Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3669/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika JAGODA TRGOVINA d.o.o., kao pravne osobe i II okrivljenika EŠ, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. točka 3. i st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19), čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21) i čl. 150. st. 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13, 98/19), rješavajući o žalbi I okrivljenika JAGODA TRGOVINA d.o.o., podnesenoj putem branitelja Radomira Glumičića, odvjetnika iz ZOU Radomir Glumičić i Anja Lubin iz Zagreba, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 54. Pp-15112/2022, od 3. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe I okrivljenika JAGODA TRGOVINA d.o.o. u odnosu na njega, a sukladno čl. 202. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje u tekstu PZ) i u odnosu na II okrivljenika EŠ koji nije podnio žalbu, po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odnosu na točke I., II., III. i VIII. izreke, na način da se na temelju čl. 181. t. 5. PZ protiv I okrivljenika JAGODA TRGOVINA d.o.o. i II okrivljenika EŠ, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. točka 3. i st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19), čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21) i čl. 150. st. 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13, 98/19), činjenično opisanih u točki I., II., III. i VIII. izreke pobijane presude, optužba odbija.

II. Odbija se kao neosnovana žalba I okrivljenika JAGODA TRGOVINA d.o.o. i u pobijanom a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda se potvrđuje, u odnosu na I okrivljenika.

III. Uslijed odluke pod točkom I. i II. izreke preinačuje se odluka o ukupnoj novčanoj kazni I okrivljeniku JAGODA TRGOVINA d.o.o. i II okrivljeniku EŠ, tako da se za učinjena djela prekršaja pod točkom IV., V., VI. i VII. izreke pobijane presude, izriče ukupna novčana kazna I okrivljeniku JAGODA TRGOVINA d.o.o. u iznosu od 4.300,00 eura (četiritisućetristoeura) i II okrivljeniku EŠ u iznosu od 500,00 eura (petstoeura), koju su okrivljenici dužna platiti u roku od 3 (tri) mjeseca, računajući od dana primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, sukladno čl. 152. st. 3. PZ novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.

IV. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. PZ, I okrivljenik JAGODA TRGOVINA d.o.o. je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura (četrdeseteura), u roku od 30 (trideset) dana, računajući dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 10.450,00 eura / 78.735,53 kuna, I okrivljenik i od 1.150,00 eura / 8.664,69 kuna, II okrivljenik, zbog tri prekršaja iz čl. 229. st. 1. točka 3. i st. 2. Zakona o radu, tri prekršaja iz čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju i dva prekršaja iz čl. 150. st. 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, činjenično opisanih u izreci.

2. Istom presudom okrivljenici su dužni platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 130,00 eura / 979,49 kuna, svaki.

3. Protiv navedene presude I okrivljenik je putem branitelja pravodobno podnio žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni.

4. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je bespredmetna u odnosu na točke I., II., III. i VIII izreke i neosnovana u odnosu na točke IV., V., VI. i VII. izreke.

6. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe I okrivljenika, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da se u odnosu na točke I., II., III. i VIII izreke protiv okrivljenika prekršajni postupak više ne može voditi, jer je od vremena kada su prema optužbi i izreci pobijane presude, prekršaji počinjeni (28. travnja 2022., 7. svibnja 2022. i 11. svibnja 2022.) proteklo više od 4 (četiri) godine, pa je u smislu čl. 13. st. 1. PZ nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te u tom dijelu protiv okrivljenika optužba odbijena, uslijed čega je žalba II okrivljenika u tom dijelu bespredmetna.

7. Odlučujući dalje u odnosu na djela pod točkom IV., V., VI. i VII. izreke, u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ, niti bitne povrede na koje se ukazuje u žalbi, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno, te da okrivljenika pravilno pravno označena kao prekršaji iz primijenjenih propisa.

8. Neosnovano žalitelj navodi da je pobijanom presudom počinjena bitna povreda postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude nije nerazumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude.

9. Nadalje, na temelju obrane okrivljenika i provedenih dokaza prvostupanjski sud je imao osnove za zaključak da je I okrivljenik počinio prekršaje pod točkom IV., V., VI. i VII. izreke, za koje je pravilno i zakonito proglašen krivim i kažnjen, o čemu je prvostupanjski sud, suprotno tvrdnji žalitelja, dao dostatne i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima u kojima tvrdi da je navedena radnica 1.6.2022. u jutarnjim satima obavijestila poslodavca da više ne želi raditi kod njega, odnosno da je sama otkazala ugovor o radu, dakle da nije odradila čitavu smjenu u trgovini, te da je II okrivljenik osobno ostao raditi u trgovini, radeći pod šifrom navedene radnice do dovršetka smjene, pa s obzirom da nije radila 1.6.2022. da ju je poslodavac odjavio zaključno s 31.5.2022., žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o rezultatu dokaznog postupka, odnosno pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava, s obzirom da su okrivljenici radnici koja je neprijeporno odjavljena s odjavljena s obveznog mirovinskog osiguranja s danom 31.5.2022., prije početka rada 1.6.2022. bili dužni uručiti pisanu potvrdu o sklopljenom ugoru o radu koji nije sklopljen u pisanom obliku, te je u propisanim rokovima prijaviti nadležnim tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, a neprijeporno je utvrđeno da su to propustili učiniti.

10. Na ročištu od 3.11.2022. ispitan je II okrivljenik, ujedno predstavnik I okrivljenika, koji je na zapisniku uredno obaviješten da se glavna rasprava prekida, a sljedeća zakazuje za dan 14.11.2022. u 13,40 sati što je okrivljenik primio na znanje, s napomenom da se neće posebno pozivati, te je bez primjedbi potpisao zapisnik o glavnoj raspravi. Na ročište za glavnu raspravu od 14.11.2022. je pristupio II okrivljenik i na istom je ispitana svjedokinja EŠC, a na glavnoj raspravi održanoj 3. veljače 2023., nakon koje je donesena pobijana presuda, provedeno je suočenje između II okrivljenik i svjedokinje E, te provedeni i drugi dokazi, pa neosnovano žalitelj tvrdi da je time što okrivljeniku nije dostavio poziv za raspravu niti uručio raspravni zapisnik od 3.11.2022., okrivljenicima onemogućeno raspravljanje pred sudom i povrijeđeno pravo obrane, što je moglo biti od utjecaja na presudu, te time ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 195. st. 1. t. 3. i čl. 195. st. 2. PZ .

11. Izrečena kazna I okrivljeniku za djela pod točkom IV., V., VI. i VII. izreke u granicama je zakona, valjano je obrazložena i nije prestroga, tim više što mu je za svako djelo znatno ublažena ispod donje granice propisane kazne za te prekršaje, a koja kazna je i po ocjeni ovog suda primjerena težini prekršaja, stupnju odgovornosti, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ.

12. Iako je nakon počinjenja predmetnog prekršaja pod točkom IV. izreke, do donošenja ove presude dana 1.1.2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu („Narodne novine“, broj 151/22) kojim je za predmetni prekršaj pod točkom IV. propisana nešto blaža novčana kazna pravnoj osobi (od 8090,00 do 13.270,00 eura), u odnosu na raniji propis (od 61.000,00 do 100.000,00 kuna), po kojem je prvostupanjski sud djelo pravno označio, ovaj sud nije sukladno čl. 3. PZ izmijenio pravnu kvalifikaciju djela pod točkom IV. izreke i primijenio izmijenjenu odredbu Zakona o radu kao blažeg propisa, s obzirom da je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno odmjerio kaznu I okrivljeniku i istom već znatno ublažio novčanu kaznu ispod zakonom propisane za taj prekršaj propisom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a koja ujedno predstavlja ublaženu novčanu kaznu i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o radu („Narodne novine“, broj 151/22) Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog suda, „novi zakon“, odnosno, navedene izmjene i dopune Zakona o radu ne dovode do povoljnijeg rezultata za I okrivljenika.

13. Iz istih razloga nije izmijenjena pravna kvalifikacija za djela pod točkom V. i VII. izreke, za koja je u vrijeme počinjenja prekršaja bila propisana novčana kazna poslodavcu od 5.000,00 do 50.000,00 kuna, a prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 119/22), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023., u iznosu od 660,00 do 6630,00 eura, poslodavcu, te je ista novčana kazna propisana pravnoj osobi i čl. 166. st. 2. t. 5. Zakonom o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 96/25), koji je stupio na snagu 1.7.2025. Također, iz istih razloga nije promijenjena pravna kvalifikacija ni za djelo pod točkom VI. izreke, za koje je u vrijeme počinjenja prekršaja bila propisana novčana kazna pravnoj osobi od 70.000,00 do 100.000,00 kuna, a prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 33/23), koji je stupio na snagu 1. travnja 2023., u iznosu od 9290,00 do 13.270,00 eura.

14. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.

15. Slijedom navedenog trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 29. svibnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.