svibanj 2008. do isplate

- iznos 65,80 kn / 8,73 EUR od 30. lipanj 2008. do isplate

- iznos 65,80 kn / 8,73 EUR od 31. srpanj 2008. do isplate

- iznos 65,80 kn / 8,73 EUR od 31. kolovoz 2008. do isplate

- iznos 65,80 kn / 8,73 EUR od 30. rujan 2008. do isplate

- iznos 65,80 kn / 8,73 EUR od 31. listopad 2008. do isplate

- iznos 65,80 kn / 8,73 EUR od 30. studeni 2008. do isplate

- iznos 84,41 kn / 11,20 EUR od 31. prosinac 2008. do isplate

- iznos 84,41 kn / 11,20 EUR od 31. siječanj 2009. do isplate

- iznos 115,10 kn / 15,28 EUR od 28. veljača 2009. do isplate

- iznos 115,10 kn / 15,28 EUR od 31. ožujak 2009. do isplate

- iznos 245,18 kn / 32,54 EUR od 30. travanj 2009. do isplate

- iznos 95,18 kn / 12,63 EUR od 31. svibanj 2009. do isplate

- iznos 245,18 kn / 32,54 EUR od 30. lipanj 2009. do isplate

- iznos 195,18 kn / 25,90 EUR od 31. srpanj 2009. do isplate

- iznos 195,18 kn / 25,90 EUR od 31. kolovoz 2009. do isplate

- iznos 195,18 kn / 25,90 EUR od 30. rujan 2009. do isplate

- iznos 195,18 kn / 25,90 EUR od 31. listopad 2009. do isplate

- iznos 195,18 kn / 25,90 EUR od 30. studeni 2009. do isplate

- iznos 195,18 kn / 25,90 EUR od 31. prosinac 2009. do isplate

- iznos 195,18 kn / 25,90 EUR od 31. siječanj 2010. do isplate

- iznos 195,18 kn / 25,90 EUR od 28. veljača 2010. do isplate

- iznos 195,18 kn / 25,90 EUR od 31. ožujak 2010. do isplate

- iznos 195,18 kn / 25,90 EUR od 30. travanj 2010. do isplate

- iznos 195,18 kn / 25,90 EUR od 31. svibanj 2010. do isplate

- iznos 195,18 kn / 25,90 EUR od 30. lipanj 2010. do isplate

- iznos 195,18 kn / 25,90 EUR od 31. srpanj 2010. do isplate

- iznos 195,18 kn / 25,90 EUR od 31. kolovoz 2010. do isplate

- iznos 195,18 kn / 25,90 EUR od 30. rujan 2010. do isplate

- iznos 295,18 kn / 39,18 EUR od 31. listopad 2010. do isplate

- iznos 295,18 kn / 39,18 EUR od 30. studeni 2010. do isplate

- iznos 295,18 kn / 39,18 EUR od 31. prosinac 2010. do isplate

- iznos 295,18 kn / 39,18 EUR od 31. siječanj 2011. do isplate

- iznos 1.088,18 kn / 144,43 EUR od 28. veljača 2011. do isplate

- iznos 203,72 kn / 27,04 EUR od 30. lipanj 2011. do isplate

- iznos 645,18 kn / 85,63 EUR od 31. srpanj 2011. do isplate

- iznos 775,18 kn / 102,88 EUR od 31. kolovoz 2011. do isplate

- iznos 645,18 kn / 85,63 EUR od 30. rujan 2011. do isplate

- iznos 645,18 kn / 85,63 EUR od 31. listopad 2011. do isplate

- iznos 645,18 kn / 85,63 EUR od 30. studeni 2011. do isplate

- iznos 645,18 kn / 85,63 EUR od 31. prosinac 2011. do isplate

- iznos 645,18 kn / 85,63 EUR od 31. siječanj 2012. do isplate

- iznos 645,18 kn / 85,63 EUR od 29. veljača 2012. do isplate

- iznos 645,18 kn / 85,63 EUR od 31. ožujak 2012. do isplate

- iznos 645,18 kn / 85,63 EUR od 30. travanj 2012. do isplate

- iznos 645,18 kn / 85,63 EUR od 31. svibanj 2012. do isplate

- iznos 645,18 kn / 85,63 EUR od 30. lipanj 2012. do isplate

- iznos 645,18 kn / 85,63 EUR od 31. srpanj 2012. do isplate

- iznos 18.791,08 kn / 2.494,00 EUR od 6. kolovoz 2012. do isplate

III. Nalaže se tuženoj Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju ČB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude isplati iznos od 7.680,30 kn / 1.019,36 EUR na ime više plaćene kamate po kreditu broj 2402006- 1031262160/51404607-5107534990 od 03.08.2012. godine namijenjenom za otplatu kredita 146-67/2008 od 20.02.2008. godine s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se do dana 31.07.2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5postotnih poena, a od 01.08.2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, koje teku od:

- iznos 145,68 kn / 19,34 EUR od 1. listopad 2012. do isplate

- iznos 144,94 kn / 19,24 EUR od 1. studeni 2012. do isplate

- iznos 144,20 kn / 19,14 EUR od 1. prosinac 2012. do isplate

- iznos 143,45 kn / 19,04 EUR od 1. siječanj 2013. do isplate

- iznos 142,69 kn / 18,94 EUR od 1. veljača 2013. do isplate

- iznos 141,92 kn / 18,84 EUR od 1. ožujak 2013. do isplate

- iznos 141,16 kn / 18,74 EUR od 1. travanj 2013. do isplate

- iznos 140,38 kn / 18,63 EUR od 1. svibanj 2013. do isplate

- iznos 139,60 kn / 18,53 EUR od 1. lipanj 2013. do isplate

- iznos 138,81 kn / 18,42 EUR od 1. srpanj 2013. do isplate

- iznos 138,02 kn / 18,32 EUR od 1. kolovoz 2013. do isplate

- iznos 137,22 kn / 18,21 EUR od 1. rujan 2013. do isplate

- iznos 136,41 kn / 18,10 EUR od 1. listopad 2013. do isplate

- iznos 135,60 kn / 18,00 EUR od 1. studeni 2013. do isplate

- iznos 134,78 kn / 17,89 EUR od 1. prosinac 2013. do isplate

- iznos 133,96 kn / 17,78 EUR od 1. siječanj 2014. do isplate

- iznos 133,13 kn / 17,67 EUR od 1. veljača 2014. do isplate

- iznos 132,29 kn / 17,56 EUR od 1. ožujak 2014. do isplate

- iznos 131,45 kn / 17,45 EUR od 1. travanj 2014. do isplate

- iznos 130,59 kn / 17,33 EUR od 1. svibanj 2014. do isplate

- iznos 129,74 kn / 17,22 EUR od 1. lipanj 2014. do isplate

- iznos 129,82 kn / 17,23 EUR od 1. srpanj 2014. do isplate

- iznos 128,94 kn / 17,11 EUR od 1. kolovoz 2014. do isplate

- iznos 128,06 kn / 17,00 EUR od 1. rujan 2014. do isplate

- iznos 127,17 kn / 16,88 EUR od 1. listopad 2014. do isplate

- iznos 126,28 kn / 16,76 EUR od 1. studeni 2014. do isplate

- iznos 125,38 kn / 16,64 EUR od 1. prosinac 2014. do isplate

- iznos 121,60 kn / 16,14 EUR od 1. siječanj 2015. do isplate

- iznos 120,70 kn / 16,02 EUR od 1. veljača 2015. do isplate

- iznos 119,79 kn / 15,90 EUR od 1. ožujak 2015. do isplate

- iznos 118,87 kn / 15,78 EUR od 1. travanj 2015. do isplate

- iznos 117,95 kn / 15,65 EUR od 1. svibanj 2015. do isplate

- iznos 117,01 kn / 15,53 EUR od 1. lipanj 2015. do isplate

- iznos 114,40 kn / 15,18 EUR od 1. srpanj 2015. do isplate

- iznos 113,47 kn / 15,06 EUR od 1. kolovoz 2015. do isplate

- iznos 112,52 kn /14,93 EUR od 1. rujan 2015. do isplate

- iznos 111,57 kn / 14,81 EUR od 1. listopad 2015. do isplate

- iznos 110,61 kn / 14,68 EUR od 1. studeni 2015. do isplate

- iznos 109,65 kn / 14,55 EUR od 1. prosinac 2015. do isplate

- iznos 107,61 kn / 14,28 EUR od 1. siječanj 2016. do isplate

- iznos 106,63 kn / 14,15 EUR od 1. veljača 2016. do isplate

- iznos 105,65 kn / 13,89 EUR od 1. ožujak 2016. do isplate

- iznos 104,67 kn / 13,89 EUR od 1. travanj 2016. do isplate

- iznos 103,67 kn / 13,76 EUR od 1. svibanj 2016. do isplate

- iznos 102,67 kn / 13,63 EUR od 1. lipanj 2016. do isplate

- iznos 100,40 kn / 13,33 EUR od 1. srpanj 2016. do isplate

- iznos 99,39 kn / 13,19 EUR od 1. kolovoz 2016. do isplate

- iznos 98,37 kn / 13,06 EUR od 1. rujan 2016. do isplate

- iznos 97,35 kn / 12,92 EUR od 1. listopad 2016. do isplate

- iznos 96,32 kn / 12,78 EUR od 1. studeni 2016. do isplate

- iznos 95,28 kn / 12,65 EUR od 1. prosinac 2016. do isplate

- iznos 93,51 kn / 12,41 EUR od 1. siječanj 2017. do isplate

- iznos 92,46 kn / 12,27 EUR od 1. veljača 2017. do isplate

- iznos 91,41 kn / 12,13 EUR od 1. ožujak 2017. do isplate

- iznos 90,34 kn / 11,99 EUR od 1. travanj 2017. do isplate

- iznos 89,27 kn / 11,85 EUR od 1. svibanj 2017. do isplate

- iznos 88,19 kn / 11,70 EUR od 1. lipanj 2017. do isplate

- iznos 86,76 kn / 11,52 EUR od 1. srpanj 2017. do isplate

- iznos 85,67 kn / 11,37 EUR od 1. kolovoz 2017. do isplate

- iznos 84,57 kn / 11,22 EUR od 1. rujan 2017. do isplate

- iznos 83,46 kn / 11,08 EUR od 1. listopad 2017. do isplate

- iznos 82,35 kn / 10,93 EUR od 1. studeni 2017. do isplate

- iznos 81,22 kn / 10,78 EUR od 1. prosinac 2017. do isplate

- iznos 79,91 kn / 10,61 EUR od 1. siječanj 2018. do isplate

- iznos 78,77 kn / 10,45 EUR od 1. veljača 2018. do isplate

- iznos 77,63 kn / 10,30 EUR od 1. ožujak 2018. do isplate

- iznos 76,47 kn / 10,15 EUR od 1. travanj 2018. do isplate

- iznos 50,49 kn / 6,70 EUR od 20. travanj 2018. do isplate

IV. Nalaže se tuženoj Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju ČB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude isplati iznos od 1.427,83 HRK / 189,51 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do dana 31.07.2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, (čl. 29. st. 2. ZOO-a), tekućom od 20.02.2008. godine do isplate.

V. Nalaže se tuženoj Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju ČB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude isplati iznos od 1.753,46 kn / 232,72 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do dana 31.07.2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, (čl. 29. st. 2. ZOO-a), tekućom od 06.08.2012. godine pa do isplate.

VI. Djelomično se odbija tužbeni zahtjev tužitelja iz točke IV. tužbenog zahtjeva od dosuđenog iznosa od 189,51 euro / 1.427,83 kune do traženog iznosa od 296,83 eura / 2.236,43 kune.

VII. Nalaže se tuženoj da tužitelju isplati troškove ovog postupka u iznosu od 3.083,81 EUR sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do dana 31.07.2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, (čl. 29. st. 2. ZOO-a), tekućom od 06.08.2012. godine pa do isplate, a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

r i j e š i o j e :

I.Tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na preplatu kreditnih obveza s osnova promjene kamatne stope smatra se povučenim.

Obrazloženje

1. Tužitelj ČB (dalje: tužitelj) je dana 31.kolovoza 2021. podnio tužbu protiv tuženika ADDIKO BANK d.d. Zagreb. Dana 18.rujna 2023. Općinski sud u Čakovcu donio je presudu koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-4502/2023-5 od 4.studenog 2025., te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2. U tužbi tužitelj navodi da su stranke dana 20.2.2008. sklopile Ugovor o kreditu br. 146-67/2008 i to tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita. Navedenim kreditom tužena je tužitelju odobrila i stavila na raspolaganje iznos od 21.172,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tužene na dan korištenja kredita. Iznos anuiteta prema prvom otplatnom planu iznosio je 305,25 CHF odnosno oko 1.370,00 kuna. U navedenom ugovoru o kreditu ugovoreno je da se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu, te je ugovorena kamatna stopa od 5,60 % godišnje , time da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama banke. Ugovor o kreditu predstavlja tipski obrazac tužene, te se ni o jednoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo. Ugovor o kreditu nije konvertiran sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju, te je otplaćen iz sredstava drugog kredita koji je tužitelj podigao kod Erste & Steiermarkische bank d.d. dana 3.8.2012. broj kredita: 2402006-1031262160/51404607-5107534990.

3. Kredit koji je tužitelj sklopio s tuženikom tužitelj je otplaćivao redovito , time da se rata kredita povisila od 1.300,00 kuna na oko 2.000,00 kuna mjesečno.

4. Odredbe predmetnog Ugovora koje se odnose na jednostrani način promjene kamatne stope kao i odredbe koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu su ništetne, te ne proizvode nikakve pravne učinke među strankama. Tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4.srpnja 2013. u kojoj se navodi da je tuženik u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošača u cijelosti informirao o svim posebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. U citiranoj presudi navodi se da je tuženik u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2018. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača sklapajući ugovore o kreditima i koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama tuženika, a da tuženik prije i u vrijeme sklapanja ugovora nije pojedinačno pregovarao s korisnikom kreditnih usluga, niti ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu njihovih izračuna, a koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Zakonom o zaštiti potrošača propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Predmetni Ugovor o kreditu je unaprijed formuliran ugovor, te se o odredbi čl. 2., 3.st.2, čl.4., čl.5, čl.6. nije pojedinačno pregovaralo. Pri tome se tužitelj poziva na odredbu čl. 81.st.1., 2. i 3. važećeg Zakona o zaštiti potrošača iz čl.82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN 96/13), a od 7.8.2008. do 31.12.2008. važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Tužitelj se ujedno poziva na odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima. Ujedno tužitelj traži da mu tužena nadoknadi štetu zbog toga što je uslijed pretplaćenih kreditnih obveza po kreditu 146-67/2008 od 20.2.2008. sada plaćala veće kamate kod Erste & Steiermarkische bank d.d. po novom kreditu broj: 2402006- 1031262160/51404607-5107534990 od 3.8.2012. Kredit tužitelja uzet kod tuženika mogao je biti zatvoren sa znatno manjim iznosom od iznosa 15.400,00 eura koliko je tužitelj podigao u Erste & Steiermarkische bank d.d. Kamatu po novom kreditu tužitelj je plaćao na glavnicu od 15.400,00 eura , a trebao je plaćati kamatu na znatno manji iznos radi čega potražuje na ime naknade štete zbog više plaćenih kamata iznos od 2.000,00 kuna koji će specificirati nakon provedenog vještačenja. Tužitelj smatra da je ništava odredba ugovora čl.5.st.2. i 3. Ugovora o kreditu od 20.2.2008. kojom je ugovoreno da tužitelj snosi naknadu za obradu kredita u iznosu od 1,5 cjelokupnog iznosa kredita kao i sve javnobilježničke troškove , troškove upisa u upisnik sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika, sudske troškove, pristojbe, kao i sve ostale troškove vezane uz zaključenje ovog ugovora. Tužitelj je platio naknadu za obradu kredita u iznosu od 317,58 CHF odnosno 1.427,83 kuna.

5. Tužitelj je podneskom od 1.9.2022. uskladio tužbeni zahtjev sa nalazom vještaka , te je dopunio tužbu tražeći da se utvrdi da je ništetna i odredba čl.8.st.2. Ugovora o kreditu koja glasi „ U slučaju privremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Navodi da tužitelj nema saznanja niti mu je objašnjeno kako u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, tako i u trenutku prijevremene otplate kredita koji to pravedni i objektivno opravdani troškovi nastaju tuženoj uslijed prijevremene otplate krediti, niti mu je objašnjeno temeljem kojih parametara se obračunava naknada za prijevremenu otplatu. Prilikom prijevremenog zatvaranja kredita dana 6.8.2012. tužena je tužitelju naplatila naknadu za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 279,78 CHF/ 1.753,46 kuna, a koji iznos tužitelj uslijed ništavosti navedene ugovorne odredbe treba vratiti. Istim podneskom tužitelj je povukao tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na pretplatu kreditnih obveza s osnova promjene kamatne stope. Podneskom od 13.10.2022. tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev s obzirom na uvođenje nove valute ( EUR).

6. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev u osnovi i visini, te ističe prigovor zastare, te tvrdi da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka. Tuženik ne osporava da su tužitelj i prednik tuženika sklopili gore navedeni ugovor o kreditu u iznosu od 21.172,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita. Tuženik ujedno smatra da tužitelj nema pravni interes da se utvrđuje ništetnost pojedinih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu zaključenog između stranaka. Tuženik ističe da se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda, poslovni broj: Pž- 7129/13 i Pž-6632/17, te presude Vrhovnog suda RH u predmetu broj: Revt. -249/14, a na temelju čl.138a. Zakona o zaštiti potrošača i čl.500c. Zakona o parničnom postupku. Tuženik tvrdi da je tužitelju kao potrošaču predočio i učinio dostupnim sve bitne uvjete ugovora iz kojih su jasno vidljive prava i obveze ugovornih strana; da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o promjeni kamatne stope , da ga je upoznao s načinom određivanja kamatne stope, da je tužitelj donio odluku da je takva promjenjiva kamatna stopa za njega prihvatljiva, time da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi jasna, lako uočljiva i lako razumljiva, te nije suprotna Načelu savjesnosti i poštenja. Stoga odredba Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi ne može biti nepoštena, a prema tome i ništetna. Ujedno navodi da je tužitelja obavještavao o promjeni kamatne stope, te mu dostavljao izmijenjen otplatni plan. Smatra da su stranke pojedinačno pregovarale o spornim odredbama ugovora o kreditu , te da je tužitelj mogao birati između kredita s fiksnom ili promjenjivom kamatnom stopom, te da se pregovaralo da li želi uzeti kunski kredit , kredit s valutnom klauzulom u EUR-u ili valutnom klauzulom u CHF. Tužitelj je donio odluku da je za njega prihvatljiva promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF. Navodi da je prema pozitivnim zakonskim odredbama bilo dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope. Potpisivanjem ugovora kod javnog bilježnika tužitelj je iskazao svoju pravu volju. Ujedno navodi da predmetne odredbe ugovora o kreditu nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja , te da je oglasima upućenim svim klijentima upozoravao na rizike koji proizlaze iz sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, te se poziva na svoje glasilo „HYPO TIMES“ iz 2005.godine, a koje glasilo je bilo dostupno potrošačima u poslovnicama tuženika , putem interneta i bilo je slano klijentima na njihove adrese. Ujedno guverneri HNB upozoravali su javnost o rizicima vezanim uz uzimanje kredita s valutnom klauzulom u CHF, te navodi niz mjera koje je tuženik poduzeo kako bi potrošačima omogućio da lakše otplate kredit. Između ostalog tuženik navodi da je banka u kolovozu /rujan 2011. donio mjeru kojom se omogućava konverzija stambenog kredita iz CHF u EUR bez naknade. Porast tečaja CHF nakon sklapanja ugovora o kreditu ne može biti od utjecaja na ocjenu valjanosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jer je za ocjenu savjesnosti mjerodavan trenutak sklapanja ugovora o kreditu. Navodi da nije mogao predvidjeti promjenu tečaja CHF koja se dogodila kasnije tijekom trajanja ugovora o kreditu. S obzirom na sve navedeno predlaže da se odbije tužba i tužbeni zahtjev uz naknadu troškova tuženiku.

7. Podneskom od 29.9.2022. tuženik navodi da je tužitelj preinačio tužbu na način da je povećao tužbeni zahtjev po osnovi navodno ništetnih odredbi ugovora o kreditu na način da potražuje 34.285,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom s osnova tečajne razlike; iznos od 7.680,30 kuna sa zakonskom zateznom kamatom zbog više plaćene kamate po ugovoru o kreditu koji je tužitelj sklopio s Erste & Steiermarkische bankom 3.12.2011., te iznos od 2.236,43 kuna uvećano za zakonske zatezne kamate po osnovi naknade za obradu kredita iz ugovora o kreditu. Nadalje, tuženik navodi da je tužitelj izvršio preinaku tužbe podneskom od 13.rujna 2022. na način da je pored tužbenih zahtjeva navedenih u tužbi zatražio utvrđenje ništetnosti odredbe čl.8.st.2. Ugovora kreditu broj: 146-67/2008 koja se odnosi na naknadu za prijevremenu otplatu kredita, te isplatu iznosa od 1.753,46 kuna uvećano za zakonske zatezne kamate. Tuženik se protivi preinaci tužbe jer je novi tužbeni zahtjev postavljen nakon zaključenja prethodnog postupka , pa tuženik nije bio u mogućnosti očitovati se i predložiti dokaze koji mu idu u prilog. Tuženik ne osporava da su troškovi obrade kredita iznosili 1.427,00 kuna , te da ugovaranjem navedenih troškova nije narušeno Načelo ravnopravnosti sudionika. Glede vještačkog nalaza tuženik prigovara metodi kojom je izvršen izračun razlike kao i samom provedenom izračunu.

8. Raspravnim rješenjem od 18.1.2023. sud je dopustio preinaku tužbe.

9. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u ugovor o kreditu (list 11-15 spisa), otplatne planove, obavijest o promjeni kamatnih stopa, specifikaciju uplata, pregled prometa za klijenta ( list 11-28 spisa), ugovor o kreditu koji je tužitelj sklopio sa Erste & Steiermarkische bank d.d. sa prilozima (list 29 – 78 spisa), odgovor na tužbu s prilozima ( list 85 – 209 spisa), podnesak tužitelja od 9.2.2022. s prilozima (list 212- 252 spisa), ovosudno rješenje o vještačenju od 4.ožujka 2022. (list 253-254 spisa), nalaz i mišljenje vještaka (list 259 – 274 spisa), podnesak tuženika od 10.8.2022. (list 283 spisa), podnesak tužitelja od 1.9.2022. kojim usklađuje tužbeni zahtjev (list 288 - 294 spisa), te priloge uz podnesak (list 295-310 spisa), očitovanje tuženika na nalaz i mišljenje vještaka ( list 312-322 spisa), te realizirani otplatni plan (list 323 i 325 spisa), podnesak tužitelja od 13.10.2022. kojim sređuje tužbeni zahtjev (list 327-337 spisa), te priloge uz navedeni podnesak (list 338-376 spisa), podnesak tuženika od 26.10.2022. i 27.10.2022. ( list 377 i 378 spisa), podnesak tuženika od 6.12.2022. (list 385 spisa), podnesak tuženika od 17.1.2023. ( list 392 i 393 spisa), podnesak tuženika od 17.2.2023. uz priloge (list 403-410 spisa, te list 411-462 spisa) , mail vještaka od 2.ožujka 2023. (list 465 spisa), podnesak tužitelja od 6.3.2023. (list 466-469 spisa), obavijest o prijevremenom zatvaranju kredita (list 470 spisa), te priloge uz dopis od 17.2.2023. (list 473-484 spisa), podnesak tuženika od 7.4.2023. (list 487 spisa), te je saslušan tužitelj u svrhu dokazivanja.

10. Tužitelj je izjavio da je kredit uzeo radi kupovine osobnog vozila. U Auto kući Mazda Start Čakovec predložili su mu kredit u Hypo banci koja je bila prednik Addiko banke i on u banci uopće nije bio. U auto kući su mu predočili uvjete ugovora o kreditu , te ako piše u ugovoru koji je pročitao, znao je da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno da kamatna stopa neće biti fiksna za vrijeme trajanja cijelog kredita. Nitko mu nije objasnio o čemu ovisi promjena kamatne stope, niti tko o tome odlučuje. U auto kući bili su mu ponuđeni ugovori o kreditu u eurima i švicarskim francima. Kako su švicarski franci bili puno povoljniji u to vrijeme odlučio se za kredit u CHF. Nitko mu nije objasnio rizik uzimanja kredita u CHF u odnosu na kredit u eurima. Ugovor je potpisao kod javnog bilježnika koji je pročitao što je pisalo na tom ugovoru. Objasnio mu je da je kamatna stopa promjenjiva ali mu ništa nije objasnio vezano uz tečaj CHF. U to vrijeme CHF je bio povoljniji i svi su preporučali kredite u CHF. Nije imao mogućnost pregovora s bankom o pojedinim stavkama ugovora već je postojala opcija da ili da potpiše ugovor i dobije kredit ili da ga ne potpiše i ne dobije kredit. Osobno vozilo koje je kupio koristio je za vlastite potrebe. Kada mu je rata kredita počela rasti išao je u banku pitati za razlog , te mu je bilo rečeno da je uzeo kredit u švicarskim francima i da isti mora vratiti u švicarskim francima. Tražio je da mu dozvole novi kredit u eurima za otplatu postojećeg kredita u francima ali mu ga u banci nisu htjeli dati. Kredit je plaćao uplatnicama , a s obzirom da je radio u transportu kad nije bio kod kuće ratu je platila njegova supruga. U banci mu nisu ponudili konverziju kredita iako je on to tražio. Nije mogao pregovarati o visini ulazne naknade odnosno naknade za sklapanje kredita kao niti o naknadi za prijevremenu otplatu kredita. Čini mu se da mu je naknada za sklapanje kredita bila oduzeta od iznosa kredita koji je dobio. Nije mu bilo objašnjeno na što se ista naknada odnosi. Početna rata kredita iznosila mu je oko 1.200,00 kuna mjesečno , a najviša rata kretala se u iznosu od 2.200,00 do čini mu se 2.400,00 kuna mjesečno.

11. Kredit je zatvorio na način da je u Erste banci dobio kredit u eurima , pa je time zatvorio kredit u CHF . Erste banka mu je izračunala koliko je ostatak duga u Addiko banci, pa je na taj iznos kod njih uzeo kredit, a čini mu se da se radilo o iznosu od 90.000,00 kuna. Ne bi uzeo tako velik iznos kredita u Erste banci da je znao da mu je ostatak duga kod tuženika manji. Iskazao je da mu nije poznat termin valuta utočišta, te da se ne sjeća da li mu je bio ponuđen kredit sa fiksnom kamatnom stopom, time da o kreditu nije razgovarao u banci , već samo u auto kući. Na promjenjivu kamatnu stopu pristao je stoga jer da nije potpisao ugovor ne bi dobio kredit. U banci je bio tek kada je došlo do porasta rate kredita i kada je tražio kredit u eurima ili konverziju što mu je tuženik odbio navodeći da kredit mora vratiti u švicarcima. Kod prijevremene otplate kredita nije pregovarao o visini izlazne naknade niti je znao da se o tome može pregovarati. Ne sjeća se da li bi mu tko od tuženika objasnio o čemu ovisi visina izlazne naknade.

12. Između stranaka činjenično nije sporna činjenica sklapanja Ugovora o kreditu od 20.2.2008., broj: 146-67/2008, koji je ovjeren kod javnog bilježnika te nije sporno da je prednik tuženika plasirao tužitelju kredit od 21.172,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tužene na dan korištenja kredita i pri čemu je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,60 % godišnje, kao i da je bila ugovorena valutna klauzula koja je bila vezana za švicarski franak. Općepoznato je da je tuženik pravni slijednik Hypo Alpe Adria banke, što tuženik ne spori. Isto tako između stranaka nije sporno da je naknada za jednokratne troškove obrade kredita iznosila 1,50 % od iznosa kredita odnosno 1.427,00 HRK, a da je naknada za prijevremenu otplatu kredita iznosila 1.753,46 HRK.

13. Prema odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača /03 koji je vrijedio u utuženom periodu ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

15. Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

16. Odredbom članka 11. Zakona o obveznim odnosima koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora ("Narodne novine''/91, dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 12. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja, dok se tužitelj greškom poziva na čl. 4. ZOO/05 koji nije vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora.

17. Prema odredbi članka 15. ZOO/91 sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 16. ZOO/91 propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

18. U tijeku postupka tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. iz koje proizlazi da je tužitelj Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu i u odnosu na pravnog prednika tuženika gdje je utvrđeno da je u razdoblju od 01.6.2004. godine do 31.12.2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora pravni prednike tuženika kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03 u razdoblju od 01.6.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. godine do 31.12.2008. godine, godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom pravnog prednika tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora pravni prednik tuženika kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku pravnog prednika tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time pravni prednik tuženika postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

19. Člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača/14 propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač, a spomenuti Zakon u čl. 3. navodi da isti zakon između ostalog sadrži odredbe koje su u skladu s aktom Europske unije, Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine, o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesti i poštenja (nepoštenim odredbama).

20. Prema čl. 146. Zakona o zaštiti potrošača objavljenog u Narodnim novinama RH broj 41/14 i 110/15 je određeno da će se postupci pokrenuti do dana stupanja na snagu tog Zakona dovršiti prema odredbama ranijih Zakona o zaštiti potrošača, dakle postupci pokrenuti nakon stupanja na snagu toga Zakona o zaštiti potrošača ( u konkretnom slučaju i ova tužba ) voditi i dovršiti po odredbama aktualnog Zakona o zaštiti potrošača.

21. Nadalje, tužitelj se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., kojom je potvrđena gore označena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna. Predmetna presuda je potvrđena presudom VSRH Revt249/2014.

22. Nadalje, iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Revt-249/14-2 od 9.4.2015.g. slijedi da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik a nakon što je odredbom čl. 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine RH broj 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

23. Tužitelj se također poziva i na presudu VTSRH broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. (kojoj je prethodila odluka Ustavnog suda, U-III-2521/15, U-III-2536/15, U- III-2547/15, UIII-2565/15, U-III-2603/15, U-III-2604/15, U-III-2605/15 od 13. prosinca 2016., u kojoj Ustavni sud utvrđuje da je njegov zadatak ispitati "jesu li u pravomoćno okončanim parničnim postupcima, protiv kojih više nije moguće podnijeti, odnosno meritorno odlučivati temeljem izvanrednog pravnog lijeka, povrijeđena podnositelju zajamčena ustavna prava, posebno jednakosti svih pred zakonom i sudom", te presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt 575/16-5 od 3. listopada 2017. kojom je isti ukinuo negativnu odluku Visokog trgovačkog suda broj Pž - 7129/13 od 13. lipnja 2014. vezano za valutu) kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača. Predmetna presuda je potvrđena presudom VSRH Rev-2221/2018 od 3.9.2019.g. Stoga je pogrešno pozivanje tuženika na dio odluke Revt 575/16-5 od 3. listopada 2017. koji je upirao na utvrđivanje dobre vjere banaka te utvrđivanje neravnopravnosti ugovornih strana budući da su nakon te odluke donijete odluke navede u gornjem dijelu.

24. Nadalje, i prema presudi Europskog suda pravde broj C-26/13 od 30. travnja 2014.god. čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da "ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva ", već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.

25. Tuženik smatra da se utvrđenja iz parnice "potrošač" ne mogu primijeniti na ovaj slučaj to valja ukazati tuženiku da se prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka US RH, 84/08, 96/08 - Odluka US RH, 123/08 -Ispravak; 57/11; 148/11 - Pročišćeni tekst, 25/13, 89/14

- Odluka US RH; dalje: ZPP), fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na to pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužitelj i poziva u ovom postupku. Nadalje, provedenim dokazom saslušanjem tužitelja sud je utvrdio da im tuženik prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije predočio rizike ugovaranja valutne klauzule vezane za CHF a niti rizike promjenjive kamatne stope a niti da će se ista više puta mijenjati. Nesporno je da je rata kredita rasla što proizlazi i iz iskaza tužitelja i priložene dokumentacije, kao i da je ugovor o kreditu sklopljen na formaliziranom obrascu banke, dakle da tužitelj nije imao nikakve mogućnosti utjecati na isti. Također je tužitelju rečeno da je kredit vezan uz CHF najpovoljniji, da je tužitelj imao povjerenje u banku koja je formulare ugovora o kreditu dostavila djelatnicima auto kuće i koji djelatnici su sa strankama , dakle konkretno s tužiteljem razgovarali o kreditu , te da s obzirom na navode djelatnika auto kuće nije mogao očekivati drastično povećanje rate kredita do čega je došlo tijekom otplate kredita. Također nije od značaja činjenica da je ugovor ovjeren kod javnog bilježnika budući da je ovaj sud vezan za utvrđenja parnice za zaštitu kolektivnih interesa , a niti je javni bilježnik financijski stručnjak , niti treba poznavati bankarsko poslovanje na način da upozori stranke konkretno tužitelja o rizicima koji su vezani uz uzimanje kredita s valutnom klauzulom u CHF.

26. Nadalje, odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj:14/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu:ZZP) određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl.106. stavka 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. stavak 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

27. Dakle, imajući u vidu naprijed gore označene odredbe ZPP-a i ZZP-a, kao i činjenicu da su dijelovi odredbe čl. 3. i 4. Ugovora o kreditu sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su točkom 5. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđene ništetnim, protivno navodima tuženika, nije potrebno u ovom postupku utvrđivati da li se o predmetnim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini. Naprijed izneseno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj: Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

28. Citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.

29. S obzirom na sadržaj točke 5. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4.7.2013.g., koji se odnosi na tuženika nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, a također bi bilo u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

30. Prigovor zastare je neosnovan. Naime, u pogledu stjecanja bez osnove, zastarni rok iznosi, 5 godina. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojim presudama broj: Rev2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241. ZOO-a te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Međutim građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske, korigirao je naprijed navedeno shvaćanje donošenjem Zaključka na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. koji glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda od 31.siječnja 2022. dano je objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi CHF ( Su-IV-33/2022) prema kojem ako je ništetnost ustanovljena kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača tada zastarni rok sukladno tekstu oba prednja navedena pravna shvaćanja počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača neovisno od utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u HRK s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Odredbom čl. 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja osiguranja ili ostvarenja tražbine. Odredbom čl. 225. ZOO propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Ništetnost ugovornih odredbi ugovora o kreditu u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i na valutu CHF pravomoćno je ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača i to glede promjenjive kamatne stope s danom donošenja presude VTS RH , poslovni broj: Pž-7129/13-4 od 14.lipnja 2014., a glede ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica CHF danom donošenja presude VTS RH, poslovni broj: Pž-6632/17- 10 od 10.lipnja 2018. Tužba tužitelja podnijeta je dana 31.8.2021.godine, pa nije osnovan tuženikov prigovor zastare s obzirom da tužitelj od tuženika traži isplatu na ime preplaćenog tečaja, a ne promjenjive kamatne stope.

31. Prema iznesenom shvaćanju utužena tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti budući bi zastarijevanje počelo teći tek pravomoćnošću ove odluke kojom su utvrđene ništetnim predmetne odredbe Ugovora o kreditu, a što još nije nastupilo.

32. Radi utvrđivanja osnovanosti visine potraživanja sud je proveo knjigovodstveno financijsko vještačenje po Centru poslovnih analiza d.o.o. vještak Nataliji Jambrečić, mag.oec. Iz zaključka vještaka proizlazi da je tužitelj tuženoj zbog promjene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora ( 5,60 % godišnje) i zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita u razdoblju od 31.3.2008. do 6.8.2012. više platio iznos od 35.639,03 kune, time da se iznos od 1.353,53 kuna odnosi na promjenu kamatne stope , a iznos od 34.285,50 kuna na promjeni tečaja CHF. Ujedno vještak navodi da je kredit koji je tužitelj sklopio sa prednikom tuženika obračunat po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i po tečaju na dan isplate kredita tužitelj bi dana 6.8.2012. za konačni povrat morao uplatiti 39.567,29 kuna , a uplatio je 58.365,10 kuna iz čega proizlazi da je tužitelj za konačni povrat kredita kod Addiko bank više platio 18.797,81 kuna, a na koju glavnicu je od 1.10.2012. do 20.4.2018. po kondicijama ugovora kod Erste & Steiermarkische bank d.d. platio redovnu kamatu u iznosu od 7.680,30 kuna.

33. Tužitelj je sukladno nalazu i mišljenju vještaka podneskom od 1.9.2022. uskladio tužbeni zahtjev time da je povukao tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na pretplatu kreditnih obveza s osnova promjene kamatne stope ,te u točci II. tužbenog zahtjeva potražuje samo pretplatu kreditnih obveza s osnova promjene tečaja do dana otplate kredita. Ujedno istim podneskom tužena je dopunila tužbu novim tužbenim zahtjevom kojim traži povrat naknade zbog prijevremenog zatvaranja kredita , a za što je tužena tužitelju naplatila iznos od 279,78 CHF / 1.753,46 kuna.

34. Tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka na način da prigovara metodi kojim je izvršen izračun spomenute razlike kao i samom provedenom izračunu. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je izračun sastavljen primjenom početno ugovorene kamatne stope od 5,60 % i primjenom tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita čime su nalaz i mišljenje u suprotnosti sa sadržajem i smislom ugovora o kreditu. Tuženik ujedno navodi da je u odnosu na tužbeni zahtjev po osnovi promjenjivosti kamatne stope nastupila zastara.

35. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz stručnim i objektivnim, a tuženik svojim prigovorima isti nije doveo u sumnju. Prigovori tuženika su neosnovani, a sve uzevši u obzir gornja utvrđenja koja proizlaze iz odluka sudova donesenih u kolektivnim sporovima, a koje obvezuju ovaj sud, stoga je način izračuna vještaka jedini ispravan i prihvatljiv. Stoga je sud odbio i prigovore tuženika za dopunom vještačenja na način na koji tuženik predlaže obzirom da su provedenim vještačenjem utvrđene sve sporne činjenice u konkretnom slučaju.

36. Nedvojbeno je da je zahtjev tužitelja za isplatu restitucijski zahtjev kao posljedica činjenice da su dijelovi čl. 2., 3., 4., 5. , 6. i 8. Ugovora o kreditu ništetni. Nadalje, odredbe čl.502.c st.1. ZPP-a i čl.118. ZZP-a govore o postupcima naknade štete, pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 155. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ /91;dalje u tekstu: ZOO) i umanjenje nečije imovine. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj promjenjivoj kamati i prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi.

37. Zbog iznijetog su neosnovani navodi tuženika da se u slučaju restitucijske štete kao što je u ovom slučaju odluka iz kolektivnog spora ne bi primjenjivala.

38. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i prasku suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. Stoga su neosnovani navodi tuženika da je za vrijeme trajanja kredita bilo neizvjesno kretanje kune te CHF a što tuženik nije mogao predvidjeti budući da je ništetnost valutne klauzule vezana za CHF i promjenjive kamatne stope CHF već utvrđeno u kolektivnom sporu a za koje odluke je ovaj sud vezan a kao to je već i pojašnjeno. Tuženik je tvrdio da je svoje klijente, pa tako i tužitelja upozoravao na rizike uzimanja kredita u CHF na način da je pažljivo educirao svoje zaposlenike, od načina ugovaranja kredita u valuti CHF. Tuženik se poziva i na mišljenje nezavisnog odvjetnika Nilsa Wahla od 27.4.2017. , te se poziva na javne nastupe guvernera HNB koji su u više navrata upozoravali javnost pa time i tužitelja o rizicima vezanim uz ugovaranje kredita s valutnom klauzulom u CHF. Međutim, iz iskaza tužitelja nesporno proizlazi da nije kontaktirao sa službenikom banke vezano uz kredit , već da mu je obrazac ugovora dao zaposlenik auto kuće kod koje je tužitelj kupovao osobno vozilo i radi čega je uzimao kredit. Dakle, tužitelj nije mogao dobiti odgovarajuće informacije od djelatnika auto kuće, koji nije financijski ni bankarski stručnjak, te isti ne može pregovarati s potrošačem, konkretno s tužiteljem niti o jednom elementu ugovora, niti mu dati bilo kakva objašnjenja vezano uz valutnu klauzulu u CHF ili bilo kojoj drugoj valuti , kao niti objašnjenja na što se odnosi naknada za obradu kredita , kao i naknada za prijevremenu otplatu kredita.

39. U presudi UBŠ i UBŠS protiv Cajasur Banco i Banco Bilbao Viscaya Argentaria SA u spojenim predmetima C- 154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašenja nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

40. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor mora se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez dijelova ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), bez obveze plaćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju za devize tuženika. U konkretnom slučaju nije cijeli ugovor ništav već samo gore označni dijelovi odredbi ugovora a bez kojih ugovor može i nadalje egzistirati, dok pozivanje tuženika na činjenicu da su stranke ugovorile promjenjivu a ne fiksnu kamatu stopu nije od utjecaja budući da je takvo ugovaranje bilo protivno gore označenim odlukama donijetim u kolektivnim sporovima koje su direktno primjenjive u konkretnom slučaju. Neosnovano je pozivanje tuženika na činjenicu da su valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa dopuštene zakonom što nije sporno, ali je u konkretnom slučaju su takove odredbe bile nedopuštene budući da su ugovorene na štetu potrošača a kao što je u gornjem dijelu i pojašnjeno. (tako i ŽS Vž. Gž. 503/20 od 19.5.2020.g., Gž. 53/21 od 3.2.2021.g., Gž. 1469/20 od 10.3.2021.g., Žs Osijek Gž 4456/20 od 15.3.2021.g.)

41. Odredbom članka 103./91 ZOO koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništav, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

42. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (P-1401/12) pravomoćno utvrđeno da su odredbe tuženika kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima i promjenjiva kamata tijekom otplate prema odluci tuženika nepoštene, a imajući u vidu nedvojbenu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu, zaključuje se da su dijelovi predmetnih odredbi ugovora o kreditu protivne citiranim prisilnim propisima i moralu društva te se zaključuje da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 214. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine/91 - dalje u tekstu: ZOO) mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja, odnosno od dana kada je tužitelju nastala šteta sukladno čl. 186. ZOO-a/91. Stoga je neosnovan prigovor tuženika prema kojem bi tužitelj imao pravo na kamatu tek od postavljanja zahtjeva budući da je tuženik već pri sklapanju ugovora bio nepošten pa je dužan platiti zatezne kamata od dana stjecanja, pa nije od važnosti pozivanje tuženika na presudu OS Split P. 3811/17 od 22.1.202.g. i OS Split P-2563/18 od 23.10.2020.g.

43. Odredbom čl. 55. st.1. ZZP-a/14 određeno je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a isto je bilo određeno i čl. 87. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 – dalje u tekstu: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Naime, svrha proglašenja ugovorene odredbe nepoštenom, pa stoga i ništetnom u postupku zaštite potrošača od nepoštenih odredaba te da tuženik kao potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora i to neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

44. Tužitelj je tijekom ovog postupka odustao od isplate pretplaćenih iznosa koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu. Kada se prilikom sniženja tužbenog zahtjeva radi o preinaci tužbe u smislu odredbe čl.191.st.2. ZPP-a kojem se tuženik ne bi mogao protiviti jer se temelji na istoj činjeničnoj osnovi , to međutim, u ovom predmetu nije slučaj. Prema odredni čl.191.st.1. ZPP-a preinaku tužbe predstavlja promjena istovjetnosti zahtjeva povećanje postojećeg zahtjeva ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Prema odredbi čl.191.st.3. ZPP-a tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva ako je smanjio tužbeni zahtjev, ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promjenjiv. U ovom slučaju tužitelj je odustao od dijela prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva, ali isti dio tužbenog zahtjeva ne odnosi se na istu činjeničnu i pravnu osnovu. Stoga u slučaju kada je tužitelj snizio tužbeni zahtjev, a nakon što se tuženik upustio u raspravljanje navedeno sniženje predstavlja povlačenje dijela zahtjeva čemu se tuženik nije protivio, pa dolazi do primjene odredbe čl.193.ZPP-a.

45. Glede troškova naknade za obradu kredita tuženik ne osporava visinu iste u iznosu od 1.427,83 eura , a niti osporava visinu naknade za prijevremenu otplatu kredita. Tuženik navodi da odredbom čl.5. Ugovora o kreditu koja se odnosi na naknadu za obradu kredita nije narušena savjesnost i poštenje , te navodi radnje koje su djelatnici banke morali poduzeti kako bi se odobrio kredit tužitelja. U konkretnom slučaju tužitelj je ugovor o kreditu dobio od djelatnika auto kuće u obliku već ranije sastavljenog formulara od strane tuženika , dakle bez sudjelovanja službenika banke. Isto tako u ugovoru o kreditu je navedeno da će se banka naplatiti u skladu s Odlukom o naknadama usluga Hypo Alpe – Adria –Bank d.d. , a da tužitelju nije bila prezentirana takva odluka , niti objašnjeno o čemu ovisi visina naknade za obradu kredita, a niti je o toj odredbi isti mogao pregovarati. Čl.8. ugovora o kreditu određeno je da je korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita , a u tom slučaju banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno gore navedenoj odluci. Ovaj sud smatra da okolnost da tužitelju banka nije prezentirala o kakvim se točno troškovima radi koji ulaze u sporne naknade, okolnosti da se radi o tipskom ugovoru, te da se o predmetnoj odredbi nije pregovaralo, prouzročuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa su takve ugovorne odredbe ništetne u smislu odredbe čl.96.st.1. i čl.102.st.1 ZPP/07. Zahtjev transparentnosti koji je sadržan u čl.100. ZPP/07 ( prema kojoj ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka ugovor mora biti u pisanom obliku njegove odredbe moraju biti napisane jasno, lako razumljive i moraju biti lako uočljive) podrazumijeva da su odredbe jasne, razumljive i lako uočljive ali i da potrošač bez njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. To nužno ne znači da u ugovoru o kreditu treba specificirano navesti sve usluge koje se pružaju u zamjenu za predmetni iznos naknade. Iz iskaza tužitelja proizlazi da nije bio informiran o obvezi plaćanja predmetne naknade, pa nije ni upoznat s razlozima koji opravdavaju plaćanje iste, odnosno koje usluge i troškovi ulaze u naknadu i u kojoj visini svaki od njih. Kod ocjene postupanja suprotno načelu savjesnosti i poštenja ovaj sud smatra da je potrebno ocijeniti da li je tuženiku bilo razumno očekivati da bi potrošači prihvatili takve odredbe i prilikom pojedinačnih pregovora, odnosno je li banka uzela u obzir zakonite interese potrošača, pa je li sukladno tome mogla razumno pretpostaviti da bi potrošač pristao na takvu ugovornu odredbu. Kako se u konkretnom slučaju radilo o tipskom ugovoru i o spornoj odluci se nije pojedinačno pregovaralo može se zaključiti da banka nije vodila računa o zakonitim interesima potrošača. Da li se predmetnom odredbom uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača ocjenjuje se ne samo ocjenom iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade, već ocjenom da li bi neprihvaćanje takve odredbe od strane potrošača on bio ograničen u ostvarivanju svog prava.

46. Sud smatra potrebno istaknuti iskaz tužitelja koji je tvrdio da je od djelatnika banke nakon što mu je rata kredita znatno porasla od 1.200,00 kuna na 2.200,00 kuna, pa do 2.400,00 kuna mjesečno tražio da se izvrši konverzija kredita, ili da mu se omogući kredit u eurima radi otplate kredita s valutnom klauzulom u CHF koji je sklopio s tuženikom 20.2.2008. Djelatnici banke s kojima je razgovarao mu to nisu omogućili uz obrazloženje da kredit treba vratiti u CHF. S obzirom na gore navedeni porast mjesečne rate kredita logično je da je tužitelj tražio druge mogućnosti da otplati kredit tuženiku radi čega je sa drugom bankom – Erste & Steiermarkische Bank d.d. sklopio novi ugovor o kreditu u eurima u visini preostalog duga koji je imao naspram tuženika. Kako je tužitelj , a na osnovi izračuna uzeo viši iznos od onog koji je bio realno potreban da bi isplatio preostali kredit tuženiku, to je sud smatrao da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji traži naknadu zbog više plaćenih kamata u Erste & Steiermarkische Bank.

47. Odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na troškove solemnizacije kod javnog bilježnika, na sudske pristojbe i druge troškove vezano uz realizaciju kredita, s obzirom da se radi o javnobilježničkoj nagradi čija visina je određena Pravilnikom , te je istu dužan platiti tužitelj, s time da tužitelj nije u spis dostavio dokaz o visini plaćene nagrade javnog bilježnika. O troškovima vezanim uz sudske pristojbe sud odlučuje odlukom o troškovima postupka u okviru presude. Stoga je tužitelju priznat iznos od 189,51 EUR koji se odnosi na trošak obrade kredita, dok je u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva tužitelj odbijen.

48. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

49. Zbog iznijetog je riješeno kao u izreci.

50. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika NN 142/12, 103/14, 118/14,107/15 ( dalje Tarifa). Tužitelju je priznat trošak punomoćnika i to za sastav tužbe ( Tbr.7/1 Tarife) u iznosu od 200,00 eura, za sastav podneska od 13.10.2021., 1.9.2022., 13.10.2022., 6.3.2023., 20.9.2023. ( Tbr.8/1 Tarife) i to za svaki podnesak u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na ročištu dana 9.2.2022., 18.1.2023., 9.8.2023. ( Tbr. 9/1 Tarife) za svako ročište u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR, zastupanje na ročištu dana 22.4.2026. u iznosu od 200,00 EUR, pripadajući PDV na navedene iznose od 475,00 EUR, trošak predujma za vještačenje od 165,90 EUR i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 33,18 EUR što ukupno iznosi 3.083,81 EUR, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 9.2.2022. , 15.3.2022., 22.4.2026., s obzirom da isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka, kao ni trošak podneska od 19.12.2023. koji ne prileži spisu.

Čakovec, 1.lipnja 2026.

S u t k i n j a:

Jasna Vehtersbah-Stojan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku prijepisa iste, putem ovog suda na nadležni županijski sud sukladno čl. 4. st. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine br. 128/14), pismeno u tri istovjetna primjerka.

O tome obavijest:

1. tužitelj po pun. Bojani Marčelan,odvj.

2. tuženik po pun. iz OD Šavorić & partneri d.o.o.,odvj.