Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1564/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Jakovčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnici Ivani Štih, odvjetnici u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3180/2020-25 od 14. prosinca 2023., dana 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3180/2020-25 od 14. prosinca 2023. u točki I. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d. OIB: 22694857747 da tužitelju BZ OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 729,98 EUR / 5.500,00 KN sa zakonskim zateznim kamatama od utuženja tj. 1.12.2020. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 1.558,62 EUR / 11.743,00 KN sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja tj. 14. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 729,98 EUR / 5.500,00 KN u razdoblju od 12.4.2018. do utuženja tj. do zaključno 30.11.2020.

III Nalaže se tužitelju BZ naknaditi tuženiku EUROHERC osiguranje d.d. parnični trošak u iznosu od 372,00 EUR / 2.802,83 KN sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja tj. 14. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv točke I. izreke prvostupanjske presude žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP), predlažući pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbe, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. U žalbenoj fazi postupka predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 729,98 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime naknade imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege i neimovinske štete zbog povrede tjelesnog i duševnog zdravlja, a koju je štetu tužitelj pretrpio kao vozač osobnog automobila u prometnoj nesreći od 24. studenog 2017. koju je uzrokovao osiguranik tuženika.

5. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da nije sporno da je tužitelj kao vozač osobnog automobila sudjelovao u prometnoj nesreći od 24. studenog 2017. koju je uzrokovao osiguranik tuženika , odnosno da nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost niti visina cijene sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 18,00 kn/ 2,39 eura, dok tuženik ističe da je isplatom nespornog iznosa od 530,89 eura tužitelju naknađena cjelokupna šteta

- da tuženik nije dokazao suodgovornost tužitelja za nastanak štete jer je odustao od predloženog vještačenja, a da bi tužitelj zadobivene ozljede, i to natučenje glave, ozljedu vratne kralježnice, ranu nagnječinu i razderotinu drugog prsta desne šake, notorno zadobio i za slučaj vezivanja sigurnosnim pojasom,

- da kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice koje bi izazvale potrebu ulaganja pojačanih napora te da nema naruženja,

- da tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) bio jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishoda liječenja) da je u jakom intenzitetu trajao jedan dan, a u srednjem 2 dana te u manjem 5 dana, dok je kasni strah trajao 30 dana, a manifestira se zabrinutošću u situacijama prometa,

- da je tužitelj trpio bol jakog intenziteta oko 2 dana, srednjeg oko 3 dana, manjeg još oko 10 dana,

- da je tuđa pomoć bila je potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanja) kod kuće 21 dan po 2 sata dnevno tj. ukupno 42 sata , tužitelj je morao mirovati i nije mogao raditi za nj uobičajene poslove, a pomoć je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba.

6. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 1100. st. 1 . i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO) tužitelju s obzirom na jačinu i trajanje bolova te nelagodnosti tijekom liječenja (RTG obrade, mirovanja, potrebe uzimanja analgetika, odlazaka na preglede, izbjegavanja audio-vizualnih podražaja te potrebe imobilizacije ovratnikom) po toj osnovi utvrđuje pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 504,34 eura. Ujedno prvostupanjski sud utvrđuje da okolnosti slučaja, a osobito jačina i trajanje straha, opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 663,61 eura po toj osnovi, dok je tuđa pomoć tužitelju bila potrebna ukupno 42 sata što pomnoženo s nesporno priznatih 18,00 kn po satu iznosi 100,34 eura. Dakle, prvostupanjski sud ocjenjuje da tužitelju na ime naknade štete pripada ukupno 1.268,30 eura, od kojeg je iznosa valjalo oduzeti isplaćenih 530,89 eura pa je tužitelju dosuđeno zatraženih 729,98 eura.

7. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. stavka 1. ZPP-a. Prema čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP -a.

8. Ispitujući pobijanu presudu te postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP -a na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

9. Neosnovano tuženik u žalbi osporava visinu dosuđene pravične novčane naknade. Naime, prema čl. 1100. st. 1. ZOO-a, sud će u slučaju povrede prava osobnosti (čl. 19. ZOO), ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema st. 2. istog članka, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

10. U vezi s navedenom odredbom, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednicama Građanskog Odjela 29. studenoga 2002. (broj: Su -VI-1331/02, Su-II- 1372/02) te 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (broj: Su -IV-47/2020-5) usvojio Orijentacijske kriterije za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete (dalje: Orijentacijski kriteriji). Međutim, Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja bi automatizmom služila za izračunavanje pravične novčane naknade, već služe kao orijentir pri određivanju iste, budući da prilikom određivanja naknade štete treba uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, pri čemu trajanje i jačina fizičkih i duševnih bolova i straha imaju tek značaj osobito važnih, ali ne i jedinih okolnosti koje sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade.

11. U konkretnom je slučaju prvostupanjski sud pravilno, uzimajući u obzir sve okolnosti, a osobito jačinu i trajanje bolova te nelagodnosti tijekom liječenja (RTG obrade, mirovanja, potrebe uzimanja analgetika, odlazaka na preglede, izbjegavanja audio-vizualnih podražaja te potrebe imobilizacije ovratnikom) te jačinu i trajanje straha, ocijenio da tužitelju na ime naknade neimovinske štete pripada iznos od 1.167,95 eura, a potom navedenom iznosu dodao iznos naknade imovinske štete od 100,34 eura (osnovu i visinu koje tuženik žalbom određeno ne osporava) i od tako utvrđenog iznosa odbio isplaćeni nesporni dio od 530,89 eura i tužitelju, odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, dosudio zatraženi iznos od 729,98 eura.

12. Kamate na dosuđeni iznos naknade kako imovinske, tako i neimovinske štete prema pobijanoj presudi teku od dana utuženja. Kako se u konkretnom postupku naknade štete radi o šteti koja je nastala uslijed prometne nezgode, relevantne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; dalje: ZOOP) koji se u predmetnom postupku primjenjuje kao lex specialis. Prema članku 12., stavku 1. ZOOP-a, odgovorni osiguratelj dužan je bez odgađanja, a najkasnije u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti oštećenoj osobi pisanu odluku o odštetnom zahtjevu, a prema stavku 5. odgovorni osiguratelj dužan je isplatiti iznos naknade štete iz obrazložene ponude odnosno nesporni iznos naknade štete. Nadalje, prema čl. 12. st. 6. ZOOP-a, u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 5., oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. U predmetnom postupku prvostupanjski je sud ocijenio da tužitelj nije dokazao da bi uz odštetni zahtjev priložio cjelokupnu medicinsku dokumentaciju pa je istom dosudio zakonske zatezne kamate od dana podnošenja tužbe, slijedom čega je materijalno pravo pravilno primijenjeno, a žalbeni navodi tuženika da je konačan opseg štete utvrđen tek medicinskim vještačenjem pa da zatezne kamate mogu teći tek od dana presuđenja nisu osnovani budući da je takvo shvaćanje protivno naprijed citiranim zakonskim odredbama.

13. Ispitujući odluku o troškovima postupka sadržanu u točki I. izreke pobijane presude u granicama žalbenih navoda, ocijenjeno je da je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava zbog „retroaktivne primjene Tarife“ u cijelosti neosnovan. Ovo stoga što prema Tbr. 52.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje: Tarifa), kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka pa su promašeni navodi tuženika da je sud trebao primijeniti vrijednost boda od 10,00 umjesto od 15,00 kn.

14. Stoga slijedi da je pobijana presuda u cijelosti pravilna i zakonita pa je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu 28. svibnja 2026.

Sutkinja:

Ksenija Jakovčević