REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: K-273/2021-62

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu Nikoli Bilanu, uz sudjelovanje Tihane Petrović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika JJ, zbog kaznenog djela iz čl. 140. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj KO-DO-234/2021 podnesene 12. travnja 2021., nakon održane javne rasprave 15. svibnja 2026., 21. svibnja 2026. i zaključene 26. svibnja 2026. u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Zadru, BJ, okrivljenika JJ i braniteljice okrivljenika Klaudije Šopić, odvjetnice u [adresa], **.**.2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenik JJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. J i pok. B, rođene Z, rođen **.**.1965. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, tesar, sa završenom SSS, nezaposlen, po činu stožerni narednik, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, oženjen, otac dvoje djece, lošeg imovnog stanja, osuđivan, brani se sa slobode,

k r i v  j e

da je u razdoblju od točno neutvrđenog dana u lipnju 2020. do 3. kolovoza 2020. u Zadru, unatoč tome što mu je oštećenica žrtva ZJ dala do znanja da ne želi imati kontakte s njim, svakodnevno je sa svoga mobilnog telefona broja: [broj telefona] nazivao na njen mobilni telefon broja: [broj telefona], te joj slao poruke u kojima je, među ostalim, pozivao na seks, večeru, tražio da ga odblokira, da ga nazove, navodio da će je potražiti, prijaviti policiji i slično, te je dolazio do njenog stana u [adresa], tražeći da mu vrati mobitel koji joj je darovao prilikom njihovog upoznavanja, pa kad ga je uspjela potjerati, nakon dva dana ponovno došao do njenog stana, kojom prilikom su u stanu s oštećenicom žrtvom bila i njena djeca, te je lupajući po prozorima dozivao njeno ime, što je kod oštećenice žrtve izazvalo uznemirenost i bojazan za nju i njenu djecu,

dakle, ustrajno i kroz dulje vrijeme s drugom osobom uspostavljao i nastojao uspostaviti neželjeni kontakt i na drugi način zastrašivao i time kod nje izazvao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost i sigurnost njoj bliskih osoba,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - nametljivo ponašanje, opisano i kažnjivo po čl. 140. st. 1. KZ/11.

II. Na temelju čl. 140. st. 1. KZ/11 okrivljenik JJ osuđuje se na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

III. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP upućuje se oštećenicu ZJ sa svojim imovinsko pravnim zahtjevom u parnicu.

IV. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP) nalaže se okrivljeniku JJ snositi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP u paušalnom iznosu od 100,00 eura (sto eura), u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru je optužnicom broj KO-DO-234/2021 podnesenom ovom sudu 12. travnja 2021. optužilo okrivljenog JJ za kazneno djelo protiv osobne slobode – nametljivo ponašanje, opisano i kažnjivo po čl. 140. st.1. KZ/11.

2. Pozvan da se očituje o optužbi smatra li se krivim glede kaznenog djela koje mu se optužnicom stavlja na teret, isti se očitovao da se ne smatra krivim.

3. Oštećenica ZJ je podnijela imovinskopravni zahtjev u visini od 400,00 eura.

4. U dokaznom postupku pročitan je ispis SMS poruka (l.s. 6-10), zapisnik o ispitivanju svjedoka žrtve/oštećenice ZJ od 10. veljače 2020. (l.s. 23-25), zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika JJ te je reproducirana snimka prvog ispitivanja s Cd-a (l.s. 11-15, 17), pročitan je izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika (174-175), izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika (l.s.176-178), te su saslušani oštećenica ZJ i okrivljenik.

5. U svojoj obrani iznesenoj na raspravi 26. svibnja 2026. iskazao je da je navodno oštećenoj ZJ posudio 400,00 kuna i mobitel jer mu je plakala da nema što za jesti. Također da joj je dao i svoju karticu i PIN svoje kartice jer je bila gladna. Ona da mu je rekla da će mu vratiti mobitel i novce da bi onda kasnije poslala nekog čovjeka da mu kaže da joj se mobitel razbio. Ne smatra se krivim i da joj se od kada je počeo ovaj postupak nikada više nije obratio niti više išta od nje potražuje i samo želi da ga se ostavi na miru da se može liječiti u miru.

5.1. Na posebne upite braniteljice okrivljenik je odgovorio da je vjenčan od lipnja 1991. i da ima dvoje djece, da ne želi rasturiti brak zbog neke osobe, da ima prekrasnu ženu i djecu i da oštećenici nikada nije rekao da je voli niti da je bio u ikakvoj vezi takve naravi sa oštećenom. Nadalje, da je oštećenicu dva put u životu vidio ili sreo.

5.2. Na poseban upit zastupnice optužbe je li oštećenoj poslao poruku sadržaja "jesi li za večeru, rođendan mi je“, okrivljenik je odgovorio da nije.

5.3. Na posebne upite suda okrivljenik je odgovorio da joj nikada nije dolazio na kuću ni na vrata, da se ne sjeća je li joj dao 300,00 ili 400,00 kuna jer je bilo davno. Na upit suda kako to da je dao karticu i PIN od kartice osobi za koju kaže da je dva puta u životu vidio i da je zapravo nije poznavao okrivljenik je odgovorio da zašto ne bi, da mu je rekla da je bila gladna pa se sažalio i dao joj, a jer nije imao gotovine kod sebe, a kada joj je dao karticu da je bio u caffe baru Tenis kojeg od dućana dijelili samo zidić, te ju je čekao ispred dućana.

6. U svojoj obrani iznesenoj u dokaznoj radnji ispitivanja okrivljenik JJ je iskazao da je ZJ upoznao tako da je sjeo na piće da ga je pitala da joj posudi 300,00 kn da nema za hranu pa joj je posudio, pa da ga je sutradan zamolila da joj posudi neki mobitel dok ne dobije plaću dok ne kupi drugi mobitel, na 10 do 20 dana, te da joj je posudio mobitel. U međuvremenu nakon 20 dana da mu nije više ni odgovarala niti mu vratila ni mobitel ni novce. Da joj je poslao par puta poruke na koje mu nije odgovorila, da ih je odbacivala. U odnosu na njene navode da joj je lupao iskazao je da u niti jednom trenutku nije lupao, nego da ju je par puta nazvao te da je njegove pozive odbijala, te da mu je jednom prilikom rekla da je razbila mobitel, na što da joj je rekao da ga ne zafrkava nego da mu vrati mobitel i stvari, nakon čega ga je prijavila. Nakon toga da nije više imao doticaja s njom niti se čuje više s njom, niti je može dobiti, da traži svoje stvari nazad. Umjesto da on nju prijavi ona da je prijavila njega što da je za njega čista prevara. Da želi da ju policija upozori da mu vrati stvari te da s njom niti ima niti želi imati išta s njom. Da su se slučajno upoznali u bolnici i u kafiću na petrićima, da joj je par puta poslao poruke i pozvao na telefon.

7. Oštećenica ZJ u svom iskazu danom na raspravi od 21. svibnja 2026. iskazivala kako je ona svoj iskaz već davala i ranije i kod njega i ostaje.

7.1. Na poseban upit suda svjedokinja je odgovorila da se zbog proteka vremena više ne može sjetiti točno u koje dane je okrivljenik dolazio na njezinu kuću, ali da je on dolazio dva puta i da nakon drugog puta kada je došao na ulazna vrata kao i na balkonska vrata, jer je živjela u prizemlju i kada je šetao oko zgrade, da ga je ona odmah nakon toga i prijavila, a prvi put kada je pristupio na kuću da se ne može sjetiti, ali da je bilo par dana prije, ali definitivno da nije bio dug period.

7.2. Na posebne upite braniteljice okrivljenika tko je izuzev nje bio prisutan u stanu kada je okrivljenik dolazio do njezinog stana svjedokinja je odgovorila da su s njom u u stanu bila njezina maloljetna djeca koja su vidjela osobu koja je šetala oko zgrade i lupala po vratima, a koliko su ga dobro vidjeli da ona ne može procijeniti jer je ona odmah spustila rolete kako bi zaštitila svoju maloljetnu djecu. Da je tom prilikom govorio ZJ otvori, kurvo, kučko, glupačo, da se ne može točno sjetiti u koje doba dana je to bilo, ali da misli da je to bilo u kasno popodne da je osobno vidjela i čula okrivljenika. Da se stan nalazio na Petrićima, ali da se ne može više sjetiti točne adrese, ali stan da je bio ispod groblja prema gradu. Njezina djeca da više nisu maloljetni, jedan ima 21, a drugi 23 godine, ali da ne želi reći njihova imena jer želi zaštiti svoju djecu. Nadalje da nije nikad posudila novac niti dobila kreditnu karticu, niti posudila mobitel od okrivljenika, te da okrivljenik nije od nje zahtijevao da mu vrati novac ni mobitel.

7.3. Također je na posebne upite braniteljice okrivljenika odgovorila da joj okrivljenik nikad nije kazao da će je prijaviti policiji ako mu ne vrati mobitel ili novac, da se nije koristila s bilo kakvim mobitelom od okrivljenika, da se ne može sjetiti kad je upoznala okrivljenika, da nije nikada bila s okrivljenikom u dućanu i kupovala životne potrepštine, na okrivljenikove SMS poruke da mu je odgovarala da je ostavi na miru.

7.4. Na daljnje posebne upite braniteljice okrivljenika odgovorila je da joj je okrivljenik slao poruke volim te, biti ćeš moja žena, pa onda napad, pa onda isprike jer da je bio drogiran i pijan i sl., da je te poruke predala policiji, da danas više ne posjeduje poruke koje je ona upućivala okrivljeniku, da koliko se sjeća da su njezina maloljetna djeca bila s njom u ta dva navrata kada je okrivljenik dolazio, ali s obzirom da je prošlo toliko vremena od tog događaja da se više ne može sjetiti, da je njezino zdravstveno stanje bilo takvo da je imala iste bolesti i 2020., a da se sada nažalost njezine bolesti pogoršavaju, da nije okrivljeniku dala svoj telefonski broj, da je telefonski razgovarala s okrivljenikom, da ju je on zvao, ali da su to bili više njegovi monolozi nego što je to bio razgovor, da ne zna jesu li se ti razgovori odvijali u periodu inkriminacije. Na daljnje pitanje može li se sjetiti je li ona okrivljenika blokirala ili je mogao nesmetano slati poruke svjedokinja je odgovorila da se ne sjeća, da ga je vjerojatno blokirala, te da se ne može sjetiti da li joj je on slao poruke s drugih brojeva, a na pitanje koliko dugo je poznavala okrivljenika odgovorila je da ga je poznavala jedan dan, njezina mjesečna najamnina da je iznosila 500,00 eura ili 600,00 eura, te da se ne može točno sjetiti u kojem mjesecu se preselila u novi stan, da misli da je to bilo u lipnju ili srpnju 2020., odnosno 15-ak dana nakon što je okrivljenik drugi put došao do njenog stana.

7.5. Na upit zastupnika optužbe nakon što je prijavila okrivljenika policiji da li joj se ikad više obratio ili joj je pristupio i je li podnio kakvu prijavu protiv nje svjedokinja- oštećenica je odgovorila da joj nije više nikad pristupio niti joj se obratio, a koliko ona zna da nije podnio nikakvu prijavu protiv nje. Na daljnji upit zastupnika optužbe ima li kakve poruke od okrivljenika svjedokinja je odgovorila da nema.

7.6. Na poseban upit suca da je u svom iskazu rekla da joj je okrivljenik pristupio u mjesecu lipnju 2020. ispred poliklinike na klupi, a da sada iskazuje da ga je poznavala jedan dan svjedokinja-oštećenica je odgovorila da je to bio taj jedan dan kada ga je upoznala i kada je vidio njezino ime na kartici. Na daljnji upit suca, odgovorila je da kada joj je predočen dio iskaza u kojem je navela da je okrivljeniku dala svoj broj mobitela, onda da je to valjda tako bilo jer sada se zbog proteka vremena ne može sjetiti te da mu je vjerojatno dala zbog toga što ju je pitao nekakav medicinski savjet. Na upit suca je li se taj stan nalazio na adresi SJ br. 3. u [adresa], svjedokinja – oštećenica je odgovorila da sada mislim da je i da ponavlja da ostaje u cijelosti kod svih iskaza ranije danih jer se sada više zbog proteka vremena ne može točno sjetiti detalja.

8. Oštećenica ZJ u svom iskazu danom na ispitivanju kod policije temeljem naloga državnog odvjetništva iskazala je da je zaposlena u OB Zadar, u poliklinici na centralno naručivanje. Godine 2020. u mjesecu lipnju kad je završila sa poslom da je sjela ispred poliklinike na klupu, da bi do nje došla njoj do tada nepoznata osoba i da su počeli pričati o problemima općenito u životu. On da se predstavio kao JJ, a ona da mu je rekla samo svoje ime. Pošto nosi karticu oko vrata jer je djelatnik poliklinike isti je pretpostavlja pročitao njezino ime i prezime s kartice, te kako je bio pristojan i normalan da mu je dala svoj broj mobitela. Zatim da joj je tog dana ne sjeća se kada točno poslao zahtjev za prijateljstvo na "Facebook" gdje ga je i dodala. Zatim da počinje svakodnevno slanje poruka i pozivi u bilo koje doba dana ili noći, te da ju je pozivao na seks. Na takve poruke da mu je pristojno odgovarala i molila da prestane sa pisanjem takvih poruka ali da nije shvatio odbijanje i u dva navrata da je došao na njezinu kućnu adresu gdje boravi. Prvi put da je tražio mobitel koji joj je dao na početku njihovog upoznavanja. Na što mu je rekla da joj je kod sina, a on da je rekao da nema veze i da je nabavio novi. Da je bio u vidno alkoholiziranom i drogiranom stanju. Istog da je uspjela otjerati jer da je rekla da će zvati policiju. Zatim da se JJ jedan dan umirio i nije joj slao poruke niti upućivao pozive, da bi ponovo sljedeći dan došao ispred njenog stana koji je u prizemlju i lupao po prozorima dozivajući njezino ime i tom prilikom prestrašio nju i njezinu djecu. Ona da ga je preklinjala da se makne, da su joj djeca u kući i da ne želi probleme, da mu nikad neće biti žena niti ga voljeti niti imati bilo kakav odnos s njim i da će ga sad prijaviti policiji što da je i učinila. Na poruke da mu nije odgovarala, ali ako bi mu odgovorila to bi bilo da ga moli da ju ostavi na miru. Još uvijek da osjeća strah za sebe i za svoju djecu jer nije sigurna što je on u stanju učiniti.

9. Iz ispisa SMS poruka (l.s. 6-10) utvrđeno je da je okrivljenik oštećenici u periodu od 27. srpnja do 2. kolovoza poslao 30 poruka.

10. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, na temelju savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi te uspoređujući iste s obranom okrivljenika, ovaj sud je utvrdio da je okrivljenik svojim postupanjem ostvario subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 140. stavak 1. KZ/11.

11. Nesporno je tijekom ovog postupka bilo da je okrivljenik oštećenici u inkriminiranom razdoblju slao poruke, a što proizlazi iz izlista poruka na listu 6-10 spisa te da je oštećenicu više puta nazivao, a što je priznao u svojoj obrani.

12. Sporno je bilo je li kontakt koji je okrivljenik ostvarivao prema oštećenici bio neželjen i je li okrivljenik dolazio pred stan oštećenice.

13. Naime, da se u konkretnom slučaju radi o nastojanju okrivljenika da s oštećenom ZJ nastoji uspostaviti neželjeni kontakt jasno proizlazi iz sms poruka koje je okrivljenik upućivao na mobitel oštećenice. Tako je razdoblju od 27. srpnja 2020. do 2. kolovoza 2020. okrivljenik oštećenici uputio ukupno 30 poruka u kojima je, između ostalog, poziva na večeru, da ga nazove, da će je potražiti da vidi koga jebe, da ga odblokira da ga ne jebe više jer će biti šou program, da će joj doći na posao po mobitel, da prekinu svađu i da se pomire. Time su opovrgnuti navodi obrane da je oštećenici poslao tek nekoliko poruka te sud smatra da takvom obranom okrivljenik nastoji umanjiti intenzitet i učestalost kontakata s oštećenicom. Iz sadržaja poruka nadalje proizlazi da je okrivljenik od oštećenice tražio da ga "odblokira, slijedom čega je očito da je bio svjestan kako oštećenica ne želi daljnju komunikaciju s njim te da je njegov broj blokiran. Unatoč tome, nastavio je uspostavljati kontakt slanjem poruka i telefonskim pozivima, pri čemu je i sam priznao da je oštećenicu više puta nazivao navodeći da mu se oštećenica nije javljala te da je odbijala njegove pozive. Okrivljenik je u svojoj obrani naveo da je oštećenici posudio novac i mobitel te da ju je kontaktirao radi njihova povrata. Međutim, sud takvu obranu nije prihvatio kao osnovanu jer sve i da je imao namjeru ostvariti kontakt radi povrata svojih stvari, bio je dužan poštivati volju oštećenice da s njim ne želi komunicirati, a eventualna potraživanja prema njoj je mogao ostvariti na drugi, zakonom dopušten način. Sud je pritom imao u vidu i iskaz oštećenice da je nakon podnošenja kaznene prijave okrivljenik prestao s daljnjim kontaktiranjem, što potvrđuje da je neželjena komunikacija prestala tek nakon intervencije nadležnih tijela. U odnosu na tvrdnju oštećenice da je okrivljenik u dva navrata dolazio pred njezin stan i dozivao ju, a što okrivljenik u svojoj obrani opovrgava, sud je prihvatio iskaz oštećenice kao vjerodostojan. Sud nije našao okolnosti koje bi upućivale na to da bi oštećenica neistinito teretila okrivljenika. Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da se okrivljenik i oštećenica prije predmetnih događaja nisu poznavali niti su bili u bilo kakvom međusobnom odnosu iz kojeg bi proizlazio motiv oštećenice za lažno terećenje okrivljenika.

14. Sud nalazi da je okrivljenik prema oštećenici postupao ustrajno i kroz dulje vrijeme. Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da njegovo ponašanje nije predstavljalo izolirani ili jednokratni događaj već je okrivljenik opetovano pokušavao uspostaviti kontakt s oštećenicom slanjem poruka, upućivanjem telefonskih poziva te dolascima pred njezin stan. Takvo ponašanje nije prestalo unatoč tome što je okrivljenik bio svjestan da oštećenica ne želi daljnju komunikaciju te prema ocjeni suda takvo posupanje predstavlja postupanje koje je bilo i ustrajno i dugotrajno i objektivno podobno da kod oštećenice izazove strah za njezinu sigurnost i sigurnost njoj bliskih osoba u smislu članka 140. KZ/11.

15. Okrivljenik je kriv za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret kriv budući da je bio ubrojiv, postupao je s namjerom, bio je svjestan da je njegovo ponašanje zabranjeno i ne postoji nijedan ispričavajući razlog. Naime, ubrojivost okrivljenika je utvrđena na temelju obrane okrivljenika, koji nije osporavao ubrojivost, niti je predložio izvođenje dokaza na tu okolnost. Nadalje, isti je postupao s izravnom namjerom, a budući da nema sumnje da je bio svjestan obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja i htio je njegovo ostvarenje jer je bio svjestan da je kontakt neželjen. Također u postupku nije dovedena u pitanje njegova svijest o zabranjenosti postupanja jer svaka odrasla i razumna osoba zna da je zabranjeno ponašanje opisano u činjeničnom supstratu. Sud nije našao da postoji neki od ispričavajućih razloga budući da se okrivljenik na njih nije pozivao u svojoj obrani, a niti to proizlazi iz tijeka događaja koji je predmet ovog postupka.

16. Dakle, u radnjama optuženika u cijelosti su ostvarena sva obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavak 1. KZ/11.

17. Nakon što je utvrdio kaznenu odgovornost optuženika, sud je pristupio razmatranju vrste i mjere kaznenopravne sankcije. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženika ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

18. Sud je kao olakotnu okolnost na strani okrivljenika cijenio protek vremena jer je djelo počinjeno 2020., narušeno zdravstveno stanje okrivljenika, te prekršajnu neosuđivanost koja proizlazi iz kaznene evidencije za okrivljenika (l.s. 174). Kao otegotnu okolnost mu je cijenio dosadašnju kaznenu osuđivanost koja proizlazi iz kaznene evidencije za okrivljenika (l.s. 176-177) i to za četiri kaznena djela prijetnje i jedno kazneno djelo teške tjelesne ozljede, a iz koje je razvidno da se radi o osobi čiji dosadašnji život ukazuje na neusklađenost ponašanja s društvenim normama i očiglednu sklonost ka činjenju kaznenih djela. Dosadašnja višestruka osuđivanost nije polučila pozitivne rezultate kod optuženika da ne čini nova kaznena djela, već je nastavio postupati na društveno neprihvatljiv i nezakonit način. Dakle, radi se o recidivistu na kojeg do sada izrečene kazne, nisu utjecale da prestane s činjenjem kaznenih djela i uskladi svoje ponašanje s društveno priznatim normama.

19. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, istog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci.

20. Radi se o bezuvjetnoj kazni zatvora za navedeno kazneno djelo, a koja kazna je prema stavu ovog suda primjerena težini djela i osobi optuženika, prvenstveno cijeneći višestruku osuđivanost optuženika. Kazna zatvora u trajanju 6 mjeseci je prema stavu ovog suda primjerena težini kaznenog djela i osobi optuženika odnosno njegovim individualnim okolnostima. Slijedom navedenog, sud je stava da se svrha kažnjavanja može postići jedino bezuvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 6 mjeseci, a kojom će se ne samo utjecati na optuženika da mu se uputi prijekor i ukaže na štetnost činjenja kaznenih djela, nego će se utjecati i na druge osobe da ne čine ista ili druga kaznena djela.

21. Oštećenica ZJ je u ovome kaznenom postupku postavila imovinsko pravni zahtjev u visini od 400,00 eura na ime duševne boli i materijalne štete budući se zbog ponašanja okrivljenika morala preseliti u novi stan. Međutim, sud nije imao dovoljno relevantnih podataka na temelju kojih bi mogao utvrditi visinu štete budući oštećenica nije dostavila nikakve dokaze o visini najamnine koju je plaćala za stan.

22. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP okrivljeniku je naloženo plaćanje troškova postupka u ukupnom iznosu od 100,00 eura (sto eura) u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude. Navedeni trošak sastoji se od paušalnog troška postupka u iznosu od 100,00 EUR, a koji je odmjeren uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka, kao i imovinske prilike okrivljenika.

Zadar, 29. svibnja 2026.

Sudac

Nikola Bilan

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

DNA:

1. Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru na broj KO-DO-234/2021

2. Okrivljeniku JJ, [adresa]

3. Branitelju okrivljenika Klaudiji Šopić, odvjetnici u Zadru,

4. Oštećenici ZJ.