Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4488/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika FZ, zbog prekršaja iz čl. 228. st. 2. u vezi st. 1. toč. 24. Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine broj: 80/13., 15/18., 14/19., 127/19.), rješavajući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-18175/2022 od 18. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe. okrivljenika, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda na način da se, na temelju čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenik FZ,

oslobađa od optužbe

da bi: dana 24. rujna 2022. godine na zaštičenom području Park-šume “Marjan“ kod motriteljskog mjesta Špinutska vrata (cca metara zapadno od Špinutskih vrata) na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zatečen od strane čuvara prirode Javne ustanove za upravljanje Park šumom „Marjan“ kako motornom pilom pili izvaljeno stablo bez ishođenog dopuštenja,

čime bi počinio prekršaj iz čl. 119. st. 2. Zakona o zaštiti prirode, kažnjiv po čl. 228. st. 2., u vezi čl. 228. st. 1. toč. 24. istog Zakona.

II. Uslijed odluke pod točkom I., žalba okrivljenika je bespredmetna.

III. Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. toč. 2. do 5. i toč. 7. ovoga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda okrivljenik FZ je proglašen krivim i primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona, kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 310,00 eura, zbog prekršaja činjenično opisanog u izreci, a pravno označenog kao prekršaj iz čl. 228. st. 2., u vezi st. 1. alineja 24. Zakona o zaštiti prirode, uz pravilno upozorenje da će se u slučaju plaćanja dvije trećine izrečene kazne u roku, smatrati da je novčana kazna plaćna u cijelosti.

2. Istom presudom okrivljenik je na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona u cijelosti oslobođen od plaćanja troškova prekršajnog postupka.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o novčanoj kazni. Žalitelj u bitnom, ne osporavajući počinjenje prekršaja, smatra da je izrečena novčana kazna prestroga s obzirom na loše materijalne i socijalne prilike u kojima živi, pa predlaže da ga sud oslobodi od plačanja kazne.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je bespredmetna.

6. Odlučujući o žalbi okrivljenika te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je prvostupanjski sud na štetu okrivljenika povrijedio odredbu prekršajnog materijalnog prava iz čl. 196. toč. 1. Prekršajnog zakona jer djelo, na način kako je činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude, nije prekršaj.

7. Naime, prvostupanjski sud je okrivljenika proglasio krivima zbog prekršaja iz čl. 228. st. 2., u vezi st. 1. alineja 24. Zakona o zaštiti prirode, činjenično opisanog u izreci tj., zbog toga što je predmetne zgode na zaštićenom području Park šume „Marjan“ motornom pilom pilio izvaljeno stablo bez ishođenog dopuštenja.

8. Odredbom čl. 228. st. 2., u vezi st. 1. toč. 24. Zakona o zaštiti prirode propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 7.000,00 do 30.000,00 kuna kaznit za prekršaj fizička osoba ako provodi zahvat ili obavlja djelatnost koja narušava obilježja zbog kojih je proglašena park-šuma (članak 119. stavak 2.).

9. Odredba čl. 119. st. 2. istog Zakona propisuje da su u park-šumi dopušteni zahvati i djelatnosti koje ne narušavaju obilježja zbog kojih je proglašena.

10. Iz takvog zakonskog opisa navedenog prekršaja proizlazi da se činjenje istog sastoji u provođenju zahvata ili obavljanja djelatnost koje narušavaju obilježja zbog kojih je proglašena park-šuma, dakle provođenje ne bilo kakvih zahvata ili djelatnosti, veća takvih zahvata i djelatnost koje narušavaju obilježja zbog kojih je proglašena park-šuma, što je konstitutivno obilježje predmetnog djela.

11. U činjeničnom opisu pobijane presude navedeno je da je okrivljenik predmetne zgode na zaštićenom području u Park-šumi „Marjan“ motornom pilom pilio već izvaljeno stablo bez ishođenog dopuštenja, međutim u činjeničnom opisu djela nije navedeno odnosno iz činjeničnog opisa nije razvidno da bi okrivljenik takvom radnjom narušavao obilježja zbog kojih je proglašena park-šuma, što je konstitutivno obilježje predmetnog prekršaja iz čl. 228. st. 2., u vezi st. 1. toč. 24. Zakona, tim više što je okrivljenik motrnom pilom pilio drvo koje je već prethodno bilo srušeno, dok okolnost da je istu radnju činio bez dopuštenja, nije odlučna činjenica za postojanje predmetnog prekršaj. Stoga činjenični opis prekršaja bez navođenja njegovog bitnog zakonskog obilježja, u stvari ne sadrži obilježje prekršaja, čime je u konkretnom slučaju ostvarena povreda materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. toč. 1. Prekršajnog zakona, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

12. Ovdje valja napomenuti da je odredbom čl. 144. st. 1. Zakona o zaštiti prirode propisano da su pravna i fizička osoba koje namjeravaju provoditi zahvat na zaštićenom području, za koji nije potrebno ishoditi akt kojim se odobrava građenje prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja, dužne ishoditi dopuštenje, dok u protivnom čine prekršaj iz čl. 229. st. 1. toč. 13. i st. 2. Zakona. Međutim, kako se u konkretnom slučaju okrivljenika tereti da je predmetne zgode motornom pilom pilio izvaljeno stablo, time takva radnja okrivljenika, sigurno ne predstavlja zahvat sukladno odredbi čl. 144. st. 1. Zakona. Iz navedenih razloga, prema ocjeni ovog suda, ponašanje okrivljenika na način opisan u izreci pobijane presude nije prekršaj iz čl. 144. st. 1., kažnjiv po čl. 229. st. 1. toč. 13. i st. 2. Zakona o zaštiti prirode.

13. Kako je pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, što je u konkretnom slučaju izostalo, jer u protivnom tj. u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

14. Slijedom iznesenog, budući da se ponašnanje okrivljenika kako je opisano u izreci pobijane presude, ne može podvesti pod zakonski opis djela iz čl. 228. st. 1. toč. 24. i st. 2. Zakona o zaštiti prirode, kao niti pod zakonski opis djela iz čl. 229. st. 1. toč. 13. i st. 2. Zakona o zaštiti prirode, ovaj Sud je postupajući u povodu žalbe okrivljenika, a po službenoj dužnosti, primjenom čl. 207. Prekršajnog zakona, prvostupanjsku presudu preinačio i okrivljenika, zbog prekršaja za koji je istom presudom proglašen krivim, na temelju čl. 182. točke 1. istog Zakona, oslobodio od optužbe.

15. Iz navedenih razloga, presuđeno je kao u izreci.

Zagreb, 29. svibnja 2026.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.