Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2650/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika CISSA d.o.o., kao pravne osobe i II okrivljenika GD, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 172. st. 2. t. 2. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22), odlučujući o žalbi I okrivljenika CISSA d.o.o. i II okrivljenika GD, podnijetoj putem branitelja Zajedničkog odvjetničkog ureda Senka Pilepić i Irena Lerner iz Rijeke, protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj Pp-5487/2022, od 30. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba I okrivljenika CISSA d.o.o. i II okrivljenika GD i pobijana prvostupanjska presuda se potvrđuje.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje u tekstu PZ), I okrivljenik CISSA d.o.o. i II okrivljenik GD dužni su platiti trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideseteura), svaki, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i na temelju čl. 38. st. 2. t. 2. PZ oslobođeni su od kazne, zbog prekršaja iz čl. 172. st. 2. t. 2. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, činjenično opisanog u izreci, uz obvezu naknade troškova postupka u paušalnom iznosu od 14,00 eura, svaki.
2. Protiv navedene presude okrivljenici su putem branitelja pravodobno podnijeli žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe.
3. Predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
4. Žalba je neosnovana.
5. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnost, te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno i djelo okrivljenika pravilno pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog propisa.
6. Naime, na temelju obrane okrivljenika i provedenih dokaza prvostupanjski sud je osnovano zaključio da su okrivljenici unijeli netočne podatke u dokumentaciju dostavljenu u matičnu evidenciju, kako je opisano u izreci, te time počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, za koji su pravilno i zakonito proglašeni krivima, o čemu je prvostupanjski sud dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima da je poslodavac unio sve vjerodostojne i točne podatke, ali da djelatnica omaškom unijela samo pogrešnu šifru, jedan broj u sustav koji ne mijenja ništa, a koji broj se danas koristi jednako za sve djelatnike, te da su okrivljenici ispunili sve ostale zakonske obveze prijave radnika, žalitelji nisu doveo u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Suprotno tvrdnji žalitelja iz optužnog prijedloga i izreke pobijane presude jasno je svojstvo I okrivljenika kao poslodavca i II okrivljenika kao odgovorne osobe u pravnoj osobi i prvostupanjski sud je valjano obrazložio zašto je odbio izvođenje dokaza ispitivanjem više inspektorice rada, pa su žalbeni navodi istaknuti u tom pravcu također neosnovani.
8. Nadalje, za odgovornost za prekršaj sukladno čl. 25. PZ dovoljan je nehaj, pa nisu odlučni žalbeni navodi da u ponašanju okrivljenika nema namjere da čine djelo prekršaja, a okolnost da nije nastala šteta, te da su okrivljenici izvršili ispravak u bazi podataka HZMO i da I okrivljenik ranije nije kažnjavan, prvostupanjski sud je uzeo u obzir kod oslobađanja okrivljenika od kazne.
9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.
10. Iz izloženih razloga trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 29. svibnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Jasna Momirović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
