Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2173/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Lidiji Kušeti, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Grada Splita, Obala Kneza Branimira 17, Split, OIB: 78755598868, zastupanog po generalnom punomoćniku BT, dipl.iur, zaposleniku tuženika, radi naknade štete , odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pn-928/2015-45 od 6. veljače 2026. godine, dana 29. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pn-928/2015-45 od 6. veljače 2026. godine.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor tužiteljice i potvrđeno je rješenje o sudskoj pristojbi od 27. kolovoza 2020.
2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je podnijela žalbu, pri čemu nije istaknula nijedan od žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP), ali sadržajno ističe da je pravo na naplatu sudske pristojbe u konkretnom slučaju zastarjelo. Predlaže da ovaj sud ukine pobijano rješenje te odbije zahtjev za naplatu pristojbe zbog nastupanja zastare.
3. Žalba je neosnovana.
4. Rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-928/2015-30 od 27. kolovoza 2020. (stranica 72-74 spisa) (dalje: rješenje o sudskoj pristojbi) naloženo je tužiteljici plaćanje sudske pristojbe za prvostupanjsku presudu u iznosu od 600,00 kuna i za odgovor na žalbu u iznosu od 265,00 kn, u ukupnom iznosu od 865,00 kuna, sukladno čl. 28. Zakona o sudskim pristojbama (1995) (Narodne novine br. 74/95., 57/96., 137/02., 26/03. - službeni pročišćeni tekst, 125/11., 112/12., 157/13., 110/15., 118/18.
- dalje: ZSP/95).
5. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila prigovor (stranica 101-102 spisa), ističući da je nastupila zastara prava na naplatu sudskih pristojbi jer pravo na naplatu pristojbe prema ZSP zastarijeva za pet godina od isteka godine u kojoj je trebalo platiti pristojbu. Smatra da budući da je prvostupanjska presuda donesena 10. studenog 2016., a odgovor na žalbu podnesen 10. veljače 2017. da je sudska pristojba trebala biti plaćena najkasnije u 2017. godini pa je prema tome zastara nastupila 31. prosinca 2022. Neovisno o zastari, tužiteljica smatra da je pristojbena obveza pogrešno utvrđena, odnosno da sud nije pravilno utvrdio osnovu za naplatu pristojbe u iznosu od 865,00 kuna za prvostupanjski postupak. Također, da je u konkretnom slučaju izostalo obvezno prethodno upozorenje iz čl. 28. st. 3. ZSP . Dodaje i da u pobijanoj odluci nije obrazloženo zašto pobjednik spora mora platiti pristojbu. Ističe i procesne nedostatke, odnosno da rješenje nije blagovremeno uručeno, da je prvostupanjski sud rješenje slao na neaktualnu adresu (adresu u [adresa], umjesto stvarne adrese [adresa]) te da je iznos pristojbe naveden u kunama iako je euro službena valuta.
6. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja o sudskoj pristojbi, uz obrazloženje da je sukladno čl. 28. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/18., 51/23. - dalje: ZSP) rješenje o pristojbi zakonito te da je tužiteljica obvezna platiti sudsku pristojbu na presudu i odgovor na žalbu, a predmetna pristojba da je pravilno obračunata te da nije nastupila zastara.
7. Tužiteljica u žalbi ponavlja da je pravo na naplatu sudskih pristojbi zastarjelo 31. prosinca 2023. Također ističe da joj je, zbog neuredne dostave, rješenje o sudskoj pristojbi uručeno tek u rujnu 2025., a ne u kolovozu 2020., kada je doneseno, slijedom čega smatra da je dostava izvršena nakon nastupa zastare.
8. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.
9. Predmet spora odnosi se na obvezu plaćanja sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu od 10. studenoga 2016. te na odgovor na žalbu od 10. veljače 2017.
10.1. Sukladno odredbi čl. 4. ZSP/95, obveza plaćanja sudske pristojbe, ako zakonom nije drugačije propisano, za podneske nastaje u trenutku njihove predaje sudu, a za sudske odluke u trenutku dostave prijepisa odluke stranci ili njezinom zastupniku.
10.2. U konkretnom slučaju obveza plaćanja pristojbe na prvostupanjsku presudu nastala je 10. studenoga 2016., kada je održano ročište za objavu i uručenje presude na kojem je bio nazočan punomoćnik tužiteljice, čime je dostava uredno izvršena njezinom zastupniku. Nadalje, obveza plaćanja pristojbe na odgovor na žalbu nastala je 10. veljače 2017., danom predaje tog podneska prvostupanjskom sudu.
11.1. Prema čl. 10. ZSP/95, pravo na naplatu sudske pristojbe zastarijeva protekom pet godina nakon isteka godine u kojoj je pristojbu trebalo platiti.
11.2. Slijedom navedene zakonske odredbe, zastarni rok za naplatu pristojbe na prvostupanjsku presudu počeo je teći 1. siječnja 2017., dok je rok za naplatu pristojbe na odgovor na žalbu počeo teći 1. siječnja 2018. Posljedično, zastara bi, da nije bilo prekida zastarijevanja, nastupila 1. siječnja 2022. odnosno 1. siječnja 2023.
12. Međutim, prvostupanjski sud je 27. kolovoza 2020., dakle prije proteka navedenih rokova, donio rješenje o sudskoj pristojbi, čime je poduzeo radnju radi ostvarenja tražbine te je time, sukladno pravilima o prekidu zastare, zastarijevanje prekinuto.
13.1. Odredbom čl. 245. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. - dalje: ZOO) propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.
13.2. Međutim, u okolnostima konkretnog slučaja novi zastarni rok nije mogao početi teći već samim donošenjem rješenja o pristojbi, budući da ono tužiteljici nije bilo uredno dostavljeno sve do rujna 2025. Naime, prema čl. 28. st. 4. i 5. ZSP, uredna dostava rješenja o pristojbi predstavlja pretpostavku dospjelosti obveze plaćanja kada pristojba nije prethodno plaćena. Dok dostava nije izvršena, obveznik ne može biti u zakašnjenju, ne može započeti teći rok za dobrovoljno ispunjenje obveze, pa slijedom toga ne može započeti niti zastarni rok za prisilnu naplatu tražbine.
13.3. Stoga su neosnovani navodi tužiteljice da je zastara nastupila protekom 31. prosinca 2023., budući da je donošenjem rješenja o sudskoj pristojbi 27. kolovoza 2020. došlo do prekida zastarijevanja, pri čemu je učinak tog prekida trajao sve do uredne dostave rješenja tužiteljici. Tek su se trenutkom dostave rješenja stekle pretpostavke za dospjelost obveze plaćanja pristojbe i počeo je teći novi zastarni rok od pet godina.
14.1. Neosnovani su i žalbeni navodi kojima tužiteljica osporava pravilnost dostave rješenja o sudskoj pristojbi. Naime, sukladno čl. 145. ZPP, svaka je stranka tijekom postupka dužna bez odgode obavijestiti sud o promjeni svoje adrese ili adrese za dostavu.
14.2. Iz sadržaja spisa proizlazi da je sud dostavu rješenja pokušavao izvršiti u više navrata, ukupno šest puta, i to na adresu koja je tijekom postupka bila evidentirana kao adresa tužiteljice. Pošiljke su se vraćale s oznakom „obaviješten – nije tražio“, što ne upućuje na nepravilnost dostave, nego na nepreuzimanje pošiljke od strane primatelja, koji iako uredno obaviješten o prispijeću pošiljke, istu nije preuzeo. Takvo postupanje ne može dovesti do zaključka o neurednoj dostavi niti može ići u prilog stranci koja vlastitim ponašanjem onemogućuje primitak sudskih pismena.
14.3. Uostalom, upravo je na istoj adresi tužiteljici naknadno uspješno dostavljeno rješenje o sudskoj pristojbi što dodatno potvrđuje da ranije neuspješne dostave nisu posljedica nepravilnosti u postupanju suda.
15. Slijedom navedenog, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je odbio prigovor tužiteljice te je sukladno čl. 380. t. 2. ZPP, odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 29. svibnja 2026.
Sutkinja
Gordana Bošković Majerović
