Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2251/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sabini Dugonjić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ireni Tušak Miletić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Tušak Miletić i Partneri u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A OIB 23057039320, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom, poslovni broj P-1518/2023-5 od 23. ožujka 2025., dana 29. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja BU iz [adresa] te se preinačava rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom, poslovni broj P- 1518/2023-5 od 23. ožujka 2025. i rješava:

Odbija se tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Novom Zagreb, Stalna služba u Jastrebarskom.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 125,00 €, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud se oglasio mjesno nenadležnim za rješavanje spora (toč. I. izreke) i odredio je da će se nakon pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti nadležnom Općinskom sudu u Rijeci, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu (toč. II. izreke).

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijanu odluku i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, a niti one koje žalitelj navodi jer pobijana odluka sadrži jasne i određene razloge, nije proturječna i moguće ju je ispitati.

5. Prvostupanjski sud prihvaća prigovor mjesne nenadležnosti suda jer da je uvidom u ugovor o kreditu broj 5103973070 od 29. svibnja 2008. utvrđeno da je ugovoreno u čl. 16. da je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta banke, slijedom čega je pozivom na odredbu čl. 70. st. 1. ZPP u vezi s čl. 46. st. 1. i čl. 48. st. 1. ZPP odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.

6. Odluka prvostupanjskog suda nije pravilna.

7. Valja reći da se odredbom čl. 1. st. 3. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. (dalje: Direktiva) reguliraju nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima te se smatra nepoštenom ona jednostrana određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Pri tome, opća klauzula nepoštenosti obuhvaća tri glavna kriterija i to da ugovorna odredba mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama, mora se protiviti načelu savjesnosti i poštenja.

8. Po stavu ovog suda u konkretnom slučaju ispunjeni su navedeni uvjeti jer je mjesna nadležnost određena u tipskom ugovoru, prema unaprijed formuliranom obrascu, pa se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranka nije imala mogućnost pregovarati niti utjecati na njihov sadržaj, a protivno je načelu savjesnosti i poštenja kada stranke bez posebnog pregovaranja jedna drugoj uvjetuju nadležnost suda, čime u ovom slučaju tuženik sebe dovodi u znatno povoljniji položaj od tužitelja i time ga dovodi u neravnopravan položaj.

9. Tu treba napomenuti da je Direktiva, iako se ne može primjenjivati direktno, implementirana u zakonodavstvo Republike Hrvatske pa tako i u Zakon o zaštiti potrošača te je valjalo primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu od 29. svibnja 2008.

10. Stoga kako je ugovorni odnos nastao 2007., valjalo je primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. ("Narodne novine", broj: 79/2007. - dalje: ZZP).

11. Prema odredbi čl. 96. st. 1. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

12. Nadalje, odredbom čl. 98. ZZP-a propisano je da prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

13. U konkretnom slučaju ugovor o kreditu je sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu pa se ima uzeti da je odredba ugovora o mjesnoj nadležnosti unaprijed formulirana od strane tuženika, slijedom čega tužitelj, na kojeg se kao potrošača primjenjuju odredbe ZZP-a, nije imao nikakav utjecaj na njen sadržaj. Pravna posljedica takvih odredbi propisana je odredbom čl. 102. st. 1. ZZP-a kojom je određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

14. Uzimajući u obzir da je spor pokrenut radi ostvarivanja tužiteljevih prava iz ugovora, kao i okolnosti prilikom sklapanja ugovora koji je sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu, po ocjeni ovog suda odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu, s obzirom da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je odredba formulirana od strane tuženika pa tužitelj nije imao utjecaj na njezin sadržaj, a formulirana je od tuženika sa svrhom da se nadležnost za sve sporove iz ugovora povjeri sudu svoje Podružnice u Rijeci te si time ostvari pogodnost i bitno manje troškove.

15. Dakle, u konkretnom slučaju radi se o ugovornoj klauzuli koja nije bila posebno pregovarana, a koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana jer bi radi ostvarivanja svojih prava i obveza tužitelj bio obvezan putovati u Rijeku (80,66 km), što bi obzirom na mjesto njegovog prebivališta u [adresa] uzrokovalo značajnu financijsku neravnotežu, imajući u vidu udaljenosti, troškove putovanja iz mjesta prebivališta u [adresa] i natrag, kao i za to putovanje potrebno vrijeme.

16. Također treba ukazati na praksu Suda Europske unije, odnosno presudu Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi kojom je utvrđena obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama. U toj je odluci sud zaključio da se prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluga treba smatrati nepoštenom u smislu čl. 3. Direktive ako su ispunjene temeljne pretpostavke: da nije bila posebno pregovarana te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

17. Slijedom navedenog, proizlazi da među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. do 4. ZPP-a.

18. Odredbom čl. 46. st. 2. ZPP-a propisano je da u slučajevima predviđenim u tom Zakonu za suđenje osim suda općemjesne nadležnosti nadležan i drugi određeni sud.

19. Tako je odredbom čl. 59. ZPP-a propisano da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti nalazi i sud na čijem se području ta poslovnica nalazi.

20. Dakle, tužitelj je prema odredbi čl. 59. ZPP imao mogućnost izbora između suda nadležnog za poslovnicu odnosno podružnicu u kojoj je ugovor zaključen (Zagreb) i općemjesno nadležnog suda (Rijeka), ali je bio kao potrošač ovlašten pokrenuti spor i pred sudom mjesta gdje potrošač ima prebivalište ([adresa]), imajući u vidu i odredbu čl. 19.l stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/14, 9/15, 78/15, 102/15, 52/1, 128/22 - dalje: ZPK).

21. Stoga je tužitelj i podnio tužbu u Zagrebu pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, koji je sukladno navedenim odredbama nadležan, ali je spis po Rješenju Vrhovnog suda od 16. studenog 2023. delegiran Općinskom sudu u Novom Zagrebu, slijedom čega se i spis pravilno vodi na Općinskom sudu u Novom Zagrebu.

22. U tom smislu, treba istaknuti da i Vrhovni sud RH u predmetu Gr 1-143/19 (odluka od 11. prosinca 2019.) izražava pravno shvaćanje prema kojem je za spor u svezi s Ugovorom o kreditu u smislu odredbe čl. 19.l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2009. mjesno nadležan sud prebivališta potrošača, a u pogledu vremenskih granica važenja tog Zakona, tako da je pravno neodlučno što Zakon o potrošačkom kreditiranju iz 2009. nije bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora.

23. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP valjalo je uvažiti žalbu tužitelja i preinačiti pobijano rješenje prvostupanjskog suda te odlučiti kao u izreci ove odluke pod točkom I.

24. Kako je tužitelj uspio sa žalbom to su mu temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP dosuđeni i troškovi žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe u iznosu od 125,00 € (Tbr. 10.4 OT) te je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

U Zagrebu 29. svibnja 2026.

Sutkinja:

Sabina Dugonjić