REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Splitu

Gundulićeva 29 a, Split

Poslovni broj Gž -309/2026-3

PRESUDA

I RJEŠENJE

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Nediljke Radić kao predsjednice vijeća, te Miha Mratovića (suca izvjestitelja) i Arijane Bolanče kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Vukeliću, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društvaHanžeković i Partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru od 3. prosinca 2025., pod poslovnim brojem P-930/2019, u sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se odbija tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tuženikov prigovor radi prijeboja (točka III. Izreke prvostupanjske presude).

r i j e š i o  j e

Ukida se prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev, te odlučeno o troškovima postupka (točka I. i II. izreke prvostupanjske presude) pa se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u stadij prethodnog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu iznosa od 4.939,17 EUR s pripadajućim kamatama od 1. listopada 2015 - do isplate, odbio tuženikov prigovor radi prijeboja za iznos od 1.423,90 EUR, te odlučio kako će svaka stranka snositi svoje troškove postupka.

2. Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žali tužitelj osporavajući presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev te odlučeno o troškovima postupka zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači te prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti ili podredno da se presuda ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žali tuženik osporavajući presudu u dijelu kojim je odbijen prigovor radi prijeboja te odlučeno o troškovima postupka zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se presuda preinači te odbije ili tužbeni zahtjev (ma što to značilo) ili podredno da se presuda ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Stranke nisu podnosile odgovore na žalbe.

Tužiteljeva žalba je osnovana.

Tuženikova žalba nije osnovana.

4. Predmet spora jest tužiteljev zahtjev radi isplate preplaćenog iznosa od 4.939,17 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom; do koje preplate je došlo zbog promjene tečaja CHF te nezakonitim povećanjem kamatne stope od strane tuženika.

5. Tuženik je istaknuo prigovor radi prijeboja za iznos od 1.423,90 EUR.

6. U provedenom postupku prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao banka – kreditor dana 16. siječnja 2008., sklopili Ugovor o kreditu kunskoj protuvrijednosti iznosa od 50.00,00 CHF s rokom otplate od 240 mjeseci, uz promjenjivu kamatnu stopu koja je na dan zaključenja ugovora iznosila 5,55%

7. Prvostupanjski je zaključio na temelju pravomoćne odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, kako bi zaista temeljni Ugovor o kreditu od 16. siječnja 2008., u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 50.00,00 CHF s rokom otplate od 240 mjeseci, uz promjenjivu kamatnu stopu koja je na dan zaključenja ugovora iznosila 5,55% bio ništetan pravni posao sve sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07 75/09 79/09 89/09 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14 – dalje ZZP/07).

8. Nije sporno kako je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P- 1401/12 vođen postupak povodom kolektivne tužbe Udruge Potrošač protiv banaka u Republici Hrvatskoj, pa tako i ovdje tuženika, a predmet kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo utvrđenje ništetnosti ovakvog načina ugovaranja redovne kamate uz ugovornu valutu CHF.

9. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. utvrđeno je da ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u Ugovorima o kreditu koje su banke pa tako i tuženik sklapale se potrošačima nisu bile uočljive niti jasne, kao niti razumljive, zbog čega je došlo zbog neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe Ugovora o kreditima bile ništetne.

10. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-6632717-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P - 1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim se utvrđuje da između ostalih tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošači u cijelosti informirani o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.

11. Odlukom Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana revizija tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog Trgovačkog suda RH poslovni broj P-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

12. Te presude donesene su na temelju odredbe članka 131. ZZP-a, a temeljem odredbe članka 138.a istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

13. Stoga, a budući da je Ugovor o kreditu sklopljen 16. siječnja 2008.. dakle u razdoblju obuhvaćenom naprijed navedenim presudama s ugovorenom valutom uz koju je vezana glavnica CHF i ugovorenom redovnom kamatnom stopom promjenjivom u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika, to je ispravno shvaćanje prvostupanjskog suda o ništetnosti dijela ugovornih odredaba.

14. Odredbe ZZP-a jasno propisuju da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača, odnosno propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda glede osnovnog ugovora.

15. S obzirom na istaknuti prigovor radi prebijanja i to za iznos tzv. negativnih tečajnih razlika u ukupnom iznosu od 1.423,90EUR-a sa zateznim kamatama pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako tuženikova tražbina istaknuta prigovorom radi prebijanja ne postoji.

16. Ne može trgovac imati tražbinu naspram potrošača na temelju unaprijed pripremljene nepoštene koje je bez pregovaranja i suprotno načelu dobre vjere u ugovor unio sam trgovac.

17. Polazeći od utvrđenja utemeljenog na nalazu i mišljenju financijskog vještaka, da postoji razlika zbog obračuna nedospjele glavnice, te razlika zbog promjene tečaja i kamata u ukupnom iznosu od 4.939,17 EUR, ali zbog činjenice da je vještak u svom nalazu i mišljenju naveo kako je konverzija izvršena pravilno prvostupanjski sud je odbio zahtjev za isplatu.

18. Prije svega treba istaknuti kako je nalaz i mišljenje vještaka kontradiktoran jer ako je konverzija izvršena u skladu sa zakonom onda pretplate više nema.

19. Naime, ni u Dodatku ugovora ni u Zakonu o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15, 52/16, 128/22- dalje ZPK), nije navedeno da se višak koji je preplaćen zbog neodređene i neodredive kamate (kako je ranije utvrđeno) obuhvaća predmetnom konverzijom već se iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime neplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

20. Tako valja ukazati kako je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15 – dalje Novela) u odredbi članka 19b propisano načelo konverzije kredita tako da Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

21. Kao način konverzije kredita je, između ostalog, u odredbi članka 19 c stavak 1 točka 1. i 2. Novele propisano da Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

22. Učinak prihvata konverzije propisan je, između ostalog u odredbi članka 19 e stavak 7 i 8 tako da ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita:

– učinak konverzije iz članka 19.c stavka 1. točke 8. ovoga Zakona snosi vjerovnik, a ona se u poslovnim knjigama vjerovnika iskazuje kao usklađenje tražbine zbog promjene tečajeva, odnosno rashod temeljem povrata preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. podtočaka 1. i 2. ovoga Zakona,

– razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz članka 19.c stavka 1. točke 1. ovoga Zakona, iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova iz članka 19.c stavka 1. točke 4. ovoga Zakona, iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ovoga Zakona snosi potrošač.

23. Ako su ugovorom o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama u valutnoj klauzuli u CHF potrošaču bile odobrene pogodnosti u vidu smanjene kamatne stope, posebnog tečaja ili druge specifične pogodnosti po odluci vjerovnika, vjerovnik ih nije dužan primijeniti na izračun konverzije iz članka 19.c ovoga Zakona, već one padaju na teret potrošača. Pritom se pogodnostima ne smatraju posebna smanjenja kamatnih stopa, posebni tečaj ili povoljniji uvjeti odobreni određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

24. Stoga su stranke što proizlazi iz Dodatka ugovora o kreditu prihvatile konverziju te u članku 2 stavku 2. Dodatka mijenjale odredbe iz Osnovnog ugovora te eventualno do tada sklopljenih dodataka Osnovnom ugovoru, i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos neotplaćenog kredita te postigle sporazum o raspolaganju pretplatom.

25. Dodatak ugovora o kreditu. nije ništetan kao što je to zaključio u istovjetnom predmetu Vrhovni sud u svojoj odluci Gos-1/2019. Naime, u citiranoj odluci zauzet je pravni stav po kojem Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

26. Tako Vrhovni sud u citiranoj odluci ističe kako Novelu ("Narodne novine" broj 102/15) Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske te u svojem rješenju broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona (kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama – "Narodne novine" broj 102/15).

27. U svojoj odluci Ustavni sud Republike Hrvatske pored formalne i materijalne ustavnosti istaknuo je da osporeni ZID ZPK ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se želio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera. Njome nije nametnut prekomjeran teret ni kreditnim institucijama kao adresatima.

28. U takvim okolnostima, a imajući nastavno na umu da je ZID ZPK poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 11/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO/05) te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne mogu opća pravila ZOO/05 o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK, o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

29. Međutim Vrhovni sud apostrofira da je sporazum trebao biti sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK, odnosno Novele.

30. Razlozi za preuzimanje obveze u vidu sklapanja sporazuma o konverziji na strani potrošača nisu otpali naknadnim utvrđenjem ništetnosti valutne klauzule u subjektivnom smislu, a ni u objektivnom smislu – cilju u vidu izjednačavanja njihovog položaja s položajem svih onih mnogobrojnih korisnika kredita koji su izvorno sklopili ugovore vezane uz EUR-e.

31. U presudi Europskog suda u predmetu broj C-118/17 O protiv Erste Bank Hungary Zrt od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

32. Međutim, ne radi se o izravnoj zakonskoj intervenciji u svaki ugovorni odnos, već su prema ZID ZPK korisnici kredita mogli odbiti konverziju koju su im prethodno banke morale ponuditi.

33. Odredbom članka 502 n stavak 1. ZPP-a propisano je kako nakon donošenja pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske će sud u nastavljenim postupcima biti vezan tim pravnim shvaćanjem,.

34. Dakle, nema nikakve dvojbe kako je prvostupanjski sud kao i ovaj sud vezan pravnim shvaćanjem iz odluke Gos-1/2019.

Stoga ovaj sud ističe vlastito pravno shvaćanje po kojem je položaj tužitelja morao biti izjednačen s položajem potrošača koji je u vrijeme sklapanja Osnovnog ugovora zaključio isti ili sličan ugovor o namjenskom kreditu vezan uz valutnu klauzulu u EUR.

35. Dakle trebalo je utvrditi kao prvo kolika je bila osnovna kamatna stopa za kredite u EUR jer je u Osnovnom ugovoru kamatna stopa određena u visini od 5,55% dok za sada je potpuno nejasno kolika je bila predviđena osnovna kamatna stopa za kredite u EUR.

36. Zatim je trebalo utvrditi jesu li i odredbe o promjenjivosti kamatne stope na kredite u EUR potencijalno ništetne, odnosno je li i za te kredite ostavljeno banci da jednostrano mijenja stopu zatezne kamate što bi ukazivalo na ništetnost i takvih odredbi jer ne smiju potrošači između sebe biti stavljeni u nejednaki položaj samo zbog odabira valute (iako će očito potrošači koji su kredit ugovorili kao kunski u konačnici biti oštećeni; ali to ne spada u područje djelovanja ovog suda).

37. Neovisno jesu li odredbe o promjenjivosti kamatne stope za kredite u EUR bile valjane prije svega treba utvrditi je li konverzija obavljena u skladu s Novelom (ZIDZPK) time da u slučaju ništetnosti odredaba o promjenjivosti kamatne stope za kredite u EUR valja poći od osnovne kamatne stope za tu vrstu kredita. Drugim riječima potrebno je utvrditi iznos glavnice koji je dan tužitelju na ime kredita, taj iznos vezati uz valutu EUR i kamatnu stopu pripadajućoj tim vrstama ugovora (eventualno bez promjenjivosti) te utvrditi koliko je tužitelj isplatio tuženiku po Osnovnom ugovoru i potom ako razlika postoji imajući u vidu i zaključeni Dodatak kao prihvat konverzije obvezati tuženika da plati tu razliku, jer time što su stranke prihvatile konverziju tužitelj kao potrošač mora biti izjednačen u svojim pravima i obvezama s drugim potrošačima koji su zaključili ugovore o kreditu vezane uz EUR.

38. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nije razjašnjeno pitanje postoji li razlika u obvezi tužitelja i potrošača u (valjanim) kreditima vezanim uz EUR to je zaista počinjena povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

39. Stoga je valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za isplatu, te predmet vratiti na ponovno suđenje, sve na temelju odredbe članka 369 stavak 1. ZPP-a

40. Odredbom članka 66. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2019. („Narodne novine“ broj 70/19 – dalje ZIDZPP/19) izmijenjena je do tada važeća odredba članka 377 stavak 1. ZPP-a tako da je sada propisano da je prvostupanjski sud dužan provesti novu glavnu raspravu, a novi prethodni postupak samo ako je do povrede zbog koje je presuda ukinuta došlo u tijeku prethodnog postupka. S obzirom da je odredbom članka 117 stavak 2. ZODZPP/19 propisana primjena, između ostalih i, odredbe članka 66. ZIDZPP/19 to neovisno što je ZIDZPP/19 stupio na snagu 1. rujna 2019., a postupak je započeo tužbom podnesenom 10. lipnja 2019. to retroaktivno valja primijeniti sada noveliranu odredbu članka 377 stavak 1. ZPP-a.

41. Međutim u ovom konkretnom slučaju zbog specifičnosti ovih vrsta postupaka i izloženosti ne samo suda već i stranaka medijskim i političkim pritiscima te zbog činjenice da pravno shvaćanje izneseno u ovoj odluci predstavlja novost to ovaj sud smatra da su se ostvarile pretpostavke da se odredbu članka 377 stavak 1. ZPP -a poveže s odredbom članka 2 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2022. godine („Narodne novine“ broj 80/22- dalje ZIDZPP/22) a koja odredba se također primjenjuje retroaktivno sukladno odredbi članka 107 stavak 2. ZIDZPP/22. Naime, sud je u mjeri u kojoj je to potrebno pozvan omogućiti strankama da se izjasne o pravnim pitanjima spora. U mnogobrojnim državama Europe postoji mudra izreka po kojoj se od stabla (ili stabala) ne vidi šuma. Ova izreka u biti ukazuje da često čovjek zbog pojedinih problema ne može uspješno obuhvatiti cjelinu. Stalni medijski natpisi, televizijske emisije, uključenost političara raznih uvjerenja doveli su do toga da se izgubio „ratio legis“ odnosno smisao Novele – ZIDZPK po kojem konverzija predstavlja izjednačavanje, po pravnom shvaćanju ovog suda u potpunosti, pravnog položaja potrošača s ugovorima o kreditu vezanim uz CHF i potrošača s ugovorima o kreditu vezanim uz EUR.

42. Zato je valjalo prilikom ukidanja prvostupanjske presude odrediti da se predmet vraća u fazu prethodnog postupka, kako bi se omogućilo strankama da se izjasne (i dokazuju): kolika je bila predviđena kamata za takvu vrstu kredita vezanim uz EUR, je li bila predviđena promjenjivost i te kamate i je li ta promjenjivost ništetna (jednostrane izmjene odlukom banke i sl..), kolika je eventualna razlika između onog što je po Dodatku primio već tužitelj i onog što bi mu trebalo biti isplaćeno da je tuženik usporedio tužiteljev ugovor s valjanim ugovorom vezanim uz EUR. Kako je valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za isplatu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka , a o troškovima postupka povodom pravnog lijeka, na temelju odredbe članka 166 stavak 3. ZPP -a odlučit će se u konačnoj odluci.

43. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368 stavak 1. ZPP -a potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o prigovoru radi prijeboja; te na temelju odredbe članka 369 stavak 1. ZPP-a ukinuti presudu u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za isplatu i naknadu troškova postupka te predmet vratiti na ponovno suđenje u fazu prethodnog postupka, sve kao u izreci.

U Splitu, 29. svibnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nediljka Radić