Poslovni broj: Usž-273/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JAŠKAPACK d.o.o., iz Sesveta, Savska cesta 1, OIB 53994275676, koje zastupa opunomoćenik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 33, OIB 36162371878, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 3352/2025-4 od 19. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Poništava se rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I - 3352/2025-4 od 19. studenog 2025. i predmet vraća tom sudu na ponovno postupanje.
II. O troškovima upravnog spora i žalbenog postupka odlučiti će se zajedno s glavnom stvari.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Tužitelj je protiv navedenog rješenja podnio žalbu iz svih zakonom predviđenih razloga. Poziva se na Zakon o strancima („Narodne novine“, 133/20, 114/22, 151/22, 40/25 dalje ZS) te ističe da se radi o lex specialis koji određuje kraće trajanje roka za odlučivanje od onoga propisanog člankom 101. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21 dalje ZUP). Navodi, nadalje, da je dana 25. srpnja 2025. godine za radnika ZG podnio zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad, i to nadležnoj IX. policijskoj postaji Zagreb. Ističe da je radniku dozvola istekla 27. kolovoza 2025. godine te smatra da tužba, podnesena 8 dana nakon isteka navedenog roka, odnosno dana 05. rujna 2025. godine, nije preuranjena. Predlaže da Sud poništi osporeno rješenje i sam riješi upravnu stvar. Potražuje trošak upravnog spora i žalbenog postupka.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da u evidenciji tuženika nikada nije zaprimljen zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad za stranca ZG te se ne može raditi o njegovoj odgovornosti za propuštanje donošenja odluke u zakonom propisanom roku. Smatra stoga da nema ni obveze snositi trošak upravnog spora kako to traži tužitelj. Predlaže odbiti žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., 39/26 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio materijalno pravo.
6. Prema podacima iz tužbe tužitelj je zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad podnio dana 25. srpnja 2025., a tužbu zbog šutnje uprave dana 5. rujna 2025. godine. Tuženik do donošenja rješenja kojim je tužba odbačena nije dostavio odgovor na tužbu, nego je prvi puta u odgovoru na žalbu ustvrdio da tužitelj zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad za stranca ZG nije podnio.
7. Pobijenim rješenjem prvostupanjskog suda tužba je odbačena kao prijevremena uz obrazloženje da u trenutku podnošenja tužbe nije protekao rok za donošenje odluke propisan odredbom članka 101. ZUP-a, a koja odredba sadrži elemente po kojima se može ocijeniti zakonitost propuštanja javnopravnog tijela da u zakonom propisanom roku odluči o pravu iz područja upravnog prava (rok za donošenje i dostavu rješenja). Nadalje, prema stavu prvostupanjskog suda odredba ZS-a sadrži instruktivni rok koji uređuje obvezu donošenja odluke povodom zahtjeva, bez drugih određenja potrebnih za donošenje odluke povodom tužbe radi šutnje uprave.
8. Prema odredbi članka 92. stavka 2. ZS-a Ministarstvo je, putem policijske uprave, odnosno policijske postaje, dužno o zahtjevu za produljenje dozvole za boravak i rad (koji se podnosi najkasnije 30 dana prije isteka važenja dozvole za boravak i rad sukladno članku 92. stavku 1. ZS-a), odlučiti prije isteka roka važeće dozvole za boravak i rad.
9. Imajući na umu ove odredbe ZS-a, te činjenicu da je taj propis, u odnosu na ZUP posebni zakon, ovaj Sud smatra zaključak prvostupanjskog suda o prijevremenosti tužbe, kao i zaključak da se radi o instruktivnom roku nepravilnim.
10. Međutim, kako je radi donošenja zakonite i pravilne odluke potrebno utvrditi točno i potpuno činjenično stanje odnosno odlučnu činjenicu je li i kada tužitelj podnio zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad za stranca ZG te do kada je ranije izdana dozvola za boravak i rad imenovanog stranca važila, a koje činjenice sud prvog stupnja nije utvrđivao, bilo je potrebno predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Slijedom navedenog, Sud žalbene navode ocjenjuje osnovanim, te je primjenom odredbe članka 135. stavka 3. u svezi s odredbom članka 128. stavka 4. ZUS-a, odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.
11. Sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju poslovni broj: U-zpz-21/2024 od 3. prosinca 2024. (prema kojem nema mjesta donošenju odluke o troškovima žalbenog postupka u situaciji kada upravni spor još nije okončan i kada još uvijek nije poznato koja od stranaka je uspjela u sporu, bilo u cijelosti ili djelomično), o troškovima upravnog spora, kao i troškovima ovog žalbenog postupka biti će odlučeno nakon okončanja spora pred prvostupanjskim sudom, ovisno o uspjehu stranaka u sporu u skladu s člankom 147. ZUS-a. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke.
U Zagrebu 28. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
