Poslovni broj: Usž-4877/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Gordane Marušić – Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat – Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MM, državljanina Nepala, s privremenim boravkom u [obrt], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, I. Policijske postaje, Zagreb, Kneza Branimira 4, OIB: 36162371878, radi protjerivanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3839/2025-5 od 30. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.

r i j e š i o  je

I. Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3839/2025-5 od 30. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3839/2025- 5 od 30. listopada odbijen je prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.

1.1. Tužitelj je podnio tužbu radi poništenja rješenja tuženika KLASA: NK-UP/I 216- 04/25-01/3866, URBROJ: 511-19-27-25-1 od 22. rujna 2025. kojim je određeno njegovo protjerivanje iz Republike Hrvatske, uz zabranu ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru u trajanju od jedne godine.

2. Tužitelj je izjavio žalbu protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu od 30. listopada 2025. zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešnog utvrđenja da ne prijeti nastanak teško popravljive štete. Navodi da izvršenje mjere protjerivanja (prije meritorne sudske odluke) predstavlja teško popravljivu štetu jer mu onemogućuje pristup pravosuđu izvan Republike Hrvatske/EGP-a, a sama zabrana ulaska u EGP čini njegovo protjerivanje izvršenim i to će biti teško opozvati čak i ako sud u meritumu poništi rješenje tuženika, a njegova neposredna prisutnost u državi, može biti ključna za komunikaciju sa zastupnikom, prikupljanje dokaza, i eventualno sudjelovanjem na raspravi, ako se ona održi. Smatra da ga udaljavanje prije pravomoćne odluke stavlja u pravno nepovoljan položaj. Nadalje, navodi da je sud prvog stupnja javni interes za izvršenjem osporenog rješenja temeljio na činjenici pravomoćne osude tužitelja za kršenje javnog reda i mira, no da protjerivanje i zabrana ulaska u EGP zbog kršenja javnog reda i mira mora biti razmjerna. Smatra da odgoda izvršenja do konačne sudske odluke ne ugrožava javni interes u toj mjeri da bi se pravni položaj tužitelja doveo u teško popravljivu štetu. Predlaže da se pobijano rješenje suda prvog stupnja poništi te odobri zatraženi odgodni učinak tužbe.

3. Tuženik u odgovor na žalbu navodi da je tužitelj već dragovoljno napustio Republiku Hrvatsku.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24., 39/26 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud ne nalazi da postoje razlozi na koje tužitelj ukazuje u žalbi.

6. Prvostupanjski sud, je zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja kojim se odgađa izvršenje osporene odluke do donošenja presude u ovom upravnom sporu, jer nisu kumulativno ispunjeni uvjeti propisani člankom 42. stavkom 2. ZUS-a (koju odredbu citira). Nadalje, sud smatra da tužitelju ne prijeti nastanak štete koja bi se mogla ocijeniti kao teško popravljiva te da nema dokaza o postojanju trajnije veze tužitelja s područjem Republike Hrvatske (npr. bračna ili obiteljska veza s osobom koja trajno boravi na području Republike Hrvatske), zbog koje bi ga mjera protjerivanja mogla posebno pogoditi u slučaju prekida takve veze niti tužitelj ističe relevantne okolnosti koje bi ukazivale na to da mu prijeti ozbiljna nepravda u slučaju povratka u zemlju podrijetla, odnosno ne navodi razloge uslijed kojih se eventualno može odobriti međunarodna zaštita (članak 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, "Narodne novine" broj 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25; dalje: ZMPZ) koja je usmjerena na zaštitu izbjeglica.

7. Ovaj Sud u cijelosti prihvaća stav suda prvog stupnja da sva tri uvjeta iz članka 42. ZUS-a moraju biti ispunjena kako bi upravni sud mogao odrediti da tužba ima odgodni učinak, kao i obrazloženje zašto u konkretnom sporu ovi uvjeti nisu ispunjeni kojim je odgovoreno na ključne navode iz prijedloga. Za određivanje odgodnog učinka tužbe nije dovoljno dokazivati da bi se izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla nadoknaditi, već je potrebno i da odgoda nije protivna javnom interesu (uz uvjet da nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke). Pri tome, tužitelj osporavano rješenje tuženika ne pobija iz razloga zabrane prisilnog udaljenja opisanih u članku 207. Zakona o strancima („Narodne novine“ 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25), u kojem slučaju bi tužba automatski imala suspenzivni (odgodni) učinak.

8. S obzirom na izneseno, ovaj Sud je, primjenom članka 135. stavka 1. ZUS-a u svezi članka 128. stavka 4. ZUS-a, riješio kao u izreci.

U Zagrebu 28. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić - Babić