Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2313/2026-2

U  I M E  R E P U B L I KE  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu toga suda Suzani Radaković, u pravnoj stvari tužitelja AV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nikolina Mijolović Jakšetić, odvjetnica u Rijeci, protiv I. tuženika MV pok. A, Poli br. 103, Zrenj i II. tuženika MV pok. A, nepoznata boravišta, radi stjecanja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, poslovni broj P-939/2024-17 od 1. travnja 2026., dana 28. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, poslovni broj P-939/2024-17 od 1. travnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je :

"Tužba se odbacuje".

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007-Odluka USRH, 84/2008, 96/2008-Odluka USRH, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 88/2022,114/2022 i 155/23- dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda preinači ili ukine i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu te stavlja zahtjev za naknadom troška.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio odlučne činjenice vezano za utvrđenje činjenice da su I i II tuženici u trenutku podnošenje tužbe već bili mrtvi.

6. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 83. st. 5. ZPP-a pa su izneseni žalbeni navodi bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

7. Pošavši od utvrđenja, da su I i II tuženik u vrijeme podnošenja tužbe već bili mrtvi s obzirom na životni vijek čovjeka i da stoga ne mogu biti stranke u postupku time da se radi o nedostatku koji se ne može otkloniti, prvostupanjski sud je na temelju čl. 82. i čl. 77. st. 1. ZPP-a te čl. 83. st. 5. ZPP-a odlučio na navedeni način.

8. Takvo utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nije doveden u sumnju.

9. Stoga, suprotne tvrdnje tužitelja su bez pravnog uporišta.

10. Naime, prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski kada je na temelju uvida u jedinstveni registar osoba i isprava iz zbirke isprava te odredbi OGZ-a i talijanskih propisa utvrdio da bi I tuženik u vrijeme podnošenja imao najviše 147 godina, a vjerojatno i više, a II tuženik najmanje 114 godina, dakle bili su već bili mrtvi i da ne mogu biti stranke u postupku.

11. Dakle, suprotno tvrdnji tužitelja, prvostupanjski sud je ispitao sve činjenice bitne za donošenje odluke te je pravilno primijenio mjerodavnu odredbu čl. 83. st. 5. ZPP kada je odbacio predmetnu tužbu, na temelju utvrđenja odlučnih činjenica da su I i II tuženici preminuli prije podnošenja tužbe s obzirom da na njihovo stjecanje predmetnih nekretnina.

12. Na žalbene navode potrebno je reći da je prvostupanjski sud pošao od zaključka o nemogućnosti da tuženici u vrijeme podnošenja predmetne tužbe budu živi zbog općepoznate činjenice o nepostojanju osobe tako visoke životne dobi u Republici Hrvatskoj, kada se uzme u obzir da se do1918 godine punoljetnost stjecala s navršenom 24 godinom, a od 1918. fizičke osobe prema talijanskim zakonima s navršenom 21 godina života, to je I tuženik najkasnije rođen do 1910., a II tuženik 1877 godine.

13. Jednako tako, općepoznate činjenice kao pravni standard, predstavljaju one činjenice koje su poznate većem i širem krugu razumnih, prosječno obrazovanih i informiranih ljudi koje oni mogu znati u okviru općeg životnog iskustva.

14. Prema odredbi čl. 221. st. 4. ZPP ne treba dokazivati činjenice koje su općepoznate, slijedom čega se može zaključiti da je sud oslobođen obveze utvrđivanja tih činjenica provođenjem dokaznog postupka.

15. Međutim, budući da se radi o oborivoj predmnijevi, dopušteno je dokazivati suprotno i to već u mjeri dovoljnoj da se posumnja u to da nešto nije općepoznato što posljedično dovodi do dokazivanja i tih činjenica.

16. U žalbi tužitelj tvrdi da se rješenje suda prvog stupnja zasniva na pretpostavkama , međutim za manje vjerojatnu okolnost postojanja procesne pretpostavke iz čl. 77. st. 1. ZPP tužitelj ne nudi dokaz.

17. Stoga, tužitelj neosnovano osporava zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja.

18. Obzirom na sve navedeno, ostali žalbeni navodi nisu razmatrani sukladno čl. 375. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 381. ZPP-a.

19. Suprotno tvrdnji tužitelja, prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe ZPP-a na koje se pozvao kada je odlučio na navedeni način.

20. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 380 toč. 2. ZPP-a odlučiti kao u stavku I izreke ove odluke.

21. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to trošak povodom pravnog lijeka pada na njegov teret ( čl. 154. st. 1. ZPP), pa je na temelju čl.166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u stavku II izreke.

U Zagrebu, 28. svibnja 2026.

Sudac:

Suzana Radaković