Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-233/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Jakovčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, zastupanog po punomoćniku Andreju Šoošu Maceljskom, odvjetniku u Odvjetničko društvo Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o., protiv tuženika RA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv- 1156/2021-15 od 2. studenog 2023., dana 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv-1156/2021-15 od 2. studenog 2023. pod točkom II. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv-1156/2021-15 od 2. studenog 2023. pod točkom II. izreke.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javne bilježnice Ilinke Lisonek posl. br. Ovrv-163/2021 od 10.2.2021. godine za iznos od 5,02 eura/37,84 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od :

- 2,51 euro/18,92 kn od 22.5.2020. do isplate;

- 2,51 euro/18,92 kn od 18.5.2020. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., a od 1.1.2023. do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javne bilježnice Ilinke Lisonek posl. br. Ovrv-163/2021 od 10.2.2021. godine za iznos od 587,64 eura/4.427,54 kn sa zakonskom zateznom kamatom, kao i u dijelu za plaćanjem zakonske zatezne kamate na iznos od 120,30 kn od 23.4.2020. do 13.9.2021., te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.“

1.2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javne bilježnice Ilinke Lisonek posl. br. Ovrv-163/2021 od 10.2.2021. godine za iznos od 15,97 eura/120,30 kn te se utvrđuje daje tužba za taj iznos povučena.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom troška postupka.“

2. Protiv točke II. izreke navedene presude i točke II. izreke rješenja žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), predlažući da se ista preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. U žalbenoj fazi postupka predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 587,64 eura sa zakonskim zateznim kamatama s osnove usluge opskrbe vodom na potrošačkom mjernom mjestu tuženika broj [broj vodomjera], na adresi u [adresa], za period od 29. veljače 2020. do 30. lipnja 2020.

5. U prvostupanjskom je postupku utvrđeno sljedeće:

- da je tuženik nesporno kupac (korisnik) usluga tužitelja za obračunsko mjerno mjesto na adresi [adresa] u [adresa]-domaćinstvo,

- da se potraživanje tužitelja temelji na ispostavljenom računu za vodne usluge i naknade za ožujak 2020. na kojem računu je iskazana i obračunata potrošnja vode od 311 m[3] i pripadajuće naknade, a po očitanju od 9. ožujka 2020. i 13. ožujka 2020., te na računu za travanj i svibanj 2020., koji svaki glase na iznos od 18,92 kn i kojima je tuženiku obračunat samo fiksni dio cijene (potrošnja nije evidentirana) s PDV -om, što ukupno iznosi 4.771,68 kn,

- da se tuženikovi prigovori odnose na račun za ožujak 2020. budući da isti tvrdi da nije koristio usluge tužitelja jer da u nekretnini nitko ne stanuje, pa smatra da se radi o krađi vode, odnosno nekontroliranom otjecanju, jer da je nemoguća potrošnja od 310 m[3] pri očitanju 9. ožujka 2020., a da je potrošnja 31. siječnja 2020. i 29. veljače 2020. bila 0, a 13. ožujka 2020. samo 1 m[3] ,

- da je iz stanja vodomjera u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 6. prosinca 2021. razvidno stanje vodomjera pri očitanju pa tako 31. siječnja 2020. stanje vodomjera iznosi 0, potrošnja 0 m[3] ; dana 29. veljače 2020. stanje vodomjera iznosi 0, a potrošnja 0 m3; dana 9. ožujka 2020. stanje vodomjera iznosi 310 m[3] , potrošnja 310 m[3] ; a 13. ožujka 2020. stanje vodomjera iznosi 311 m , a potrošnja 1 m , da bi očitanjem 31. ožujka 2020. i dalje sve do 25. srpnja 2020. stanje vodomjera iznosilo 311 m[3] , da bi potrošnja 10. kolovoza 2020. bila 7 m ,

- da tuženik stoga opravdano sumnja u obračun potrošnje vode na računu za ožujak jer je i prema stavu prvostupanjskog suda nelogično da bi za potrebe domaćinstva bila potrošena ta količina vode za dva mjeseca,

- da je iz dopisa tuženika (bez datuma) razvidno da je on tužitelju upućivao sumnje u odnosu na tu potrošnju te da je čak vršen i otpis vode samo za drugo razdoblje ,

- da je na tužitelju teret dokaza, odnosno da je tužitelj dužan predložiti dokaze ili bar objasniti obračun iz računa za razdoblje od 29. veljače 2020. do 31. ožujka 2020. za 311 m[3] potrošne vode, koji tuženik osporava, ali da je tužitelj na prigovore tuženika samo naveo da je tuženik mogao u roku 8 dana prigovarati na ispostavljeni račun , što je točno, međutim da je, u situaciji kada je doista nelogična tolika potrošnja vode u kratkom vremenskom periodu, pri čemu se tuženik obraćao tužitelju prije pokretanja ovog postupka vezano za tu potrošnju, te je tužitelj i vršio otpis vode, tužitelj trebao predložiti dokaze kojima bi se ta činjenica (da je tuženik doista potrošio 310 m2 vode u svega dva mjeseca) mogla provjeriti, kao što je strojarsko vještačenje koje je predložio tuženik, ali izvan prekluzivnog roka,

- da tužitelj nije dokazao da bi iznos od 120,30 kn tužitelj platio 13. studenog 2020. jer to ne proizlazi iz kartice kupca niti iz druge dokumentacije u spisu.

6. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud pobijanim dijelom presude sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika za iznos od 587,64 eura sa zakonskom zateznom kamatom, kao i u dijelu za plaćanjem zakonske zatezne kamate na iznos od 120,30 kn od 23. travnja 2020. do 13. rujna 2021. te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

7. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st . 1. ZPP-a. Prema čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl . 354. st. 2., osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

8. Ispitujući pobijanu presudu te postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP -a na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, a niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući da pobijana presuda, protivno žalbenim navodima tužitelja, nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, odnosno izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i o istima ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima koji prileže spisu i samih tih isprava i zapisnika.

9. S tim u svezi, nije osnovan žalbeni navod tužitelja da je sud propustio objasniti iz čega proizlazi da količina vode navedena na računima zaista nije potrošena jer suprotno proizlazi iz točke 13., 15. i 17. pobijane presude.

10. Žalbeni navodi tužitelja kojima isti osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da je tuženik tužitelju upućivao dopise u kojima izražava sumnje u odnosu na potrošnju vode predstavljaju žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu odredbe čl. 355. ZPP-a zbog kojeg se prema čl. 467. st. 1. ZPP-a predmetna presuda ne može pobijati, stoga isti nije razmatran.

11. Nadalje, valja tužitelju odgovoriti da odredba čl. 221.a ZPP-a o teretu dokazivanja nije odredba materijalnog prava, pa žalbeni navodi kojima tužitelj ukazuje da je pravilo o teretu dokazivanja pogrešno primijenjeno jer se istinitost javnih isprava pretpostavlja, predstavljaju žalbeni razlog (relativno) bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 221.a ZPP-a zbog kojeg se prema čl. 467. st. 1. ZPP-a predmetna presuda ne može pobijati pa isti također nije razmatran.

12. Budući da je prvostupanjski sud utvrdio da tuženik nije potrošio navedenu količinu vode, odnosno da je obračun potrošnje iz utuženog računa za ožujak 2020. pogrešan te da se tuženik u svezi navedene potrošnje obraćao tužitelju koji mu je svojedobno već bio otpisao dugovanje, slijedom čega sud ocjenjuje da je tuženik dužan platiti samo fiksne mjesečne naknade, neodlučni su žalbeni navodi tužitelja da tuženik nije u roku od 8 dana prigovorio predmetnom računu.

13. Stoga je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

14. Zaključno valja dodati da se odluka o trošku sadržaja pod točkom II. izreke pobijanog rješenja žalbom posebno ne osporava, a da ovaj sud, sukladno odredbi iz čl. 365. st. 2. u svezi čl. 381. ZPP-a, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka pa je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu 28. svibnja 2026.

Sutkinja:

Ksenija Jakovčević