Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-629/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatska radiotelevizija, Prisavlje 3, Zagreb, OIB: 68419124305, zastupan po punomoćnici Đini Lukac Novaković, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv ovršenika UR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovrv-39769/2025-12 od 14. siječnja 2026. godine, dana 29. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovrv-39769/2025-12 od 14. siječnja 2026. godine.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog podnesen 3. studenog 2025. kao neosnovan.
2. Protiv navedenog rješenja žali se ovrhovoditelj, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. , 146/2025 - dalje u tekstu ZPP), koji se u ovršnom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 21 st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24. - dalje u tekstu OZ), ističući osobito postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a. Predlaže drugostupanjskom sudu usvojiti žalbu, ukinuti pobijano rješenje te vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Iz stanja spisa proizlazi:
- da je ovrhovoditelj **.**.2025. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv URM (list 1-10 spisa),
- da vjerodostojna isprava – izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od **.**.2025. na ime URM (list 12 spisa),
- da iz podataka pribavljenih od Ministarstva unutarnjih poslova proizlazi da je navedena osoba preminula dana **.**.2025. (list 17 spisa),
- da je javni bilježnik rješenjem od **.**.2025. obustavio ovrhu s obrazloženjem da je dužnica umrla prije pokretanja postupka,
- da je ovrhovoditelj podneskom od **.**.2025. predložio ukidanje rješenja o obustavi, navodeći da je dužnica preminula nakon podnošenja prijedloga za ovrhu,
- da je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj: Ovrv-39769/2025-7 od 7. srpnja 2025. ukinuo rješenje o obustavi postupka, utvrdio prekid postupka zbog smrti dužnice te odredio da će se postupak nastaviti kada ga nasljednik preuzme ili kada ga sud pozove na preuzimanje,
- da je ovrhovoditelj podneskom od **.**.2025. predložio sudu nastavak postupka i dostavio pravomoćno rješenje o nasljeđivanju poslovni broj: O-3001/2025- 9 od 11. lipnja 2025. iz kojeg proizlazi da je nasljednikom iza pok. URM proglašen njezin suprug UR,
- da je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj: Ovrv-39769/2025-10 od 27. listopada 2025. pozvao nasljednika da preuzme postupak te nastavio postupak u ovoj pravnoj stvari,
- da je potom ovrhovoditelj podneskom od **.**.2025. predložio donošenje rješenja o ovrsi protiv nasljednika na temelju vjerodostojne isprave koja glasi na ostaviteljicu i rješenja o nasljeđivanju.
- da je potom prvostupanjski sud odbio navedeni prijedlog zaključivši da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave protiv nasljednika osobe koja je u vjerodostojnoj ispravi označena kao dužnik.
6. Naime, odredbom čl. 32. st. 1. OZ-a propisano je da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku. Prema st. 2. istoga članka, odredba st. 1. toga članka na odgovarajući se način primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik.
7. Međutim, navedena odredba odnosi se isključivo na postupke ovrhe koji se vode na temelju ovršne isprave.
8. U konkretnom slučaju prijedlog za ovrhu podnesen je na temelju vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga, koji glasi na pokojnu ŽRM, dok ovršenik, kao njezin nasljednik, u toj ispravi nije označen kao dužnik.
9. Naime, pravomoćno rješenje o nasljeđivanju može predstavljati osnovu za nastavak već prekinutog postupka zbog smrti stranke, ali ne i osnovu za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave protiv nasljednika koji nije označen kao dužnik u toj ispravi. Drugačije tumačenje dovelo bi do nedopuštenog proširenja primjene čl. 32. OZ na postupke koji se vode na temelju vjerodostojne isprave.
10. Dakle, ovrhovoditelj ne može neposredno protiv ovršenika pokrenuti ovršni postupak podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koja ne glasi na ovršenika. Najprije je dužan u zasebnom parničnom postupku dokazati osnovanost i visinu svoje tražbine prema ovršeniku, a tek nakon eventualnog pribavljanja ovršne isprave može protiv njega pokrenuti ovršni postupak na temelju takve isprave, kako je to pravilno obrazložio i prvostupanjski sud u pobijanoj odluci.
11. Također, u odnosu na žalbene navode u kojima se ovrhovoditelj poziva na zapisnik Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su IV-56/2023 od 23. studenoga 2023., valja istaknuti da ovrhovoditelj navedeni zapisnik pogrešno tumači. Naime, iz njegova sadržaja proizlazi upravo pravno shvaćanje koje je prvostupanjski sud pravilno citirao i primijenio u pobijanoj odluci, prema kojem se odredba čl. 32. OZ -a ne primjenjuje u postupcima ovrhe na temelju vjerodostojne isprave kada vjerodostojna isprava glasi na pokojnog dužnika, a ovrhovoditelj prijelaz obveze na nasljednika dokazuje rješenjem o nasljeđivanju. Slijedom toga, suprotno žalbenim navodima, navedeni zapisnik ne podupire pravno stajalište ovrhovoditelja, već potvrđuje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da protiv nasljednika nije moguće odrediti ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koja glasi na ostavitelja.
12. Slijedom navedenog na temelju čl. 380. t. 2. ZPP riješeno je kao u t. I. izreke.
13. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP, u svezi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 381. ZPP, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.
U Zagrebu 29. svibnja 2026.
Sutkinja:
Gordana Bošković Majerović
