Poslovni broj: Usž-1484/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice VL, [adresa], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5285/2024-6 od 23. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5285/2024-6 od 23. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-551-06/23-014/2407, urbroj: 251-02-01/001- 23-3 od 31. listopada 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551- 06/22-013/2891, urbroj: 251-09-22-1/002-23-6 od 22. rujna 2023. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja prvostupanjskog upravnog tijela od 22. rujna 2023.

3. Tužiteljica je izjavila žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je prvostupanjski sud donio odluku na temelju Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba", 25/22. - dalje: Odluka/22.) kojom je izmijenjena i dopunjena Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba", 10/18. i 20/21. - dalje: Odluka/18.). Ističe da je svoja prava stekla rješenjem koje je donijeto na temelju Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, 16/16. i 19/16.; dalje: Odluke/16), a što je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke zanemario. Sporno je jesu li tuženik te prvostupanjsko tijelo stvarno bili nadležni donijeti predmetna rješenja, naročito jer su propustili izvršiti modifikaciju prava i obveza u izreci pravomoćnog upravnog akta do 31. prosinca 2022. koji rok je propisan u članku 6. Odluke/22, pri čemu je tužiteljica osporila da je tuženik imao nadležnost pokrenuti upravni postupak po službenoj dužnosti zbog nedostatka uvjeta propisanog u članku 42. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21. , dalje: ZUP) i Pravilnika o unutarnjem redu, osporavajući i postojanje potpisa od strane naznačenog potpisnika na pobijanim rješenjima. Smatra da je protekao procesni prekluzivni rok za donošenje rješenja, a sud pogrešno zaključuje da nije propisana posljedica propusta roka iz čanka 6. Odluke/22. jer se postupanjem javnopravnog tijela zadire u prava stranke bez osnova u zakonu i bez zahtjeva stranke , čime joj je povrijeđeno pravo vlasništva. Upire na odluke Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske. Naglašava da je korisnica socijalnih prava koje je stekla na temelju pravomoćnog upravnog akta, a da se predmetna novčana pomoć obračunava i isplaćuje kao oblik drugog dohotka, s time da su korisnicima mjere uplaćeni i doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, a razdoblje korištenja je uračunato u mirovinski staž. S tim u vezi upućuje na odluku ESLJP -a prema kojoj naknada iz područja socijalne skrbi potpada pod pravo vlasništva zajamčeno Protokolom br. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (“Narodne novine - Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. – dalje: Konvencija). Ističe da je sud odbio provesti dokaz njezinim saslušanjem. Smatra da je postupanjem suda grubo narušeno načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev. Potražuje troškove upravnog spora i trošak za sastav žalbe.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu upravnog suda sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24. i 39/26-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske– dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da se ista ne može ocijeniti nezakonitom.

7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tijela prvog stupnja od 22. rujna 2023. odbijen zahtjev tužiteljice za oglašivanje ništavim rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/22-013/2891, urbroj: 251-09-22-1/002-23-2 od 24. ožujka 2023. Tim rješenjem zamijenjen je dio izreke rješenja Grada Zagreba, Ureda za obrazovanje, kulturu i sport klasa: UP/I-551-06/17-013/805, urbroj: 251-10-01-17-2 od 16. svibnja 2017. u dijelu koji se odnosi na visinu i trajanja prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja radi na temelju članka 6. Odluke/22.

8. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje zakonitim osporavana rješenja javnopravnih tijela, jer u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za oglašivanje rješenja ništavim iz razloga navedenih iz odredbe članka 128. stavka 2. i 5. ZUP-a. Naime, za primjenu razloga ništavosti iz članka 128. stavka 2. ZUP-a podrazumijeva se da je rješenje doneseno u stvari o kojoj se uopće ne može odlučivati u upravnom postupku. Međutim, rješenje za koje se traži oglašivanje ništavim (rješenje Grada Zagreba od 24. ožujka 2023.) doneseno je u upravnoj stvari o kojoj se odlučuje u upravnom postupku u smislu članka 2. stavka 1. ZUP -a. Tim rješenjem je javnopravno tijelo u upravnom postupku riješilo o pravima tužiteljice u provedbi članka 6. Odluke/22 i to neposredno primjenjujući opći akt lokalne jedinice (Odluku/22) kojim je uređeno odgovarajuće upravno područje (novčana naknada za roditelja odgojitelja). Stoga nema mjesta primjeni članka 128. stavka 2. ZUP -a u odnosu na rješenje Grada Zagreba od 24. ožujka 2023.

9. Potrebno je istaknuti da je Odluka/22, na temelju koje je doneseno rješenje tijela prvog stupanja i tuženika, bila predmetnom ocjene zakonitosti te su ovosudnom presudom, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, a koju presudu je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje poslovni broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.).

10. Prigovor tužiteljice u pogledu primjene Odluke/22 na korisnike mjere koji su pravo ostvarili po Odluci/16 nije osnovan. Odlukom ovog Suda poslovni broj: Usoz- 143/2022-91 od 27. veljače 2023. naprijed navedena Odluka/22 ocijenjena je zakonitom te je potvrđeno već izraženo stajalište ovog Suda, prema kojem novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke iz 2016. i Odluke iz 2018. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj.

11. Prigovor tužiteljice o nadležnosti upravnih tijela za postupanje i zabranjenom povratnom djelovanju sporne Odluke, te gubitku stečenih prava korisnika mjere roditelj odgojitelj pravilno je otklonio prvostupanjski sud, s obrazloženjem koje je u skladu s već izraženim stajalištima ovog Suda.

12. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. ZUS-a). Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio izvođenje dokaza koje je tužiteljica predložila nepotrebnim budući da se sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika, na nedvojben način mogu utvrditi temeljem dokumentacije u spisu predmeta, zbog čega, i po ocjeni ovog Suda izvođenje predloženih dokaza ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari, imajući u vidu podatke spisa predmeta.

13. Neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljici, samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja (načelo jednakosti oružja), a na koje tužiteljica upire u žalbi. Naime, zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pritom se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice, podupru ih svojih dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno. Kako je tužiteljica tijekom upravnog spora imala mogućnost, koju je iskoristila, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari, to joj je omogućeno sudjelovanje u upravnom sporu. Naime, imajući na umu dokaznu dokumentaciju spisa predmeta iz koje nedvojbeno proizlazi osnovanost tvrdnji tuženika, koje tužiteljica žalben im prigovorima nije s uspjehom osporila, to je prvostupanjski sud zakonito odbio dokazne prijedlog tužiteljice.

14. Glede prigovora tužiteljice u pogledu povrede načela razmjernosti i povrede prava na mirno uživanje vlasništva valja reći da je već u presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022. Sud utvrdio da ciljeve koje Grad Zagreb želi postići donošenjem osporene Odluke smatra legitimnima, pri čemu valjati imati na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast) na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba (točka 141.). U presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz - 143/2022-91 od 27. veljače 2023. Sud nije našao da bi donošenjem nove Odluke/22 skraćivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti te zaključio da je donositelj uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravno težu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke (točka 35., 51. do 56.).

15. Kako niti ostalim žalbenim prigovorima tužiteljica nije dovela u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude prvostupanjskog suda, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

16. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora utemeljena je na članku 147. stavku 1. i članku 148. stavku 4. ZUS-a (točka II. izreke).

U Zagrebu, 28. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić