REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-2076/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković, uz sudjelovanje zapisničarke Jasminke Janković, u upravnom sporu tužiteljice PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženog Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, 29. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika KLASA: UP/II-551-06/23-014/2802, URBROJ: 251-02-01/001-23-4 od 4. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika KLASA: UP/II-551-06/23-014/2802, URBROJ: 251-02-01/001-23-4 od 4. ožujka 2024. dopuštena je obnova drugostupanjskog postupka okončanog rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika KLASA: UP/II-551-06/23-014/2802, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 20. prosinca 2023. i poništeno je navedeno drugostupanjsko rješenje (točka I. izreke) te se rješenje iz točke I. zamjenjuje novim rješenjem koji glasi:

I. Odbija se prigovor PČ podnesen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku KLASA: UP/I-551-06/23-014/406, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-03 od 31. listopada 2023. kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev PČ za naknadu troškova.

2. Tužiteljica u tužbi i tijekom spora osporava zakonitost rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja u cijelosti. Navodi da je tuženik već odlučio o njezinom prigovoru izjavljenom na rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku KLASA: UP/I-551-06/23- 014/406, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-03 od 31. listopada 2023. Dodaje da je tom prilikom tuženik donio rješenje KLASA: UP/II-551-06/23-014/2802, URBROJ: 251-02- 01/001-23-3 od 20. prosinca 2023. kojim je odbacio njezin prigovor iz razloga jer je protekao rok za prigovor prije nego je isti izjavila. Iznosi da je protiv tog rješenja podnijela tužbu naslovnom sudu. Nastavlja da unatoč tome tuženik donosi rješenje koje se ovom tužbom pobija. Ističe da je tuženik obnovio drugostupanjski postupak bez njezine inicijative. Smatra da ne postoje razlozi za obnovu postupka propisani Zakonom o općem upravnom postupku. Mišljenja je da je njezin prigovor protiv prvostupanjsko rješenja od 31. listopada 2023. osnovan i da ga je trebalo usvojiti. Navodi da je prvostupanjsko rješenje donijeto od nenadležnog tijela i neovlaštene osobe. Dodaje da su pogrešno primijenjene odredbe Odluke/22. Iznosi da nije zakonita niti točka II. izreke drugostupanjskog rješenja o troškovima. Nastavlja da Sektor za socijalnu politiku nije ovlašten uopće obavljati upravne poslove, a naročito ne odlučivati u odnosu na prestanak prava na novčanu pomoć na temelju članka 7. Odluke/22. Smatra da ni Odjel za demografski razvoj nije bio ovlašten odlučiti o prestanku prava, naročito ne u upravnom postupku, donoseći upravni akt, i to po službenoj dužnosti, te naročito ne primjenom Odluke/22 odnosno članka 7. stavka 2. Odluke. Ukazuje da donositelj prvostupanjskog rješenja nije bilo ovlašteno gradsko tijelo odnosno ustrojstvena jedinica za donošenje prvostupanjskog rješenja, pa da ujedno nije bio ovlašten postupati ni njegov službenik kao službena osoba. Navodi da je drugostupanjsko rješenje nezakonito, jer ne sadrži vlastoručni potpis donositelja odnosno ne sadrži uopće vlastoručni potpis. Dodaje da Gradonačelnik nije vodio osobno upravni postupak ni riješio stvar. Iznosi da je drugostupanjsko rješenje nezakonito i iz razloga jer je donijeto od strane nenadležne osobe. Nastavlja da je članak 6. Odluke/22 definiran kao vremenski propis, pa da je tuženik bio dužan najkasnije do 31. prosinca 2022. istu primijeniti, ali da je to propustio učiniti, pa da su stoga sve kasnije odluke nezakonite. Smatra da su prvostupanjsko, te time i drugostupanjsko rješenje, nezakonita, jer je gradsko upravno tijelo pokrenulo upravni postupak po službenoj dužnosti suprotno članku 42. Zakona o općem upravnom postupku. Mišljenja je da su prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje nezakonita, jer nije bilo omogućeno prethodno izjašnjavanje stranke u prvostupanjskom postupku. Ističe da je ujedno propušteno postupanje po članku 51. Zakona o općem upravnom postupku. Ukazuje da je tuženik u cijelosti neosnovano primijenio Odluku, zanemarujući da ona nije nikada svoje pravo stekla na temelju Odluke, pa ga poradi izmjena i dopuna iste, niti temeljem iste ne može niti izgubiti. Napominje da je ona stekla pravo osobno, a ne kao korisnik novčane pomoći za dijete. Smatra da je prvostupanjsko rješenje nezakonito jer se može ispitati. Ističe prigovor prekluzije ovlasti tuženika da nakon proteka jedne godine od pravomoćnosti upravnog akta, kojim joj je na njezin zahtjev dodijelio određeno imovinsko pravo, isto ukine. Na ročištu ističe povredu prava vlasništva i legitimnog očekivanja s obzirom da pravomoćnim aktom nisu uređena pro futuro njezina prava i obveze. Nadalje ističe povredu njezinog prava na poštivanje obiteljskog i privatnog života s obzirom da se isto jednostranom akcijom tuženika ta prava narušavaju jednostranim zadiranjem u pravomoćno upravni akt, a temeljem kojega je ista ranije organizirala svoj obiteljski i privatni život pouzdajući se u načelo pravne sigurnosti te određenosti, a i u tumačenje koje je sam Grad Zagreb izdao još 2017. odgovarajući da u slučaju promjene općeg akta da se svim korisnicima kojima je već riješeno pravo i obveze neće moći zadirati u njihova prava i obveze. Nadalje, ukazuje na diskriminaciju po kriteriju dobi jer osobe usporedive situacije su diskriminirane isključivo zbog dobi djeteta pa tako korisnice kojima dijete još nije navršilo sedam godina uživaju prava iz pravomoćnog upravnog akta dok oni kojima je navršeno više ne uživaju iako su bili u usporedivoj situaciji pa je evidentno da je jedini kriterij za promjenu postala dob djeteta. Nadalje ukazuje da je Grad Zagreb ovakvim postupanjem narušio osnovnu zabranu iz Zakona o općem upravnom postupku, a to je da se upravni postupci mogu pokretati isključivo temeljem Zakona po službenoj dužnosti, a takav zakon ne postoji. Navodi da je jedno materijalno pravni propis temeljem kojeg su stranke stekle pravo i promjena istoga, a drugo je procesno pravni propis temeljem kojeg je donijet upravni akt i na koji se primjenjuje Zakon o općem upravnom postupku kao procesni zakon koji ne dozvoljava više da itko pokrene ikakav upravni postupak po službenoj dužnosti bez Zakona. Podsjeća da je originalni postupak vođen po zahtjevu u smislu članka 41. Zakona o općem upravnom postupku i samim time zakonito, dok se predmetni upravni postupak vodio ex ofo temeljem općeg akta pa samim time izostaje osnovni uvjeti iz članka 42. istog Zakona. Smatra da su samim time narušeni pravna sigurnost te načelo određenosti. Ukazuje ujedno da je narušeno načelo razmjernosti jer sav teret za predomišljanjem Grada Zagreba snosi isključivo ona, odnosno pada na privatni teret pa ispada da samo javno pravo tijelo profitira. Ujedno ukazuje da je prekršeno načelo dobrog upravljanja jer je evidentno iz izreke novog rješenja da se zadire zakašnjelom akcijom javno pravnog tijela u vlasništvo i to ne samo pro futuro već i ex tunc gdje se zadire u period do 31. ožujka 2023. te period travnja 2023. i kasniji period, a sve to iako je drugostupanjsko rješenje tek naknadno donijeto u svrhu "usklađenja". Zaključuje da su slijedom svega navedenoga narušena njezina osnovna konvencijska i ustavna prava, a da je Zakon o općem upravnom postupku kao takav eliminiran iz primjena, a sve to skupa zbog jednostranog gledišta iz želje svih upućenih sudova da se zaštiti državni proračun na teret korisnika mjere i zbog nerazumijevanja relevantne prakse ESLJP po ovom pitanju. Predlaže da se ponište rješenje tuženika uz naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome poziva na presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usoz-143/22 od 27. veljače 2023. i Usoz- 254/23 od 19. prosinca 2023. te na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III- 1744/2023 od 14. studenog 2023. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom spora sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao ročište.

6. Nesporno je da je rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport KLASA: UP/I-551-06/16-013/71, URBROJ: 251-10-01-16-3 od 4. listopada 2016. odlučeno da se tužiteljici priznaje pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja propisano Odlukom o novčanoj pomoći za majku odgojiteljicu (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 16/16. i 19/16., dalje: Odluka/16) s time da će se novčana pomoć isplaćivati mjesečno u visini prosječnog iznosa neto mjesečne plaće u Republici Hrvatskoj prema zadnjim objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku prije isplate novčane pomoći, umanjenog za pripadajuće doprinose, porez i prirez, počev od 9. rujna 2016., a da pravo na novčanu pomoć prestaje sukladno odredbama članka 6. Odluke/16.

7. Sporno je, je li osporavanom odlukom tuženika povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

8. Prvotno treba navesti da je u predmetu ovog suda poslovni broj: Us I-1031/2024 doneseno pravomoćno rješenje poslovni broj: Us I-1031/2024-7 od 17. siječnja 2025. kojim je obustavljen upravni spor povodom tužbe tužiteljice protiv rješenja tuženika, kojim rješenjem je, kao nepravovremen, odbačen njezin prigovor izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku KLASA: UP/I-551-06/23-014/406, URBROJ: 251-09- 22-1/003-23-03 od 31. listopada 2023. i to jer je rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika KLASA: UP/II-551-06/23-014/2802, URBROJ: 251-02-01/001-23-4 od 4. ožujka 2024., ovdje osporavanim rješenjem, sadržajno postupljeno po tužbenom zahtjevu, budući da je istim poništeno rješenje koje tužiteljica upravo predlaže poništiti. Stoga kada je tuženik poništio rješenje Grada Zagreba, Gradonačelnika KLASA: UP/II- 551-06/23-014/2802, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 20. prosinca 2023. nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice.

9. Rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku KLASA: UP/I-551-06/23-014/406, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-03 od 31. listopada 2023., kojim je tužiteljici prestala novčana pomoć za roditelja odgojitelja s 30. rujnom 2023., doneseno je na temelju članka 4. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba broj: 25/22., dalje: Odluka/22) kojim se članak 7. mijenja i glasi:

"Novčana pomoć prestaje:

- 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisnika ili djece;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisana iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć.

O prestanku novčane pomoći iz ovoga članka nadležno gradsko upravno tijelo odlučit po službenoj dužnosti."

10. Navedena Odluka/22 bila je predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske te je taj sud presudom poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. odbio prijedloge podnositelja čime je donio meritornu odluku o zakonitosti osporavane Odluke/22.

11. Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom U-III/1744/2023 od 14. studenog 2023. odbio ustavne tužbe u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023.

12. Stoga je prvostupanjsko tijelo na temelju Odluke/22 bilo nadležno donijeti osporavano rješenje.

13. Imajući u vidu sadržaj navedene odredbe Odluke/22 osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, budući da joj je prestala novčana pomoć u skladu s tim člankom.

14. Tužiteljici se ističe da se je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. pozvao na svoj pravni stav iz pravomoćne presude poslovni broj: Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. u kojoj je jasno izraženo da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega je Sud zaključio da adresati Odluke/16. i Odluke/17. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelja odgojitelja, koja stajališta su primjenjiva i na Odluku/22, koja se osporava. Dodao je da Sud nije našao da bi skraćivanje novčane pomoći bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti.

15. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske se je u odluci U-III/1744/2023 od 14. studenog 2023. pozvao na obrazloženje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske prema kojem su status roditelja odgojitelja i novčana pomoć za roditelja odgojitelja, ustanovljeni Odlukom/16 i Odlukom/18, rezultat političke volje predstavničkog tijela Grada Zagreba da određenoj kategoriji osoba pruži financijsku pomoć pri čemu prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave nije dužna urediti pitanja koja su uređena tim odlukama. Odnosno da, drugim riječima, novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti. Polazeći od članka 130. Ustava i naprijed navedenog obrazloženja Visokog upravnog suda u odnosu na ovlast za donošenje Odluke/21, za Ustavni sud je također nedvojbena ovlast predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, u konkretnom slučaju Gradske skupštine, da u skladu sa svojom (izmijenjenom) pronatalitetnom politikom donese Odluku/22 kojom se, između ostaloga, skraćuje trajanje mjere roditelj odgojitelj, a posljedično i trajanje prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja s petnaest na sedam godina života djeteta. U vezi s tim Ustavni sud je ponovio da u demokratskom društvu, pod uvjetom da zakonodavna intervencija kojom se preoblikuje neki društveni sustav ima legitimni cilj, adresati pravnih normi koje se mijenjanju ili ukidaju nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost određenog pravnog uređenja. Zaključeno je da je nedvojbeno da miješanje u imovinska prava roditelja odgojitelja je poduzeto na temelju članka 41. točke 2. Statuta Grada Zagreba, koji je jasan, precizan i predvidljiv te da je, dakle, miješanje provedeno "pod uvjetima predviđenim zakonom".

16. Vezano uz prigovor povratnog djelovanja Odluke/22 Ustavni sud Republike Hrvatske je naveo da je u obrazloženju presude od 5. srpnja 2022. Visoki upravni sud najprije iznio da imajući na umu činjenicu da Odluka/21 ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo kao takvo ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti (ali u razdoblju koje je obuhvaćeno pravomoćnim pojedinačnim aktima), Visoki upravni sud zaključio je da Odluka/21 djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti, odnosno da se novo pravno pravilo ne primjenjuje na situaciju koja je dovršena, iz čega slijedi ocjena toga suda da Odluka/21 nema povratno djelovanje koje je (za opće akte) beziznimno, zabranjeno, već da je riječ o tzv. nepravnoj retroaktivnosti, odnosno o pravnom učinku općeg akta koji je pod određenim uvjetima dopušten. Ustavni sud je utvrdio da se navedeni zaključak o nepravoj retroaktivnosti Odluke/21 može preslikati na Odluku/22.

17. Također, Ustavni sud Republike Hrvatske je zaključio da Odluka/22 ima legitiman cilj te da se vezano za vrijeme prilagodbe korisnika ne može složiti s tvrdnjom podnositelja da je navedeno razdoblje prekratko za ijednu od tih kategorija.

18. Ustavni sud je prihvatio ocjenu Visokog upravnog suda da je navedenim kompenzacijskim mjerama Grad Zagreb uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke/22 olakšavajući im povratak na tržište rada.

19. Vezano za rok iz članka 6. Odluke/22 valja navesti da se radi o instruktivnom roku, budući da nisu propisane posljedice nepostupanja u navedenom roku. Nadalje, ističe se da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske 12. prosinca 2022. obustavio od izvršenja Odluku/22 do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti toga općeg akta, a koja odluka je donesena 27. veljače 2023.

20. Napominje se da je o zakonitosti predmetnog prigovora odlučivao Visoki upravni sud Republike Hrvatske, povodom čega je donesena pravomoćna presuda poslovni broj Usoz-254/23-7 od 19. prosinca 2023., kojom su odbijeni zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti. Taj sud je u bitnom ocijenio da taj pravni lijek ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije, u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske. Osim toga, da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita.

21. Nadalje, osporavanje potpisa gradonačelnika te da je gradonačelnik donio osporavano rješenje i osporavanje da bi potpisnik prvostupanjskog rješenja bio ovlaštena službena osoba prema ocjeni ovog suda je neosnovano i usmjereno na odugovlačenje upravnog spora. Uvidom u sistematizaciju radnih mjesta u uredu i to u članak 74., koji je Prilog Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 13/22. i 31/22.), utvrđeno je da je u opisu poslova i zadataka stručnog savjetnika za provedbu i kontrolu mjera pronatalitne politike, a koji je potpisnik prvostupanjskog rješenja, da rješava u složenijim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja. Dakle, prvostupanjsko rješenje donijela je ovlaštena službena osoba.

22. Sud smatra da je tuženik bio ovlašten riješiti upravnu stvar neposredno u skladu s člankom 49. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine, broj: 47/09. i 110/21.), jer se je pravo stanje stvari moglo utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela te jer nije bilo potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa. Naime, sud je imao u vidu da su se iz podataka upravnog spisa mogle utvrditi sve relevantne činjenice, a da je tužiteljici pravo prestalo budući da je njezino dijete GČ **.**.2021. navršilo 7 godina.

23. Neosnovano tužiteljica smatra da joj je povrijeđeno pravo vlasništva i pravo na poštivanje obiteljskog i privatnog života, budući da je u navedenim odlukama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske zaključeno da su ciljevi koje Grad želi postići donošenjem Odluke/22 legitimni pri čemu treba imati na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze određenoj uskoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast) na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, s time da je ocijenjeno da je Odluka/22 suglasna načelu razmjernosti te je zaključeno da je donositelj uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke. Posebno se ističe da je Ustavni sud Republike Hrvatske, a kako je već navedeno, zaključio da se vezano za vrijeme prilagodbe korisnika ne može složiti s tvrdnjom podnositelja da je navedeno razdoblje prekratko za ijednu od tih kategorija, a da je tužiteljici prestala novčana pomoć s danom 30. rujna 2023. u skladu s mjerodavnom odredbom Odluke/22, budući da je njezino dijete GČ **.**.2021. navršilo 7 godina.

24. Pravilno je tuženik odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog postupka, budući da je pravilno odbio njezin prigovor te budući da je člankom 161. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku propisano da kad je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano.

25. Na ročištu 30. travnja 2026. odlučeno je da se daljnji dokazi neće izvoditi, budući da izvođenje daljnjih dokaza nije potrebno za rješavanje spora, a imajući u vidu prethodno obrazloženje ove presude. Vezano uz inzistiranje tužiteljice da ju se sasluša, napominje se da izvođenje navedenog dokaza nije potrebno za rješavanje spora, jer su utvrđene sve činjenice važne za donošenje odluke iz podataka upravnog spisa, a to je da je dijete tužiteljice GČ **.**.2021. navršilo 7 godina, a imajući u vidu naročito da se mjerodavno pravo prema kojem novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina, primjenjuje na sve korisnike pod jednakim uvjetima. Stoga je neosnovan i prigovor diskriminacije. Ponavlja se da je Ustavni sud Republike Hrvatske zaključio da se vezano za vrijeme prilagodbe korisnika ne može složiti s tvrdnjom podnositelja da je navedeno razdoblje prekratko za ijednu od tih kategorija.

26. Sud nije našao niti jedan razlog ništavosti pojedinačne odluke na koji pazi po službenoj dužnosti u skladu s člankom 47. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.).

27. Slijedom svega navedenog u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.

28. Kako je tužiteljica izgubila spor u cijelosti valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke na temelju članka 147. stavka 1. u vezi članka 148. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu 29. svibnja 2026.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnik Martin Sherri – e. komunikacijom

2. Grad Zagreb, Gradonačelnik – e. komunikacijom

3. U spis