Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika LIDL HRVATSKA d.o.o.k.d., sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe i II. okrivljenika ZO, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz čl. 171. st. 2. i st. 3. u svezi st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine broj: 84/21., 142/23.), rješavajući o žalbi I. okrivljenika i II. okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-5218/2023 od 31. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2026

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba I. okrivljenika LIDL HRVATSKA d.o.o.k.d., sa sjedištem u [adresa] i II. okrivljenika ZO, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3c. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) I. okrivljenik LIDL HRVATSKA d.o.o.k.d., Velika Gorica i II. okrivljenik ZO, dužni su naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 50,00 (pedeset) eura- svaki, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to: I. okrivljenik u iznosu od 15.000,00 eura, a II. okrivljenik u iznosu od 4.000,00 eura, zbog prekršaja iz čl. 171. st. 2. i st. 3. u svezi st.1. Zakona o gospodarenju otpadom, činjenično opisanog u izreci.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu paušalnog troška postupka u iznosu od po 50,00 eura, svaki.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu iz svih zakonskih osnova. Žalitelji u bitnom, ističu da u konkretnom slučaju iz objektivnih razloga nisu mogli osigurati potrošačima neometano preuzimanje otpadne ambalaže budući da je u to vrijeme bila turistička sezona, povećan broj turista, a što je za posljedicu imalo značajno povećanje predmetne ambalaže koju nisu imali više gdje držati, jer sakupljači ambalaže istu u to vrijeme nisu odvozili, dakle kako se radi se o okolnostima na koje nisu mogli utjecati, sud ih je trebao za predmetno djelo osloboditi od optužbe.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje te na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Naime, ocjenjujući navode žalbe i ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud, nakon temeljito provedenog dokaznog postupka, slobodno ocjenjujući sve izvedene dokaze, donio ispravan zaključak koji u cijelosti prihvaća i ovaj sud, da okrivljenici kao prodavatelji od potrošača nisu preuzimali otpadnu ambalažu od pića sukladno odredbi članka 24. stavak 2. Pravilnika o ambalaži i otpadnoj ambalaži kao provedbenog propisa iz članka 186. Zakona o gospodarenju otpadom, čime su ostvarili bitna obilježja predmetnog prekršajnog djela iz članka 171. stavak 1., kažnjiv po čl. 171. st. 2. i st. 3. Zakona o gospodarenju otpadom, što je prvostupanjski sud valjano i argumentirano obrazložio, dok okrivljenici žalbenim navodima prema ocjeni ovog suda, nisu doveli u sumnju rezultat dokaznog postupka kao niti zakonitost pobijane odluke.

8. Razlozi na koje se okrivljenici pozivaju u žalbi, a za koje tvrde da su objektivne naravi te da stoga nisu krivi za počinjenje predmetnog, neosnovani su budući da su kao prodavatelji bili dužni postupiti sukladno odredbi čl. 24. st. 2. Pravilnika o ambalaži i otpadnoj ambalaži, odnosno odredbi čl. 186. Zakona o gospodarenju otpadom, koje odredbe citiranih propisa su stroge, kogentne norme i ne dopuštaju nikakve iznimke od izvršavanja propisane obveze, pa su time okrivljenici bili dužni osigurati potrošačima nesmetano preuzimanje otpadne ambalaže od pića i voditi računa o raspoloživom prostoru za njeno skladištenje, kako je to uostalom, valjano i argumentirano obrazložio prvostupanjski sud i utvrdio da su za isto djelo odgovorni.

9. Ispitujući odluku o prekršajno pravnim sankcijama izrečenim okrivljenicima, ovaj sud je ocijenio da su im kazne odmjerene razmjerno težini djela koje su počinili i stupnju njihove odgovornosti. Isto tako, nalazi da izrečene kazne nisu previsoke budući da je II. okrivljeniku kazna izrečena gotovo u visini Zakonom propisanog minimuma novčane kazne, a I. okrivljeniku u iznosu tek nešto višem od propisanog posebnog minimuma jer je za predmetni prekršaj, za pravnu osobu novčana kazna propisana u rasponu od 100.000,00 do 800.000,00 kuna (13.272,28 do 106.178,25 eura), a za odgovornu osobu u rasponu od 30.000,00 do 70.000,00 kuna (3.981,68 do 9.290,60 eura), pri čemu je prvostupanjski sud pravilno cijenio težinu djela te olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, dok ujedno nije našao postojanje okolnosti koje bi isključile prekršajnu odgovornost okrivljenika za počinjeno predmetno djelo. Također, okrivljenici su upozoreni na mogućnost plaćanja dvije trećine izrečenih novčanih kazni, u skladu s odredbom čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona.

10. S obzirom na navedeno, ovaj sud smatra da će se izrečenim kaznama ostvariti svrha kažnjavanja.

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je trebalo, na temelju čl. 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezati svakog od okrivljenih na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13.).

12. Zbog izloženih razloga, ovaj sud je žalbu okrivljenika odbio kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu.

Zagreb, 1. lipnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.