Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-369/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Nikolini Kruk, u upravnom sporu tužitelja GJ, rođenog **.**.1990. u [adresa], Sijera Leone, državljanin Sijera Leonea, zastupan po odvjetniku Milanu Baniću, odvjetniku iz Zagreba, Tratinska ulica 62, protiv tuženika Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigracije, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335 , OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, nakon zaključene nejavne i usmene rasprave dana 8. svibnja 2026. godine, u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 29. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove , Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216- 03/24-06/8538, URBROJ: 511-01-12-25-16 od 24. rujna 2025. godine.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati opunomoćeniku Milanu Baniću, odvjetniku u Zagrebu, Tratinska ulica 62, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura, a u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 23. siječnja 2026. godine protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/8538, URBROJ: 511-01-12-25-16 od 24. rujna 2025. godine, kojim se točkom I. izreke odbija zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj kojeg je podnio GJ, rođen **.**.1990. u mjestu Free Town, Sijera Leone, državljanin Sijera Leone. Prema točki II. izreke u roku od 30 dana od dana izvršnosti ovog rješenja, GJ dužan je napustiti Europski gospodarski prostor (EGP), jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.

2. Tužitelj tužbi u prilog dostavlja potpisan zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći, sve temeljem članka 5. stavka 5. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite, te predlaže da sud usvoji zahtjev za odobrenje besplatne pravne pomoći, jer nema sredstava za život, niti ima vlasništvu vrjednije pokretnine ili nekretninu, odnosno tužitelj ispunjava sve uvjete iz članka 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite. Nadalje, tužitelj podnosi ovu tužbu te od Naslovnog suda traži sudsku zaštitu protiv nezakonitog rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-03/24-06/8538, URBROJ: 511-01- 212-25-16 od dana 24. rujna 2025. godine kao i nezakonitog postupanja prvostupanjskog tijela koje se postupanje očituje u propuštanju utvrđenja svih odlučnih činjenica, odnosno pogrešnog utvrđenja činjenica. Osim toga, prvostupanjsko tijelo je pogrešno primijenilo odredbe Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i Zakona o strancima. Nadalje, osporavano rješenje je nezakonito iz razloga što je tuženo tijelo donijelo pobijano rješenje protivno načelu materijalne istine (članak 8. ZUP -a), te načela samostalne i slobodne, savjesne i brižljive ocjene dokaza (članak 9. ZUP -a). Tužitelj u tužbi navodi da je rođen i živio u [adresa]. Tužitelj je napustio zemlju podrijetla, jer je zbog obiteljskih i političkih okolnosti postao meta prijetnji i napada. Tužitelj je u postupku opisao obiteljske odnose sa oporbenom strankom APC, te da su zbog toga pripadnici vladajuće stranke SLPP prijetili tužiteljevoj obitelji, uključujući prijetnje smrću. Tužitelj navodi da je nakon prijava i eskalacije prijetnji doživio niz konkretnih napada: razbijanje štanda, napad u kući, kao i napad u drugom dijelu grada, nakon čega je zadobio ozljede i završio u bolnici. Tužitelj navodi i da policija nije pružila učinkovitu zaštitu, niti je poduzela radnje koje bi spriječile ponavljanje napada. Tužitelj se boji povratka, jer smatra da bi povratkom ponovno bio izložen ozbiljnim prijetnjama i fizičkom nasilju, uz izostanak stvarne državne zaštite. Tužitelj opravdano navodi kako je njegov život i sigurnost ugrožena u [adresa] zbog gore navedenih razloga. Tužitelj smatra da ispunjava uvjete za pružanje međunarodne zaštite. Isti naglašava da je tuženik postupak sveo na formalističku procjenu navodne nedosljednosti, bez stvarne analize rizika po tužitelja u slučaju povratka, uključujući činjenicu da se tužitelj poziva na politički motivirane prijetnje i nasilje te na izostanak učinkovite državne zaštite. Tuženik nije proveo potrebnu individualiziranu procjenu rizika, a što je obvezan učiniti prema Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, kao i relevantnim standardima EU prava i prakse ESLJP-a. Tuženik nije uzeo u obzir ranjivost tužitelja, uvjete u kojima je bio prije i tijekom bijega, niti je pravilno vrednovao mogućnost da razlike u iskazu proizlaze iz psihosocijalnog stanja, a ne iz neistinitosti navoda. Također, čak i kad bi postojale određene nepreciznosti, one ne mogu automatski poništiti suštinu navoda tužitelja: da je bio izložen prijetnjama i napadima politički motiviranog nasilja, uz izostanak učinkovite zaštite države. Tuženik je propustio ocijeniti ono što je odlučno: postoji li realan i predvidiv rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde u slučaju povratka. Tužitelj ističe kako osjeća osnovani strah pri pomisli na povratak u [adresa]. Tuženik je propustio utvrditi sve zakonom propisane odlučne činjenice, osobito u dijelu koji se odnosi na: razinu politički motiviranog nasilja, stvarnu sposobnost policije/države da pruži zaštitu, realnu mogućnost tužitelja da se sigurno preseli unutar zemlje, rizik ponavljanja napada i prijetnji u budućnosti. Tužitelj ukazuje i na propust tuženog tijela u dijelu procjene zaštite u zemlji podrijetla u smislu č lanka 26. ZMZP-a. Osim toga, tuženik u pobijanom rješenju paušalno zaključuje da nema rizika, ali iz samih navoda tužitelja proizlazi da policija nije pružila zaštitu i da prijave nisu rezultirale stvarnom zaštitom. Nije razvidno zašto tužitelju nije priznato pravo na azil, niti je jasno obrazloženo zašto nisu ispunjeni uvjeti za supsidijarnu zaštitu. S tim u vezi, tužitelj napominje kako tuženo tijelo tijekom odlučivanja o njegovom zahtjevu za međunarodnu zaštitu ne da nije osobito uzelo u obzir službene smjernice Europske unije, nego ih nije uopće uzelo u obzir, kako to uostalom i proizlazi iz obrazloženja pobijanog rješenja, odnosno konkretno popisa izvora/dokaza navedenih u istome, a što je slijedom gore citiranih odredbi bila zakonom propisana obveza tuženog tijela kojom je zakonodavac propisao jamstvo zakonitosti ocjene tuženog tijela prilikom odlučivanja o zahtjevima za međunarodnu zaštitu. Dakle, tužitelj smatra da odluka tuženika nije pravilna niti zakonita. Naime, nesporno je utvrđeno da tužitelj ispunjava uvjeti za odobravanje međunarodne zaštite iz članka 20. i 21. Zakona. No, unatoč tome neosnovano se odbija zahtjev za odobravanje azila. Tuženik u pobijanom rješenju uopće ne vodi računa o načelu iz članka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti „načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja ("non refoulement")“. Naime, zbog pobijanog rješenja tužitelju prijeti povrat u Sijera Leone. Tako članak 6. Zakona određuje kako je zabranjeno prisilno udaljiti ili na bilo koji način vratiti državljanina treće zemlje ili osobu bez državljanstva u zemlju: u kojoj bi njezin život ili sloboda bili ugroženi zbog rasne, vjerske ili nacionalne pripadnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili zbog političkog mišljenja ili u kojoj bi mogla biti podvrgnuta mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili koja bi ju mogla izručiti drugoj zemlji, čime bi se narušilo načelo iz podstavka 1. i 2. ovoga stavka .

3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/8538, URBROJ: 511-01-12-25-16 od 24. rujna 2025. godine, te odobri zahtjev za međunarodnu zaštitu tužitelju u Republici Hrvatskoj i prizna pravo na azil. Osim toga, tužitelj predlaže da sud odobri besplatnu pravnu pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu, te naloži tuženiku da isplati pružatelju pravne pomoći, troškove izvršene pravne pomoći u ovom postupku, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Naime, tuženik navodi da se u konkretnom slučaju ne može govoriti o manjim nedosljednostima i hvatanjima za detalje, jer je tužitelj nedosljedan u jezgri svog iskaza pri čemu nije samo riječ o razlikama u pogledu toga je li politički problem imala sestra ili rođakinja i u broju napada, već i mjestu napada i okolnostima napada. Pri tome nije jasno kakve je politički motivirane probleme tužitelj imao kada se nikada nije bavio politikom niti je na bilo koji način bio politički aktivan. Tuženik također odbacuje tvrdnju tužitelja da nije obrazloženo zašto tužitelju nije odobrena supsidijarna zaštita. Naime, isto je učinjeno na stranici 4. rješenja dok je načelo "non refoulemont" uzeto u obzir pri procjeni budućeg rizika. Tuženik smatra da pri analizi iskaza koji je u potpunosti ocijenjen kao kontradiktoran i nelogičan te k tome nije potkrijepljen nikakvim dokazima ocijenio individualne okolnosti povrataka, a analizom općeg sigurnosnog stanja u zemlji pri čemu je utvrđen minimalni sigurnosni rizik, ocijenio da nema prepreka za povratak tražitelja. Tuženik molim da se u slučaju žalbe postupi sukladno članku 51. stavku 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, kao lex specialis kojim je propisano da žalba na prvostupanjsku odluku Upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.

6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u zahtjev za odobravanjem besplatne pravne pomoći od 22. siječnja 2026. godine (stranica 8-10 spisa), rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I -216-03/24- 06/8538, URBROJ: 511-01-12-25-16 od 24. rujna 2025. godine (stranica 11-15 spisa), iskaz tužitelja (stranica 21-24 spisa), zapisnik od 23. siječnja 2025. godine povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu, zapisnik povodom uzimanja zahtjeva za međunarodnu zaštitu od 11. lipnja 2024. godine, izjavu o imovinskom stanju tražitelja međunarodne zaštite od 11. lipnja 2024. godine, te službenu bilješku o izraženoj namjeri za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu od 31. svibnja 2024. godine.

7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 24. rujna 2025. godine, kojim se točkom I. izreke odbija zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj kojeg je podnio GJ, rođen **.**.1990. u mjestu Free Town, Sijera Leone, državljanin Sijera Leone. Prema točki II. izreke u roku od 30 dana od dana izvršnosti ovog rješenja, GJ dužan je napustiti Europski gospodarski prostor (EGP), jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a. Naime, GJ je podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu 11. lipnja 2024. u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska 41 (u daljnjem tekstu: Prihvatilište). U zahtjevu je naveo da je zemlju podrijetla napustio, jer je njegova starija sestra G bila članica stranke APC koja je stranka u opoziciji. Tvrdi da su njegovoj sestri pripadnici vladajuće stranke SLPP prijetili da će je ubiti. Navodi da mu je sestra savjetovala da napusti zemlju. Nadalje, povodom podnesenog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, a radi izjašnjavanja o svim činjenicama i okolnostima koje su bitne za postupak odobrenja međunarodne zaštite, tražitelj međunarodne zaštite je saslušan na zapisnik 23. siječnja 2025. godine, te naveo da je njegova sestrična Ž bila članica oporbene stranke APC. Tvrdi da je s njom išao prijaviti napad koji su izvršili članovi SLPP na nju te da od tada ima problema s članovima te stranke. Od njih je doživio 3 napada: napad na štand, napad u kući i napad u dijelu grada po imenu Pizel. Nakon posljednjeg je završio u bolnici. Njegova rođakinja se sklonila u neki prostor koji joj je osigurao općinski načelnik koji je također član stranke APC te je i dalje u Freetownu. Tvrdi da policija nije poduzela ništa. Navodi da mu je prijatelj S pomogao da napusti zemlju. Vezano za političke stranke pronađena su izvješća o zemlji podrijetla . Izvor navodi da je Narodni kongres (APC) jedna od dvije glavne političke stranke u Sierra Leoneu, a druga je njen glavni politički rival Stranka naroda Sierra Leonea (SLPP). APC je glavna oporbena stranka u Sierra Leoneu od 4. travnja 2018. kada je ŽJ bio iz SLPP-a osvojio predsjedničke izbore 2018. godine. Iskaz tražitelja nije ocijenjen kao vjerodostojan, prvenstveno jer je kontradiktoran onome koji je dao na zahtjevu. Naime, tražitelj je na zahtjevu rekao da je njegova starija sestra G bila članica stranke APC radi čega je imala problema s vladajućom strankom SLPP, dok je na saslušanju naveo drugačije- da je njegova rođakinja Ž imala takve probleme. Također je rekao da, osim te rođakinje, nitko drugi od njegove obitelji nije član navedene stranke, a razliku u iskazu nije uspio objasniti navodeći da je tek došao iz Grčke i na zahtjevu „nije bio pri sebi” Osim što je navedeni iskaz u potpunoj kontradiktornosti u pogledu ključnih elemenata koji su okosnica njegovog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, tražiteljev iskaz nije niti u skladu s općim informacijama o zemlji podrijetla (vezano za spomenute stranke). Naime, nisu nađena izvješća da su članovi stranke SLPP progonili članove opozicijske stranke APC, štoviše stranka APC je najjača oporbena stranka u parlamentu te nema govora o ugroženosti njezinih članova već se zajedno s vladajućom strankom priprema za nadolazeće izbore. Dodatno, tražitelj čak niti nije član navedene stranke niti je svojim iskazom uspio objasniti zašto bi konstantno bio na meti vladajuće stranke kada nema nikakve veze s politikom. Od važnosti je i činjenica da je tražitelj izjavio da se u Grčkoj pozivao na iste razloge napuštanja zemlje podrijetla te je njegov zahtjev odbijen. Na navedeno se rješenje žalio međutim žalba nije usvojena. Iz svega navedenog proizlazi da tražitelj nije uspio dokazati niti učiniti barem vjerojatnim da su se dogodile okolnosti koje opisuje i radi kojih je napustio zemlju podrijetla. Kao što je prethodno navedeno, nije prihvaćena vjerodostojnost tražiteljevog iskaza u postupku. Zbog svog identiteta, odnosno činjenice da je državljanin Sijera Leone tražitelj ne bi trebao imati problema pri povratku u zemlju podrijetla. Izvor navodi da se u posljednjih godinu dana dogodilo 5 sigurnosnih incidenata u Sijera Leone koju su rezultirala sa smrću 8 osoba. S obzirom da Sijera Leone ima 8 845 958 stanovnika može se zaključiti da se na 100 000 stanovnika dogodi 0,045 smrtnih slučajeva što znači da je sigurnosni rizik neznatan. Na temelju procjene budućeg rizika, analize informacija o zemlji podrijetla i izjava tražitelja koje su ocijenjene vjerodostojnima, tuženik nije utvrdio postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Tražitelj nije dokazao niti učinio vjerojatnim da ga proganjaju članovi stranke SLPP. Njegov identitet i državljanstvo ne mogu se smatrati dovoljnim za utvrđivanje postojanja osnovanog straha od proganjanja zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja sukladno članku 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i nije utvrđeno da bi se povratkom u zemlju podrijetla tražitelj suočio s takvim proganjanjem. Prilikom utvrđivanja postoji li stvarni rizik da će stranac povratkom u zemlju podrijetla biti izložen ozbiljnoj nepravdi, treba razmotriti opće stanje u toj zemlji, kao i konkretne okolnosti u kojima se stranka nalazi. Vezano uz opće okolnosti u posljednjih se godinu dana dogodilo 5 sigurnosnih incidenata u Sijera Leone koji su rezultirali sa smrću 8 osoba. S obzirom da Sijera Leone ima 8 845 958 stanovnika može se zaključiti da se na 100 000 stanovnika dogodi 0,045 smrtnih slučajeva što znači da je sigurnosni rizik neznatan. Dakle, utvrđujući osobne okolnosti tražitelja, sam identitet i državljanstvo tražitelja nisu dovoljni za zaključak da za tražitelja u odnosu na situaciju u zemlji podrijetla postoji rizik od ozbiljne nepravde; odnosno za tražitelja u zemlji podrijetla ne postoji rizik da bi se povratkom suočio s prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, mučenjem, nečovječnim ili ponižavajućem postupanjem ili kažnjavanjem, kao niti individualnom prijetnjom životu zbog proizvoljnog općeg nasilja u situaciji međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba. Slijedom navedenog, tuženik je utvrdio da tražitelj međunarodne zaštite ne ispunjava uvjete za priznavanje azila navedene u članku 20. i uvjete za priznavanje supsidijarne zaštite navedene u članku 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, te je valjalo odlučiti kao u točki 1. izreke rješenja sukladno članku 38. stavku 1. točki 3. Zakona.

8. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te je prihvatio stajalište tuženika da tužitelj kao tražitelj međunarodne zaštite ne ispunjava uvjete za priznavanje azila navedene u članku 20. i uvjete za priznavanje supsidijarne zaštite navedene u članku 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Naime, nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjana shodno članku 20. ZMPZ . Pri tome je potrebito naznačiti da je tužitelj na zapisnik od 23. siječnja 2025. godine iskazao da nije davao precizne izjave, jer nije bio siguran da li želi ostati u Republici Hrvatskoj, budući da su mu svi prilikom dolaska govorili da treba ići dalje, a onda je netko rekao da je ovo lijepa zemlja i da treba tu ostati. Osim toga, tužitelj je kasnije saznao da brojni pripadnici stranke SLPP borave u [adresa], Francuskoj i drugim zemljama i zato ne želi ići tamo, jer bi ga tamo prepoznali. Tako tužitelj navodi da je otišao u Gvineju 2021. godine, iako su napadači vršili atak na njega, jer je isti bio povezan sa svojom sestričnom, te joj je tužitelj asistirao dok je bila u predizbornoj kampanji za izbore, i to na strani APC. U svezi s tim treba istaknuti da su izbori održani u ožujku 2018. godine i obilježeni su napetom političkom borbom između dviju glavnih stranka: Narodne stranke Sijera Leonea (SLPP) i Sveopćeg narodnog kongresa (APC). Došlo je do povijesne smjene vlasti kada je GJĆ iz oporbene stranke SLPP pobijedio u utrci za predsjednika, dok je dotad vladajući APC zadržao većinu u parlamentu. Stoga nisu vjerodostojne tvrdnje tužitelja da bi bio izložen prijetnjama i napadima politički motiviranog nasilja, uz izostanak učinkovite zaštite države. Isti je otišao k prijateljima u Gvineju, te se pridružio programu za odlazak u Tursku, s radnom vizom. Takvom odlasku tužitelju je pomogla starija sestra, jer mu je dala novce.

8.1. Nadalje, prilikom utvrđivanja postoji li stvarni rizik da će tužitelj povratkom u zemlju podrijetla biti izložen ozbiljnoj nepravdi, tuženik je razmotrio opće stanje u zemlji, kao i konkretne okolnosti u kojima se isti nalazi, te zaključio, a što sud prihvaća, da ne postoji razumni stupanj vjerojatnosti da će povratkom u zemlju podrijetla biti izložen postupcima koji mogu prerasti u proganjanje ili ozbiljnu nepravdu. Osim toga, u konkretnom slučaju ima mjesta primjeni članka 27. ZMPZ, koji se odnosi na unutarnje preseljenje. Tužitelj ne bi imao straha od proganjanja i trpljenja ozbiljne nepravde u slučaju preseljenja u provinciju gdje živi njegova supruga i njihovo dijete, a dalje bi mogli iznajmljivati stan u obiteljskoj kući. Naime, tužitelj nije pripadnik niti jedne političke stranke, a u blizini nema opisanih napadača, koji bi ga poznavali.

9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

10. Točka II. izreke presude temelji se na članku 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite ("Narodne novine", broj: 140/15. i 155/22.). Naime, odluka o besplatnoj pravnoj pomoći tužitelja proizlazi iz Izjave o imovinskom stanju tužitelja kao tražitelja međunarodne zaštite od 11. lipnja 2024. godine, odnosno činjenice da isti ne raspolaže novčanim sredstvima ili stvarima, odnosno ne posjeduje novčana sredstva i imovinu, te nije u mogućnosti za vrijeme boravka u RH doći do takvih sredstava. U svezi s tim potrebito je uputiti na priloženi zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći od 22. siječnja 2026. godine, s time da za točnost podataka iz tog zahtjeva tužitelj snosi materijalnu i kaznenu odgovornost.

11. Točka III. izreke temelji se na članku 9. Pravilnika, u vezi s Tbr. 27. Odvjetničke tarife, pa dosuđeni trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura, obuhvaća sastav tužbe – 500,00 eura, zastupanje na ročištu dana 8. svibnja 2026. godine – 500,00 eura, te PDV – 250,00 eura.

U Zagrebu 29. svibnja 2026. godine

Sudac:

Ivan Levak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje pobijane presude (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).

DNA:

1. Odvjetnik Milan Banić, [adresa] Zagreb, Tratinska ulica 62

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis