Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1208/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Jakovčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku u Mađarić & Lui - odvjetničko društvo d.o.o., protiv tuženika ĆG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marinu Folu, odvjetniku u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-111/2020-33 od 2. studenog 2023., dana 28. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-111/2020-33 od 2. studenog 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ĆG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju Triglav osiguranju d.d. Zagreb, Heinzova 4, 10 000 Zagreb, OIB: 29743547503, iznos od 7.346,32 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 06.03.2019.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana".

II Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.353,15 eur / 10.195,31 kuna, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.“

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP), predlažući da se ista preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu 7.346,32 kn/ 975,02 eura sa zakonskim zateznim kamatama na ime isplaćene naknade imovinske štete nastale njegovoj osiguranici u prometnoj nesreći uzrokovanoj opasnom stvari, na način da je pas u vlasništvu tuženika istrčao na prometnicu kojom se kretala osiguranica tužitelja slijedom čega je došlo do naleta vozila na psa tuženika koji je potom uginuo.

5. U obrazloženju pobijane odluke prvostupanjski sud navodi kako iz iskaza tuženika i svjedoka SG proizlazi da je tuženik vlasnik psa pasmine engleski seter, dok iz Potvrde MUP-a od 11. studenog 2019. proizlazi da je u predmetnom štetnom događaju sudjelovao pas pasmine irski seter, pri čemu da je pogrešno navedeno da je isti u vlasništvu tuženika jer tuženik ima samo jednog psa i to engleskog setera, dok je drugog psa, također engleskog setera, prodao prije nastanka štetnog događaja. Stoga sud zaključuje da tuženik nije vlasnik predmetne opasne stvari, slijedom čega nije ni odgovoran za predmetnu štetu, pa odbija tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

6. Tužitelj u žalbi u bitnom ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a navodeći da iz fotodokumentacije MUP-a proizlazi da je u predmetnoj prometnoj nesreći sudjelovao upravo engleski seter, odnosno pas crno - bijele boje, dok je u Potvrdi MUP-a pogrešno navedeno da je riječ o irskom seteru (za kojeg tijekom postupka i sam tuženik navodi da je jednobojan, karakteristične crvenkasto-smeđe boje). Tužitelj ujedno sadržajno ukazuje na bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a te navodi da je sud konstantno omogućavao tuženiku da predlaže izvođenje dokaza nakon što je u tome bio prekludiran, dok upravo zbog prekluzije predlaganja dokaza nakon zaključenja prethodnog postupka nije uzeo u obzir Potvrdu Ministarstva poljoprivrede RH, Veterinarske stanice Pazin od 8. studenog 2022. (list 102 spisa), a iz koje proizlazi da je tri dana nakon štetnog događaja prijavljeno uginuće engleskog setera u vlasništvu tuženika, odnosno da je tuženik imao dva engleska setera od kojih je jedan i dalje živ, a drugi je, prema navodima tužitelja, uginuo upravo u predmetnoj prometnoj nesreći.

7. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. stavka 1. ZPP-a. Prema čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP -a na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

9. Međutim, osnovano tužitelj ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući da ista nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

10. Sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog pobijanom prvostupanjskom presudom, ali je dužan ispitati osnovanost žalbenih navoda da su utvrđenja prvostupanjskog suda o odlučnim činjenicama suprotna dokazima koji se nalaze u spisu, odnosno da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, kako bi se spriječila arbitrarnost i osiguralo ostvarenje konvencijskog prava stranke na pravično suđenje.

11. U tom smislu valja prvenstveno navesti da tužitelj u žalbi osnovano ukazuje na iskaz svjedokinje ĆGU od 11. studenog 2021., osiguranice tužitelja, iz kojeg, između ostalog, proizlazi da je ista svojim vozilom udarila u psa crno- sive boje, uslijed čega je na njezinom vozilu nastala materijalna šteta, kao i da joj je tuženik neposredno nakon prometne nesreće rekao da je to njegov pas i pitao ju ima li kasko osiguranje. Tužitelj također ukazuje da iz fotodokumentacije MUP-a proizlazi da je u predmetnoj prometnoj nesreći sudjelovao pas crno -bijele odnosno crno- sivkaste boje, dok među strankama tijekom prvostupanjskog postupka nije bilo sporno da su psi pasmine engleski seter crno-bijele boje, a psi pasmine irski seter jednobojni, karakteristične crvenkasto-smeđe boje. Stoga slijedi da je sadržaj Potvrde MUP-a u dijelu koji se odnosi na pasminu uginulog psa proturječan iskazu svjedokinje i fotografijama MUP-a koje upućuju da je u predmetnoj nesreći sudjelovao pas pasmine engleski seter, umjesto pasmine irski seter. Navedena je okolnost odlučna zbog nesporne činjenice da je tuženik svojedobno bio vlasnik dvaju engleskih setera, odnosno jer je tuženik osporavao svoju odgovornost za predmetnu štetu s obrazloženjem da nikada nije bio vlasnik irskog setera, a koji je prigovor prvostupanjski sud prihvatio pozivom upravo na navedenu Potvrdu MUP-a i iskaz tuženika i svjedoka SG. Međutim, sud u pogledu sadržaja iskaza svjedokinje i fotodokumentacije u spisu koji su proturječni navodima tuženika i svjedoka SG, tuženikovog susjeda, ne daje nikakve razloge, odnosno iste ne cijeni već ignorira u tom dijelu dokumentaciju u spisu i prihvaća tuženikov iskaz u cijelosti, utvrđujući da je tuženik u vrijeme štetnog događaja bio vlasnik isključivo engleskog setera imena Ć, koji je i dalje živ, a da je predmetna prometna nesreća uzrokovana naletom na irskog setera za kojeg je tuženik pogrešno osiguranici tužitelja i policijskim službenicima tvrdio da je njegov (i kojeg je prema vlastitim navodima uklonio s mjesta događaja i zakopao u svom dvorištu) jer se nakon par dana njegov pas ipak živ vratio u boks.

12. Nastavno na navedeno, u odnosu na žalbeni navod tužitelja da je prvostupanjski sud prihvatio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem dokaza saslušanjem svjedoka SG, iznesenog na ročištu za glavnu raspravu dana 3. studenog 2022. , te pregledavanjem fotografija njegovog (živućeg) psa, iako tuženik nije dokazao da navedeni dokazni prijedlog nije mogao iznijeti pravodobno, odnosno već u odgovoru na tužbu, za navesti je da se predmetna prvostupanjska presuda prema citiranoj odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a ne može pobijati zbog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka. Međutim, budući da je prvostupanjski sud potom pozivom na odredbu čl. 299. ZPP-a odbio prihvatiti tužiteljev dokazni prijedlog čitanjem Potvrde Ministarstva poljoprivrede RH o uginuću životinje od 8. studenog 2022. (pet dana nakon saslušanja predmetnog svjedoka) iz koje proizlazi da je dana 15. studenog 2018. (tri dana nakon štetnog događaja) uginuo pas pasmine engleski seter u vlasništvu ovdje tuženika ĆG, na što tužitelj također ukazuje žalbom, predmetni žalbeni navodi u svojoj ukupnosti sadržajno predstavljaju žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP -a koji je ovaj sud ovlašten razmatrati.

13. Odredbom čl. 461.a st. 2. ZPP-a propisano je da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Međutim, tužitelj prilikom sastavljanja tužbe nije mogao razumno predvidjeti da će tuženik, koji je ranije sam tvrdio da je vlasnik opasne stvari koja je uzrokovala predmetnu štetu, u odgovoru na tužbu osporiti da je vlasnik iste pa tako tužitelj nije bio dužan već prije podnošenja tužbe zatražiti od Ministarstva poljoprivrede podatak o tome je li neposredno nakon štetnog događaja prijavljeno uginuće psa u vlasništvu tuženika, slijedom čega navedenu ispravu nije bio ni dužan priložiti već u tužbi. Za razliku od navedenog, upravo je tuženik dokazni prijedlog za pregledavanjem fotografija svojeg psa i saslušanjem svojeg susjeda kao svjedoka bio dužan iznijeti u odgovoru na tužbu jer su navedeni dokazi predloženi na okolnosti koje su iznesene već u odgovoru na tužbu (da tuženik ima jednog psa koji je živ). Međutim, sud prvog stupnja navedeni je dokazni prijedlog tužitelja odbio – iako je upravo zbog tog dokaza prema zapisniku od 27. travnja 2023., a rješenjem od 6. ožujka 2023., preotvorio glavnu raspravu, dok je prijedlog tuženika prihvatio, ne obrazlažući zašto smatra da tuženik takav dokaz nije mogao predložiti ranije.

14. Nadalje, sud prvog stupnja, nakon preotvaranja glavne rasprave, usprkos svojoj odluci da Potvrdu Ministarstva poljoprivrede od 8. studenog 2022. neće razmatrati, cijeni iskaz tuženika kojim se iznose novi činjenični navodi o tome da je tuženik prije nastanka štetnog događaja imao drugog psa pasmine engleski seter pod imenom S, oštenjenog 7. srpnja 2011., ali da ga je prodao pa isti više nije u njegovom posjedu, te sud ujedno dodaje da se navedeni podaci poklapaju s podacima navedenima u pismenu Ministarstva poljoprivrede, odnosno s podacima koji proizlaze iz isprave koju u dokaznom postupku nije pročitao, odnosno uzeo u obzir.

15. Opisanim postupanjem onemogućeno je raspravljanje tužitelja pred sudom u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a jer je nezakonitim dopuštanjem tuženikovih dokaznih prijedloga i prihvaćanjem istih u cijelosti, uz istodobno odbijanje tužiteljevog dokaznog prijedloga iznesenog u istoj fazi postupka, ali uz istodobno prihvaćanje dijela podataka iz tog dokaza koji su suglasni s iskazom tuženika, tužitelj onemogućen dokazivati da je činjenično stanje suprotno navodima tuženika. Na taj je način izostala ocjena isprave nadležnog tijela iz koje proizlazi da je tuženik u svom vlasništvu imao i drugog psa, a koja okolnost predstavlja odlučnu činjenicu, jer je sud sadržaj navedene isprave cijenio samo u odnosu na dio iste koji je suglasan s iskazom tuženika, zanemarujući okolnost da iz iste proizlazi da je tuženik na dan uginuća životinje (tri dana nakon štetnog događaja) bio upisan kao njezin vlasnik.

16. Načelo „jednakosti oružja“ sastavni je dio sadržaja prava na pravično suđenje . Prema stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske, značenje prava na „dobro pravosuđe“ i pošteno suđenje u demokratskom društvu nužno uključuje jednakost sredstava stranaka u postupku, to jest obvezu suda da svakoj strani u postupku da mogućnost iznošenja svojih razloga u uvjetima koji je ne stavljaju u položaj očite neravnopravnosti u odnosu na protivnu stranu. S obzirom na sve do sada izneseno, ocjena je ovoga suda da je u prvostupanjskom postupku povrijeđeno načelo jednakosti oružja na štetu tužitelja.

17. Posljedično je i činjenično stanje glede odgovornosti tuženika kao vlasnika opasne stvari, odnosno dinamike štetnog događaja i visine štete, u smislu odredbe čl. 355. ZPP-a ostalo nepotpuno utvrđeno.

18. U tom je smislu potrebno istaknuti i da je odredbom čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) propisano da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, stoga je potrebno utvrditi pasminu psa udarom u kojeg je nastala predmetna imovinska šteta , te ne samo je li taj pas bio u tuženikovom posjedu na dan štetnog događaja, već i je li isti bio u njegovom vlasništvu, s obzirom da se tuženik u evidenciji Ministarstva poljoprivrede na dan 15. studenog 2018. i dalje vodio kao vlasnik drugog, prema navodima tuženika prodanog, nedavno uginulog, engleskog setera.

19. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje , pred drugim sucem pojedincem (čl. 371. ZPP -a).

20. Budući da je zbog ukidanja prvostupanjske odluke u pogledu glavne stvari neizvjestan uspjeh stranaka u sporu (čl. 154. ZPP-a), ukinuta je i odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom II. i III. izreke prvostupanjske presude.

21. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud uzeti u obzir i ocijeniti sadržaj cjelokupne dokumentacije u spisu, uključujući fotodokumentaciju MUP-a, potvrdu Ministarstva poljoprivrede i zapisnike o iskazima svjedoka odnosno svjedokinje te odlučiti o ostalim dokaznim prijedlozima, a potom , sukladno uputi iz ovog drugostupanjskog rješenja, pravilno utvrditi sve odlučne činjenice, nakon čega će moći donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

22. Sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 28. svibnja 2026.

Sutkinja:

Ksenija Jakovčević