Poslovni broj: Usž-2628/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudacaa toga suda, Gordane Marušić – Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat – Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak, u upravnom sporu tužitelja RZŽ iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička 32, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Postaje granične policije Beli Manastir, Duboševica, Gaj 2, radi otkaza kratkotrajnog boravka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1243/2023-14 od 3. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1243/2023-9 od 3. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Postaje granične policije Beli Manastir, broj: 511-07-31-23-2, KLASA: NK UP/I-216-04-23-04/141 od 5. rujna 2023. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika tužitelju, rođenom **.**.1963., državljaninu Novog Zelanda, otkazuje se kratkotrajni boravak u Republici Hrvatskoj i određuje mu se zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od jednog mjeseca računajući od dana napuštanja Europskog gospodarskog prostora (dalje: EGP), odnosno Republike Hrvatske u roku koji je određen (točka 1. izreke). Točkom 2. izreke rješenja određeno je da tužitelju prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj i određen mu je rok za dragovoljni odlazak od sedam dana u kojem je dužan napustiti EGP, računajući od prvog dana od dana dostave rješenja, dok je točkom 3. izreke rješenja određeno da ukoliko to ne učini, prisilno će se udaljiti. Točkom 4. izreke rješenja tužitelju je naloženo da je dužan prilikom napuštanja Republike Hrvatske prijaviti se policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP -a.
3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. i 39/26 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZUS). Smatra da su povrijeđeni članci 2., 8., 30., 33., 46., 48., 56., 60., 89., 113., 114. 117. i 121 ZUS-a, kao i članak 85. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine”, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP). Prigovara da mu nije dostavljen spis upravnog postupka, kao i da mu na raspravi održanoj 6. ožujka 2025. nije omogućen uvid u dokumentaciju dostavljenu od tuženika niti se sud očitovao na njegov prijedlog za uvid u spis. Ističe da je predložio svoje saslušanje i saslušanje svjedoka te izvođenje drugih dokaza, a koje dokazne prijedloge je sud neosnovano odbio. Navodi da je pogrešno zaključeno da su ispunjeni uvjeti iz članka 56. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima („Narodne novine”, 133/20., 114/22. i 151/22. - dalje. Zakon) jer se ta odredba može odnositi isključivo na radnje koje su dovršene te da je bilo potrebno utvrditi je li kratkotrajni boravak koristio protivno prijavljenoj namjeravanoj svrsi boravka u Republici Hrvatskoj. Smatra da se radi o pretpostavci njegovih budućih radnji kao sljedbenika Liberlanda te da se na taj način može kažnjavati svatko tko se zatekne na području gdje postoji opravdana sumnja da je netko drugi počinio protupravnu radnju, a ne i tako zatečena osoba. Smatra da područje Gornje Sige na kojem se nalazi tzv. „Slobodna Republika Liberland” ne pripada pod državnu vlast niti Republike Hrvatske niti Republike Srbije te nije zavedeno u katastru tih država. Smatra da bi jedino institut međunarodnog prava ili bilateralni sporazum mogao predstavljati temelj na kojem bi se mogao izvesti zaključak o protezanju vlasti neke države nad teritorijem. Pri tome ističe da su sporne note, koje su bile temelj postupanja hrvatskih vlasti, nepotpisane. Ponavlja u cijelosti navode iz tužbe, predlaže poništiti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu na ponovni postupak. Potražuje i trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava tvrdnju tužitelja da je nepravilno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio članak 56. stavak 1. točku 5. Zakona. Navodi da su note razmijenjene između Republike Hrvatske i Republike Srbije potpisane i ovjerene pečatom, a nejasna je tvrdnja tužitelja da mu note nisu dostavljene kada tvrdi da su nepotpisane. Ističe da je osporeno rješenje izrađeno i potpisano u skladu sa zakonskim propisima. Neosnovanom smatra tvrdnju da se osporeno rješenje temelji na prekršajima i protupravnim radnjama nekih drugih osoba jer iz obrazloženja istog proizlazi da je donesno na temelju činjenica i okolnosti konkretnog slučaja utvrđenih u provedenom upravnom postupku. Ističe da se područje Gornje Sige, u skladu s bilateralnim dogovorom između Republike Hrvatske i Republike Srbije, nalazi pod privremenim nadzorom hratskih vlasti te se poziva na presude Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske navedene u obrazloženju pobijane presude. Predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Suprotno žalbenim navodima da tužitelju nije omogućeno očitovati se na zaprimljeni spis upravnog postupka, treba reći da je prvostupanjski sud, u skladu s člankom 6. stavkom 1. ZUS-a, dostavio odgovor na tužbu na očitovanje, a na koji odgovor se tužitelj očitovao podneskom od 26. lipnja 2024. Također, tužitelj je imao dovoljno vremena da do održavanja ročišta za raspravu izvrši uvid u spis predmeta u skladu s člankom 113. ZUS-a, što je profesionalni opunomoćenik tužitelja propustio učiniti pa sud nije onemogućio tužitelja na održavanje kontradiktorne rasprave.
8. Prema članku 56. stavku 1. točki 5. Zakona propisano je da će Ministarstvo unutarnjih poslova, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, po službenoj dužnosti rješenjem otkazati kratkotrajni boravak državljaninu treće zemlje ako postoji opravdana sumnja da kratkotrajni boravak nije koristio u namjeravanu svrhu.
9. Člankom 184. stavkom 3. Zakona propisano je da će se prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzeti u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.
10. Predmetni upravni postupak pokrenut je po službenoj dužnosti nakon što je utvrđeno da postoji opravdana sumnja da tužitelj kratkotrajni boravak nije koristio u turističke svrhe, zbog čega mu je otkazan kratkotrajni boravak i odlučeno kao u ostalim točkama osporenog rješenja u skladu s člankom 56. stavkom 1. točkom 5., člankom 56. stavkom 2., člankom 184. stavkom 3., člankom 186. i člankom 192. Zakona.
11. Tužitelj je zatečen u boravku u Republici Hrvatskoj u mjestu Batina, s pristašama i promotorima tzv. „Liberlanda“, u upravnom se postupku nije htio izjasniti o okolnostima ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj te je zaključeno da svoj boravak ne koristi u turističke svrhe.
12. Imajući na umu netom utvrđeno, kao i ostale provjerene podatke i okolnosti konkretnog slučaja, prema ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud je imao osnove za zaključak da postoji opravdana sumnja da tužitelj, kao stranac na kratkotrajnom boravku u Republici Hrvatskoj, isti nije koristio u turističke svrhe, već je odlazak na područje Gornje Sige bio usmjeren radi upoznavanja, promoviranja i simpatiziranja nepostojeće države tzv. „Slobodne Republike Liberland”, a što je suprotno propisima Republike Hrvatske. Nadalje, prema ostalim podacima proizlazi da je zabilježeno postupanje sljedbenika nepostojeće države “Liberland”, koji ne poštuju i ignoriraju nadležna tijela Republike Hrvatske, zatečeni su u brojnim prekršajima, a što je sve na štetu nacionalnih interesa i međunarodnog ugleda Republike Hrvatske i njezine sigurnosti i to na području nad kojim Republika Hrvatska nesporno provodi kontrolu zaštite vanjske granice Europske unije i Schengenskog prostora.
13. Pri tome pravilno prvostupanjski sud navodi da diplomatske note (nota broj:
4513/2023 Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske i nota broj: 83-2/23 Ministarstva spoljnih poslova Republike Srbije) predstavljaju formalni oblik korespondencije u diplomatskoj komunikaciji između država te da se radi o prihvaćenom načinu međudržavne komunikacije između vlada, tj. ministarstava vanjskih poslova dvije države, odnosno o međunarodnom dogovoru oko spornog pitanja nadzora i kontrole granice do konačnog razgraničenja na spornom području (Gornja Siga, smještenom na desnoj obali Dunava u području razgraničenja između Republike Hrvatske i Republike Srbije).
14. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje i ovaj Sud smatra da postoji opravdana sumnja da kratkotrajni boravak nije koristio svrhu zbog koje mu je odobren te da njegove namjere, odnosno razlozi boravka nisu turističke prirode. Stoga je opravdano valjalo onemogućiti daljnji boravak državljaninu treće države u Republici Hrvatskoj jer za isti ne ispunjava potrebne uvjete.
15. Imajući na umu navedeno, tuženik je pravilno otkazao tužitelju kratkotrajni boravak te odredio zabranu ulaska i boravka u roku od jednog mjeseca u Republici Hrvatskoj.
16. Prema ocjeni ovog Suda pobijana presuda je donesena na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, dok povrede pravila postupka i konvencijskih prava tužitelja ovaj Sud nije našao. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja ili sudske samovolje.
17. Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
18. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 28. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Gordana Marušić - Babić
