Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-5570/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KARAULA VETERINARSKA AMBULANTA d.o.o., Daruvar, Pere Štefanovića 6, OIB: 87844605857, zastupanog po Zajedničkom odvjetničkom uredu Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar Štargl iz Garešnice, protiv tuženika Općine Đulovac, Đurina 132, Đulovac, OIB: 83207178681, zastupanog po načelniku ŽM, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj Povrv-248/2023-24 od 2. listopada 2024., dana 29. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj Povrv-248/2023-24 od 2. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u cijelosti je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Čopa iz Daruvara, poslovni broj Ovrv-5619/2023 od 11. kolovoza 2023., te je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja sadržan u navedenom platnom nalogu (točka I. izreke). Ujedno je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka II. izreke).
2. Protiv navedene odluke žalbu podnosi tužitelj, a pobija ju zbog zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. - dalje: ZPP), odnosno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka, ističući osobito postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a te zbog odluke o parničnom trošku. Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili da istu preinači u smislu žalbenih navoda. Potražuje i naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja je neosnovana.
5.1. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja za naknadu troškova nastalih postupanjem njegova djelatnika po dojavi UM od 30. studenoga 2022., kojom je prijavljeno da je u pomoćne prostorije obiteljske kuće ušla lisica koja pokazuje znakove mogućeg oboljenja od bjesnoće, odnosno kostriješenje, nekoordinirano ponašanje te lošu kvalitetu dlake i kože. Po zaprimanju dojave djelatnik tužitelja izašao je na mjesto događaja, uhvatio životinju, eutanazirao je te uputio na Hrvatski veterinarski institut radi obdukcije i isključivanja sumnje na bjesnoću.
5.2. Tužitelj po toj osnovi potražuje naknadu troškova izlaska na teren, hvatanja divlje životinje u naselju, eutanazije životinje, dezinfekcije objekta površine do 500 m² te primjene veterinarskih pripravaka Narkamon sol. inj., Euthasol sol. inj. i Xylased Bio. Za navedene usluge i primijenjenu terapiju izdao je račun-otpremnicu broj 1229/1/2 od 30. studenoga 2022. te otpremnicu broj 241/9/2 koja čini sastavni dio predmetnog računa.
5.3. Tužitelj naknadu predmetnog troška potražuje od tuženika pozivajući se na odredbe Naredbe o mjerama zaštite zdravlja životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju u 2022. godini ("Narodne novine" br. 145/21. - dalje: Naredba), tvrdeći da se troškovi mjera iz čl. 3. st. 9. i 15. Naredbe podmiruju iz državnog proračuna. Dodatno se poziva na odredbe Zakona o zaštiti životinja kojima je uređeno postupanje s divljim životinjama pronađenima izvan prirodnog staništa te obvezu jedinica lokalne samouprave da općim aktima urede način postupanja u takvim slučajevima.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka sukladno čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud utvrđuje da nisu počinjene povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP, pa tako ni ona iz t. 11. na koju se tužitelj poziva. Presuda sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, izreka je razumljiva i ne proturječi obrazloženju, a razlozi nisu međusobno proturječni niti u suprotnosti s izvedenim dokazima.
7. U postupku je utvrđeno:
- da je djelatnik tužitelja postupao po dojavi građanina zbog sumnje na bjesnoću lisice koja se nalazila u pomoćnim prostorijama obiteljske kuće,
- da su tom prilikom nastali troškovi u iznosu od 240,88 eura,
- da je tužitelj za izvršene usluge izdao račun te na temelju njega, kao vjerodostojne isprave, podnio prijedlog za ovrhu protiv tuženika,
- da je javni bilježnik Mladen Čop iz Daruvara donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 5619/2023 od 11. kolovoza 2023. kojim je naloženo tuženiku (tada ovršeniku) podmirenje tražbine zajedno s troškovima postupka,
- da je tuženik pravodobno izjavio prigovor osporavajući postojanje bilo kakvog ugovornog odnosa s tužiteljem, navodeći da nije izdao narudžbenicu niti naručio predmetnu uslugu,
- da je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj Povrv-248/2023-11 od 10. listopada 2023. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha te odredio nastavak postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,
- tuženik je u podnesku od 14. studenoga 2023. naveo da u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u prigovoru protiv rješenja o ovrsi te dodatno istaknuo da je mjerodavnim propisima izričito određeno kako se troškovi provođenja predmetnih mjera podmiruju iz državnog proračuna, a ne iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Nadalje je naveo da pravni odnos općine prema pružateljima usluga nastaje isključivo sklapanjem ugovora ili izdavanjem narudžbenice sukladno pravilima javne nabave, dok u konkretnom slučaju, osim ispostavljenog računa, tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je predmetna usluga bila naručena od strane tuženika ili da je između stranaka postojao bilo kakav ugovorni odnos koji bi mogao predstavljati osnovu za potraživanje utuženog iznosa,
- na ročištu održanom 17. rujna 2024. zakonski zastupnik tužitelja izjavio je da ga je UM iz [adresa] obavijestio kako je lisica ušla u pomoćne prostorije obiteljske kuće, da je bila šugava, pokazivala agresivno ponašanje te da su se ukućani bojali daljnjeg postupanja sa životinjom. Naveo je i da se tužitelj, kao ovlaštena veterinarska stanica koja ima sklopljen ugovor s OPG-om UM vezano uz zbrinjavanje i skrb o životinjama, odazvao pozivu te poduzeo radnje radi utvrđivanja postojanja, odnosno sumnje na infekciju virusom bjesnoće.
8. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev ocijenivši da tužitelj nije dokazao da je ovlašten od tuženika tražiti naknadu troškova za obavljene mjere iz čl. 3. st. 9. Naredbe.
9. Neosnovano se tužitelj poziva na odredbu čl. 49. Zakona o zaštiti životinja ("Narodne novine" broj 102/17. i 32/19.; dalje: ZZŽ) smatrajući da iz iste proizlazi pasivna legitimacija tuženika. Naime, navedenom odredbom propisano je da jedinice lokalne samouprave općim aktima uređuju način postupanja s divljim životinjama pronađenima izvan prirodnog staništa. Međutim, predmet ovog spora nije redovno postupanje s divljom životinjom izvan prirodnog staništa, već postupanje povodom sumnje na pojavu zarazne bolesti životinja, odnosno sumnje na infekciju virusom bjesnoće. Za takve situacije postoji poseban, strogo normiran sustav postupanja uređen Zakonom o veterinarstvu i predmetnom Naredbom kojima su detaljno propisani način i provedbe mjera, ovlašteni provoditelji tih mjera te način njihova financiranja. Slijedom navedenog, odredbe Zakona o zaštiti životinja ne predstavljaju pravnu osnovu na temelju koje bi tuženik bio obvezan naknaditi troškove nastale provođenjem mjera koje su uređene posebnim propisima.
10.1. Naime, Zakonom o veterinarstvu ("Narodne novine" broj 82/13., 148/13., 115/18., 52/21. i 83/22. - dalje: ZV) uređeno je provođenje mjera zaštite zdravlja životinja, uključujući mjere radi sprječavanja i suzbijanja zaraznih bolesti životinja. Odredbom čl. 11. st. 1. ZV-a propisano je da bolesti životinja čije je sprječavanje i suzbijanje od interesa za Republiku Hrvatsku te mjere potrebne za njihovo sprječavanje i suzbijanje određuje ministar naredbom.
10.2. Sukladno navedenom donesena je predmetna Naredba kojom je u čl. 1. st. 1. t. 1.1., između ostaloga, propisana provedba mjera nadziranja, kontrole i iskorjenjivanja bolesti životinja u odnosu na infekciju virusom bjesnoće domaćih i divljih životinja, kao i mjera usmjerenih na sprječavanje njezina širenja i pravodobnog otkrivanja.
10.3. Odredbom čl. 3. st. 9. Naredbe propisano je da je, radi isključivanja sumnje na infekciju virusom bjesnoće u divljih životinja, ovlaštena veterinarska organizacija dužna dostaviti na laboratorijsko pretraživanje svaku lešinu divlje životinje nađene uginule, stradale u prometu ili bolesne. Nadalje, čl. 3. st. 10. Naredbe propisano je da su lovoovlaštenici, u slučaju postojanja kliničkih znakova koji upućuju na sumnju na bjesnoću, dužni putem nadležne ovlaštene veterinarske organizacije poslati lešine odstrijeljenih ili uginulih divljih životinja na laboratorijsko pretraživanje. Čl. 3. st. 15. Naredbe propisano je da se troškovi provođenja tih mjera podmiruju iz državnog proračuna.
11.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, iz navedenih odredbi ne proizlazi pravo bilo koje veterinarske organizacije da samostalno poduzima radnje i potom zahtijeva naknadu troškova od jedinice lokalne samouprave. Naprotiv, sustav financiranja mjera propisanih Naredbom temelji se na strogo propisanom režimu službenih veterinarskih mjera koje provode isključivo ovlaštene veterinarske organizacije i druge osobe ovlaštene od strane Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane.
11.2. To izrijekom proizlazi iz čl. 40. st. 1. Naredbe, kojim je propisano da mjere određene tom Naredbom obavljaju veterinarske organizacije, veterinarske službe i veterinarske prakse ovlaštene za obavljanje tih poslova od strane Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane. Iz navedene odredbe jasno proizlazi da pravo na provođenje mjera koje se financiraju iz državnog proračuna nema svaka veterinarska organizacija samom činjenicom obavljanja veterinarske djelatnosti, već isključivo subjekt koji za provođenje navedenih poslova ima odgovarajuće ovlaštenje nadležnog tijela.
12. Dakle, u konkretnom slučaju nije bila riječ o obavljanju poslova koji su bili ugovoreni s OPG-om Petra Pejčina u vezi zbrinjavanja i skrbi o njegovim životinjama, već o postupanju povodom sumnje na pojavu zarazne bolesti životinja, odnosno provođenju mjera i postupaka propisanih Naredbom radi sprječavanja i suzbijanja bolesti životinja. Takve mjere se provode u javnom interesu i od interesa su za Republiku Hrvatsku.
13. Budući da se predmetne mjere financiraju iz državnog proračuna, njihovo provođenje mora biti u skladu s propisanom procedurom te ih mogu poduzimati isključivo za to ovlašteni subjekti. Stoga sama činjenica da je tužitelj izvršio intervenciju zbog sumnje na bjesnoću ne predstavlja dostatnu pravnu osnovu za ostvarivanje prava na naknadu troškova, osobito ne od tuženika.
14. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužitelj postupao isključivo po dojavi građanina, bez naloga nadležnog veterinarskog tijela i izvan procedure propisane Naredbom. Pravo na financiranje iz državnog proračuna (dakle, ne iz proračuna jedinice lokalne samouprave) vezano je isključivo uz provedbu propisanih mjera od strane za to ovlaštenih subjekata. Kako tužitelj tijekom postupka nije dokazao da ga je tuženik angažirao radi provedbe navedenih mjera, niti da je bio ovlašten za njihovo provođenje u smislu čl. 40. st. 1. Naredbe, odnosno da je postupao temeljem naloga, odobrenja ili u koordinaciji s nadležnim veterinarskim tijelom, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
15. Slijedom svega navedenog, budući da tužitelj prije svega nije dokazao postojanje pasivne legitimacije tuženika, valjalo je, primjenom članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke.
16. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP, u svezi čl. 154. st. 1. ZPP, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.
U Zagrebu 29. svibnja 2026.
Sutkinja
Gordana Bošković Majerović
