Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-472/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Maji Skorić, u pravnoj stvari tužitelja EU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Geli, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženika BU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Željki Kupčerić-Trcović, odvjetnici u Đakovu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu pod brojem Psp- 2/2025 od dana 16. ožujka 2026. godine, dana 29. svibnja 2026. godine
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Đakovu pod brojem Psp-2/2025 od dana 16. ožujka 2026. godine.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je dana 22. rujna 2025. godine tuženik smetao tužitelja u njegovom posljednjem mirnom i nesmetanom posjedu i korištenju nekretnine upisane kod Općinskog suda u Đakovu, zemljišnoknjižni odjel Đakovo, k. o. [katastarska općina], broj ZK uloška: [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], ORANICA TANJA, 4 jutra, 1249 čhv, 27511 m2, i to tako što je bez znanja i dopuštenja tužitelja radnim strojem preorao navedenu nekretninu, na koji način je onemogućio tužitelju korištenje i posjedovanje navedene nekretnine (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku, da u roku od 8 (osam) dana uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo do čina smetanja posjeda tužitelja, time što će prestati s daljnjim obrađivanjem i korištenjem predmetne nekretnine, te omogućiti tužitelju nesmetani pristup, obradu i korištenje, odnosno posjedovanje navedene nekretnine, a ujedno se tuženiku zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće (točka II. izreke), kao i da u roku od 15 dana nadoknadi parnični trošak u iznosu od 539,81 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja odluke 16. ožujka 2026. godine, do isplate (točka III. izreke).
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tuženik pobijajući ga zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 i 146/25, dalje: ZPP), sa prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak, uz zahtjev za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nije u pravu u tuženik kada u žalbi ističe da je pobijano o rješenje doneseno uz žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer pobijano rješenje nije nerazumljivo, a niti proturječno samo sebi i razlozima o odlučnim činjenicama, dok tuženik samo uopćeno navodi: "…, da postoji niz proturječnosti između sadržaja spisa i zapisnika u odnosu na samo rješenje", a koji razlog u tom dijelu ne konkretizira.
5.1. Kako ovaj drugostupanjski sud na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP ne vodi računa po službenoj dužnosti, to je, jer se nisu ostvarile ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP, žalbu tuženika iz tog žalbenog razloga trebalo odbiti kao neosnovanu.
6. Nisu osnovani ni žalbeni prigovori pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
6.1. Iz razloga pobijanog rješenja proizlazi, da je prvostupanjski sud u postupku utvrdio:
- da je tužitelj stupio u posjed predmetne nekretnine, u vlasništvu treće osobe SU, temeljem Ugovora o zakupu koji je sklopljen dana 6. ožujka 2019. godine,
- da je SU putem pošte poslala obavijest tužitelju o raskidu ugovora dana 15. rujna 2025. godine, a koju obavijest tužitelj nije zaprimio, te da ga je o raskidu obavijestila putem telefona, ne navodeći točno s kojim danom raskida ugovor,
- da je ŽU sa suprugom obavještavala tužitelja tijekom 2023. godine da prestane obrađivati zemlju, ali da je isti usprkos tome i dalje bio u posjedu sve do 22. rujna 2025. godine, jer je 18. rujna 2025. godine tanjurao predmetnu nekretninu i pripremao je za daljnju sjetvu,
- da iz izvješća MUP-a od 3. listopada 2025. godine proizlazi da je PP Đakovo zaprimila dojavu 18. rujna 2025. godine od strane DU (supruga vlasnice) da tužitelj tanjura predmetnu nekretninu, te da su stranke dolaskom policijskog službenika upućene da spor rješavaju pred sudom,
- da je vlasnica nekretnine SU sklopila sa tuženikom kao zakupcem ugovor o zakupu iste nekretnine dana 19. rujna 2025. godine i to za razdoblje od 20. rujna 2025. godine do 20. rujna 2027. godine,
- da je tuženik dana 22. rujna 2025. godine počeo orati predmetnu nekretninu, premda su na istoj bili tragovi obrade tužitelja, te premda je znao da je tužitelj u posjedu iste,
- da je za radnje tuženika, tužitelj saznao dana 22. rujna 2025. godine i da je prema izvješću MUP-a od 28. studenog 2025. godine PP Đakovo zaprimilo dojavu tužitelja dana 22. rujna 2025. godine kojom je zatražena intervencija policije, te su dolaskom policijskog službenika stranke upućene da spor rješavaju pred sudom.
7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud zaključio da se upravo tužitelj nalazio u zadnjem mirnom posjedu predmetnih nekretnina, jer nikad nije predao nekretninu u posjed vlasnice, a niti tuženiku svojom voljom, te da je tuženik preorao nekretninu, premda mu je bio poznato da istu obrađuje tužitelj poduzimanjem radnji pripreme površine za daljnju sjetvu i obradu, čime da je tužitelja onemogućio u posjedu – nesmetanom pristupu, obradi i korištenju, te je prihvatio zahtjev za zaštitu posjeda (članak 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, "Narodne novine" broj 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17, dalje: ZV).
7.1. U tom pravcu, prvostupanjski je sud zaključio da tuženik u predmetnom postupku nije dokazao da bi vlasnik nekretnine SU kao posredni posjednik, prije stupanja u posjed tuženika, od tužitelja vratila posjed predmetne nekretnine poduzimanjem određene posjedovne zaštite (kako sudske, tako niti dopuštene samopomoći) pa da bi tako posjed preuzeo od iste, a ne od tužitelja, dok navode svjedoka DU da je tužitelj vlasnici SU predao posjed predmetne nekretnine putem telefona 15. rujna 2015. godine, sud nije prihvatio kao istinite, nalazeći da isti nisu od značaja budući da je nesporna činjenica da je tužitelj svakako ostao u neposrednom posjedu predmetne nekretnine sve do 22. rujna 2025. godine.
8. Tuženik se ukupnošću žalbenih prigovora poziva na svoje pravo na posjed, ističući da je ugovor o zakupu koji je sa vlasnicom nekretnine sklopio tuženik prestao, te da upravo on ima pravo na posjed temeljem ugovora o zakupu kojeg je sklopio sa vlasnicom nekretnine dana 19. rujna 2025. godine, zbog čega smatra da nije moguća uspostava nekog ranijeg posjedovnog stanja.
8.1. Kako je u posjedovnoj parnici isključeno raspravljanje o pravu na posjed i pravnoj osnovi posjeda (članak 441. ZPP) suprotno prigovorima žalbe, prvostupanjski je sud donio pravilnu i na zakonu utemeljenu odluku kada je prihvatio tužbeni zahtjev.
8.2. Odgovarajući na prigovore tuženika, treba reći da iz izvješća MUP-a od dana 3. listopada 2025. godine (list 23 spisa) koje je pregledano u ovom postupku a odnosi se na dojavu DU glede poduzetih radnji od strane tužitelja, ne proizlazi da je tužitelj od strane policijskog djelatnika udaljen sa predmetne nekretnine zbog razloga na koje se poziva tuženik – raskida ugovora o zajmu, te je navedeno da se izvještaj dostavlja na zahtjev stranke i služi za pokretanje sudskog procesa.
9. Pravilna je i odluka o parničnom trošku (članak 154. stavak 1. i članak 155. ZPP), a koju tuženik osporava navodeći da istu nije moguće ispitati jer je posljedica prethodno obrazloženih razloga, budući da smatra da bi odluka o troškovima imala drugačiji sadržaj da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, pa time posebno ne osporava vrstu i visinu priznatog troška, već istu neosnovano osporava isključivo sa polazišta tvrdnje o drugačijem uspjehu stranaka u postupku.
10. Odluka o parničnom trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP, a rezultat je neuspjeha tuženika u ovom žalbenom postupku.
U Šibeniku, 29. svibnja 2026. godine
S U T K I NJ A
Maja Skorić
