REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 18 Kž-55/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Hrvoja Viskovića kao predsjednika vijeća, te Sandre Radanović i Ivana Markovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ŠE zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj putem braniteljice Gordane Vrandečić, odvjetnice u Osijeku, protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj K-685/2020 od 9. travnja 2024., temeljem čl. 474. a. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika ŠE kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 9. travnja 2024. Općinski sud u Osijeku je pod toč. I. izreke presude, na temelju čl. 544. st. 1. ZKP/08 stavio izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K-685/2020-2 od 28. listopada 2020., protiv okrivljenog ŠE, zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 1. KZ/11 i kaznenog djela krivotvorenja - krivotvorenje službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavak 1. KZ/11, sve u svezi s člankom 51. KZ/11.

1.1. Pobijanom presudom od 9. travnja 2024. Općinski sud u Osijeku je pod toč. II. izreke presude okrivljenika ŠE proglasio krivim da je počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 1. KZ/11 i kazneno djelo krivotvorenja - krivotvorenje službene ili poslovne isprave iz čl. 279. st. 1. KZ/11, sve u svezi s čl. 51. KZ/11.

1.2. Na temelju čl. 246. st. 1. KZ/11 okrivljenom ČE je za kazneno djelo protiv gospodarstva – zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo krivotvorenja

- krivotvorenje službene ili poslovne isprave optuženom ČE je na temelju čl. 279. st. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, pa je okrivljeni ŠE uz daljnju primjenu čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, te je uz daljnju primjenu čl. 56. KZ/11 okrivljenom ČE izrečena uvjetna osuda, tako što se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine, ne počini novo kazneno djelo.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 nalaže se okrivljenom ČE platiti troškove kaznenog postupka, i to paušalnu svotu u iznosu od 100,00 EUR (sto eura), u roku od 15 (petnaest) dana.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik putem braniteljice Gordane Vrandečić, odvjetnice u Osijeku, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka (čl. 468. st. 1. toč. 11. i st. 3. ZKP/08) i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. st. 1. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud u prihvati žalbu presudom preinači prvostupanjsku presudu na način da okrivljenika oslobodi od optužbe, odnosno, podredno da prihvati žalbu, rješenjem ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

5. Žalba okrivljenika nije osnovana.

6. Iako okrivljenik u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, osim navođenja zakonskog teksta predmetne odredbe, ne obrazlaže u čemu bi se konkretno sastojala citirana povreda, već iz sadržaja žalbe proizlazi da dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

6.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a suprotno navodima obrane, nema proturječnosti između izreke i obrazloženja presude, jer su sve odlučne činjenice jasno i logično određene i istim modalitetom sukladno obrazložene, kao i dokazi na kojima se one temelje, a druga je stvar što ih žalitelj kao takve ne prihvaća te ih vidi proturječnim i tumači na sebi prihvatljiv subjektivan način, zbog čega istaknuta bitna povreda nije ostvarena.

6.2. Pobijana presuda je u tom dijelu ispitana i u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi u istoj bila potvrđena ijedna od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a također na štetu okrivljenika nije povrijeđen kazneni zakon.

7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi isti kritične zgode počinio kaznena djela iz čl. 246. st. 1. KZ/11 i čl. 279. st. 1. KZ/11, za koja je proglašen krivim pobijanom presudom.

7.1. Naime, suprotno navodima žalbi, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. U okviru istaknute žalbene osnove okrivljenik ustvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemizira s razlozima osuđujuće presude i na svoj subjektivan način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza i to posebno u odnosu na obranu okrivljenika koju prvostupanjski sud ne prihvaća kao istinitu i smatra da je usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti u ovom postupku, a kako je to detaljno obrazloženo u točci 20. i 22. obrazloženja pobijane presude. Osim toga, obrana okrivljenika nije potkrijepljena materijalnom dokumentacijom koja prileži u spisu, a isto tako ista je suprotna sadržaju iskaza svjedoka LE i HE.

8. Nasuprot navodima žalbe pravilno prvostupanjski sud, a analizom svih prevedenih dokaza, nedvojbeno našao utvrđenim da je okrivljenik počinio navedeno kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 1. KZ/11 i to u vrijeme i na način opisan u izreci presude. Ovakav zaključak sud izvodi iz materijalnih dokaza (izvješće o istrazi, sadržaj e-mailova), te iz iskaza svjedokinje LE, koji je u cijelosti prihvatio kao istinit. U postupku nije bilo sporno da je okrivljenik radio kao voditelj poslovnice ošt. u [adresa]. Kao voditelj poslovnice bio je dužan štiti imovinske interese svog poslodavca, ali to nije činio već je oštetio poslodavca prodavši kontejner trećoj osobi pri tom koristeći krivotvoreni račun kao dokaz da je kontejner prešao u njegovo vlasništvo. Dakle, okrivljenik je radi ostvarivanja svoje imovinske koristi oštetio svog poslodavca prodavši kontejner društva predstavljajući se kao vlasnik trećoj osobi te dobiveni iznos zadržao za sebe umjesto da ga je predao oštećeniku. Okrivljenik je znao i bio svjestan da nije platio te da ne može prodavati kontejner. Da nije imao namjeru platiti jasno je vidljivo da to nije učinio kroz sljedeće tri godine, nego tek po saznanju oštećenika da nešto nije u redu s tom imovinom društva.

8.1. U odnosu na kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz čl. 279. st. 1. KZ/11 i po stavu ovog vijeća, pravilno prvostupanjski sud smatra da je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik počinio navedeno kazneno djelo u vrijeme i na način opisan u izreci presude. Zaključak o počinjenju ovog djela, sud također prvenstveno temelji na prihvaćenom iskazu svjedokinje LE, predstavnice oštećenika, čiji iskaz prvostupanjski sud u cijelost prihvaća kao vjerodostojan i istinit te detaljan, jasan i okolnosan i u suglasju sa materijalnim dokazima. Nadalje, takav zaključak temelji se i na materijalnoj dokumentaciji iz kojih proizlazi da pečat koji se nalazi na predmetnom računu nije u bio u upotrebi 2016. te da taj račun nije izdalo ošt. društvo, dok je iz primjera ugovora koji ošt. društvo inače koristi jasno vidljiva razlika. Upravo je okrivljenik taj koji je imao interes sastaviti ovakav račun jer je jedino njemu bilo potrebno predstaviti se kao vlasnik, a na računu se upravo on navodi kao kupac predmetnog kontejnera. Nadalje, iz e-maila koji je HE poslao ZE iz ... isti potvrđuje da je taj račun dobio od okrivljenika. To što se račun ne navodi i ne nalazi u spisu javnog bilježnika nije od odlučujućeg značaja, odnosno ne upućuje na zaključak o tome da okrivljenik nije račun pokazao kupcu HE kako bi mu prikazao da je kontejner njegovo vlasništvo.

8.2. Prema tome, prvostupanjski sud je dao dostatne i uvjerljive razloge za donošenje osuđujuće presude, te je pravilno utvrdio da je okrivljenik postupio na inkriminirani način, odnosno da je ostvario sva obilježja predmetnih kaznenih djela iz čl. 246. st. 1 KZ/11 i 279. st. 1. KZ/11, sve u svezi čl. 51. KZ/11, za koja je proglašen krivim, kako je to i obrazložio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, a koje razloge prihvaća i ovo vijeće te na njih upućuje žalitelja. Naime, okrivljenik je bio svjestan svih obilježja oba kaznena djela i htio njihovo ostvarenje, u odnosu na oba kaznena djela postupao je s izravnom namjerom, pa se u njegovom ponašanju ostvaruju sva bitna, kako objektivna, tako i subjektivna obilježja predmetnih kaznenih djela za koja je proglašen krivim. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda nije doveden u sumnju žalbenim navodima okrivljenika.

8.3. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede kaznenih djela za koja je okrivljenik proglašen krivim.

9. Nadalje, okrivljenik se ne žali glede odluke o kazni, međutim, žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede kaznenog zakona podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, a sukladno odredbi čl. 478. ZKP/08, pa je ovo vijeće ispitalo presudu i u pogledu odluke o kazni.

9.1. Pri tome, i po stavu ovog vijeća, sud prvog stupnja je prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu okrivljenikovih inkriminiranih radnji, tj. pravilno je vodio računa o svim okolnostima koje propisuje čl. 47. KZ/11, dakle olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani. Tako je prvostupanjski sud cijenio okrivljeniku kao olakotne okolnosti dosadašnju neosuđivanost, prekršajnu nekažnjavanost, da je otac troje maloljetne djece, te da je oštećenom društvu platio iznos koji je navedeno društvo zatražilo po računu, dok otegotne okolnosti na stani okrivljenika nisu pronađene.

10. Stoga je, uzimajući u obzir naprijed navede olakotne okolnosti, uz izostanak otegotnih okolnosti, prvostupanjski sud mu je za svako kazneno djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju od po šest mjeseci, te je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da će se izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od deset mjeseci, uz izricanje uvjetne osude u trajanju od tri godine, ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, o čemu je prvostupanjski sud posebice iznio razloge na stranici 11 prvostupanjske presude, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće.

11. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene preostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni preostale povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru, 29. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Hrvoje Visković