REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Kzd-20/2025-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli-Pola, po sucu Andreju Pudelku, kao sucu za mladež, uz sudjelovanje Monike Ferizaj Omanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ČA zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje u tekstu: KZ/11) i kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 2. KZ/11, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola broj KOz-DO-13/2025-1 od 10. veljače 2025., nakon javne rasprave održane 11. svibnja 2026. i zaključene 26. svibnja 2026. u nazočnosti zastupnice optužbe – državnoodvjetničke savjetnice ŽA, okrivljenika ČA i branitelja okrivljenika Mirka Mastilovića Turčinovića, odvjetnika iz [adresa], dana 29. svibnja 2026. objavio je u nazočnosti okrivljenika ČA,
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., - dalje u tekstu ZKP/08)
okrivljenik ČA, nadimka „ Č“, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca Ž i majke V, djevojačko M, rođenog **.**.1970. u [adresa], s mjestom prebivališta u [adresa], državljanina Republike Hrvatske, magistra informatike, zaposlenog u vlastitoj tvrtci, Task d.o.o. s ,mjesečnim primanjima sa oko 1.500,00 eura, vlasnik stana površine oko 80 m2 na adresi prebivališta, oženjenog, oca troje djece, bez čina i odlikovanja, kazneno neosuđivan, prekršajno nekažnjavan
oslobađa se optužbe
da bi
- dana 18. listopada 2024. godine, oko 20,00 sati, u Rovinju, na šetalištu u blizini hotela Grand Park Hotel Rovinj, svjestan da prema djetetu VA (rođen **.**.2009.), poduzima radnje koje su štetne za njegov pravilan emocionalni razvoj, pa pristajući na to, te u nakani da istoga ustraši i uznemiri, nakon što je mlt. VA u društvu prijatelja gađao prolaznike vodenim balonima, vičući krenuo trčati za mlt. VA, koji je bježeći od njega stigao na stazu šetališta, gdje su se nalazile ČAČ i MA, koje su VA zadržale do njegovog dolaska, kada je mlt. VA drvenim dijelom kišobrana, kojeg je držao u ruci, više puta udario po lijevoj strani lica u predjelu uha, govoreći mu kako će ga ubiti, a što je sve kod mlt. VA izazvalo uznemirenost i strah, te negativno utjecalo na njegov psihički razvo,
II. dakle, zlostavio dijete i grubo povrijedio njegova prava, te drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,
pa da bi time počinio jedno kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11 i jedno kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom iz članka 139. stavak 2. KZ/11.
III. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada branitelja okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola (dalje u tekstu: ODO Pula-Pola) broj: KOz-DO-13/2025-1 od 10. veljače 2025., okrivljenik ČA (dalje u tekstu: okrivljenik) tereti se za počinjenje jednog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 i jednog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 2. KZ/11. Navedena optužnica je u cijelosti potvrđena rješenjem optužnog vijeća ovog suda poslovni broj Kzd-20/2025 Kovm-82/2025 od 9. rujna 2025. godine (listovi 73 - 76 spisa).
2. Prilikom očitovanja o osnovanosti optužbe okrivljenik se na raspravi održanoj 11. svibnja 2026. očitovao da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenih djela za koje se tereti te da će svoju obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.
3. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitani su: zapisnik o zaprimanju kaznene prijave samo u dijelu vremena, mjesta i osobe podnositelja (list 8 - 9 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 21. listopada 2024. i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (list 11 - 12 spisa) te su pregledane fotografija lica oštećenog (list 13 spisa), fotografije s listova 90 – 96 spisa, izlist s „Facebooka“ (list 97 spisa), izlist sa aplikacije „Google maps“ (list 98 spisa) i fotografija zaslona mobitela (list 99 spisa). Nadalje, uz suglasnost stranaka su pročitani: zapisnik o ispitivanju svjedoka – djeteta VA od 24. siječnja 2025. na Županijskom sudu u Puli-Pola ( list 46-47 spisa), i preslušava se DVD sa snimkom ispitivanja ( list 48 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka MA od 24. siječnja 2025. na Županijskom sudu u Puli-Pola( list 49-50 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka ČAČ od 24. siječnja 2025. na Županijskom sudu u Puli- Pola( list 51-52 spisa) i zapisnik o ispitivanju svjedoka HA u Općinskom državnom odvjetništvu Pula-Pola od 21. studenog 2024. godine (list 39-41 spisa), dok je u svojstvu svjedoka na raspravi ispitana PA (list 100 – 103 spisa). Zaključno, pročitani su izvaci iz kaznene evidencije (list 108 spisa) i prekršajne evidencije (list 109 spisa) za okrivljenika nakon čega je kao zadnji dokaz u postupku okrivljenik iznio svoju obranu.
4. Obrana je imala primjedbu na iskaz svjedoka VA u pogledu vjerodostojnosti iskaza te primjedbu na iskaz svjedoka PA u pogledu istinitosti njenog iskaza. Nadalje, osim dokaza izvedenih u tijeku dokaznog postupka, obrana je još predlagala da se u svojstvu svjedoka ispita policijska službenica UA, koji dokazni prijedlog je sud odbio kao nevažan. Ispitivanje imenovanog svjedoka je predloženo jer je ista zaprimila kaznenu prijavu PA pa kako bi ista opisala njeno stanje prilikom podnošenja prijave i razloge za podnošenje kaznene prijave nakon proteka dva dana, a obrana je navela i kako je ista policijska službenica obavljala obavijesni razgovor s HA i oštećenikom pa da bi ona mogla iskazivati o tome u kakvom je stanju bio oštećenik prilikom obavljanja obavijesnog razgovora. Međutim, sud smatra nevažnim za ovaj postupak stav policijske službenice o stanju PA prilikom podnošenja kaznene prijave i oštećenika prilikom obavljanja obavijesnih razgovora s njima obzirom da se sadržaj kaznene prijave i obavijesnog razgovora ne koriste kao dokaz u postupku, dok o razlozima za podnošenje kaznene prijave nakon dva dana ne može iskazivati policijska službenica koja je prijavu zaprimila, već to treba pojasniti osoba koja je podnosila prijavu.
5. Okrivljenik ČA u svojoj obrani u bitnome navodi da je događaj bio 18. listopada 2024., a dva dana prije tog događaja, dakle 16. listopada 2024. na tom istom mjestu njega i suprugu netko je gađao šišarkama. Navodi da postoje dvije kamere te da su se snimke odmah mogle izuzeti i bilo bi potpuno jasno što se dogodilo. Ta šetnica ima i gornji dio koji ide zapravo paralelno s donjom šetnjicom. Tog 18. listopada prvo je on pogođen vodenim balonom, a pogođena je bila i njegova sestra. Bilo ga je strah da ne bi opet bili gađani škarama kao dva dana ranije. Krenuo je prema tom gornjem dijelu šetnice i tamo je vidio dvije djevojke, a u tom trenutku nije znao ni tko ih gađa niti koliko je tih osoba bilo tamo. Te djevojke su malo prije njih isto bile pogođene balonima i one su isto pokušale vidjeti tko to gađa. Čekao je na tom gornjem dijelu i vidio je obris jedne osobe te vidio da se ta osoba podiže, a prije toga se skrivala. Pitao je što radi, a ta osoba je tada počela bježati. U tom bijegu ta je osoba i pala na kaskadama, zatim se ustala i nastavila bježati, a on je shvatio da ga ne može stići i kako je bio mrak i bilo je vlažno nije htio ići istim putem kao ta osoba, već je išao okolo. Čuo je viku i shvatio da se netko dere na njegovu ženu i sestru. Kada je došao do njih, tamo su bile i one dvije djevojke, a on u tom trenutku još nije znao ništa, niti tko je ta osoba niti što se događa. Kasnije je tek saznao da se on zove VA, ali želi reći da njega tamo nitko nije zadržavao. Pitao ga je je li on gađao, na što je on govorio da nije, ali je vidio da ima mokre hlače pa je shvatio da je to on. VA je tada poludio, vikao je, govorio da je okrivljenik pedofil, „jebao mi je sve po spisku“. Okrivljenik navodi da nije znao što će VA napraviti te je tada i on povisio ton i rekao da mu ga je dosta. VA je govorio da će on sada vidjeti, da mu mama radi na policiji i zvao je nekoga telefonom. Okrivljenik nije znao zove li on policiju ili nekog drugog. Tamo su još uvijek bile te dvije djevojke koje su to sve vidjele, ali su one uskoro otišle. Okrivljenik i ostali su se krenuli udaljavati, nisu bježali, već su se samo htjeli maknuti od tamo. Okrivljenik i dalje nije znao je li VA sam ili je s njime bilo drugih osoba. VA je hodao za njima i hodao je devet ili deset minuta, a cijelo vrijeme hodao je za njima. U blizini restorana Mala Maslina došao je jedan automobil te je okrivljenik prepoznao da je to došao HA, kojeg poznaje od ranije. HA je fizički krupniji od njega, a i VA je deset centimetara viši od njega. Tada nije izgledalo kao da je HA došao miroljubivo, već je djelovalo kao da se došao tući. Kada ga je prepoznao HA mu se ispričao i rekao da nije znao da je on (okrivljenik) u pitanju. Okrivljenik također navodi da on nije prijetio VA, već je on doživio prijetnje od VA. VA mu je govorio da bolje da ne zna tko je njegov tata jer da će plivati u Mirni, a okrivljenik smatra da pri tome nije mislio na rijeku već na tvornicu za preradu ribe Mirna u [adresa]. U tim prijetnjama mu je spominjao da mu je tata pomorac a da mu mama radi u policiji. HA je rekao da je VA problematičan, ispričao mu se i oni su otišli. Tu večer oko 21:30 sati HA ga je ponovno zvao i opet se ispričao te mu rekao da su tamo bila dva dečka, da se drugi zove ŽAČ i da mu tata radi u policiji, a kasnije je saznao da je Jordan sin DA. HA mu je rekao da se dečko hoće osvetiti i da će mu složiti priču. Sljedeći dan je na mjestu događaja pokupio te balone kako bi se vidjelo što su oni radili te je fotografirao samo mjesto događaja. Taj dan se nije ništa dogodilo, ali sljedeći dan, u ponedjeljak je uhićen zbog ovog događaja. Okrivljenik nadalje navodi da nije udario oštećenika, htio je samo otkloniti opasnost od sebe. VA je vikao, a on nije znao što će on napraviti te je gestikulirao oštećeniku rukama u smislu da ga pusti na miru i mahao rukama. Put kojim su odlazili zapravo je njihov uobičajeni put kojim inače šetaju, ali više ne idu tamo nakon ovog događaja. Čuo je da se VA kreće za njima jer je čuo kako on nekoga navodi i govori gdje oni idu, a nije tada znao s kime razgovara i hoće li neka grupa njih napasti. Između njega i VA tada nije bilo nikakve komunikacije. U izlistu s aplikacije Google Maps vidi se mjesto gdje je sve počelo i vidi se dokle su oni hodali te da je udaljenost 750 metara. Oštećeniku je govorio da prestane, da je dosta i slične stvari, ali mu nije prijetio. Da se to danas dogodi, vjerojatno bi pozvao policiju, a tada je razmišljao hoće li ih zvati ili ne. Sve se skupa odvilo tako da nije zvao policiju, a razmišljao je bi li to sve bio gubitak vremena, jednostavno se tako dogodilo.
6. Potom je reproducirana snimka ispitivanja okrivljenika od 21. listopada 2024. kada je okrivljenik iznosio obranu u policiji. Tada je u bitnome naveo da su ih u srijedu prvi puta gađali sa šišarkama i balonima, a u petak zalili vodom, ne zna jesu li bili baloni ili nešto drugo, da je njemu "puknuo film" jer je to bilo drugi put zaredom. Potrčao je gore za njima, tamo su bile dvije djevojke koje su također pogodili. Oni su pobjegli, čekao je u mraku da li će se tko vratiti, oštećeni je bježao, te pao preko ograde pred njegovu sestru i suprugu i ove dvije cure koje su došle dole. On je tada dotrčao te je krenulo vikanje. Navodi kako je oštećeni vikao, prvo je govorio da ga je on ganjao s oružjem pa da je pedofil, počeo prijetiti mamom, tatom i policijom, da je postao agresivan te da ga je okrivljeni „sa klincem od kišobrana zahvatio" ne zna više je li lijeva ili desna strana. Pritom okrivljeni pokazuje dio lica neposredno ispod svog lijevog uha. Nije ga htio po glavi jer je oštećeni imao naočale koje su ostale čitave. Negira da bi ga udario više puta. Također, ističe da je oštećeni veći od njega. Nadalje navodi da je oštećeni nazvao nekoga, a on, supruga i sestra su u jednom trenutku krenuli stazom dalje, a oštećeni je cijelo vrijeme išao za njima, a ona nije znao koga oštećeni zove. Zatim da je došao HA kojeg poznaje od ranije, a za kojeg je tada saznao da je stric oštećenika, kako je HA rekao što je dijete radilo, te da ga je on zbog toga "zakačio kišobranom". HA ga je tu večer ponovno zvao da mu se ispriča i rekao mu da su bila dva dečka i da je taj drugi dečko sin od jednog policajca te mu je rekao da se oštećenik želi osvetiti. Negira da bi tom prilikom uputio riječi prijetnje oštećeniku. Na upit pojašnjava kako je HA rekao „San ga čapa sa lumbrijom“. Ističe kako pritom nije izgubio kontrolu jer da ga je udario jako da bi se to vidjelo.
7. U ovom predmetu nije sporno da je došlo do konflikta između okrivljenika i maloljetnog oštećenika, ali je sporno je li okrivljenik više puta udario oštećenika po lijevoj strani lica u predjelu uha drvenim dijelom kišobrana i pri tome mu govorio kako će ga ubiti.
8. Ispitan u svojstvu svjedoka - oštećenik VA u bitnome navodi kako su on i prijatelj ŽAČ bili iznad šetnice, igrali su se kod hotela Park u [adresa] i imali su vodene balone. Ne zna je li on ili njegov prijatelj bacio balon iznad prolaznika koje ne poznaju. Ti prolaznici su se počeli derati, prijetiti i psovati, a njegovom prijatelju je bilo smiješno pa je opet bacio balon ispred njih. Možda nakon minutu je njegov prijatelj počeo bježati pa je i on počeo bježati, nije znao točno zašto bježe pa je pretpostavio da je netko došao. On i prijatelj su se odvojili te je u jednom trenutku vidio siluetu, mislio je da možda ima oružje u ruci ali je to valjda bio kišobran. Kada ga je ta osoba vidjela ga je počela loviti po šumici a on je bježao. Skočio je na šetnicu preko zida i tu su ga dočekale dvije ženske osobe, jedna ga je držala za ruku, a druga ga je snimala. Optužile su ga za to što ih je gađao balonima, a on je govorio da nije, bio je uplašen. Tada je došao okrivljeni i počeo prijetiti, ne sjeća se točno što mu je rekao i lupao ga je kišobranom po glavi, dobio je više udaraca sa drvenom drškom kišobrana po lijevoj strani glave u području uha i naposljetku mu je prijetio smrću, rekao mu je da će ga ubiti i krenuli su odlaziti, a ona je išao 50-ako metara iza njih. Prije nego su krenuli je on zvao mamu koja mu se nije javila i nakon toga su krenuli, a on je išao za njima. Zvao je "barbu" HA, ukratko mu je rekao što se dogodilo, a onda je barba došao na kraj šetnice i tamo ih dočekao. H je prepoznao okrivljenika te mu je rekao da se okrivljeni zove ČA. Okrivljeni da je ispričao svoju stranu priče njegovom barbi, a nakon što su oni otišli i on je sam sa barbom pričao o tome, barba ga je smirio jer je bio potresen od događaja.
9. Ispitana u svojstvu svjedoka PA u bitnome navodi da je VA je njezin sin. Na početku je željela reći da joj je žao što je prošlo tako puno vremena od događaja te bi voljela da se sve ovo na sudu odvijalo neposredno nakon događaja. Ona nije bila na mjestu događaja, već ju je VA zvao, ali se ona u tom trenutku nije javila, nego ga je nazvala nakon nekog vremena, možda nakon 15-ak minuta. Kako se ona nije javila, VA je zvao HA, koji je bivši izvanbračni suprug njezine sestre. VA joj je kasnije pričao da je htio da odmah netko dođe jer se taj gospodin htio udaljiti s mjesta događaja. Tamo je došao HA, a VA je bio u šoku, nije htio ići kući, nije htio niti da ona dođe. On u tom trenutku nije ništa htio, a HA joj je rekao da je on tamo i da će on sve smiriti. Kasnije joj je VA ispričao da su on i njegov prijatelj Jordan bacali vodene balone na šetnicu, da nisu gađali ljude, nego da je valjda njima bilo zabavno vidjeti tu vodu kada se rasprsne i da ljudi misle odakle je ta voda. Rekao joj je da je neki čovjek počeo trčati za njima, da su se bojali, a da je Jordan pao te da se nije mogao ustati. VA je na jednom mjestu zapeo i jedna ga je gospođa držala za ruku, a druga ga je snimala mobitelom. VA joj je ispričao da je prema njemu dotrčao taj gospodin, prijetio je da će ga ubiti i nekoliko puta ga je udario sa zaobljenom drvenom drškom kišobrana. Udario ga je po licu i zahvatio mu je i uho. VA je kasnije bilo strah zbog tog događaja. Bilo ga je strah da tog čovjeka negdje ne sretne te on niti danas ne odlazi u kafić koji se nalazi blizu tog mjesta jer ga je strah da ne sretne tog čovjeka. Jedan dio događaja VA joj je odmah ispričao preko telefona dok je HA bio s njime, a jedan dio događaja joj je ispričao kasnije kada je došao kući. HA joj je preko telefona dok je bio s VA, odmah ispričao što se dogodilo. HA joj je rekao da se taj čovjek naljutio jer su ga gađali vodenim balonima i da ga je taj čovjek odgojno udario. Rekao joj je da on poznaje tog čovjeka. HA joj je rekao da će on popričati s tim čovjekom, a svjedokinja smatra da je ta osoba trebala zvati policiju ili tražiti da razgovara s djetetovim roditeljima. Okrivljenika od ranije nije poznavala i on ih nakon ovog događaja nije pokušao kontaktirati niti se ispričao. Ne sjeća se točno kada se to dogodilo, prije otprilike godinu i pol, bila je 2024. godina i sve se odvijalo navečer. To se odvilo u [adresa] na šetnici u blizini Hotela Park. Željela je dodati da ih je sve taj događaj uznemirio i da su u zadnjih godinu dana odlučili ne pričati o tome te je zato ranije rekla da joj je žao što se sve ovo nije odvijalo neposredno nakon događaja, a ovako sada moraju sve to ponovno proživljavati. Kaznenu prijavu je sama podnijela dva dana nakon događaja, a tako je postupila jer je VA bio uznemiren, a nije htio ići kod doktora. Kada mu je pomagala skinuti majicu je zajauknuo pa je po tome shvatila da ga uho boli. Navodi da je ipak htjela i njega zaštititi kako se tako nešto ne bi opet dogodilo. HA joj nije rekao točno gdje su se oni našli, a zadnjih godinu dana nisu uopće razgovarali o ovom događaju s njime. Pri tome misli da nisu razgovarali o takvim detaljima, već su razgovarali o tome koliko je već prošlo od toga i da ne bi VA pomislio da to može proći nekažnjeno. Njezin sin je tu večer spavao kući, a obzirom na protek vremena ne sjeća se kako je tu večer došao kući. O događaju je jedan dio razgovarala sa sinom tu večer, a dio joj je ispričao sutra jer je cijeli dan bio kući i nije htio nigdje izlaziti. Fotografija oštećenika na kojoj se vidi crvenilo na uhu je dostavljena policiji prilikom podnošenja kaznene prijave, a ona je to fotografirala sljedeće jutro nakon događaja.
10. U tijeku ispitivanja svjedoka PA je zabranjeno pitanje branitelja "Jeste li se događaja bolje sjećali prilikom podnošenja kaznene prijave ili danas?", kao nevažno obzirom da se sadržaj kaznene prijave ne može koristiti kao dokaz u ovom postupku. Također je kao nevažno zabranjeno pitanje branitelja okrivljenika „Kakav mobitel je imao vaš sin, odnosno je li se radilo o mobitelu s kamerom?“
11. Ispitana u svojstvu svjedoka MA je u bitnome navela da su par dana prije kritičnog događaja ona njezin brat, odnosno okrivljenik i okrivljenikova supruga ČAČ išli nakon večere šetati gradskom šetnicom. Kada su prije kritičnog događaja šetali, odnosno dvije večeri prije kritičnog događaja, netko ih je gađao šišarkama. Radilo se o zatvorenim šišarkama i nisu bile baš bezazlene. Kada su kritičnog dana šetali tom istom šetnicom i došli na istu poziciju, gađani su vodenim balonima. Ona je bila sva mokra, a iza tog zida na šetnici su čuli smijanje i hihotanje. Ona i ČAČ su se zaustavile na šetnici a okrivljenik je otišao vidjeti tko ih gađa i tko se to smije. Od gore se čula galama jer su tamo bile još neke djevojke koje su isto tako bile pogođene tim balonima. U jednom trenutku je jedan dečko preskočio je nekoliko zidića jer se radi o kaskadama i došao na šetnicu, odnosno skočio je na šetnicu direktno ispred nje i ČAČ. Ona je tog dečka pridržala da se on stabilizira jer je skočio i mogao je pasti. Ona ga je pridržala sa obje svoje ruke za jednu njegovu ruku. Onda ga je pitala zašto ih je gađao balonima, a taj dečko je onda počeo uporno tvrditi da ih on nije gađao i da on s time nema veze. Nakon toga su se dolje spustile i dvije djevojke koje su isto tako bile gađane tim balonima i koje su isto tako išle po tim stepenicama gore tražiti osobe koje su ih gađale. One su bile tamo cijelo vrijeme, a bile su tamo i kada se njezin brat ponovno vratio. Kada se okrivljenik vratio, onda se taj dečko počeo derati pedofil, peder, da ga ganja oružjem“, on je vikao, galamio da nije on. U toj galami sada više ne zna da li mu je okrivljenik nešto rekao kada je došao. Ona je tog dečka uhvatila za njegovu ruku te ga je držala toliko dugo koliko je trebalo da se on stabilizira. Nakon toga ga je pustila i on je mogao ići kamo god je htio. Nakon što je rekao okrivljeniku ono što je prethodno navela, onda je uzeo mobitel i rekao da će zvati policiju, s čime su se svi složili, ali nije nazvao policiju i nije htio niti reći koga zove. Čula je da on priča s nekim i objašnjava mu da ga oni optužuju da ih je on gađao, ali da on to nije učinio, a oni su mu onda rekli da razgovor stavi na razglas jer da su i oni sudionici toga događaja, ali taj dečko to nije htio. Oni su par puta ponovili da stavi taj razgovor svoj na razglas, ali on to nije htio i onda su krenuli kući. Kako su oni počeli hodati prema svojoj kući, tako ih je taj dečko počeo pratiti, ali je cijelo vrijeme bio na telefonu i objašnjavao toj osobi s kojom je bio na telefonu kuda se oni kreću. Kada su došli do glavne ceste je došao jedan auto s upaljenim svjetlima i auto se zaustavio ispred njih te je iz tog auta izašao njima jedan nepoznat čovjek kojeg je prepoznao njezin brat. Njezin brat je tom čovjeku objasnio što se dogodilo te mu je rekao da su njih gađali s balonima. Taj čovjek je rekao da to nije njegov sin već da mu je to nećak o kojem se on brine jer da mu je tata na brodu. Ona je čula kada je okrivljenik tom čovjeku rekao HA, pa je tako saznala da se taj čovjek zove HA. Taj dječak je polako došao do njih i kada je shvatio da se okrivljenik i HA poznaju, onda je shvatio da očito stvari neće završiti kako je on zamislio, pa je onda krenuo vikati da su oni njega optužili da je on njih gađao a da on to nije napravio, na što mu je HA rekao da neka ušuti jer da on sada priča s okrivljenikom, a ako ne može šutiti neka prošeta i ohladi se. Nakon toga je to dijete počelo galamiti i vikati da će doći njegov tata s broda pa će ih razbiti i prebiti. Nakon što je okrivljenik došao na šetnicu ona nije vidjela da bi on udario to dijete jer je ona pričala s tim djevojkama koje su isto tako bile gađane. To večer su svi u ruci imali kišobrane jer je tu večer lagano kišilo. U tom trenutku kada je taj dječak skočio na šetnicu ispred njih, oni su imali zatvorene kišobrane. Nije čula da bi okrivljenik prijetio tom dječaku. To večer saznala je da se taj dječak zove P jer je njegov barba rekao: „ P ušuti“, a kasnije je saznala da se zove VA, a to je saznala kada je dobila poziv za sud. Nadalje je navela da kada je oštečeni skočio s tih kaskada na šetnicu da je bio nestabilan jer je to visoko i zato ga je ona pridržala dok se nije stabilizirao da ne padne. Od te šetnice je pao do glavne ceste gdje su se sreli s HA, oštećeni je išao za njima i pričao je na telefon. Okrivljenik je u ruci imao štapni kišobran, a ne zna kakvu dršku je imao taj kišobran. Nije mogla procijeniti koliko godina imao taj dečko, ali može reći da je bio viši od njezina brata.
12. Ispitana u svojstvu svjedoka ČAČ u bitnome navodi da su ona, njen suprug, odnosno okrivljenik i njegova sestra MA šetali šetnicom te su u jednom trenutku osjetili da ih je nešto udarilo i da su mokri. Dva dana prije tog događaja na istom mjestu bili pogođeni šišarkom te su čuli neko dobacivanje. Iz tog razloga je okrivljenik otišao stepenicama gore vidjeti tko ih je to gađao. Dok su ona i MA čekale na šetnici u jednom trenutku se prema njima počeo vraćati jedan dečko koji se skotrljao iz kaskada i pao ispred njih. Taj dečko je pao između nje i MA. Kako je pao, odnosno skočio sa tog zida, bio je udaljen oko dva metra od MA. Kako je on pao to je bio dosta visoko i počeo se dizati te se rukama pomagao uz taj zid da se digne. Ona je krenula prema njemu, a on je počeo vikati da ga pederčine napadaju sa oružjem gore, da ga ona i MA napadaju. Nije vidjela da bi MA u bilo kojem trenutku bila u fizičkom kontaktu s tim dečkom jer je on bio između njih dvije. On je cijelo vrijeme vikao da ga oni napadu a ona ga je uslikala. Sigurna je da mu je rekla da ga ona slika da se vidi da njega nitko ne napada. On je rekao da će nekoga zvati te je doista nekoga i nazvao te je toj osobi s kojom je pričao na telefonu rekao da ga neke „pederčine“ napadaju. Oni su tom dečku rekli neka im da tu osobu s kojom priča na telefon da joj objasne što se dogodilo, ali on nije htio. Taj dečko je prije toga i govorio da on nikoga nije gađao, da je to radio njegov prijatelj. Ona je od svega toga bila u šoku i konfuzno joj je to sve bilo u glavi. Nadalje navodi kako verbalne prijetnje i uvrede od strane tog dečka nisu prestajale. Ona nije vidjela da bi okrivljenik u bilo kojem trenutku fizički napao tog dečka niti je vidjela da bi ga kišobranom udario. Samo je u jednom trenutku vidjela da je taj dečko krenuo prema njima te je osjetila neko komešanje i onda je prišla okrivljeniku i rekla da idu. Nije čula da bi okrivljenik prijetio tom dečku, ali je čula da je taj dečko prijetio njima. Nakon što su otišli sa šetnice, odnosno krenuli kući, taj dečko ih je slijedio i to sigurno nekih pet minuta. Cijelo vrijeme dok ih je slijedio pričao je na telefon i govorio toj osobi kako oni bježe od njega. Oni nisu bježali, već su normalno hodali. U jednom trenutku došao je do njih jedan automobil iz kojeg je izašao jedan čovjek. Ona je tada bila dosta uplašena jer nije znala što će se dogoditi. Međutim, taj čovjek je poznavao okrivljenika i rekao mu kada je izašao iz auta: „Šta ste to vi?“ Taj dečko je došao do njih i dalje je nastavio vikati da su pedofili, na što mu je HA rekao da se makne ako se ne može smiriti. Nakon toga taj dečko je krenuo, odnosno odmaknuo se od njih, ali je pritom vikao: „Vidjet ćete vi kada moj otac dođe s broda.“ HA se tada njima ispričao, rekao je da ga on pazi i da vodi računa o tom dečku dok mu je otac na brodu. Djevojke koje su bile tamo joj nisu poznate i da ne zna njihova imena.
13. Ispitan u svojstvu svjedoka HA u bitnome navodi da ga je 18. listopada 2024. oko 20:00 sati telefonskim putem nazvao njegov nećak VA te mu rekao da se nalazi kod Hotela Park u [adresa] na šetnici, da ga je netko lovio, neki čovjek. Rekao mu je da mu je taj čovjek rekao da ih je on navodno gađao vodenim balonima na šetnici. Ujedno mu je rekao da ga taj čovjek ne pušta i tražio od njega da dođe po njega, a s obzirom na to da mu se mama ne javlja na telefon. Naveo je kako je cijelo vrijeme dok se vozio prema VA bio s njim na telefonskoj liniji. Našli su se kod kuglane. Kada je stigao vozilom, vidio je okrivljenika i dvije žene, misli da je jedna od njih okrivljenikova supruga, a iza njih je hodao VA. Okrivljenika poznaje od ranije, budući da su zajedno poslovno surađivali. Kada je došao do njih okrivljenik ga je upitao: „Da li je to tvoj mali?“, a on mu je pojasnio da je to sin od njegovog šogora. Tada mu je okrivljenik rekao da ih je VA na šetnici kod Hotela Park gađao već dva puta u tri dana. Rekao mu je da je VA pokušao ukazati da to nije normalno ponašanje i okrivljenik mu je ispričao što se dogodilo. VA je rekao da, dok priča s okrivljenikom da stane malo dalje jer je primijetio da je VA ljut i revoltiran. Okrivljenik mu u razgovoru nije rekao što se točno dogodilo te mu nije rekao da bi on VA udario ili mu prijetio. Nakon toga, u razgovoru mu je VA rekao da su ga lovili, da se on dva puta poskliznuo, da je skakao preko zida dok je trčao i pao te da su ga zato uspjeli uloviti. Rekao mu je i da je on očekivao da će HA razbiti okrivljenika te mu je rekao: „Da je to bila tvoja kćer, ti bi njega ubio!“ Također, VA mu je rekao da ga je okrivljenik pokušao udariti kišobranom. Istu večer je nazvao okrivljenika koji mu je rekao da mu je žao zbog događaja, ali mu ništa detaljnije o događaju nije govorio.
14. Iz uvida u zapisnik o zaprimanju kaznene prijave od 20. listopada 2024. u bitnome proizlazi da je navedenog dana PA podnijela kaznenu prijavu u Policijskoj postaji Rovinj.
15. Iz uvida u zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 21. listopada 2024 i potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta u bitnome proizlazi kako je od PA oduzeta fotografija lijeve strane lica VA. Iz uvida u izuzetu fotografiju proizlazi da je vidljivo crvenilo na unutrašnjem dijelu uha.
16. Iz uvida u fotografije sa listova 90 – 96 spisa a uzimajući u obzir i obranu okrivljenika u bitnome proizlazi kako je fotografijama s listova 90 do 92 istima vidljivo mjesto događaja, odnosno šetnica uz koju se nalazi zid i stabla iza zida. Nadalje na fotografiji s lista 93 su vidljivo ostaci balona, na fotografiji s lista 94 je vidljivo kako se radi o svije osobe, ali obzirom da je fotografija mutna nije potpuno jasno što osobe rade. Obzirom na iskazu svjedoka i obranu okrivljenika, ali i fotografije s listova 95 i 96 spisa sud zaključuje kako se na fotografiji nalaze oštećenik te MA koja drži rukom oštećenika, a sama MA je u svom iskazu navela kako je ona oštećenika uhvatila za ruku. Na fotografijama s listova 95 i 96 je vidljivo kako oštećenik podiže ruku kako ga se nebi slikalo i kako razgovara s nekim preko mobitela.
17. Iz uvida u izlist s aplikacije „Google maps“, a uzimajući u obzir obranu okrivljenika u bitnome proizlazi da se radi o izlistu koji prikazuje kretanje okrivljenika i oštećenika od mjesta gdje je došlo do njihovog sukoba do mjesta gdje su se sreli s HA. Prema izlistu se radi o udaljenosti od 750 metara za koji aplikacija predviđa da je potrebno 9 minuta hoda. Iz uvida u fotograiju zaslona mobitela u bitnome proizlazi kako je osoba koja je u imeniku upisana kao „Igor Kljuka 091“ dana 18. listopada 2024. u 21:31 sati zvala korisnika mobitela [broj telefona] te da je razgovor trajao sedam minuta. Kada se navedeno dovede u vezu s obranom okrivljenika proizlazi da se radi o pozivu koji je HA uputio okrivljeniku.
18. U pogledu kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 okrivljenik u svojoj obrani negira da bi uputio oštećeniku riječi prijetnje koje mu se stavljaju na teret, a takva njegova obrana je u skladu s iskazima svjedoka MA, koja je sestra okrivljenika i ČAČ, koja je supruga okrivljenika a koje obje navode kako okrivljenik nije uputio riječi prijetnje oštećeniku. Iako navedene svjedokinje obzirom na svoj odnos s okrivljenikom imaju interes iskazivati u njegovu korist, sud je prilikom donošenja odluke posebno uzeo u obzir iskaz svjedoka HA kojega je oštećenik VA zvao da dođe po njega te je on prvi razgovarao s oštećenikom o inkriminiranom događaju. Kada je oštećenik nazvao telefonom HA istome je rekao da ga je okrivljenik lovio, da ga ne pušta i tražio je da dođe po njega, a kada je došao, HA je vidio da oštećenik hoda iza okrivljenika i još dvije ženske osobe. Oštećenik je tada HA ispričao da su ga lovili, da je on skakao preko zida i pao, ali nije spominjao upućivanje prijetnji. Oštećenik je HA rekao da ga je okrivljenik pokušao udariti kišobranom, ali mu nije spomenuo da bi mu okrivljenik prijetio. Prema navodima HA, oštećenik mu je rekao kako je očekivao da će HA razbiti okrivljenika te mu je rekao „Da je to bila tvoja kćer ti bi njega ubio“ U takvoj situaciji, kada oštećenik očito očekuje da će HA nasilno reagirati i napasti okrivljenika, ovaj sud drži očekivanim da bi oštećenik tada odmah ispričao i za prijetnje da mu ih je okrivljenik uistinu i uputio. Razgovor oštećenika i HA se odvija neposredno nakon inkriminiranog događaja, pa uzimajući u obzir i sve ranije navedeno ovaj sud zaključuje kako je za očekivati da bi oštećenik neposredno nakon događaja zasigurno spomenuo prijetnje smrću u razgovoru s članom svoje obitelji i osobom koju je pozvao u pomoć, osobito kada očekuje zaštitu od te osobe, pa čak štoviše očekuje i kako će HA ozlijediti okrivljenika. Kako oštećenik u takvoj situaciji nije spomenuo upućivanje prijetnji od strane okrivljenika, ovaj sud zaključuje kako je iskaz oštećenika u kojem on naknadno govori o upućenim prijetnjama nevjerodostojan, pa uzimajući u obzir da niti jedan drugi dokaz u predmetu ne potvrđuje da je okrivljenik uputio riječi prijetnje koje mu se stavljaju na teret, okrivljenik se oslobađa od optužbe za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11.
19. Pri tome je uzet u obzir i iskaz koji je dala oštećenikova majka PA, ali ona nije bila prisutna na mjestu događaja, niti je ona bila prva koja je razgovarala sa oštećenikom. Ona u svom iskazu navodi kako joj je oštećenik ispričao da mu je okrivljenik prijetio, ali obzirom na izneseno u 18. odlomku ove presude, ovaj sud zaključuje kako je oštećenik nakon što je bio nezadovoljan reakcijom HA očito odlučio dodati dijelove događaja jer nakon prvog prepričavanja događaja nije dobio reakciju koju je očekivao.
20. U odnosu na kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, okrivljeniku se stavlja na teret da je nakon što je oštećenik u društvu prijatelja gađao prolaznike vodenim balonima, a u pogledu prolaznika radi se konkretno o okrivljeniku, njegovoj supruzi i sestri, da je okrivljenik vičući krenuo trčati za oštećenikom koji je bježeći od okrivljenika stigao na stazu šetališta i tamo je drvenim dijelom kišobrana više puta udario oštećenika po lijevoj strani lica u predjelu uha. Radi se dakle o događaju koji se može podijeliti u dva dijela. U prvom dijelu događaja, okrivljenik prema optužnici trči za oštećenikom i viče, ali se pri tome zanemaruje da okrivljenik u tom trenutku nema svijest da bi se radilo o djetetu, obzirom da se oštećenik nalazio u mračnijem dijelu, te da okrivljenik uopće ne zna tko ih je gađao balonima pa on u tim trenutcima ni ne može znati da poduzima radnje koje su štetne za pravilan razvoj djeteta.
21. U drugom dijelu događaja, okrivljenik prema optužnici udara oštećenika više puta kišobranom po lijevoj strani lica u predjelu uha. Svjedokinje ČAČ i MA navode kako nisu vidjele da bi okrivljenik udario oštećenika, dok okrivljenik u tom dijelu svoje obrane na sudu navodi da nije udario oštećenika već da je samo htio otkloniti opasnost od sebe, dok je prilikom prvo iznošenja obrane pred policijom okrivljenik naveo da je zakačio kišobranom oštećenika. Kada se uzme u obzir fotografija lica oštećenika sa lista 13 spisa na kojoj je vidljivo crvenilo na unutarnjem dijelu uha, sud zaključuje kako je okrivljenik zadao oštećeniku udarac, ali nema dokaza da se radilo o više od jednog udarca kako to u svom iskazu navodi oštećenik. Oštećenik u svom iskazu navodi kako ga je okrivljenik udario više puta, što u svom iskazu navodi i PA kojoj je oštećenik ispričao događaj. Međutim, ponovno kao i u pogledu kaznenog djela prijetnje, sud uzima u obzir iskaz HA, koji je naveo da mu je oštećenik ispričao da ga je okrivljenik samo pokušao udariti kišobranom, odnosno on u prvom razgovoru nakon događaja ne navodi niti taj jedan udarac kišobranom, pa analizirajući sve iskaze i obranu okrivljenika sud zaključuje kako se zasigurno nije radilo o više udaraca jer bi onda oštećenik tako i opisano događaj HA s kojim je razgovarao neposredno nakon događaja.
22. Dakle, u prvom dijelu događaja okrivljenik ne zna da se radi o djetetu, dok je u pogledu drugog dijela događaja sud utvrdio da se radi o jednom udarcu koji je okrivljenik zadao kišobranom oštećeniku. Za počinjenja kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 nije potrebno da se radi o višekratnim događajima već je i jednokratno zlostavljanje dovoljno da bi djelo bilo dovršeno. To međutim ne znači da je svako zadiranje u tjelesni integritet djeteta ujedno i zlostavljanje. Svako je tjelesno kažnjavanje djeteta zabranjeno i predstavlja nasilje u obitelji, no u zlostavljanje prerasta samo ono tjelesno kažnjavanje koje ima određeni intenzitet te je za zlostavljanje potreban znatan stupanj fizičke ili psihičke neugode. Kada se sagleda cjelokupan događaj, okolnost da oštećenik u vrijeme događaja ima gotovo 15 godina, te da je zadobio jedan udarac od okrivljenika, ne radi se o znatnom stupnju fizičke neugode. Također, iako je udaranjem djeteta povrijeđeno njegovo pravo, zakon propisuje da se mora raditi o gruboj povredi djetetovih prava, pa se u ovom konkretnom slučaju obzirom na jedan udarac ne radi o gruboj povredi.
23. Sve navedeno ne znači da je dopušteno udariti dijete, niti da je okrivljenik u predmetnoj situaciji postupio na ispravan način, ali znači da postupanje okrivljenika ne ulazi u kaznenu sferu, već eventualno u prekršajnu, o čemu ovaj sud nije nadležan odlučivati, odnosno ovaj sud u ovom postupku ne može nakon što je utvrdio da okrivljenik nije počinio kazneno djelo odlučivati o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika za udaranje djeteta.
24. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i obzirom na sve navedeno, ovaj sud drži da nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 2. KZ/11 i kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, pa je okrivljenik je u ovom predmetu primjenom čl. 453. toč. 3. ZKP/08 oslobođen od optužbe.
25. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 i nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, a sve obzirom da je okrivljenik oslobođen od optužbe.
U Puli, 29. svibnja 2026. godine
Sudac za mladež:
Andrej Pudelko
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste mogu podnijeti Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, okrivljenik i branitelj okrivljenika, a u korist okrivljenika i osobe taksativno navedene u čl. 464. st. 2. ZKP/08, s tim da u tom slučaju žalbeni rok teče od dana kad je okrivljeniku dostavljen prijepis presude.
Žalba se podnosi Općinskom sud u Puli-Pola u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a odluku o žalbi donosi županijski sud kao sud drugog stupnja.
DNA:
1. Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, na spis broj: KOz-DO-13/2025
2. Okrivljenik ČA
3. Branitelj okrivljenika Mirko Mastilović Turčinović, odvjetnik iz Pule
4. Oštećenik VA – putem zakonske zastupnice – nakon pravomoćnosti
