Poslovni broj: Usž-94/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Gordane Marušić – Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat – Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A&Y Construction d.o.o., sa sjedištem u Sisku, Ivana Kukuljevića Sakcinskog 15, OIB: 77746478118, kojeg zastupa opunomoćenik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Službe za državljanstvo i strance, Rijeka, Žrtava fašizma 3, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4302/2025-6 od 11. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.

r i j e š i o  je

Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4302/2025-6 od 11. studenog 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4302/2025- 6 od 11. studenog 2025. odbijen je prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.

1.1. Rješenjem koje se osporava tužbom, KLASA: UP/I-216-02/25-09/145777, URBROJ: 511-09-38-25-2 od 30.listopada 2025., odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj za ŠZ državljanina Uzbekistana (točka 1. izreke), kojem je naloženo dragovoljno napustiti EGP u roku od 15 dana računajući od dana izvršnosti rješenje kojim mu prestaje zakonit boravak (točka 2. izreke),i koji je dužan prilikom napuštanja EGP-a to rješenje predati policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili dip lomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu RH nakon napuštanja EGP-a (točka 3. izreke), a ako na izvrši rješenje državljanina treće zemlje udaljit će se prisilno iz EGP-a. (točka 4. izreke).

2. Tužitelj je izjavio žalbu protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu od 11. studenog 2025., iz svih žalbenih razloga. Navodi da je obrazloženje rješenja nedovoljno te da ono ukazuje na potpunu apsurdnost sadašnjeg sustava upravnih dozvola za boravak i rad, kao i na faktičnu nemogućnost ostvarivanja učinkovite sudske zaštite protiv rješenja tuženika. U opširnoj žalbi ističe da se posljedice izvršenja nezakonitog rješenja – uključujući prekid rada, gubitak radne snage, ugovorne penale, nemogućnost izvršenja započetih projekata i druge teško popravljive štete – nikako ne mogu smatrati običnom nadoknadivom materijalnom štetom te da je u tužbi detaljno obrazložio svoje poslovne okolnosti iz kojih nedvojbeno proizlazi da bi izvršenje osporavanog rješenja prije okončanja upravnog spora prouzročilo teško popravljivu, a u pojedinim segmentima i nenadoknadivu štetu. Navodi da je veliki poduzetnik koji zapošljava 180 radnika i ostvaruje godišnji promet od približno 15.000.000,00 EUR od kojeg ukupno zaposlenih su 160 su strani radnici, pri čemu se poslovanje tužitelja u cijelosti oslanja na stranu radnu snagu zbog izrazitog manjka domaćih radnika u građevinskom sektoru, osobito u deficitarnim zanimanjima. Navodi i da je izvođač radova na više od deset projekata diljem Republike Hrvatske, pri čemu su vrijednosti pojedinih projekata, odnosno građevina koje se grade, često više od 10.000.000,00 EUR u realizaciju kojih projekata su uključeni investitori, banke, podizvođači, kupci stanova te niz drugih gospodarskih subjekata čije se poslovanje i ugovorne obveze neposredno oslanjaju na pravodobno i uredno izvršenje obveza tužitelja. Smatra nespornim da bi onemogućavanje rada stranih radnika – kao izravna posljedica osporavanog rješenja – dovelo do prekida izvođenja radova, probijanja ugovornih rokova, gubitka poslovnih partnera, zastoja u investicijama te potencijalnih ugovornih penala, što sve skupa čini ne samo značajnu materijalnu štetu nego i štetu koja se ne može u cijelosti naknaditi ni eventualnim naknadnim poništenjem rješenja tuženika. Ponavlja da je u tužbi iscrpno obrazložio da njegovo uvrštavanje na tzv. „Crnu listu“ nije zakonito, budući da odlučne činjenice nisu pravilno ni potpuno utvrđene, te u cijelosti osporava razloge na temelju kojih je takva mjera donesena, a posljedice koje mjere traju 6 godina što je iznimno dug i za poslovanje razoran period.

2.1. Najvažnijim smatra okolnost što prvostupanjski sud uopće nije uzeo u obzir činjenicu da postupak stavljanja poslodavca na „Crnu listu“ nije podvrgnut nikakvoj stvarnoj sudskoj kontroli usprkos tome što proizvodi stvarne i teške posljedice i za poduzetnike i za strane radnike. Ističe da je dostavio uz tužbu ugovore o građenju i priložio dokumentaciju iz koje jasno proizlazi da je nastavak gradnje nužno vezan uz radnu snagu te da ako ostane bez svih stranih radnika – što je izvjesno – jednostavno nema tko izvršiti ugovorne obveze i time nastupa šteta, a radnik kojem nije izdana radna dozvola ili je ista ukinuta, nakon što napusti Republiku Hrvatsku više se neće vratiti ili će se zaposliti kod drugog poslodavca pa sud prvog stupnja nerealno ustvrđuje da bi se „svi učinci poništili ako rješenje bude poništeno“. Smatra da pobijano rješenje ne predstavlja obrazloženu sudsku odluku u smislu standarda postavljenih u ustavnosudskoj praksi. Navodi da je Sud odbio prijedlog za odgodni učinak tužbe jednom jedinom rečenicom, bez ikakve konkretne analize činjeničnog stanja, bez razmatranja dostavljenih dokaza, bez odmjeravanja međusobnih interesa i bez pozivanja na relevantne odredbe Zakona o strancima te se nije osvrnuo na navode iz tužbe na 18 stranica, uz koje je dostavio ugovore o građenju, dokaze o vrijednosti projekata i čitav niz dokumenata. Poziva se na rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj Us I-2479/2025-4 od listopada 2025. i poslovni broj Us I-2243/2025-6 od 18. rujna 2025. (kojeg predlaže da sud pribavi), a kojim rješenjima je taj sud prihvatio prijedlog za osiguranje te izdao privremenu mjeru do pravomoćnog okončanja upravnog spora ili drukčije odluke suda da tužitelja – predlagatelja osiguranja – briše s Popisa poslodavaca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada. Smatra da ova rješenja predstavljaju primjer ispravnog i zakonitog sudskog postupanja koje osigurava učinkovitu zaštitu poslodavcu suočenom s neposrednom i ozbiljnom prijetnjom da će strani radnici u kratkom roku ostati bez važećih dozvola za boravak i rad, čime bi bili dovedeni u situaciju nezaposlenosti i nereguliranog boravka. Posebno ističe da se građevinska djelatnost u Republici Hrvatskoj faktično temelji na stranoj radnoj snazi te da bez nje, izvođenje građevinskih radova nije moguće, što je opće poznata činjenica i realnost tržišta rada.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24., 39/26 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud ne nalazi da postoje razlozi na koje tužitelj ukazuje u žalbi.

6. Prvostupanjski sud, je zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja kojim se odgađa izvršenje osporene odluke do donošenja presude u ovom upravnom sporu, jer nisu kumulativno ispunjeni uvjeti propisani člankom 42. stavkom 2. ZUS-a (koju odredbu citira). Nadalje, sud obrazlaže kako tužitelj predlaže donošenje odluke o odgodnom učinku tužbe, navodeći da će mu nastati šteta, a bez je dostavio konkretne dokaze u čemu se sastoji šteta, koja bi nastala izvršenjem osporavanog rješenja, jer ukoliko rješenje u upravnom sporu bude kasnije poništeno, poništiti će se i svi učinci koje je to eventualno nezakonito rješenje proizvelo, pa izvršenje predmetnog rješenja ne znači automatski i izazivanje teško popravljive štete, kao jednog od uvjeta za dopuštanje odgodnog učinka tužbe. Također, taj sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi ni o šteti koja bi se teško mogla popraviti, jer se radi o eventualnoj materijalnoj šteti koja je u cijelosti nadoknadiva.

7. Ovaj Sud prihvaća stav suda prvog stupnja da sva tri uvjeta iz članka 42. ZUS- a moraju biti ispunjena kako bi upravni sud mogao odrediti da tužba ima odgodni učinak. Naime, nije dovoljno dokazivati da bi se izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla nadoknaditi, već je potrebno i da odgoda nije protivna javnom interesu (uz uvjet da nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke). Odlučno je pri tome da se, kod odlučivanja o odgodnom učinku tužbe, sagledava korelacija situacije tužitelja kao gospodarskog subjekta koju opisuje i izvršenja konkretnog, tom tužbom, osporenog rješenja.

8. Polazeći od netom rečenog, odlučno je što tužitelj (poslodavac)u tužbi i žalbi opisuje štetu koja mu je nastala (ili bi mogla nastati) kao posljedica toga što je uvršten na tzv. „Crnu listu“ u inspekcijskom upravnom postupku, koji postupak te činjenična utvrđenja iz istoga nisu predmet konkretnog upravnog postupka izdavanja dozvole za boravak i rad državljaninu Uzbekistana, uz popratna određenja o napuštanju EGP -a. Odlučno je imati na umu i javni interes reguliranja zakonitog boravka i rada stranaca u Republici Hrvatskoj. Stoga, i ovaj Sud je stava da se nisu ispunili svi zakonom propisani uvjeti za određivanje odgodnog učinka tužbe u konkretnom upravnom sporu. Privatni interes tužitelja da upravo strani državljanin u odnosu na kojeg je pokrenut upravni postupak dobije dozvolu za boravak i rad, u konkretnom slučaju, ne preteže nad javnim interesom reguliranja zakonitog ulaska, boravka i rada stranaca u Republici Hrvatskoj, u kojem području država ima široku slobodu procjene.

9. Pozivanje tužitelja na privremenu mjeru koju je Upravni sud u Splitu odredio rješenjima poslovni broj Us I-2479/2025 -4 od listopada 2025. i poslovni broj Us I- 2243/2025-6 od 18. rujna 2025. nije osnovano i ne dovodi do drugačije odluke. Ovo stoga što se u tim predmetima radi o osporavanju zakonitosti postupanja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, a radi uvrštavanja tog tužitelja na javno dostupnu tzv. „Crnu listu“, a ne odnosi se na upravni postupak izdavanja odobrenja za boravak i rad jednog državljana treće zemlje, primjenom Zakona o strancima („Narodne novine“ 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25). Pri tome, rješenjima se ne određuje odgodni učinak tužbe već se izdaje privremena mjera, institut koji je različit od instituta odgodnog učinka tužbe, pa se radi o bitno drugačijoj pravnoj i činjeničnoj situaciji, koja nije primjenjiva u konkretnom predmetu.

10. S obzirom na izneseno, ovaj Sud je, primjenom članka 135. stavka 1. ZUS-a u svezi članka 128. stavka 4. ZUS-a, riješio kao u izreci.

U Zagrebu 28. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić - Babić