Poslovni broj: Usž-160/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Gordane Marušić – Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat – Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Jarnec j.d.o.o., Varaždin, Ulica Katarine Patačić 13, OIB:63145963774, zastupanog po opunomoćenici Zrinki Žužul, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župić & Partneri d.o.o., Zagreb, Budmanijeva 1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave varaždinske, Službe zajedničkih i upravnih poslova, Varaždin, Ivana Mičetića 10, OIB: 36162371878, radi ukidanja dozvole za boravak i rad, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2840/2025-7 od 4. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.
r i j e š i o je
I. Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj:. Us I-2840/2025-7 od 4. prosinca 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2840/2025- 7 od 4. prosinca 2025. odbijen je prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.
1.1. Tužitelj je podnio tužbu radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave varaždinske, Službe zajedničkih i upravnih poslova, KLASA UP/I-216-02/25-23/9676, URBROJ:511-14-04-25-1 od 12. lipnja 2025., kojim je ukinuta dozvola za boravak i rad radniku tužitelja ČDG, OIB: [osobni identifikacijski broj], državljaninu Nepala, rođenom **.**.1999.. (toč 1. izreke). Točkom 2 izreke ČDG je dužan u roku od osam dana vratiti iskaznicu dozvole boravka serijski broj [broj iskaznice dozvole boravka].
2. Tužitelj je izjavio žalbu protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu od 4. prosinca 2025., zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da se sud prvog stupnja u obrazloženju rješenja poziva na to da nije dokazao nastup nenadoknadive štete, upire na razliku između teško popravljive i nenadoknadive štete te smatra da sud traži viši, stroži stupanj nadoknadivosti što nije u skladu sa zakonom. Ističe da pobijano rješenje nema razloge o tome što je javni interes u konkretnom slučaju. Ponavlja da bi izvršenjem rješenja tuženika za njega nastupila teško popravljiva šteta te da će biti primoran obustaviti djelatnost. Nadalje navodi da se radnik čija je radna dozvola ukinuta nije zaposlio kod drugog poslodavca te da je zbog, u sporu osporenog, rješenja tuženika bez svoje krivnje (skupa s ostalim radnicima kojima je također ukinuta radna dozvola) ostao bez statusa i zaposlenja. Predlaže da Sud poništi osporeno rješenje i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje o prijedlogu. Traži naknadu troška žalbenog postupka.
3. Tuženik u odgovor na žalbu navodi da je u sporu pobijano rješenje od 12. lipnja 2025. doneseno po službenoj dužnosti iz razloga što je tužitelj, kao poslodavac stavljen na tzv „Crnu listu“ te se protivi određivanju odgodnog učinka tužbe. Ističe da je tužitelj pravna osoba čiji je osnivački ulog 10,00 kuna (1,33 eura), da ima 16 zaposlenih hrvatskih državljana te da je u odnosu na istog stranca dozvolu za boravak i rad zatražio poslodavac CITY DELIVER j.d.o.o. koji je registriran sa isto adresom sjedišta kao i tužitelj, a oba su povezana time što su osnivači tih društava u krvnom srodstvu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24., 39/26 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud ne nalazi da postoje razlozi na koje tužitelj ukazuje u žalbi.
6. Prvostupanjski sud je zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja kojim se odgađa izvršenje osporene odluke do donošenja presude u upravnom sporu, jer nisu kumulativno ispunjeni uvjeti propisani člankom 42. stavkom 2. ZUS-a (koju odredbu citira). Nadalje, sud obrazlaže da tužitelj, u konkretnom slučaju, predlaže donošenje odluke o odgodnom učinku tužbe, navodeći da će mu nastati nenadoknadiva šteta. Taj sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o šteti koja bi se teško mogla popraviti, jer se radi o eventualnoj materijalnoj šteti koja je u cijelosti nadoknadiva iz državnog proračuna Republike Hrvatske.
7. Ovaj Sud prihvaća stav suda prvog stupnja da sva tri uvjeta iz članka 42. ZUS - a moraju biti ispunjena kako bi upravni sud mogao odrediti da tužba ima odgodni učinak. Naime, nije dovoljno dokazivati da bi se izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla nadoknaditi, već je potrebno i da odgoda nije protivna javnom interesu (uz uvjet da nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke). Odlučno je pri tome da se, kod odlučivanja o odgodnom učinku tužbe, sagledava korelacija situacije tužitelja kao gospodarstvenika koju opisuje i izvršenja konkretnog, tom tužbom, osporenog rješenja.
8. Polazeći od netom rečenog, i ovaj Sud je stava da se nisu ispunili svi zakonom propisani uvjeti za određivanje odgodnog učinka tužbe u konkretnom upravnom sporu. Privatni interes tužitelja da upravo strani državljanin čija dozvola za boravak i rad je u upravnom postupku ukinuta bude kod njega zaposlen, u konkretnom slučaju, ne preteže nad javnim interesom reguliranja zakonitog ulaska, boravka i rada stranaca u Republici Hrvatskoj, u kojem području država ima široku slobodu procjene.
9. S obzirom na izneseno, ovaj Sud je, primjenom članka 135. stavka 1. ZUS-a u svezi članka 128. stavka 4. ZUS-a, riješio kao u točki I. izreke.
10. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.
U Zagrebu 28. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić - Babić
